REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-128/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Meter, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Budimir & Meter u Zagrebu, protiv prvotuženika IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Luka Jurković, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1024/2024-3 od 7. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2401/2016-49 od 3. srpnja 2024., u sjednici održanoj 26. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Utvrđuje se da je postojala pisana oporuka pok. ČP, sastavljena krajem srpnja ili početkom kolovoza 2000. godine, pred svjedokinjama OP i GP.
II Utvrđuje se da je pisanom oporukom ostaviteljica pok. ČP ostavila tužiteljici VP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odgovarajući suvlasnički dio zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada, [adresa], površine 370 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], trajno i neodvojivo povezana s vlasništvom posebnog dijela i to sa jednosobnim stanom br. 2, u XIII (trinaestom) katu, površine 39,86 čm, upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu.
III Utvrđuje se da je pisana oporuka iz točke II. uništena, sakrivena, izgubljena ili zametnuta, prije ili poslije smrti pok. ČP i to bez njezinog znanja.
IV Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Utvrđuje se da je usmena oporuka iza pok. ČP, proglašena na zapisnik 18. svibnja 2015., a kojom je pok. ČP ostavila tužiteljici VP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odgovarajući suvlasnički dio zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada, [adresa] Poslovni broj:
P-2401/2016-49 prilaz br. 6, površine 370 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], trajno i neodvojivo povezana s vlasništvom posebnog dijela i to sa jednosobnim stanom br. 2, u XIII (trinaestom) katu, površine 39,86 čm, upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu istinita i pravovaljana.
V Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.“
2. Drugostupanjski sud je pod točkom I. izreke odbio kao neosnovane žalbe tuženika i potvrdio je prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke, pod točkom II. izreke odbio je kao neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrdio je prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom V. izreke, pod točkom III. izreke odbio je kao neosnovane zahtjeve tužiteljice i drugotuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2849/2025- 2 od 15. srpnja 2025., tuženicima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1024/2024-3 od 7. travnja 2025. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Mora li zainteresirana osoba, radi primjene članka 83. Zakona o nasljeđivanju (NN 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00 – današnji čl. 41. Zakona o nasljeđivanju, NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19), dokazati, a sud utvrditi točan modalitet nestanka oporuke – je li uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta – kako bi se smatralo da su ispunjene pretpostavke te odredbe.“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženici su podnijeli reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena te su predložili da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu tako da odbije tužbeni zahtjev.
5. U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode tuženika iz revizije te je predložila reviziju odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu uz zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju.
6. Revizija tuženika nije osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
8. U revizijskoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je postojala pismena oporuka pred svjedocima, da je pisanom oporukom ostaviteljica ostavila nekretninu pobliže opisanu u točki II. prvostupanjske presude i utvrđenje da je pisana oporuka prije ili nakon smrti oporučiteljice bez njezinog znanja uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:
- da je oporučiteljica, krajem srpnja ili početkom kolovoza 2000., nakon što joj je dijagnosticiran tumor, pred svojim prijateljicama, kao svjedocima, izjavila da stan u [adresa], na adresi [adresa], ostavlja svojoj sestri LP,
- da je oporuku tog sadržaja, prema kazivanju oporučiteljice, napisala OP, koju je onda oporučiteljica vlastoručno potpisala u prisutnosti dvije svjedokinje, koje su također potpisale oporuku,
- da je OP tu oporuku predala oporučiteljici,
- da je oporučiteljica i pred smrt ponavljala svoju volju iz pisane oporuke,
- da su stranke u jednom periodu života imale ključ od stana oporučiteljice, a nakon njezine smrti da je drugotuženik stan i iznajmljivao,
- da pisana oporuka pred svjedocima nakon smrti oporučiteljice nije nađena.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 69. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Službeni list FNRJ“ br. 20/1955, „Službeni list SFRJ“, br. 12/1965, „Narodne novine“ broj: 52/1971, 47/1978, 71/1991, 37/1994, 56/2000, dalje: ZN) i čl. 83. ZN-a prihvatili tužbeni zahtjev zaključivši da je ostaviteljica sačinila pisanu oporuku pred svjedocima koja nije pronađena i kojom je ostavila sporni stan tužiteljici. Pri tome drugostupanjski sud navodi da iako tužiteljica nije dokazala je li oporuka uništena ili je izgubljena, sakrivena ili zametnuta, taj sud smatra da to nije odlučno pored toga što je dokazano da je oporuka postojala i u kojem sadržaju, da je bila sastavljena u obliku propisanom zakonom, a da nije pronađena iz razloga koji se ne može pripisati volji i znanju oporučiteljice.
11. Prema čl. 69. st. 1. ZN-a oporučitelj koji zna čitati i pisati može sastaviti oporuku na taj način da će ispravu koju mu je netko drugi napisao vlastoručno potpisati u prisutnosti dva svjedoka, izjavljujući pred njima da je to njegova oporuka.
12. Nadalje, odredbom čl. 83. ZN-a je propisano da će oporuka uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, nakon smrti oporučitelja ili prije njegove smrti ali bez njegovog znanja, proizvesti učinke pravovaljane oporuke ako zainteresirana osoba dokaže da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku propisanom u zakonu i ako dokaže sadržaj onog dijela oporuke na koji se poziva.
13. Iz navedene odredbe proizlazi da je odgovor na postavljeno pitanje sadržan u odredbi čl. 83. ZN-a iz koje proizlaze pretpostavke koje je zainteresirana osoba dužna dokazati za pravovaljanost oporuke koja je uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, nakon smrti oporučitelja ili prije njegove smrti, ali bez njegovog znanja pa to ujedno predstavlja i odgovor na postavljeno pitanje.
14. U ovom konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su utvrdili sve odlučne činjenice nužne za utvrđenje postojanja pisane oporuke sastavljene pred svjedocima. Tako je u ovom postupku utvrđeno da je oporuka postojala (da ju je napisala OP u srpnju ili kolovozu 2000. prema kazivanju sada pokojne oporučiteljice ČP) i u kojem sadržaju (da oporučiteljica sada pokojna ČP ostavlja ovdje tužiteljici VP svoj stan u [adresa]), da je bila sastavljena u obliku propisanom zakonom (pred dvije svjedokinje koje su tu oporuku kao i ostaviteljica potpisale) te da nije pronađena iz razloga koji se ne može pripisati volji i znanju oporučiteljice.
15. Budući da stoga ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
16. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
Zagreb, 26. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
