Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-185/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga sud Ksenije Jakovčević kao predsjednici vijeća, Lidiji Bošnjaković, kao članu vijeća sucu izvjestitelju i Jadranke Matić kao članu vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Orjani Makovac Zubalj, odvjetnici iz Buja, protiv tuženika AČ iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Sarić, odvjetnici iz Poreča, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-Ob-113/2023-26 od 27. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-Ob-113/2023-26 od 27. veljače 2026. u pobijanoj točki I, II i točki III izreke do iznosa parničnog troška od 500,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
II. Preinačava se ista presuda u točki III za iznos parničnog troška od 3.250,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi:
Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 3.250,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 15.750,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u točki I izreke .U točki II izreke odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška dok se u točki III nalaže tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.750,00 € u roku od 15 dana sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Citiranu presudu žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč.1-
3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), te predlaže da ovaj sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, uz naknadu troška sastava žalbe.
U odgovoru na žalbu tuženik osporava sve žalbene navode tužitelja i predlaže žalbu odbiti kao neosnovnu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. U donošenju pobijane presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj jer je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka jasna i neproturječna a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama neproturječne sadržaju dokaza u spisu.
5. Također u donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Nadalje, neosnovano u žalbi tužitelj upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje navodeći kako prvostupanjski sud nije pravilno cijenio iskaze stranaka iz kojih proizlazi da je između tuženika kao oca i tužitelja postojao sporazum o njegovom uzdržavanju za vrijeme redovitog školovanja a koju činjenicu prvostupanjski sud nije cijenio prilikom donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja radi čega je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
7. Iz danog obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da je isti pobijanu presudu donio na temelju činjenica koje je tužitelj iznio u tužbi kao i dokaza koje je predložio i koje je sud pravilno proveo i cijenio u smislu čl. 8. ZPP-a te da iz tih činjenica proizlazi da je tužitelj svoj tužbeni zahtjev utemeljio na tvrdnjama da je da je tuženik njegov otac, da je brak između njegovih roditelja pravomoćno razveden 5. ožujka 2019, da je u trenutku razvoda braka roditelja, tužitelj je bio punoljetan te je pohađao Stomatološki fakultet u Sarajevu na kojem je redovito i uredno ispunjavao svoje obveze, a na kojem je fakultetu diplomirao 22. listopada 2021., da je tužitelj upisao naprijed navedeni fakultet 2014. odmah po završetku srednje škole, a završio ga je 19. listopada 2021, da stomatološki studij uobičajeno traje 6 akademskih godina, da je tužitelj u razdoblju studija imao zdravstvenih problema i to vrtoglavice i gubitke ravnoteže zbog kojih mu je izvršavanje fakultetskih obveza bilo zbog čega je fakultetsko obrazovanje završio u roku od 7 akademskih godina, da je u periodu od 5. ožujka 2019. do 19. listopada 2021., za podmirenje troškova života ovdje tužitelja i to najma stana u iznosu od 400 EUR mjesečno, zajedno sa režijskim troškovima u iznosu od 100,00 EUR mjesečno, troškova prehrane i drugih osobnih potreba u iznosu od 200,00 EUR mjesečno te troškova studiranja, odnosno godišnje školarine u iznosu od 1.592,67 EUR godišnje (132,72 EUR mjesečno) te knjiga i ostalih potrepština koje su neophodne kako bi se studiralo na stomatološkom fakultetu, a koje su studenti dužni sami platiti (kuta, stetoskop i sl.), u iznosu od 200,00 EUR mjesečno, da je ovdje tužitelju bio je potreban iznos od 1.000,00 EUR mjesečno, a koje je troškove u cijelosti podmirivala majke ovdje tužitelja. Kako su tužitelja trebala uzdržavati oba roditelja sa iznosom od po 500,00 eura mjesečno za navedeno razdoblje tužitelj od tuženika potražuje iznos od 15.750,00 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
8. Iz takvih navoda tužbe ne proizlazi da je tužitelj tvrdio i dokazivao da bi postojao sporazum o njegovom uzdržavanju koji bi proizvodio pravne učinke drugačije od zakonskih a u pogledu kojih je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da pravo na naknadu za uskraćeno uzdržavanje pod uvjetima propisanim čl. 289. Obiteljskog zakona ne može osnovano potraživati budući da se isto odnosi se na maloljetno dijete, a kako je tužitelj u trenutku u kojem navodi da je prestala obiteljska zajednica života njegovih roditelja bio punoljetan, u ovom postupku nije legitimiran tražiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje.
9. Takav zaključak prihvaća kao pravilan i ovaj žalbeni sud budući da je čl. 289. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23 – dalje: ObZ) propisano da roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava, pa do podnošenja tužbe, pa iz sadržaja tog članka nesporno proizlazi da pravo na uskraćeno uzdržavanje ostvaruje samo maloljetno dijete u odnosu na roditelja s kojim ne stanuje.
10. Također je pravilan zaključak da ukoliko je u navedenom periodu tužitelja isključivo uzdržavala majka, ona je bila legitimirana na podnošenje verzijskog zahtjeva odnosno imala je pravo na naknadu za isplaćeno uzdržavanje iz čl. 287. Obiteljskog zakona.
11. U tom smislu žalbeni navodi u kojima tužitelj tvrdi da je zahtjev utemeljio na sporazumu o uzdržavanju predstavljaju novu činjenicu koju nije dopušteno isticati u žalbenoj fazi postupka u smislu čl. 352. st. 1. ZPP-a, radi čega je pobijana presuda potvrđena kao pravilna i zakonita temeljem čl. 368. st. .1 ZPP-a.
12. Međutim osnovano tužitelj upire na pogrešnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022.; dalje: Tarifa) u pogledu odluke o trošku iz točke III izreke , budući da pravilnom primjenom Tbr. 7. toč. 3. Tarife tuženiku pripada pravo na jednokratnu naknadu od 200 bodova što s pripadajućim PDV-om čini iznos od 500,00 eura, radi čega je pobijana odluka o trošku preinačene te je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 500,00 eura odbijen kao neosnovan. u kom dijelu je pobijano rješenje o trošku preinačeno temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a.
13. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom u pogledu glavne stvari dok je uspio samo djelomično u pogledu odluke o trošku to je utvrđeno da je njegov uspjeh u žalbenom postupku neznatan radi čega nema pravo na naknadu troška sastava žalbe radi čega je s tim zahtjevom odbijen temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a dok je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom troška sastava odgovora na žalbu budući da isti nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu, 26. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ksenija Jakovčević
