Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-500/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda predsjednice vijeća Gordane Držaić, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i članice vijeća i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Lovro Matišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tužene ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. tužene AI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. tužene LI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 4. tuženika NI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 5. tužene RI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 6. tužene DI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 7. tuženika ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 8. tuženika HI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženika CI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Ivi Kužnar Šarić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja postojanja neformalnog životnog partnerstva, odlučujući o žalbi 1. -9. tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-237/2019-61 od 9. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba 1.-9. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-237/2019-61 od 9. rujna 2024. u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke utvrdio da je postojala istospolna zajednica između tužitelja UI i pok. ŽI umrlog **.**.2018. koja je trajala od 2001. godine do smrti pok. ŽI te je stoga tužitelj ZI zakonski nasljednik pok. ŽI. Pod točkom II. izreke naloženo je I.-IX. tuženima da naknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 606,18 eura.
Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška preko iznosa dosuđenog pod toč. II. izreke ove presude, kao neosnovanim.
Pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev I. -IX tuženih za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovanim.
2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke žalbu su podnijeli I. -IX tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za sastav žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalitelji upiru u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je između tužitelja i pok. ŽI postojala istospolna zajednica koja je trajala od 2001. pa do smrti pok. ŽI te da je tužitelj zakonski nasljednik pok. ŽI.
7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje
8. Nesporno je da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj O- 60/2019-18 od 5. lipnja 2019. prekinut ostavinski postupak iza pok. ŽI te je tužitelj upućen na pokretanje parničnog postupka protiv tuženika radi utvrđenja postojanja neformalnog životnog partnerstva s ostaviteljem.
9. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio:
- na temelju izvatka iz zemljišne knjige da je kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod A1 kao stambena zgrada [adresa],17, 19, 21, i 23 površine 1007 m2 s kojom je neodvojivo povezan stran br. 2. – dvosobni stan s nusprostorijama u VI. katu površine 56,13 m2, drugi ulaz, [adresa] upisan pod rednim brojem 46. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-46) kao vlasništvo ŽI u 1/1 dijela,
- na temelju izvatka iz zemljišne knjige da je kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod A1 kao stambena zgrada [adresa],17, 19, 21, i 23 površine 1007 m2 s kojom je neodvojivo povezan stran br. 1. – jednosobni stan s nusprostorijama u VI. katu površine 31,55 m2, drugi ulaz, [adresa] upisan pod rednim brojem 47. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-47) kao vlasništvo UI u 1/1 dijela,
- temeljem uvjerenja o prebivalištu PU zagrebačke od 17. prosinac 2018. za tužitelja utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 25. veljače 1999. do 15. srpnja 2004. imao prijavljeno prebivalište u [adresa], a od 15. srpnja 2004. imao je prijavljeno prebivalište u [adresa],
- temeljem uvjerenja o prebivalištu PU zagrebačke za ŽI utvrđeno je da je ŽI imao prijavljeno prebivališta od 12. travnja1967. do 21. veljače 1977. u [adresa], a od 21. veljače 1977. do 10. prosinca 2018. je imao prijavljeno prebivalište u [adresa],
- temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj O-462/03 od 17. ožujka 2003. koje je doneseno u ostavinskom postupku iza pok. OI rođenog **.**.1930., a umrlog **.**.2002. utvrđeno je da je svu njegovu ostavinsku imovinu i to nekretnine (dvosobni stan u [adresa], kuću, zgradu, dvorište, vinograd i oranicu u Gustelnici u ½ dijela i grob nas groblju u Vukovini te sve pokretnine ) temeljem pisane oporuke u cijelosti naslijedio pok. ŽI,
- da je uvidom u ugovor o djelu za prodaju osiguranja koji je sklopljen između Croatia osiguranja d.d. kao nalogodavatelja i ovdje tužitelja kao povjerenika 20. svibnja 2001. utvrđeno je da je istim ovlašten povjerenik da isključivo u ime i za račun nalogodavatelja pribavlja osiguranje ili ponude te da obavlja druge poslove vezane za sklapanje ugovora o osiguranju za koje je obučen i ovlašten,
- da iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 21. listopada 2020. za pok. ŽI proizlazi da je ŽI bio zaposlen u Croatia osiguranju d.d. Zagreb, Filijali za osiguranje motornih vozila, Trg bana Josipa Jelačića 13 od 5. srpnja 1978. do 31. siječnja 1992., a u razdoblju od1. veljače 1992. do 27. svibnja 2013. je bio zaposlen u Croatia osiguranju d.d. Zagreb, Filijali Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 1.
10. Između stranaka nije sporno da je sada pok. ŽI pomogao tužitelju da se zaposli kao zastupnik za osiguranje u Croatia osiguranju 2001., da je tužitelj stanovao u stanu u [adresa], da je tužitelj cijelo vrijeme vozio pok. ŽI u [adresa] i na vikendicu kao i da u utuženom razdoblju niti pok. ŽI niti tužitelj nisu bili u životnom partnerstvu niti u braku sa trećom osobom.
11. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pa tako i ocjene iskaza svjedoka EI, VI, II, JI, ĐI i GI te tužitelja saslušanog u svrhu dokazivanja te utvrdio da su tužitelj i pok. ŽI živjeli zajedno od 2001. i to prvotno u manjem stanu pok. ŽI na adresi [adresa], a nakon smrti Josipa Lesingera 2002. su živjeli u dvosobnom stanu u istoj zgradi, koji je stan pok. ŽI naslijedio od OI. Tako je utvrđeno da je njihova neformalna životna zajednica trajala oko 20-tak godina pa stoga žalbeni navodi žalitelja da je svatko živio u svom stanu nije osnovana.
11.1. Nadalje, iskazima navedenih svjedoka je utvrđeno da su tužitelj i sada pok. ŽI zajedno odlazili na posao jer su obojica radili u Croatia osiguranju, da su zajednički provodili vrijeme, zajednički brinuli o domaćinstvu, dijelili financije i bili u ekonomskoj, emocionalnoj i seksualnoj zajednici te da su odlazili zajedno na putovanja u [adresa], na more te su vikende provodili na vikendici gdje su se družili s rodbinom i prijateljima.
11.2. Na temelju gore navedenih suglasnih iskaza svjedoka i tužitelja saslušanog u svrhu dokazivanja utvrđeno je da je pok. ŽI prije nego što je započeo vezu s tužiteljem neko vrijeme živio s OI, ujakom svjedoka ČI koji je to isto potvrdio u svom iskazu, da je pok. ŽI odlazio s OI na more, u [adresa], i u vikendicu te je pok. ŽI iza OI oporučno naslijedio svu njegovu imovinu, pa tako i dvosobni stan u [adresa], vikendicu i grobno mjesto.
12. Suprotno žalbenim navodima žalitelja a temeljem iskaza EI, VI, II, JI, ĐI, GI i ČI te tužitelja saslušanog u svrhu dokazivanja sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je pok. ŽI najprije živio s OI, a zatim s ovdje tužiteljem 20-tak godina, da je tužitelj od 15. srpnja 2004. imao prijavljeno prebivalište na adresi pok. ŽI u [adresa], da je pok. ŽI pred svjedokom JI koji je homoseksulne orijentacije, otvoreno govorio o svojoj homoseksualnoj orijentaciji kao i o svojoj vezi sa tužiteljem, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je pok. ŽI bio homoseksualac.
12.1.Stoga je sud prvog stupnja je pravilno postupio kada nije prihvatio kao istinite iskaze svjedoka PI i TI te 1. tužene ĆI i 2. tužene MI u dijelu u kojem tvrde da pok. ŽI nije bio homoseksualac jer je u studenskim danima imao spolni odnos sa djevojkom s obzirom da je savjesnom ocjenom svih provedenih dokaza utvrđeno suprotno, te je pravilno sud prvog stupnja utvrdio postojanje neformalne životne zajednice između tužitelja i sada pok. ŽI od 2001. pa do smrti ŽI, **.**.2018. Radi navedenog ponašanje pok. ŽI u studentskim danima nije relevantno u konkretnom slučaju.
13. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola („Narodne novine“ broj: 92/14, 98/19, dalje: ZŽP), neformalno životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom, ako zajednica traje najmanje tri godine i od početka je udovoljavala pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva. A po st. 2. istog članka, postojanje neformalnog životnog partnerstva dokazuje se na isti način i pod istim uvjetima kao i izvanbračna zajednica. Neformalno životno partnerstvo u području nasljeđivanja, poreznog sustava, mirovinskog osiguranja, sustava socijalne skrbi, obveznog zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite, prava i obveza iz radnih odnosa, pristupa javnim i tržišnim uslugama te javnopravnog položaja stvara iste učinke, koji su posebnim propisima kojima se uređuju ta područja, priznati izvanbračnoj zajednici. ( čl. 4. st. 2. ZŽP)
14. Neosnovano tuženici upiru na nepravilnu ocjenu iskaza svjedoka s obzirom da je sud prvog stupnja savjesno ocijenio sve provedene dokaze, pa tako i iskaz ĐI koji je sud cijenio kao istinit u dijelu da su tužitelj i sada pok. ŽI bili životni partneri jer su došavši u kuću njegovog oca isti tražili spavaću sobu s bračnim krevetom dok se iz njihovog ponašanja vidjela prisnost. Stoga se neosnovanim ukazuju žalbeni navodi žalitelja da navedeni svjedok nema neposrednih saznanja o odnosu tužitelja i pok. ŽI. Pri tom se neosnovanim ukazuje i žalbeni navod žalitelja da je temelj za donošenje odluke o osnovanosti zahtjeva bila sama činjenica da pok. ŽI kao muškarac srednjih godina koji nema bračnu ili izvanbračnu suprugu pa da mora imati homoseksualne sklonosti.
15. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je prihvatio iskaz svjedoka JI kao istinit i uvjerljiv koji je potvrdio da su pok. ŽI i tužitelj živjeli u zajednici navodeći da je i on homoseksualne orijentacije te je imao životnog partnera pa su i tužitelj i pok. ŽI bili pred njima slobodniji. U svezi žalbenih navoda žalitelja da je neuvjerljiv iskaz svjedoka u dijelu da je pok. ŽI rekao da ozakonjenje njegove veze sa tužiteljem ne bi prihvatila njegova obitelj iz razloga jer je pok. ŽI sa tužiteljem redovito posjećivao svoju obitelj i svi su se međusobno družili, valja reći da takvi žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, činjenica da je tužitelj s pok. ŽI posjećivao obitelj pok. ŽI ne znači nužno da bi njegova obitelj prihvatila i ozakonjenje životnog partnerstva između tužitelja i sada pok. ŽI, što se ukazuje logičnim razmišljanjem pok. S i ne dovodi u nevjerodostojnost iskaz svjedoka JI, kako to žalitelji tvrde u žalbi.
16. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kada nije prihvatio kao istinite iskaze tuženih ocjenjujući ih međusobno kontradiktornim i nelogičnim za što je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, te ih žalitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju.
17. Suprotno žaliteljevim prigovorima koji se svode na vlastitu drukčiju prosudbu dokaznih rezultata postupka, sud prvog stupnja je savjesnom i brižljivom ocjenom relevantnih ključnih okolnosti iz dokaza koje je valjano izveo, pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, a za svoja utvrđenja i zaključke izložio dostatne i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
18. Slijedom svega navedenog žalbeni navodi nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.
19. Pravilno je sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio o troškovima postupka za što je dao valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud.
20. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu 1. -9. tuženih kao neosnovanu i primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 26. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Držaić