Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-39/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZJ zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179. a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.,126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, broj: Kzd-134/2020. od 12. ožujka 2024. u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba optuženog ZJ ukida se prvostupanjska presuda te predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli - Pola, broj: Kzd-134/2020. od 12. ožujka 2024. optuženi ZJ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179. a KZ/11. te povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. te mu je na temelju članka 179. a KZ/11. primjenom odredbe članka 48. KZ/11. i 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11. primjenom odredbi članka 48. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju10 (deset) mjeseci, na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženi ZJ osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženi ZJ u roku 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) optuženom ZJ je naloženo u roku 15 dana podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 300,00 eura, ovo prema članku 145. stavak 2. točka 6. i stavku 3. ZKP i ostale troškove postupke iz članka 148. stavak 2. ZKP, o visini kojih će sud donijeti posebno rješenje u skladu s odredbom članka 148. stavak 4. ZKP.
3. Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni iz članka 467. točka 4. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da se optuženom ZJ izrekne djelomična uvjetna osuda i posebna obveza iz članka 62. stavak 2. točka 11. i 12. KZ/11. i optuženi ZJ putem branitelja Tihomira Pančića, odvjetnika u Puli, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 5. i 11. ZKP te stavka 2. ZKP, povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. ZKP te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu optuženika i ukine prvostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno preinači prvostupanjsku presudu i oslobodi optuženika od optužbe.
4. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana te prihvati žalba državnog odvjetništva.
5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.
7. U pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer je izreka prvostupanjske presude nejasna, prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o bitnim činjenicama, a oni koji su izneseni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati.
8. Naime, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je izreka prvostupanjske presude nejasna u dijelu opisa kaznenih djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Naime, optuženi ZJ je proglašen krivim za tri događaja, jedan koji se zbio 21. ožujke 2020. kada je u nazočnosti maloljetnog SJ rekao njegovoj majci, a svojoj bivšoj supruzi BJ: „Kurvo! Najveća si drolja Rovinja! Skrivaš se u šumi da se jebeš s jebačem! Droljo Jedna“, nakon toga mu je uzeo mobitel i nije dozvolio da se vrati majci, za drugi događaj koji se zbio 22. ožujka 2020. kada je dijete odbilo doći k njemu rekao mu da će doći po njega te za događaj 28. ožujka 2020. kada je dijete odbilo opet doći k njemu rekao mu da će doći s policijom, napraviti scenu i gluposti, da će zvati advokata, pitao ga za majku, nazvavši je kokoškom, da laže, da je htio scenu, da je majka htjela da napravi scenu „ jel se išla jebati na pumpu s onim majmunom, a ti si seljo jedan“.
9. Iz ukratko obrazloženog činjeničnog opisa proizlazi da čin nasilja u obitelji koje predstavlja obilježje kaznenog djela iz članka 179. a KZ/11. predstavlja jednokratan čin vrijeđanja oštećene BJ na javnom mjestu. Prvostupanjski sud ne obrazlaže zašto nalazi da ovaj jednokratan čin verbalnog nasilja prema oštećenici je takvog intenziteta da predstavlja obilježje kaznenih djela nasilja u obitelji zbog kojeg je optuženik proglašen krivim. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24. – dalje u tekstu: ZZNO), između ostalog, u članku 10. stavak 1. definira nasilje u obitelji kao psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenosti. Da bi se radilo o kaznenom djelu nasilja u obitelji mora se raditi o „teškom kršenju“ naznačenog propisa, a da bi neko ponašanje predstavljalo teško kršenje ove norme potrebno je da je učestalo, jačeg intenzitet i s nastupjelom posljedicom, dok prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž 579/2017.od 8. veljače 2018. „razgraničenje između kaznenog djela iz članka 179. a KZ/11. i prekršaja iz članka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 137/10., 14/10., 60/10. – dalje u tekstu: ZZNO/10) očituje se u težini ugrožavanja zaštićenog dobra što je quaestio facti i sud je to dužan ocijeniti u svakom pojedinom slučaju. Objektivno poimanje težine prekršaja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji očituje se kroz visok stupanj nasilja, surovosti ili bešćutnosti počinitelja te posebno izraženom poniženju ili patnji žrtve i tek tada će se raditi o kaznenom djelu, a ne prekršaju“. Kako nasilje u obitelji može predstavljati prekršaj i kazneno djelo, važno je kvantitativnu razliku, odnosno veću kriminalnu količinu koja postoji kod ovog kaznenog djela, a koja se može ogledati i kroz pojam intenziteta, a kako je to gore objašnjeno, opisati, što je u konkretnoj situaciji propušteno učiniti.
10. Osim toga, u odnosu na ovo kazneno djelo treba istaći da je oštećena BJ iskazala da joj se optuženik obratio pogrdnim riječima, nije se mogla točno sjetiti koje su to bile riječi, rekla mu je da te stvari ne treba govoriti pred djetetom, dok je oštećeni SJ rekao da se prilikom susreta otac unio majci u lice i rekao joj: „Kurvo, došla si pušiti kurac ovdje u šumi!“ stoga je nejasno na temelju kojih je dokaza prvostupanjski sud zaključio, a propustio je to i objasniti, da je optuženi ZJ rekao oštećenoj BJ: „Kurvo! Najveća si drolja Rovinja! Skrivaš se u šumi da se jebeš s jebačem! Droljo jedna!“, odnosno upravo riječi koje se navode u činjeničnom opisu izreke presude.
11. Nastavno, u pravu je žalitelj i kada tvrdi da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti sve bitne elemente kaznenog djela povrede djetetovih prava, a s obzirom da je optuženi ZJ proglašen krivim da je zlostavio dijete i da je grubo povrijedio djetetova prava, dakle za dva modaliteta počinjenja ovog kaznenog djela. Zlostavljanje predstavlja izazivanje intenzivnije psihičke ili fizičke boli, što je trebalo biti opisano. Isto tako modalitet grube povrede djetetovih prava u obrazloženju pobijane presude nije opisano, odnosno nije opisano o kojem se to djetetovom pravu radi koje je optuženik povrijedio, kao i zašto sud nalazi da je to pravo grubo povrijeđeno.
12. Nadalje, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer je propustio objasniti odlučnu činjenicu, a vezano uz zakonitost dokaza i to snimke izuzete s mobitela žrtve malodobnog SJ. Naime, u točki 11. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud citira iskaz oštećenog SJ, opisuje što je oštećenik vidio i čuo prilikom neposrednog kontakta oca ZJ i majke BJ, da bi nakon toga naveo da je oštećenik i snimio telefonski razgovor s ocem. Prije svega, iz ovog dijela oslobođenja nije jasno koji je to telefonski razgovor oštećenik snimio, a potom nije ni objašnjeno po kojem osnovu iz članka 10. stavak 2. ZKP bi se radilo o nezakonitom dokazu, kao niti zašto prvostupanjski sud nalazi da isti nije nezakonit. U ovom dijelu presude prvostupanjski sud citira odredbu članka 10. stavak 2. ZKP, međutim, osim tvrdnje da se ne radi o nezakonitom dokazu, pobliže ne obrazlaže tu svoju odluku, tako da se u tom dijelu prvostupanjska presuda ne može ispitati.
13. S obzirom na izloženo, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku otkloniti ukazane povrede odredaba kaznenog postupka, ponovno provesti sve već provedene dokaze, po potrebi, a nakon pribavljanja dokumentacije nadležnih službi kao što je škola koju je pohađala žrtva, područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad i sl. iz inkriminiranog razdoblja, po potrebi provesti psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje maloljetne žrtve na okolnost utjecaja optuženikovog ponašanja na njegov pravilan psihofizički razvoj, detaljno analizirati optuženikovo ponašanje i dovesti ga u vezu s ostalim provedenim dokazima, posebno iskazima žrtava, savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, potom izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a potom tako utvrđeno činjenično stanje podvesti pod obilježja inkriminiranih kaznenih djela i utvrditi je li optuženik počinio terećena kaznena djela.
14. Nadalje, treba ukazati prvostupanjskom sudu, ako u ponovljenom postupku, osudi optuženika zbog počinjenja terećenih kaznenih djela, prilikom obrazlaganja kazne u odnosu na svako kazneno djelo zbog kojeg ga proglasi krivim treba obrazložiti , a ako odluči primijeniti odredbe iz članka 48. i 49. KZ/11. kojim se razlozima rukovodio kada je odlučio kaznu ublažiti, dok kod osude na jedinstvenu kaznu treba imati na umu odredbu članka 51. stavak 1. KZ/11. tako da jedinstvenu kaznu odredi na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti.
15. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, time da je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni bespredmetna.
U Zagrebu, 26. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić
