REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-266/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja o parničnom trošku sadržanom u presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2363/2023-3 od 5. prosinca 2024. kojom je djelomično preinačeno rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1341/2019-47 od 11. travnja 2023., u sjednici održanoj 26. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Preinačava se rješenje o parničnom trošku sadržano u točki I.b) presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2363/2023-3 od 5. prosinca 2024. u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška i rješava :
Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužitelju ŠO iz [adresa] daljnji parnični trošak u iznosu od 319,20 eura u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku nakaditi tužitelju trošak povodom revizijskog postupka u iznosu od 214,04 eura u roku 8 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.136,37 eura / 38.700,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. srpnja 2018. do isplate, pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan daljnji zahtjev tužitelja za isplatu iznosa preko dosuđenog u točci I. izreke, odnosno za iznos od 14.626,05 EUR/ 110.200,00 kuna s pripadajućim kamatama, dok je pod točkom III. izreke određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Drugostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke djelomično uvažena žalba tužitelja kao osnovana, a djelomično odbijena kao neosnovana, te je prvostupanjska presuda pod a) potvrđena u točki II. izreke kojom je odbijen daljnji tužbeni zahtjev tužitelja za iznosa od 14.626,05 eura, dok je pod b) preinačena odluka o trošku parničnog postupka određena u točki III. izreke tako da je naloženo tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.565,66 eura. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 1563/2025 - 2 od 30. rujna 2025., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv točke I.b) presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2363/2023-3 od 5. prosinca 2024. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
''Pripada li tužitelju, pravilnom primjenom odredbe čl. 154. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku, pravo na naknadu predujmljenog troška prometnog vještačenja čije mu je plaćanje naloženo rješenjem suda u cijelosti, a čije je provođenje bilo nužno za utvrđenje osnove i visine tužbenog zahtjeva, u situaciji kada je tuženik osporio tužbeni zahtjev u osnovu i visini preko nesporno isplaćenog iznosa naknade štete u mirnom postupku?''.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude u dijelu pod toč. I. b tužitelj je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju tako da preinači pobijanu presudu i dosudi tražene troškove vještačenja.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
8. Drugostupanjski sud je prvostupanjsku presudu kojom je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove pozivom na čl. 154. st. 4. ZPP-a djelomično preinačio primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a zaključivši da nije bilo spora o osnovi tužbenog zahtjeva već samo o visini te da je tužitelj uspio sa 63% a tuženik sa 37%, a kad se navedeni omjeri prebiju ostaje da je tužitelj uspio u visini od 26%. Stoga je drugostupanjski sud utvrdio trošak tužitelja u iznosu od 5.099,37 eura kojem je pridodao troškove vještačenja u iznosu od 431,35 eura te pristojbe u iznosu od 491,07 eura pa utvrđuje ukupni trošak tužitelja u iznosu od 6.021,79 eura, a kad je to doveo u vezu s uspjehom od 26%, tužitelju je dosudio trošak postupka u iznosu od 1.565,66 eura.
9. Drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, jer prema usvojenoj sudskoj praksi ovoga suda kod djelomičnog uspjeha u parnici, kada tužitelj nije uspio u cijelosti s osporenom visinom tužbenog zahtjeva, nego djelomično, trošak vještačenja koji je predujmio tužitelj na okolnost utvrđenja visine štete priznaje se tužitelju u cijelosti s obzirom na to da je taj trošak bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici što ujedno predstavlja i odgovor na postavljeno pitanje. Navedeno pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama ovoga suda broj Rev 736/2023-2 od 21. veljače 2024., Rev 473/2023-2 od 6. lipnja 2023., Rev 701/2023-2 od 17. siječnja 2024., Rev 994/21 od 14. rujna 2021. i Rev 204/23-2 od 14. ožujka 2023. i dr.
10. Stoga pravilno tužitelj potražuje trošak parničnog postupka koji se odnosi na trošak prometnog vještačenja, jer mu taj trošak pripada u cijelosti pa budući da je drugostupanjski sud preinačivši prvostupanjsku presudu dosudio tužitelju trošak vještačenja u omjeru postignutog uspjeha u sporu (26% od priznatog troška od 431,35 eura što iznosi 112,15 eura) umjesto u cijelosti (431,35 eura), valjalo je tužitelju dosuditi daljnji trošak u iznosu od u iznosu od 319,20 eura koji predstavlja razliku između dosuđenog troška vještačenja (112,15 eura) i pripadajućeg troška vještačenja u cijelosti (431,35 eura).
11. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a odlučiti kao pod toč. I. izreke.
12. Tužitelju je, na temelju odredbe čl. 166. st. 2., u svezi čl. 155. i čl. 154. st. 1. ZPP-a, u visini određenoj Tbr. 10. toč. 5. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OT) prema vrijednosti predmeta spora osporenog revizijom u iznosu od 319,20 eura valjalo priznati trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i reviziju od po 37,5 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura po Tbr. 54 OT i PDV od 25% po Tbr. 46 OT iznosi od po 93,75 eura za svaku od navedenih radnji te trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije prema čl. 24. st. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23, dalje: ZSP) te Tar. br. 3. toč. 1. Uredbe o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 53/19, dalje: Uredba) u iznosu od 26,54 eura što sveukupno iznosi 214,04 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 26. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
