REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4765/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirela Blažević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, koje zastupaju predsjednik Uprave dr. sc. KO i član Uprave SO, a njih punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2963/2024-3 od 1. travnja 2025. kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2180/2022-147 od 13. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu ljudskih prava.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 5.854,70 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 18.01.2012., pa do isplate (toč. I izreke). Ujedno je II. odbijen kao neosnovan daljnji zatraženi iznos, preko dosuđenog iznosa iz točke I. izreke, odnosno za iznos 927,44 EUR s pripadajućim kamatama (toč. II izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime dospjelih, a neplaćenih mjesečnih iznosa rente s osnova izgubljene zarade za razdoblje od 18.12.2009. pa do 31.08.2018. plati iznos od 22.403,48 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. III izreke). Nadalje, naloženo je tuženiku da tužitelju isplaćuje rentu s osnova izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 287,59 EUR počevši od 01.09.2018., pa nadalje i to na način da dospjele, a neplaćene mjesečne iznose rente plati odjednom (toč. IV. izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju da na ime dospjelih, a neplaćenih mjesečnih iznosa naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege za razdoblje od 29.12.2009., pa do 28.02.2019. plati iznos od 2.536,40 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. V. izreke) te da mu plaća rentu s osnova tuđe pomoći i njege u mjesečnom iznosu od 19,74 EUR počevši od 01.03.2019., pa nadalje i to na način da dospjele, a neplaćene mjesečne iznose rente plati odjednom zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. VI. izreke). Također je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 25.580,49 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2024. do isplate (toč. VII izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u t. II izreke. Odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u t. III, IV, V, VI i VII izreke. Preinačena je prvostupanjska presuda u t. I izreke u pobijanom dijelu za iznos od 1.990,84 eura (preko iznosa od 3.863,86 eura do iznosa od 5.854,70 eura) i suđeno na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.994,84 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 18.01.2012., pa do isplate. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan. Također je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu neosnovan. Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 88,95 eura u roku od 15 dana.
3. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije podnio je tuženik postavljajući dva pitanja za koje navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Također ističu da su im je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske.
4. U odgovoru na prijedlog tužitelj ističe da prijedlog ne udovoljava uvjetima propisanim za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije pa predlaže odbaciti prijedlog, podredno odbiti. Traži trošak sastava odgovora na prijedlog.
5. Prijedlog u odnosu na postavljena pitanja nije osnovan dok u odnosu na povredu ljudskih prava nije dopušten.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske i imovinske štete vezano za ozljede koje je zadobio kao vozač motornog vozila u prometnoj nezgodi koja se dogodila 18. prosinca 2009. u Metkoviću, a koju je skrivio osiguranik tuženika te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
7. Tuženik je u prijedlogu postavio sljedeća pitanja;
1. “Je li u smislu čl. 375. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbama stranaka dužan sadržajno i argumentirano očitovati se o odlučnim žalbenim prigovorima i je li u tom smislu drugostupanjski sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kada odbije žalbu tuženika kao neosnovanu bez osvrta i ocjene o odlučnim žalbenim prigovorima?“
2. “Može li se dosuditi parnični trošak za više od četiri podneska iako je Odvjetničkom tarifom propisano najviše za četiri podneska i jesu li nižestupanjske presude u tom dijelu suprotne sudskoj praksi revizijskog suda izraženoj u odlukama kao što su: Rev-933/2022 od 17. ožujka 2025. i Rev-1067/2023 od 20. prosinca 2023.?“
8. Navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz razloga kako slijedi.
8.1. U odnosu na prvo pitanje, tuženik ističe da se drugostupanjski sud nije očitovao o odlučnim žalbenim prigovorima i to;
- u pogledu prigovora koji se tiče pogrešno utvrđene visine štete s osnova izgubljene zarade utemeljene na plaći i primanjima samo jednog usporednog radnika umjesto na plaći i primanjima tri usporedna radnika. Sud je visinu štete s osnova izgubljene zarade utvrdio na temelju financijskog vještačenja. Tužitelj u odgovoru na prijedlog ističe da tuženik, nakon što je vještak mr.sc. Zrinko Ručević na ročištu od 4. veljače 2021. odgovorio na primjedbe na nalaz, tuženik više nije imao primjedbi niti je predlagao novo vještačenje. Budući da iz zapisnika od 4. veljače 2021. proizlazi da su navodi tužitelja točni, a da iz dokumentacije koju prilaže tuženik ne proizlazi drugačije, ovaj sud je prihvatio navod tužitelja da tuženik nije imao primjedbi nakon što je vještak odgovorio na prigovore i da nije predlagao novo vještačenje. Stoga njegovo pitanje da mu drugostupanjskom presudom nije odgovoreno na prigovor u pogledu visine štete s osnova izgubljene zarade nije važno za rješenje ovog spora,
- u pogledu žalbenog prigovora koji se odnosi na prekid uzročne veze nakon 1. srpnja 2012., za istaknuti je da je drugostupanjski sud na taj prigovor odgovorio (toč. 17. drugostupanjske presude) pozivajući se na nalaz vještaka, podatke Državnog zavoda za statistiku. Osim toga, međupresudom od 23. siječnja 2023. pravomoćno je utvrđen osnov tužbenog zahtijeva pa stoga pitanje u pogledu ovog prigovora nije važno za razrješenje spora,
- u pogledu prigovora da sud nije trebao priznati vrijednost boda od 15 kuna za sve poduzete radnje i zbog toga što je tužitelju priznat trošak sastava 5 podnesaka iako je Odvjetničkom tarifom propisano najviše 4 podneska za istaknuti je sljedeće. Navedeni prigovori ionako nisu osnovani jer je prema pravnom shvaćanju ovog suda, kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kojom je izmijenjena vrijednost boda, valja primijeniti Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Rev 940/20 od 4.7.2023., Rev-847/21 od 13.2.2024., Rev-562/24 od 7.5.2024.), kao što je i pravno shvaćanje da sudovi nisu ograničeni na samo 4 obrazložena podneska kada u pojedinom predmetu, s obzirom na dugotrajnost postupka je to opravdano (Rev-396/22). Stoga, postavljeno pitanje ni u tom dijelu nije važno za rješenje ovog spora.
8.2. U odnosu na drugo pitanje odgovor je kakav je naveden pod 8.1. al.3.
9. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), odlučiti kao pod toč. I izreke ovog rješenja.
10. Budući da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, to je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP-a valjalo odlučiti kao u pod toč. II izreke ovog rješenja.
11. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 26. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
