Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžm-21/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu prema maloljetno j EJ, zbog kaznenog djela protiv imovine – krađe – iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. , 84/21., 114/22., 114/23., 36/24 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnice podnesene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Km-74/2024-44 od 31. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba maloljetnice EJ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 7. u vezi sa člankom 16. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje u tekstu: ZSM/11) prema maloljetnici EJ je zbog kaznenog djela protiv imovine – krađe – iz članka 228. stavak 1. KZ/11 izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod.

2. Odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod može trajati 6 (šest) mjeseci, a najdulje 3 (tri) godine.

3. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM/11 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

4. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela maloljetnica putem braniteljice Ivane Šuti odvjetnice u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. , 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP), zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o maloljetničkoj sankciji s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da se maloljetnica oslobodi optužbe, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba mlt. EJ nije osnovana.

7. Maloljetnica smatra da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te da ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama . Međutim, suprotno navedenim žalbenim prigovorima, koji zapravo nisu konkretizirani, pobijanim rješenjem nije ostvarena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer isto sadrži dostatne, jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te je isto moguće ispitati.

8. Nije u pravu maloljetnica da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer nije dokazano da je ista počinila kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 . Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice koje su u vezi s inkriminiranim događajem i ispravno zaključio da je maloljetnica zajedno s djetetom EJO počinila kazneno djelo krađe na način kako joj je to opisano u prijedlogu državnog odvjetnika za izricanje maloljetničke sankcije a potom i u pobijanom rješenju. Svoju odluku da je maloljetnica počinila navedeno kazneno djelo prvostupanjski sud pravilno temelji na iskazu djeteta TJO koja maloljetnicu tereti za inkriminirane radnje, te iskazu svjedoka zaštitara TJ koji je naveo da je putem video nadzora uočio obje maloljetnice kako zajednički stavljaju predmete u torbu, da su djelovale koordinirano i da ih je obje zaustavio kada su željele napustiti trgovački centar sa artiklima koje su stavljale u torbu. Navedeni personalni dokazi su u suglasju sa materijalnim dokazima izvedenim na raspravi i to zapisniku o krađi, računu trgovačkog društva Kaufland, te izvješću o utvrđenom činjeničnom stanju (bez izjava) od 02. ožujka 2024.

9. Stoga, nije u pravu maloljetnica da prvostupanjski sud nije jasno, sigurno i nedvojbeno utvrdio da je ona počinila navedeno kazneno djelo te da nije izveden niti jedan dokaz koji bi nedvojbeno upućivao na to da bi ona počinila kazneno djelo , jer upravo suprotno proizlazi iz provedenog dokaznog postupka kako je to ispravno zaključio prvostupanjski sud.

10. S obzirom na ispravan zaključak prvostupanjskog suda da na temelju rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je maloljetnica počinila navedeno kazneno djelo, nije bilo mjesta primjeni pravnog pravila in dubio pro reo na koje se neosnovano upire žalbom, jer prvostupanjski sud nije bio u dvojbi o postojanju , odnosno nepostojanju činjenica koje tvore obilježje kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena prava. Stoga nije ostvarena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a posljedično niti žalbena osnova povrede kaznenog zakona.

11. Osporavajući izrečenu maloljetničku sankciju maloljetnica navodi da bi se svrha maloljetničkih sankcija mogla ostvariti i izricanjem blaže maloljetničke sankcije, ali ne obrazlaže svoj prijedlog, niti navodi okolnosti zbog kojim smatra da bi blaža maloljetnička sankcija bila svrhovita.

12. Suprotno žalbenim navodima maloljetnice, prvostupanjski je sud prilikom izbora odgojne mjere uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 8. ZSM, pa je tako pročitao izvješća o osobnim i obiteljskim prilikama maloljetnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, izvješće stručne suradnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, te je ispitao maloljetnicu i stručnu suradnicu suda.

13. Iz provedenih dokaza proizlazi da se radi o djevojci u dobi od sada 18 godina, sa sniženim intelektualnim sposobnostima, teškoćama u učenju i utvrđenim višestrukim oštećenjem zdravlja zbog čega je njezin emocionalni i socijalni razvoj usporen i ne prati u potpunosti njezinu kronološku dob. U vrijeme počinjenja kaznenog dijela imala je 16 godina. Odrasta u izrazito nepovoljnim obiteljskim okolnostima, u kojima je otac bio sklon nasilnom ponašanju i protiv kojeg su vođeni postupci, dok majka iskazuje nemoć u odgoju i ne uspijeva uspostaviti autoritet niti kontrolu nad ponašanjem maloljetnice. Obitelj je opterećena i socijalnim i materijalnim poteškoćama. Utvrđen je i dugotrajan kontinuitet rizičnog i neprihvatljivog ponašanja. Maloljetnica iskazuje neposluh, nepoštivanje autoriteta, agresivnost prema majci, učestalo bježi od kuće, boravi kod drugih osoba bez nadzora, druži se s osobama devijantnog ponašanja te konzumira alkohol i cigarete, ne pohađa školu dulje vrijeme, odbija obrazovanje i ne pokazuje interes za promjenu ponašanja. Nakon počinjenja djela nije iskazala samokritičnost niti spremnost na preuzimanje odgovornosti, a kazneno djelo počinjeno je zajedno s drugom maloljetnicom, kroz zajedničko i koordinirano postupanje s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi, pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da postoji povećana društvena opasnost djela. Utvrđeno je da sredina u kojoj maloljetnica živi ne osigurava adekvatan nadzor niti pozitivne odgojne utjecaje. Maloljetnica se kreće u rizičnom okruženju, nekontrolirano provodi slobodno vrijeme, izlazi u noćnim satima bez nadzora i boravi u društvu osoba sklonih neprihvatljivom ponašanju, što dodatno potiče njezino devijantno ponašanje. Tijekom 2024. nastupila je progresija poremećaja u ponašanju maloljetnice u vidu nasilničkog ponašanja u obitelji, auto agresije te fizičkog sukoba u skupini vršnjaka.

14. S obzirom na dugotrajnost i intenzitet problema u ponašanju maloljetnice, izostanak učinka blažih mjera, neuspjele pokušaje stručne pomoći te preporuke stručnih tijela, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je maloljetnicu nužno izdvojiti iz njene životne sredine i prema njoj primijeniti pojačane mjere odgoja s obzirom na izražene poremećaje ponašanja i nedovoljnu spremnost da prihvati odgojne utjeca je, što se može postići jedino u institucionalnim uvjetima, radi čega je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nužno izricanje odgojne mjere upućivanja maloljetnice u odgojni zavod. Navedena mjera je razmjerna težini i naravi počinjenog djela i stupnju ugroženosti maloljetnice za njen odgoj i obrazovanje.

15. U odgojnom zavodu maloljetnica će ostati najmanje šest mjeseci, a najdulje tri godine, time da će sud sukladno odredbi članka 16. stavak 2. ZSM/11 svakih šest mjeseci u sjednici vijeća ispitati ima li osnove ovu mjeru obustaviti ili je zamijeniti drugom odgojnom mjerom. (članak 18. stavak 2. ZSM/11.).

16. Slijedom navedenog, kako žalbom maloljetnice nisu osporena utvrđenja prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud našao povrede na koje, u smislu odredbe članka 494. stavak 4. ZKP pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jasna Smiljanić