REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-156/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvodimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 265/2022-4 od 29. kolovoza 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2679/17-51 od 27. siječnja 2022., u sjednici održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-265/2022-4 od 29. kolovoza 2024. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2679/17-51 od 27. siječnja 2022. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici iznos od 988,78 eura te protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-265/2022-4 od 29. kolovoza 2024. pod točkom II. izreke.

II. Djelomično se prihvaća revizija tuženika i preinačuju se točka I. presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-265/2022-4 od 29. kolovoza 2024. kojom je potvrđena točka I. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2679/17-51 od 27. siječnja 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo na dosuđeni iznos od 988,78 eura tužiteljici isplatiti zatezne kamate za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 18. lipnja 2020. i točka I. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2679/17-51 od 27. siječnja 2022. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo na dosuđeni iznos od 988,78 eura tužiteljici isplatiti zatezne kamate za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 18. lipnja 2020. i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 988,78 eura za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 18. lipnja 2020. kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 442,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 15.450,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2015. do isplate, pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 550,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2015. do isplate kao neosnovan i pod točkom III. izreke naloženo je naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 12.871,87 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2022. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljici iznos od iznos od 7.450,00 kuna, (a preko nespornog iznosa od 8.000,00 kuna do dosuđenih 15.450,00 kuna) sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2015. do isplate, kao i u odluci o parničnom trošku (točka III. izreke), dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-432/2025-2 od 23. srpnja 2025., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-265/2022-4 od 29. kolovoza 2024. u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

„1. Ocjenjuje li se pitanje zastare potraživanja sudskim putem u slučaju preinake tužbe (povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva) samostalno u odnosu na trenutak kad je preinaka učinjena, te je li za ocjenu nastupa zastare na tražbinu na koju se odnosi preinaka i u slučaju kada se radi o tražbini iz čl. 19., čl. 1046., 1100, 1001. Zakona o obveznim odnosima odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe?

2. Od kada je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva - od trenutka kada je šteta dospjela ili od trenutka kada je preinačeni zahtjev postavljen odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu za razdoblje prije nego li je u postupku postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet revizijskog stadija postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog ozljeda pretrpljenih u prometnoj nesreći prema povećanom tužbenom zahtjevu koji je tužiteljica zatražila tužbom koju je preinačila nakon zaključenja prethodnog postupka zbog donesenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda pod brojem Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020., kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji od 29. studenog 2002.

9. Iz stanja spisa razvidno je da je tužiteljica podnijela tužbu radi naknade štete 20. rujna 2017. kojom je potraživala naknadu imovinske štete u iznosu od 1.000,00 kuna i neimovinske tužbe u iznosu od 7.000,00 kuna (dakle, ukupno 8.000,00 kuna), koju je konačno preinačila tako da je 18. lipnja 2020. povećala zahtjev za naknadu štete na iznos od 16.000,00 kuna.

10. Nižestupanjski sudovi su zaključili da preinačena tužba nema značaj isticanja novoga/drugog tužbenog zahtjeva u odnosu na prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev, jer nije došlo do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva već je tužiteljica tek povećala postojeći tužbeni zahtjev na osnovu okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe i to zbog toga što je do povećanja tužbenog zahtjeva došlo zbog promjena Orijentacijskih kriterija donesenih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020., a tužiteljica iz iste činjenične i pravne osnove potražuje drugi novčani iznos.

11. Nadalje, nižestupanjski sudovi su zaključili i da je prigovor zastare neosnovan, jer se štetni događaj dogodio 23. travnja 2015., a tužba je podnesena sudu 20. rujna 2017., dakle, unutar zastarnog roka od 3 godine prema čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO). Sudovi smatraju da je neosnovan i tuženikov prigovor zastare i u odnosu na podneskom od 18. lipnja 2020. preinačeni odnosno povišeni tužbeni zahtjev, jer je 20. rujna 2017. podnošenjem tužbe unutar propisanog zastarnog roka došlo do prekida tijeka zastare zahtjeva za naknadu štete u odnosu i na tako preinačeni (povećani) zahtjev.

12. Tuženik se u reviziji, glede prigovora i tijeka zastarnog roka na povećani dio tužbenog zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete, pozvao na odluke ovoga suda Rev 700/2023-2 od 30. listopada 2023. Rev 222/2023-2 od 5. rujna 2023. i dr., slijedom čega da je u nižestupanjskim presudama pogrešno primijenjeno mate rijalno pravo iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima odbijanjem prigovora zastare na povećani dio tužbenog zahtjeva s naslova neimovinske štete u ukupnom iznosu od 7.450,00 kuna/988,78 eura.

13. Međutim, ovaj sud je upravo zbog različite prakse na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje koje ujedno predstavlja i odgovor na prvo postavljeno pitanje:

"U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.".

14. Iz navedenog proizlazi da je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova glede istaknutog prigovora zastare u pogledu preinačenog dijela tužbenog zahtjeva podudarno shvaćanju ovog suda (tako i ovaj sud u Rev 49/2024 -2 od 5. lipnja 2024. i Rev 134/2024-2 od 5. lipnja 2024., Rev 499/2024-2 od 18. lipnja 2024.).

15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo je u tom dijelu reviziju tuženika odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke.

16. U odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na sporni iznos naknade štete od 7.450,00 kuna/988,78 eura drugostupanjski sud je tužiteljici dosudio kamatu od 1. prosinca 2015. do 18. lipnja 2020. i to pozivom na odredbu čl. 12. stavak 1., 3. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – nastavno ZOOUP).

17. Osnovano tuženik kroz dopušteno drugo pravno pitanje sadržajno osporava pravilnost primjene materijalnog prava nižestupanjskih sudova kod odlučivanja o zakonskim zateznim kamatama na u reviziju sporni preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

18. Dajući odgovor na drugo postavljeno pitanje u reviziji ovaj sud upućuje na to da je već u presudi ovog suda poslovni broj Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. (a zatim i Rev 376/2023-2 od 9. svibnja 2023., Rev 499/2024-2 od 18. lipnja 2024. i dr.) u odgovoru na pravno pitanje podudarno s predmetnim, izrazio pravno shvaćanje:

"Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.".

19. U ovoj se odluci reafirmira pravno shvaćanje ovoga suda izraženo u naprijed navedenoj presudi koje ujedno predstavlja i odgovor na drugo postavljeno pitanje pa budući da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci u suprotnosti s navedenim pravnim shvaćanjem, proizlazi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je dosuđena tužiteljici zakonska zatezna kamata za razdoblje prije postavljanja preinačenog dijela tužbenog zahtjeva.

20. Stoga je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.

21. U skladu s čl. 166. st. 1. ZPP tuženiku su dosuđeni troškovi prijedloga za dopuštenje revizije sukladno Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 149/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23), PDV od 25% i pristojba na prijedlog u ukupnom iznosu od 442,00 eura, dok mu nisu dosuđeni troškovi revizije jer je s njom uspio samo djelomično i to u pogledu sporednih potraživanja (zakonskih zateznih kamata) pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

Zagreb, 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil