REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5029/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Jajaš & Vukelić d.o.o., Rijeka, Trg 128. brigade Hrvatske vojske 4, protiv tuženice INA - Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, radi utvrđenja diskriminacije, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž R-31/2024-2 od 2. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2444/2019-51 od 15. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu ljudskih prava.

Obrazloženje

1.1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

»I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik INA - Industrija nafte d.d. iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 10, povrijedio pravo na jednako postupanje tužitelja GL iz [adresa], na način da je diskriminirao i uznemiravao tužitelja na radu temeljem članstva u sindikatu i sindikalnog djelovanja, odnosno da su radnje koje je tuženik INA - Industrija nafte d.d. iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 10, poduzeo ili propustio poduzeti neposredno dovele do povrede prava na jednako postupanje.

Zabranjuje se tuženiku INA - Industrija nafte d.d. iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 10, svako daljnje poduzimanje radnji kojima se krši pravo tužitelja GL iz [adresa], na jednako postupanje te ga se uznemirava i diskriminira na temelju članstva u sindikatu i sindikalnog djelovanja te da se izvrše sve radnje kojima se uklanja diskriminacija i njezine posljedice i to posebice na način da tuženik tužitelja ne sprječava u profesionalnom usavršavanju i mogućem napredovanju, da tuženik tužitelju prestane neosnovano davati upozorenja na obveze iz radnog odnosa zbog medijskih nastupa i sindikalnog djelovanja, da tužitelja ocjenjuje objektivno te da mu se ne mijenjaju evaluacije radnog učinka te da prestane sa svim ostalim radnjama kojima bi tuženik bio stavljen u nepovoljniji položaj.

Nalaže se tuženiku INA - Industrija nafte d.d. iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 10, naknaditi tužitelju GL iz [adresa], iznos od 13.272,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja od isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku INA - Industrija nafte d.d. iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 10, objaviti presudu kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika u medijima po izboru tužitelja, u roku od 15 dana. Nalaže se tuženiku INA - Industrija nafte d.d. iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 10, da tužitelju GL iz [adresa], naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja od isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena u roku od 15 dana."

II./ Nalaže se tužitelju GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku INA - Industrija nafte d.d. iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625 naknadi parnični trošak u iznosu od 6.500,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2023. od isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.«.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije podnio je tužitelj postavljajući šest pitanja za koje navodi da je riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Također ističu da su im je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske kao i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže donijeti odluku kojom se dopušta podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog u odnosu na postavljena pitanja nije osnovan, dok u odnosu na povredu ljudskih prava nije dopušten.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da mu je tuženica povrijedila pravo na jednako postupanje na način da ga je diskriminirala i uznemiravala na radu temeljem članstva u sindikatu i sindikalnog djelovanja što je dovelo do povrede prava na jednako postupanje, te zahtjev da se zabrani tuženici svako daljnje poduzimanje radnji kojima bi se kršilo pravo tužitelja na jednako postupanje da ga se uznemirava i diskriminira na temelju članstva u sindikatu i sindikalnog djelovanja i da se izvrše sve radnje kojima se uklanja diskriminacija i njezine posljedice i to posebice na način da ga ne sprječava u profesionalnom usavršavanju i mogućem napredovanju, da prestane neosnovano davati upozorenja na obveze iz radnog odnosa zbog medijskih nastupa i sindikalnog djelovanja, da ga ocjenjuje objektivno te da mu se ne mijenjaju evaluacije radnog učinka, kao i da prestane sa svim ostalim radnjama kojima bi tužitelj bio stavljen u nepovoljniji položaj. Isto tako, predmet spora je zahtjev da se naloži tuženici da mu isplati iznos od 13.272,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama temeljem pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti sukladno čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23.; dalje ZOO).

7. Između stranaka nisu sporne činjenice;

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženice temeljem Ugovora o radu od 1. veljače 2016. na radnom mjestu Dispečer specijalist 2. u Rafineriji nafte Sisak u [adresa], te je bio u radnom odnosu kod tuženice neprekidno od 1989.,

- da je tužitelj bio član sindikata INAŠ od 2003., a od 2014. je bio sindikalni povjerenik u istom,

- da je tužitelj bio član radničkog vijeća, a od srpnja 2014. do listopada 2015. predsjednik radničkog vijeća,

- da je tužitelj u listopadu 2015. osnovao novi sindikat Nova solidarnost (koji nije reprezentativni sindikat) te je bio predsjednik istoga,

- da je tužitelj bio koordinator Stožera za obranu rafinerije Sisak,

- da je tuženica tužitelju izrekla Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa s mogućnosti otkaza od 28. srpnja 2016.,

- da je tuženica tužitelju izrekla Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa s mogućnosti otkaza od 24. svibnja 2017.,

- da je u predmetu Općinskog suda u Sisku broj Pr-28/18 pravomoćno nadomještena suglasnost sindikata na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju,

- da je tuženica tužitelju otkazala ugovor o radu Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 11. listopada 2019. i

- da je isti prvostupanjski sud presudom br. Pr-6568/2020 od 14. lipnja 2023. odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženice da je nedopuštena Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu od 11. listopada 2019. pa da radni odnos tužitelja kod tuženice nije prestao te da se naloži tuženici da vrati tužitelja na radno mjesto Dispečer specijalist 2 u organizacijskoj jedinici kontrola proizvodnje i distribucije robe i energenata u Rafineriji nafte Sisak, sukladno Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 210-612637/16-H od 1. veljače 2016. koja odluka nije pravomoćna.

8. Prvostupanjski je sud na temelju ocjene svakog dokaza ponaosob i svih u svezi odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, jer je utvrdio da je tuženica u svemu postupala sukladno odredbama Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje ZR) i internim propisima tuženice, a da svi postupci tuženice, koji se odnose na upućivanje drugih radnika na edukacije u Rafineriju nafte Rijeka, na uskratu isplate bonusa za 2016., na izricanje dva upozorenja zbog kršenja obveze iz radnog odnosa uz posljedicu da mu se otkaže ugovor o radu u slučaju ponovnog kršenja radnih obaveza od 28. srpnja 2016. zbog toga što se tužitelj nalazio na području gdje se obavlja opasna djelatnost i nije imao obveznu zaštitnu opremu niti nalog i odobrenje da se tu nađe zajedno sa još dva radnika te upozorenja od 24. svibnja 2017. jer je tužitelj istupao u medijima i na javnim mrežama koji istupi su diskriminirajući i kojima se vrijeđa dostojanstvo drugih radnika i šteti ugledu i interesima poslodavca, kao i to da je tuženica donijela odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanu skrivljenim ponašanjem tužitelja te da je imala opravdani razlog za donošenje te odluke, nije imalo za posljedicu da je tužitelj diskriminiran u svojim pravima u odnosu na osobe u jednakom ili bitno usporedivom pravnom položaju, zbog članstva u sindikatu budući da tužitelj nije dokazao da je tuženica šikanozno postupala prema njemu niti da ga je diskriminirala, zbog čega je neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je tuženica diskriminirala tužitelja i povrijedila pravo tužitelja na jednako postupanje kao i da se zabrani takva diskriminacija te da je neosnovan zahtjev za naknadu štete budući da tužitelj nije dokazao da su se ispunile zakonom propisane pretpostavke iz čl. 1., čl. 2. i čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 8508. i 112/12.; dalje ZSD) te u vezi s tim i pravo na naknadu štete iz čl. 1100. ZOO.

9. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da upućivanje navedena četvero djelatnika u Rafineriju nafte Rijeka nije bilo nužno za obavljanje rada kod tuženice te da takva odluka predstavlja autonomnu odluku poslodavca koja ne predstavlja diskriminatorno postupanje tuženice. Naime, sud zaključuje, a kako to iz spisa predmeta slijedi, da tužitelj nije upućen na mjesto rada u Rafineriju nafte Rijeka zbog svog sindikalnog članstva i sindikalnih aktivnosti, pa da se ne radi o nejednakom postupanju tuženice prema tužitelju po osnovi sindikalnog članstva i sindikalnog djelovanja.

9.1. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje; Iz iskaza saslušanih svjedoka GLP, SL, kao i iz podataka tuženice o troškovima edukacije za razdoblje od 2015. do 2017. za tužitelja, proizlazi da je tužitelj pohađao tečaj engleskog jezika, bio na edukaciji naziva Nafta i plin od istraživanja do proizvoda, Sigurnost društva, Trening komunikacijskih vještina i značaj radničkog vijeća, pa da isti u odnosu na druge radnike nije bio diskriminiran kao član sindikata u pohađanju edukacija koje je financirala tuženica. Nadalje, tužitelj nije bio diskriminiran zbog sindikalne aktivnosti, kao i članstva u sindikatu, budući nije bio upućen na mjesto rada u Rafineriju nafte Rijeka radi razmjene iskustava, odnosno da vide praksu u Rafineriji nafte Rijeka jer je SL, neposredno nadređena tužitelju, predložila da se tužitelj i drugih četiri radnika na radnom mjestu Dispečera specijalist 2 upute u Rafineriju nafte Rijeka, ali da je za četiri radnika odobreno upućivanje, a za tužitelja da nije, te da joj nije bio poznat razlog zbog čega tužitelj nije upućen, pa da se po ocjeni ovog suda radi o autonomnoj odluci poslodavca koja ne predstavlja diskriminatorno ponašanje tuženice, jer iz izvedenih dokaza ne proizlazi da tužitelj nije upućen u Rafineriju nafte Rijeka zbog sindikalnog članstva i sindikalne aktivnosti. Istaći je da se tužitelj samostalno prijavio na poziv za akademiju i edukaciju engleskog jezika temeljem sporazuma tuženice i Udruge hrvatskih branitelja o stipendiranju i školovanju branitelja.

10. Drugostupanjski sud prihvaća zaključak drugostupanjskog suda a u odnosu na žalbeni navodi ističe da „pravilno je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda utvrdio, a u odnosu na Odluku o otkazu ugovora o radu skrivljenu ponašanjem tužitelja od 11. listopada 2019., da je legitimno pravo poslodavca da otkaže ugovor o radu kad smatra da za to ima opravdani razlog, sukladno odredbama ZR, a da je tom Odlukom otkazan ugovor o radu tužitelju iz razloga što je isti kršio povrede radnih obaveza na što je bio upozoren pisanim Upozorenjima od strane tuženice od 28. srpnja 2016. i 24. svibnja 2017. Općinski radni sud u Zagrebu je nepravomoćnom presudom poslovni broj Pr-6586/2022-33 od 14. lipnja 2023. odbio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu INA-Industrija nafte d.d. od 11. listopada 2019. pa da stoga radni odnos tužitelja kod tuženice nije prestao, te da se nalaže tuženici da tužitelja vrati na radno mjesto Dispečera specijalist 2 u organizacijskoj jedinici Kontrola proizvodnje i distribucija robe i energenata u Rafineriji nafte Sisak, sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, broj: 210-612637/16-H od 1. veljače 2016. Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ta odluka nije donesena zbog tužiteljevog članstva u sindikatu i sindikalnog djelovanja, već zbog kršenja obveza iz radnog odnosa budući je tužitelj prije donošenja te odluke bio dva puta upozoren na mogućnost da mu se otkaže ugovor o radu zbog ponovnog kršenja obveza iz radnog odnosa, kako je to obrazloženo u toj prvostupanjskoj presudi.“

11. Drugostupanjski sud zaključuju da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanjen ispravno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

12. Tužitelj u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja;

1. Je li drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbe čl. 1., 2. i 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije u vezi s čl. 186. Zakona o radu kada je zaključio da postupci poslodavca (uskraćivanje edukacije, negativna evaluacija radnog učinka, izricanje upozorenja i otkaz) ne predstavljaju diskriminaciju i uznemiravanje na temelju članstva u sindikatu i sindikalnog djelovanja?

2. Je li dovoljno da tužitelj učini vjerojatnim da je diskriminacija postojala, a teret daljnjeg dokazivanja prelazi na poslodavca, ili sudovi zahtijevaju od tužitelja da dokaže potpunu uzročnu vezu?

3. Je li nižestupanjski sud pravilno primijenio čl. 186. Zakona o radu te čl. 1. Konvencije o zaštiti predstavnika radnika kada je ocijenio da otkaz, upozorenje i onemogućavanje profesionalnog razvoja tužitelja ne predstavljaju postupke uvjetovane njegovim sindikalnim statusom i aktivnostima.

4. Predstavlja li odbijanje suda da prihvati iskaze svjedoka tužitelja (ĆL i ČL) uz obrazloženje njihove navodne pristranosti, dok se istodobno u cijelosti prihvaćaju iskazi rukovoditelja i predstavnika tuženika, povredu načela jednakosti stranaka i prava na pošteno suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava RH i čl. 6. EKLJP?

5. Može li se postupak poslodavca, koji poduzima niz disciplinskih mjera (upozorenja, negativne evaluacije, uskraćivanje bonusa, otkaz) neposredno nakon to je radnik sindikalno aktivan i javno kritizira upravu, smatrati objektivno opravdanim ili se takvi postupci moraju ocjenjivati kao oblik prikrivene diskriminacije?

6. Je li sud ocijenio da istupi sindikalnog povjerenika u medijima, kojima kritizira poslodavca radi zaštite radničkih interesa, predstavljaju povredu radne obveze, ili je riječ o dopuštenom ostvarivanju ustavnog prava na slobodu izražavanja i sindikalno djelovanje?

13. Navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz sljedećih razloga;

13.1. U odnosu na prvo pitanje za istaknuti je da odgovor ovisi i okolnostima konkretnom slučaja. U ovom su konkretnom slučaju sudovi zaključili da nije bilo diskriminacije jer;

- upućivanje navedena četvero djelatnika u Rafineriju nafte Rijeka nije bilo nužno za obavljanje rada kod tuženice te da takva odluka predstavlja autonomnu odluku poslodavca koja ne predstavlja diskriminatorno postupanje tuženice. Osim toga sudovi su utvrdili da je tužitelj od svih Dispečera specijalista 2 tuženice, imao najveće troškove za edukaciju od 2015. do 2017. jer je pohađao tečaj engleskog jezika, bio na edukaciji naziva Nafta i plin od istraživanja do proizvoda, Sigurnost društva, Trening komunikacijskih vještina i značaj radničkog vijeća, iz čega proizlazi da isti u odnosu na druge radnike nije bio diskriminiran (time što na jednu edukaciju nije bilo određen) kao član sindikata u pohađanju edukacija koje je financirala tuženica,

- nije bilo diskriminacije s obzirom na negativnu evaluaciju radnog učinka jer su sudovi zaključili da je to posljedica utvrđenog nepoštivanja temeljnih pravila o sigurnosti, što proizlazi iz izrečenog Upozorenja o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od strane tuženice zbog kršenja temeljnih pravila i to u slučaju ulaska tužitelja i dva radnika tuženice KL i TL u industrijski krug u Ivaničkom Graberju gdje se obavljao rizičan posao punjenja vagona cisterne sa naftom, u koji prostor su isti ušli, a da za to nisu imali odobrenje i nisu nosili zaštitnu opremu i to posebne majice dugih rukava koje su antistatik, kako je to propisno pravilima o zaštiti na radu tuženice, te da je tužitelju bilo poznato da je sirova nafta zapaljiva i da je su za punilište nafte propisane posebne mjere zaštite na radu te da su isti bili upozoreni od strane FL da se ne nalaze na popisu i da ne mogu biti tu, kraj činjenice da su isti pušili u krugu, te da su nakon što ih je ŠL upozorio da napuste to područje, što su oni i učinili, isti su postupali suprotno pravilima tuženice o sigurnosti na radu. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj isključivo zbog toga što nije ispunio propisane uvjete iz Sustava upravljanja radnim učinkom radnika u društvima INA Grupa iz 28. srpnja 2016., koji su također bili propisni Sustavima objavljenim 7. svibnja 2014., 30. prosinca 2015. i 7. siječnja 2017., a od kojih je jedan od uvjeta i pridržavanje temeljnih pravila o sigurnosti, negativno ocijenjen i izgubio pravo na isplatu bonusa,

- nije bilo diskriminacije zbog izricanja upozorenja i otkaza ugovora o radu jer su sudovi zaključili da je legitimno pravo poslodavca da otkaže ugovor o radu kad smatra da za to ima opravdani razlog, sukladno odredbama ZR, a da je tom Odlukom otkazan ugovor o radu tužitelju iz razloga što je isti kršio povrede radnih obaveza na što je bio upozoren pisanim Upozorenjima od strane tuženice od 28. srpnja 2016. i 24. svibnja 2017. Općinski radni sud u Zagrebu je nepravomoćnom presudom poslovni broj Pr-6586/2022-33 od 14. lipnja 2023. odbio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu INA- Industrija nafte d.d. od 11. listopada 2019. A prije toga je u predmetu Općinskog suda u Sisku broj Pr-28/18 pravomoćno nadomještena suglasnost sindikata na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju, dakle sud je tuženiku dao nadomjestio suglasnost za otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

13.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje za istaknut je da su sudovi zaključili da je tuženik dokazao da nije postupao diskriminatorno u odnosu na tužitelja, pa stoga po ocjeni ovog suda to pitanje nije važno.

13.3. U odnosu na treće pitanje odgovor je kao i u odnosu na prvo pitanje pri čemu je za naglasiti da iz iskaza svjedokinje BL, koja je bila 20 godina predsjednica sindikata INAŠ-a i član radničkog vijeća te svjedokinje JL predsjednice sindikata SING (najveći i reprezentativni sindikat kod tuženika) koja je već 30 godina sindikalno aktivna – proizlazi da se sindikalni povjerenici nikad nisu žalili da su kod tuženika diskriminirani zbog sindikalnog djelovanja.

13.4. U odnosu na četvrto pitanje, drugostupanjski sud je na njega odgovorio u okviru odgovora na žalbene navode argumentirano kako slijedi; „9. U odnosu na navod tužitelja iz žalbe da nije jasno zašto sud prvog stupnja nije poklonio vjeru iskazu saslušanih svjedoka ĆL i ČL, a poklonio je vjeru iskazima svjedoka SL, ZL, GLP, FL, ŠL, BL i JL, navesti je da je pravilno prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazima tih svjedoka budući da su isti bili jasni, međusobno suglasni i suglasni sa materijalnim dokazima koji prileže spisu predmeta, a nije prihvatio kao istinit iskaz svjedoka ĆL, jer je isti vjenčani kum tužitelja i nema neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama za predmetni postupak, već je o svemu imao saznanja iz priče tužitelja zbog čega je njegov iskaz ocjenjen subjektivnim, neuvjerljivim i zainteresiranim da tužitelj uspije u sporu. Također, nije prihvatio kao istinit iskaz svjedoka ČL, jer je njegov iskaz paušalan i u suprotnosti sa svim ostalim dokazima izvedenim u postupku te da je njegov iskaz u odnosu na saznanja da li su tužitelju bili dostupni podaci o maržama je proturječan te da je njegov iskaz u odnosu na sindikalno članstvo i sindikalno djelovanje tužitelja pristran, subjektivan, neuvjerljiv, nelogičan i u suprotnosti s izvedenim dokazima.“

Pored toga, za odgovoriti je da je sud prihvatio iskaze i predstavnika sindikata jer su isti bili u skladu s iskazima ostalih saslušanih svjedoka.

13.5. Peto pitanje nije važno iz istih razloga koje je ovaj sud naveo za prvo postavljeno pitanje (vidi pod 13.1.).

13.6. Također ni šesto postavljeno pitanje nije važno a iz razloga koje su nižestupanjski sudovi iznijeli u odnosu na njegove navode da je u medijima kritizirao poslodavca radi zaštite radničkih interesa; „Pravilno je prvostupanjski sud, protivno navodima tužitelja iz žalbe, utvrdio činjenično stanje temeljem izvedenih dokaza i to iskaza svjedoka ZL, GLP, kao i e-maila koji je tužitelj uputio 13. prosinca 2015. svim radnicima tuženice u kojem je između ostalog naveo: “Dobro uigrani menadžerski timovi hladnokrvnih ubojica spremaju i Vama klopku..“, e-maila od 3. prosinca 2015. kojim je tuženica upozorila tužitelja da je takva komunikacija neprimjerena, izvan okvira profesionalne i uljuđene komunikacije, u suprotnosti s internim aktima tuženice, te se ne može opravdati slobodom sindikalnog djelovanja, zbog čega mu nije izrečena sankcija. Nadalje, iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženica zaprimila dvije anonimne prijave protiv tužitelja koje su potpisali radnici tuženice, a u kojima se navodi da je tužitelj kršio odredbe Etičkog kodeksa tuženice i to u pogledu odredaba o zaštiti diskriminacije, dostojanstva radnika, privatnosti i povjerljivih podataka, intelektualnog vlasništva i imovine društva, a kako je to navedeno u dokumentu Etičkog povjerenstva, te da je Etičko povjerenstvo kod tuženice provodilo postupak te ispitivalo anonimne prijave, a etički službenik ZL je iste sa prilozima dostavio tužitelju, koji je dva puta bio pozivan radi očitovanja, u kojem je naveo da su navodi iz anonimnih prijava smiješni i da se nema od čega braniti, te je naveo da se o ispitnim radnjama obavijesti tužitelj ili njegov pravni zastupnik. Iz sadržaja tih prijava proizlazi da je tužitelj putem društvenih mreža i javnih medijskih istupa na diskriminirajući način govorio o radnicima INA-e mađarske nacionalnosti, nazivajući ih: „Mađaroni, mađarončići, plaćenici, domaće izdajice, "oni koji služe G pod nogama", te je navodio npr.: "jednog i dvojcu izvršnih direktora ne bi trebalo smjestiti u zatvor", "Rasturili su nas S i domaće izdajice. Nisam ljut na Ć jer je jasno što oni žele, ali ove naše izdajice bih doslovno zavezao za stupove oko Ine da ih narod gleda.", "Č laže! On je mali od Pešte i može reći što želi", "Ako želimo nešto promijeniti moramo vratiti ljude, a istodobno ove mađarske poltrone maknuti s pozicija odlučivanja u kompaniji", "Možda jednog i dvojcu izvršnih direktora ne bi trebalo smjestiti u zatvor. Ostale svakako. Svi segmenti padaju, kompanija klizi, a oni ostaju i dobivaju izdašne bonuse… Da imamo uređenu pravnu državu osobno bi tužio K, T i NL i neke druge za upropaštavanje kompanije". Etičko povjerenstvo tuženice je u svojoj odluci od 20. ožujka 2017. utvrdilo da je tužitelj prekršio Etički kodeks tuženice i to odredbe o zaštiti od diskriminacije i zaštiti dostojanstva, te je predložilo izricanje sankcije za tužitelja, a tuženica je tužitelju izrekla Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od 24. svibnja 2017. Iz naprijed navedenog razloga, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj kao predstavnik sindikata imao pravo javnog istupanja u svrhu zaštite radnika i radničkih prava, ali da takvi javni istupi ne podrazumijevaju apsolutnu slobodu izražavanja, već isti moraju biti primjereni i takvi da ne vrijeđaju dostojanstvo drugih ljudi, njihovu nacionalnost i slično te da je u navedenim istupima tužitelj postupao diskriminirajuće i vrijeđao dostojanstvo drugih ljudi te isti nisu bili u funkciji sindikalnog djelovanja pa je tužitelju izrečeno drugo upozorenje zbog njegovih neprimjerenih javnih istupa koji su se u kontinuitetu ponavljali, a ne zbog njegovog sindikalnog članstva ili sindikalnog djelovanja, budući je tužitelj neprimjereno istupao putem e-maila i drugih medija, a ti istupi su diskriminirajući u odnosu na druge zaposlenike mađarske nacionalnosti i predstavljaju povredu radne obveze propisane čl. 114. Pravilnika o radu tuženice, kao i povredu Etičkog kodeksa tuženice, zbog čega je između ostalog tužitelju otkazan ugovor o radu, te ne predstavlja diskriminacijsko postupanje tuženice prema tužitelju kao članu sindikata ili sindikalne aktivnosti. Nadalje, upravo iznošenjem podataka o poslovanju tuženice, koje su predstavljale poslovnu tajnu, a odnosi se na objave i neistinitog komentiranja podataka o poslovanju i visini marži u Rafineriji nafte Rijeka i Rafineriji Sisak tužitelj nanio štetu ugledu poslodavca što je propisano odredbom čl. 114. Pravilnika o radu tuženice i što predstavlja povredu radne obveze, a zbog čega je također tužitelju otkazan ugovor o radu. Da se radi o podacima koji su predstavljali poslovnu tajnu proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka u postupku pred istim prvostupanjskim sudom poslovni broj Pr-6568/2020-33 u kojem su svjedoci LL, HL, GLP i UL naveli da ti podaci nisu javno dostupni i da se radi o poslovnoj tajni, a da se radi o internom izvještaju za potrebe menadžmenta u kojem su objavljeni planski podaci, u kojem postupku je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu INA-Industrije nafte d.d. od 11. listopada 2019. pa da radni odnos tužitelja kod tuženice nije prestao, iz obrazloženja koje odluke proizlazi da tužitelja ne oslobađa od odgovornosti tvrdnja da je izašao u medije sa spornim dokumentom da bi ukazivao na lošu upravu i loše vođenje poslovanja na štetu radnika, ovo stoga što tužitelj nije poštivao propisanu proceduru prijavljivanja eventualne nepravilnosti koja je propisana Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti ("Narodne novine", broj 17/19.) pa niti nema pravo na zaštitu koja se radniku jamči tim Zakonom.

S obzirom na pravilan i argumentiran zaključak nižestupanjskih sudova da u konkretnom slučaju nije riječ o dopuštenom ostvarivanju ustavnog prava na slobodu izražavanja i sindikalno djelovanje, to niti šesto postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), odlučiti kao pod toč. I izreke ovog rješenja.

15. Budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 29. Ustava RH i čl. 6. EKLJP, to je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo odlučiti kao u pod toč. II izreke ovog rješenja.

Zagreb, 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil