Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Zk-95/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-1682/2024-23 od 10. siječnja 2026. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P -1682/2024-23 od 10. siječnja 2026. godine.

II. Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je

"I. Ispravlja se pogrešan upis određen Rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u Zapisniku posl.br. Z-10211/2015/1389 od 18. rujna 2017. godine, na način da se vlasnicom za 2543/2639 dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] [adresa], površine 2639 m2 (pašnjak površine 2543 m2 i pomoćna zgrada 96 m2) upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upiše tužiteljica GN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz istovremeno brisanje ranijeg upisa s imena tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužiteljici GN, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.276,55 EUR (tisućudvjestosedamdesetšest eura i pedesetpet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2026., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova, kao neosnovan."

2. Protiv ove presude žali se tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23.- dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"Predmet spora je zahtjev tužiteljice za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], način da se vlasnicom predmetne nekretnine za 2543/2639 dijela upiše tužiteljica, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog suvlasnika.

Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana suvlasnicom predmetne nekretnine za 2543/2639 dijela u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

Uvidom u kupoprodajni ugovor zaključenog 6. kolovoza 2019. između IN, UN i ČN, kao prodavatelja i GN, kao kupca, ovjerenog od strane javne bilježnice Vere Marčina iz Zadra, broj OV-8662/2019 ( list spisa 4-6) proizlazi da je predmetom tog ugovora između ostalog i utužena nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Uvidom u Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991. ( list spisa 19-20) razvidno je da je citiranom Programom bila obuhvaćena kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, s površinom od 394422 m2.

Uvidom u pribavljeni zapisnik sačinjen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-10211/2015/1389 od 18. rujna 2017. razvidno je da predmetna

nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, u naravi izgrađeno dvorište i pašnjak odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], površine 383 817 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog prava vlasništva Republike Hrvatske a u kojem postupku je predmetna nekretnina upisana kao suvlasništvo tužiteljice za 96/2639 dijela i tuženice za 2543/2639 dijela. Nadalje, uvidom u citirani zapisnik proizlazi da je u tom postupku od strane suda izvršen uvid u izvod iz popisnog lista broj 391 k. o. [katastarska općina] iz kojeg je razvidno da tlocrtna površina zemljišta izgrađenog na kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere k. o. [katastarska općina] iznosi 96 m2. Nazočni povjerenik je naveo da mu je predmetna nekretnina osobno poznata, da se ista nalazi u isključivom posjedu ČN, da su njezini preci sagradili gospodarski objekt na predmetnoj nekretnini, a kojoj se gradnji prema njezinim saznanjima nitko nije protivio.

Uvidom u zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] od 31. srpnja 2024., broj Z-2547/2024, Z-25512/2024 proizlazi da je odbijen prigovor ovdje tužiteljice te je ista upućena da u daljnjem roku od 30 dana od dana dostave tog rješenja podnese tužbu za ispravak.

Vještak mjerničke struke Frane Vlatković, dipl.ing.geod. je sačinio skicu sudskog očevida (list spisa 29,30) s fotografijama, na koju stranke nisu imale primjedbe te istu ovaj sud u cijelosti prihvaća. Na sačinjenoj skici vještak mjernik je žutom bojom označio predmetnu nekretninu te prikazao položaj zatečenog objekta na predmetnoj nekretnini.

Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP -a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a."

6. Prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka utvrđuje da su prednici tužiteljice preko 40 godina posjedovali utuženu nekretninu kao pošteni i samostalni posjednici koji u tom posjedovanju nisu bili od nikoga ometani, pa stoga pruža tužitelj ici traženu pravnu zaštitu.

7. Ovo utvrđenje i odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da predmetna nekretnina u naravi i ne predstavlja šumu već pašnjak, pa već iz činjenice što je predmetna nekretnina u staroj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao pašnjak, a takva kultura je upisana i za nekretninu koja je predmet ove tužbe.

9. Međutim, obzirom na navode u žalbi, a to je da se radi o šumi te da u razdoblju od 1977. do 2000. je postojala zakonska zabrana stjecanja vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu, nadalje, u odnosu na sporno pitanje primjene materijalnog prava, odnosno na mogućnost stjecanja vlasništva dosjelošću na šumi i šumskom zemljištu još od 1959. godine, ili, kako to tvrdi tuženik, da rok za dosjelost počinje nakon donošenja gore navedene odluke Ustavnog suda 12. siječnja 2000. Valja reći da prilikom utvrđivanja dosega odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 od 12. siječnja 2000., kojom je ukinuta odredba čl. 55. st. 2. ZŠ -a, valja primijeniti odredbu čl. 53. st. 2. i čl. 55. st. 2. tada važećeg Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99, dalje: Ustavni zakon). Prema čl. 55. st. 2. Ustavnog zakona ukinuta odredba nekog zakona prestala je važiti danom objave odluke Ustavnog suda, dok prema čl. 55. st. 2. Ustavnog zakona svatko kome je pojedinačnim aktom utemeljenim na toj odredbi povrijeđeno kakvo pravo, može tražiti izmjenu tog akta, u skladu s odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu.

10. Drugim riječima, ukidanje pojedine odredbe kao neustavne se odnosi i na vrijeme prije formalnog prestanka njenog važenja (dan odluke Ustavnog suda). Naime, sukladno odredbi čl. 58. st. 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu (NN br. 49/02 - pročišćeni tekst), sada čl. 56. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, u postupcima u kojima o pravnoj stvari do dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda kojom se ukida zakon, odnosno poništava ili ukida drugi propis ili pojedina njihova odredba, nije pravomoćno odlučeno, a taj se zakon, odnosno drugi propis neposredno primjenjuju u toj pravnoj stvari ukinuti zakon odnosno poništeni ili ukinuti drugi propis ili njihova ukinuta ili poništena odredba neće se primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda. Naime, nema nikakve sumnje da u ovoj pravnoj stvari o tužbenom zahtjevu tužitelja nije pravomoćno odlučeno, pa se odredba ZŠ koja je ukinuta navedenom odlukom Ustavnog suda više ne može primjenjivati u ovom postupku.

11. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-291/2014-2 od 18. travnja 2018., taj je sud odgovorio na revizijsko pitanje na slijedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09; dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

12. Pri tome je Vrhovni sud Republike Hrvatske naveo i kako se o tom pitanju već ranije izjasnio Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda, primjerice: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojima je zauzeto slijedeće pravno shvaćanje: "U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao

- s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

13. Odgovaraju navodi žalbe da prednici tužiteljice, osobe koje su kupoprodaji ugovor iz 2019. godine prodali utuženu nekretninu ovdje tužiteljici, nisu bile upisane u posjedovnom listu kao posjednici, a što tužiteljica niti ne tvrdi da su bili, a da je to tako, proizlazi i iz zapisnika koji je sastavljen povodom oblikovanja zemljišnih knj iga od 18. rujna 2017. gdje se konstatira da KN nije upisana u postojećem katastarskom operatu kao posjednica čes. zem. 455/2 k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), međutim samo ta činjenica, uz ostale izvedene dokaze ne čini tužbeni zahtjev neosnovanim.

14. Naime, ovoj pravnoj stvari proveden je očevid na licu mjesta pri čemu je konstatirano da predmetna nekretnina je većim dijelom ograđena, i to dijelom žičanom ogradom a dijelom suhozidom, a upravo takvim označavanjem se i označuju glavn ice nečijih stvarno pravnih i posjedovnih ovlasti.

15. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka PN i UN, a cijeneći i njihovu možebitnu zainteresiranost za ishod ovog postupka na način da tužiteljica uspije sa tužbenim zahtjevom, utvrdio, da je utužena nekretnina od davnina u posjedu obitelji UN, da istu prvotno posjedovao pok. G

– VN, da utužena nekretnina je predstavljala ranije jedan veći kompleks koji je podijeljen na tri dijela i to na tri sina pok. G – ĆN tako da je utužena nekretnina pripala pok. EN, predniku prodavatelja te nekretnine tužiteljici, i to ČN (supruzi), te IN i DN (sinovima), koji su kupoprodajnim ugovorom od 6. kolovoza 2019. prodali tu nekretninu tužiteljici.

16. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju njihovih iskaza utvrdio da su prednici prodavatelja, i to pok. VN na predmetnoj nekretnini čuvao ovce, da se na nekretnini nalaze dva gospodarska objekta koje je sagradio pok. G, te da se sa tim gospodarskim aktivnostima nakon smrti pok. G nastavio njegov pok. EN, a nakon njega njegovi pravni sljednici koji su prodali nekretninu tužiteljici.

17. Odgovara, da je tužiteljica u postupku obnove zemljišnih knjiga upisana kao suvlasnik u 96/2639 dijela a koliko iznosi tlocrtna površina objekta (štale) koji se nalazi na prijepornoj nekretnini, s upravo postojanje takvih gospodarskih objekata ukazuje na način na koji se je utužena nekretnina koristila (primarno radi ispaše).

18. Uvidom u spis poslovni broj Z-24089/19, a koji prileži prvostupanjskom spisu, sud je utvrdio da u njemu prileže tri fotografije u biti dva gospodarska objekta koji se nalaze na utuženoj nekretnini, s tim da svjedok PN je naveo da su ti gospodarski objekti napravljeni od pok. G 1966./67. a svjedok FN da su sačinjeni prije pedesetak godina, pa u konkretnoj situaciji kada su iza pok. G 1975. godine došlo do diobe na način da je utužena nekretnina pripala pok. EN koji je od tada posjedovao utuženu nekretninu kao pošteni samostalni posjednik, a nakon njegove smrtni njegovi pravni sljednici koji su prodali nekretninu tužiteljici, onda je svakako proteklo vrijeme od 40 godina za stjecanje vlasništva utužene nekretnine primjenom instituta izvanredne dosjelosti.

19. Također treba reći da iz stanja spisa jasno dakle proizlazi da tužiteljici I njezinim pravnim prednicima posjed nije nikada nitko osporavao iako su na nekretnini vršili vlasničkopravna ovlaštenja, pri čemu je tužena bila potpuno pasivna u iskazivan ju ikoje vlasničke ovlasti na utuženoj nekretnini, onda su u stvari posjednici imali razumnog razloga vjerovati da tužena nije vlasnik a time i djelovati da posjed vrše oni kao vlasnici.

20. Stoga je prvostupanjski sud, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo pruživši tužiteljici traženu pravnu zaštitu.

21. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (toč. I).

22. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (toč. II).

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić