REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1898/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ON, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja i prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1762/2025-3 od 13. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-343/2025-14 od 21. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 26. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na naznačeno pitanje.

II. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja.

III. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj i tuženik podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1762/2025-3 od 13. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P - 343/2025-14 od 21. kolovoza 2025.

2. Na prijedloge nije odgovoreno.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pravno pitanje za koje smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je kao razloge važnosti naznačio odluke drugostupanjskih sudova.

4. Tužitelj je naznačio sljedeće pitanje:

„U slučajevima određivanja vrijednosti predmeta spora, u službi određivanja troškova parničnog postupka, te kada su postavljeni deklaratorni i kondemnatorni zahtjev na isplatu, uzima li se u obzir zbroj vrijednosti deklaratornog i kondemnatornog zahtjeva, sukladno odredbi čl. 37.st.1. Zakona o parničnom postupku, ili se uzima u obzir samo vrijednost kondemnatornog zahtjeva?“.

5.1. Drugostupanjski je sud u pobijanoj presudi preinačio odluku o troškovima postupka zaključivši da prvostupanjski sud nije pravilno odlučio kada je tužitelju odmjerio troškove postupka tako da je uzeo u obzir vrijednost i deklaratornog i kondemnatornog zahtjeva, jer je ocijenio je sud drugog stupanja, u pitanju spor o utvrđenju ništetnosti dijela ugovora koji ima za posljedicu ostvarivanje prava na restituciju, konkretnog povrat novčanog iznosa od 183,00 € stoga je vrijednost predmeta spora, drugostupanjski sud, odredio visinom zahtjeva za isplatu (znači 183,00 €).

5.2. Shvaćanje u pobijanoj drugostupanjskoj presudi ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odlukama Rev-1264/07 od 29. listopada 2008., Revr- 758/2007 od 16. siječnja 2008., Rev-688/2000-2 od 7. siječnja 2004., Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017. (tako i u Revd-623/2026-2 od 10. veljače 2026.), stoga naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6. Slijedom iznesenog u odnosu na naznačeno pitanje tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP te je prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na naznačeno pitanje trebalo odbiti sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.

7. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije istaknuo da prijedlog podnosi zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu te zbog povrede temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).

8. Tuženik je naznačio sljedeća pitanja u svom prijedlogu za dopuštenje revizije:

„1. Je li odredba ugovora o kreditu na temelju koje je banka prije isplate kredita naplatila potrošaču trošak njegove obrade u postotnom iznosu glavnice, nepoštena ugovorna odredba u smislu članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03) ako banka potrošaču nije specificirala strukturu tog troška?

2. Jesu li odredbe člana 1022. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, 35/2005) i članka 173. Zakona o bankama (Narodne novine, broj 84/2002) valjani pravni temelj za ugovaranje odredbe ugovora o kreditu na osnovi koje banka prije isplate kredita ima pravo naplatiti potrošaču troškove obrade kredita u postotnom iznosu glavnice?

3. Je li odredba ugovora o kreditu na temelju koje je banka prije isplate kredita naplatila potrošaču trošak njegove obrade u postotnom iznosu glavnice, neodređena i neodrediva ugovorna odredba?

4. Je li odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) jasna, razumljiva i lako uočljiva u smislu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) ukoliko iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu u dovoljnoj mjeri obaviješten o učincima ugovaranje iste?

5. Primjenjuje li se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., prema kojemu petogodišnji restitucijski zastarni rok počinje teći s danom pravomoćnog utvrđenja ništetnosti, na situacije u kojima je zastara u razdoblju do 30. siječnja 2020. zastara već nastupila sukladno članu 360 . i 371. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?“ .

9. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To iz razloga jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-715/2024-3 od 22. svibnja 2024., Rev- 673/2023 od 13. veljače 2024., Revd-74/2023-2 od 17. siječnja 2023. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu (u tom smislu i ovaj sud u Revd-3405/2025 od 26. kolovoza 2025.).

10. Kako u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u toč. II. izreke.

11. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije. Predlagatelj je istaknuo da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

12. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo jer pobijana drugostupanjska presuda nije obrazložena treba istaknuti da je sud u pobijanoj presudi obrazložio žalbene navode od odlučnog značaj sukladno čl. 375. st. 1. ZPP. Osim toga, pravo na obrazloženu sudsku odluku, sadržano u čl. 6. st. 1. Konvencije, obvezuje sudove da obrazlože svoje odluke, ali se isto ne može tumačiti na način da su sudovi dužni dati detaljan odgovor na svaku tvrdnju (García Ruiz protiv Španjolske, 1999., st. 26.; Perez protiv Francuske, 2004., st. 81.; Van de Hurk protiv Nizozemske, 1994., st. 61.; O i Lenoble protiv Francuske, 2000.). Ovaj sud je ocijenio da je u pobijanoj presudi sud odgovorio na sve navode od odlučnog značaja. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. U postupku pred nižim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje odnosno predlagatelj nije učinio vjerojatnim mu je u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

13. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

14. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo odlučiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić