REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5483/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Atlantic grupa d.d., OIB 71149912416, sa sjedištem u Zagrebu, Miramarska 23, kojeg zastupa punomoćnik Boris Šavorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice IM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2801/2024-2 od 10. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5873/2020-32 od 20. prosinca 2023., u sjednici održanoj 26. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2801/2024-2 od 10. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5873/2020-32 od 20. prosinca 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) i Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav).
2. Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije, sukladno odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), naznačuje pravna pitanja koja glase:
"1) Je li sud u primjeni članka 8. ZPP ovlašten, ukoliko ne može sa sigurnošću utvrditi određenu činjenicu, o postojanju te činjenice zaključivati procjenjujući vjerojatnost njezinog postojanja ili je u tom slučaju dužan primijeniti pravilo o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP;
2) Obvezuje li članak 221.a ZPP sud da činjenicu za koju stranka koja se na nju poziva nije bila kadra pružiti dovoljno dokaznih sredstava, uzme kao nedokazanu u postupku ili je suprotna parnična stranka dužna dokazivati nepostojanje te činjenice ("negativnu činjenicu");
3) Može li sud u primjeni članka 8. ZPP određene dokaze i dokazna sredstva smatrati nužnima za dokazivanje neke činjenice kao isključivo podobnima (npr. pisanu potvrdu), a zanemariti ostale dokaze kao neprikladne za dokazivanje;
4) Je li presuda nepravilna ukoliko sud nije izveo dokaz stranke predložen upravo radi utvrđenja činjenice koja je odlučna za donošenje odluke u postupku, pri čemu za takvo svoje postupanje sud nije naveo nikakvo obrazloženje;
5) Je li sud kada u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio drugostupanjsku odluku u smislu članka 369. stavak 1. ZPP počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP;
6) Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrditi žalbene navode neosnovanima, a bez da je iz obrazloženja presude jasno vidljivo na koje žalbene navode se obrazloženje drugostupanjske odluke odnosi;
7) Je li prvostupanjski sud primjenjujući odredbu članka 220. stavak 2. ZPP ovlašten odbiti dokazne prijedloge stranke predložene upravo radi utvrđivanja činjenica za koje u obrazloženju presude smatra odlučujućima za svoju odluku;
8) Je li sud kada u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio drugostupanjsku odluku u smislu članka 369. stavak 1. ZPP počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP;
9) Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrditi žalbene navode neosnovanima, a bez da je iz obrazloženja presude jasno i nedvojbeno vidljivo da je prilikom donošenja odluke o žalbi pažljivo razmotrio i obrazloženo odgovorio na sve žalbene navode;
10) Ima li onaj tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti pravo zahtijevati vraćanje, ako je nije zadržao pravo na povrat, i ako nije platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga nije zavisila od ispunjenja uvjeta;
11) Ima li značenje prinude u smislu citirane odredbe članka 1112. ZOO/05 (ranije članka 211. ZOO/19) postupanje kojim se ugrožava život, tijelo ili neko drugo značajno dobro osobe prema kojoj se vrši prinuda, odnosno njoj bliske osobe, ili tek pokretanje sudskog postupka kako to pogrešno smatraju nižestupanjski sudovi;
12) Je li izbjegavanje vođenja ovršnog postupka ujedno i izbjegavanje prisile, tj. smatra li se prisilom sudski spor ili fizička sila;
13) Računa li se tijek početka zastare i općeg petogodišnjeg zastarnog roka kod instituta stjecanja bez osnove od trenutka kada je pošteni stjecatelj stekao imovinu ili od trenutka od kada je osoba čija je imovina prešla u imovinu druge osobe stekla pravo zahtijevati povrat te imovine?".
3. Predlagateljica navodi da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženih u odlukama revizijskog suda broj Revr-1857/2012 od 25. ožujka 2014., Revt-451/2017 od 19. svibnja 2021., Rev-837/2010 od 12. siječnja 2016., Rev- 1317/1991 od 20. kolovoza 1991., Rev-303/2011-2 od 18. veljače 2014., Rev-257/11 od 16. srpnja 2013. i dr., a također ukazuje na neujednačenost prakse viših sudova navodeći odluke Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1857/2012 od 25. ožujka 2014. te Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1271/2019-2 od 22. listopada 2019. i Gž-3901/11-2 od 2. studenoga 2011.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 1.185,48 eur/8.932,00 kuna na ime stjecanja bez osnove. Tužbeni je zahtjev prihvaćen temeljem utvrđenja da je rješenje HANFA od 14. srpnja 2011., s osnove kojeg je izvršena uplata spornog iznosa tuženici, ukinuto odlukom Vrhovnog suda.
6.1. Prvo do dvanaesto naznačenim pitanjima tuženica sadržajno osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova da tužitelj uplatu spornog iznosa nije izvršio znajući da nije dužan platiti. Protivno navodima iz prijedloga, žalbeni je sud odgovarajući na žalbene navode tuženice, dao jasnu i obrazloženu ocjenu pravilnosti primjene materijalnog prava, konkretno odredbe članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 126/21, dalje: ZOO) i u tom smislu neosnovanosti žalbenih navoda da je tužitelj plaćanje spornog iznosa izvršio znajući da nije dužan platiti. Isto tako, pobijana odluka sadrži jasno obrazloženje pravilnosti i zakonitosti postupanja prvostupanjskog suda u odnosu na neizvođenje dokaza saslušanjem tuženice, te ocjenu sadržaja spisa HANFA. Pobijana odluka, protivno navodima tuženice, sadrži jasne, ozbiljne, relevantne i dostatne razloge u pogledu svih odlučnih žalbenih navoda tužitelja.
6.2. U odnosu na trinaesto naznačeno pitanje koje se tiče tijeka zastarnog roka, predlagateljici valja odgovoriti da iz sadržaja nižestupanjskih odluka proizlazi da pitanje zastare te u tom smislu početka tijeka zastarnog roka nije niti razmatrano, slijedom čega se ne radi o pravnom pitanju o kojem ovisi odluka u predmetnom sporu.
6.3. Imajući na umu da predlagateljica ističe i da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.
6.4. U opisanim je okolnostima prijedlog tuženice u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tuženica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim ni da joj je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom.
7.1. Tuženici je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo omogućeno iznijeti svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predložiti dokaze te se izjasniti o navodima suprotne stranke i na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim presudama nižestupanjski su sudovi odgovorili na sve odlučne navode tuženice, te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, slijedom čega se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Glede navoda tuženice kojima tvrdi da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti kako članak 29. Ustava i članak 6. stavak 1. Konvencije sadrže u pravilu samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8. Stoga, kada tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom, njen je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 26. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
