REPUBLIKA HRVATSKA

Km-40/2025

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od suca za mladež ovog suda Sanje Čule Poljak, kao predsjednice vijeća za mladež te sudaca porotnika Meri Galić i Joze Dadića, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Milene Rogošić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetniku OV zbog kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11) nakon rasprave održane i zaključene 8. svibnja 2026. u nazočnosti maloljetnika zajedno s roditeljima i braniteljicom Iris Franić Tomić, odvjetnica u Omišu, te zastupnika optužbe Ante Perkovića, savjetnika ODO Split, dana 26. svibnja 2026.

r i j e š i o j e:

I.Na temelju čl. 88. st. 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" br. 84/11, 143/12, 148/13, 56/15, 126/19 dalje: ZSM)

PREMA MALOLJETNIKU: OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu TV i AV, rođene BV, rođenom **.**.2007. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], učeniku, nezaposlenom, neoženjenom, bez djece, bez vojnog čina, neodlikovanom, dobrog imovnog stanja,

- obustavlja se kazneni postupak u odnosu na kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11. po prijedlogu ODO Split br. KOm-DO-38/2025 od 1. listopada 2025

II.Na temelju odredbe čl. 89. ZSM oštećena OVE sa svojim postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom za naknadu štete upućuje se na pokretanje parničnog postupka.

III. Na temelju čl. 89. st. 1. ZSM troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je 1. listopada 2025. ovom sudu prijedlog za izricanje maloljetničke sankcije u odnosu na maloljetnika OV pod posl. br. KOm-DO-38/2025 od 1. listopada 2025. zbog postojanje osnovane sumnje da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11.

2.Oštećena OVE postavila je imovinskopravni zahtjev za naknadu štete u visini 140,00 eura (stočetrdeseteura).

3.Pozvan da se u smislu čl. 416. ZKP/08 izjasni o tome kakav stav zauzima prema prijedlogu za izricanje maloljetničke sankcije maloljetnik je na raspravi održanoj 8. svibnja 2026. izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret prijedlogom br. KOm-DO-38/2025 od 1. listopada 2025.

4.Prilikom iznošenja svoje obrane pred ODO Split maloljetni OV je u bitnome naveo da nije bio na mjestu događaja, da to nije radio. RV da zna iz viđenja. Nemaju sukoba, ne druže se. Ne zna gdje RV živi, ne zna njegovu majku KV. Nikada nije kamenom razbio ni udario u neka vrata. Nije oštetio poštanski sandučić, ništa nije stavljao u bravu. RV je oko 5 godina stariji od njega. Nije s njim ni njegovom majkom imao kontakta.

5.Sukladno čl. 87. ZSM maloljetnik je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka jer je tako zahtijevao.

6.Tako je na raspravi od 8. svibnja 2026. u bitnom naveo da ostaje pri obrani koju je dao u prethodnom postupku. U inkriminirano vrijeme nije se nalazio na predmetnom mjestu i on nije radio ono što mu se stavlja na teret prijedlogom. Nikada mu se u svezi predmetnih događaja nisu obratili RV i njegova majka i nije mu poznato zbog čega bi LV iskazivao na način kako je iskazivo. On i LV nikada se nisu družili, znali su biti dio iste skupine koja se zatekla na istom mjestu druženja ali nisu bili prijatelji i nisu bili poznanici. Nisu točni navodi majke LV da ga je vidjela ispred vrata njezina stana i da mu se obratila jer on nikada nije dolazio ispred njihovog stana.

7.U dokaznom postupku suglasnošću stranaka pregledani su i pročitani zapisnik Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I policijske postaje [adresa] s audio-video snimkom ispitivanja broj: 511-12-29-03/3-K-82/2025 od 21. ožujka 2025. o ispitivanju maloljetnika OV (list 13-17 spisa), fotografija oštećenja (list 36-42 i 52- 56 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, policijske postaje [adresa] serijskog broja: [serijski broj] od 30. prosinca 2024. (list 65 spisa), snimke video nadzorne kamere stambene zgrade na adresi [adresa] (list 66 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko- dalmatinske, policijske postaje [adresa] broj: 511-12-29-03- /24 od 30. prosinca 2024. (list 67 spisa), fotografija video nadzora od 2. prosinca 2024., zapisnik Policijske uprave splitsko-dalmatinske, policijske postaje [adresa] o ispitivanju svjedoka KV broj: 511-12-29-03-K-82/25 od 24. srpnja 2025. (list 106-108 spisa), zapisnika Policijske uprave splitsko-dalmatinske, policijske postaje [adresa] o ispitivanju svjedoka RV broj: 511-12-29-03-K-82/25 od 24. srpnja 2025. (list 110-112 spisa), mišljenja defektologa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: Kpm-DO-46/2025 od 26. rujna 2025. (list 133 - 134 spisa).

8.Sud je odbio dokazne prijedloge obrane maloljetnika da se od nadležnog centra i Policijske postaje Makarska pribavi postupanje prema obitelji OVE ocijenivši da se radi o nevažnim i odugovlačećim dokaznim prijedlozima u smislu čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP/08, a imajući u vidu da je pravno relevantno činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

9.Također u dokaznom postupku izvedena je defektološka obrada maloljetnika po socijalnom pedagogu NV, izveden je dokaz saslušanjem oštećene OVE, saslušanjem svjedoka RV te saslušanjem roditelja maloljetnika.

10.Prije nego što je sud utvrdio završetak dokaznog postupka stranke su navele kako nemaju primjedbi na tijek dokaznog postupka niti drugih dokaznih prijedloga.

11.Po provedenom dokaznom postupku sud je, analizirajući svaki dokaz posebno te ga dovodeći u vezu s drugim dokazima, cijeneći dokaze metodom slobodne ocijene dokaza, utvrdio da nije dokazano da bi maloljetnik OV počinio kazneno djelo protiv imovine –oštećenje tuđe stvari, djelo opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11, zbog čega je kazneni postupak prema maloljetniku obustavljen.

12.Maloljetnik u svojoj obrani negira da je počinio kazneno djelo, negira da je u inkriminirano vrijeme bio na mjestu koje je navedeno u prijedlogu.

13.Iz pregledane video-snimke nadzorne kamere koja je postavljena na sjevernoj, istočnoj i južnoj strani zgrade oštećene. (list 69-71 spisa) vidljivo je da u 23,21 sat iz smjera [adresa] dolazi počinitelj, muška osoba odjevena u crnu jaknu s kapuljačom na glavi, crne hlače i bijele tenisice (ne vidi se lice) te se u 23,22 penje stepenicama uz istočni dio zgrade prema stanu oštećene (na slici plava strelica) dok sin oštećene RV leži na zemljanom podestu (narančasta strelica), a u 23,23 sata počinitelj baca kamenicu prema ulaznim vratima oštećene (plava strelica) te bježi s mjesta događaja u istom smjeru odakle je došao odnosno prema [adresa] dok se RV nalazi na istom mjestu (narančasta strelica)

14.Iz iskaza svjedoka RV u prethodnom postupku proizlazi da se s maloljetnikom družio od 2019., a da su se počekom 2025. posvađali te jedan drugoga tračali u društvu. Dana 2. ožujka 2025 od osobe čiji identitet ne želi otkriti doznao je da će te noći maloljetnik doći kod njega doma te mu kamenom razbiti ulazna vrata. Kako je pretpostavio da će se to dogoditi, on je te večeri u žbunju nedaleko od ulaznih vrata čekao. U 23,30 sati zamijetio je kako od pravca kontejnera za smeće uskim prolazom prema stanu dolazi maloljetnik odjeven u crnu odjeću, a na glavi je imao kapuljaču. Kako je mjesto osvjetljeno, a maloljetnik je prošao nekoliko metara od njega vidio mu je lice te je siguran da je to bio on. Maloljetnik njega nije vidio, a kada je došao u blizini njegova stana bacio je jedan kamen koji je pogodio ulazna vrata i nakon toga je pobjegao istim putem. On nije niša govorio i nije odavao svoj položaj, a kada je došao do vrata stana uočio je oštećenje od udarca, a u blizini vrata je pronašao kamen. Tada je probudio majku i kazao joj što se dogodilo, a ona je pozvala policiju. On je nazočio samo ovom događaju i nije mu poznato je su li osim ovog puta bila oštećena njihova ulazna vrata, a ukoliko jesu to je poznato njegovoj maci. To je bilo jedini put kada je OV vidio u blizini njihova stana i od tada nisu imali nikakve kontakte.

15.Iz iskaza RV pred sudom proizlazi da nije prvi put da se lupa po ulaznim vratima njegovog stana i to nogom, kamenjem.., a njemu je to dosadilo te je odlučio sačekati osobu koja to radi na način da je oko 21,00 sat sjeo na zid poviše zgrade s kojeg se vide ulazna vrata stana i gledao je. Negdje oko 23,30 sata 03. prosinca maloljetnik je došao, uzeo veliki kamen i pogodio vrata, nakon čega je pobjegao istim putem kojim je došao. On se u tom trenutku nalazio iza zida koji je visine cca 5m sa strane ulice, a s druge strane zida gdje se on nalazio je zemljano povišenja na kojem je klečao, a rukama se držao za taj zid i glava mu je bila poviše zida. Udaljenost između ovog zida i ulaznih vrata njegova stana je 10-20m, ne može precizno odrediti. On nije vidio trenutak kada je maloljetnik uzeo kamen ali je vidio trenutak kada ga je bacio. Te prigode maloljetnik je bio obučen u crnu odjeću i imao je crnu kapuljaču na glavi. On je vidio lice maloljetnika i siguran je da je to bio on, a vidio ga je nakon što je udario kamenom u vrata i počeo trčati. Nakon toga je okružio zgradu, a zatim je otišao kući, probudio majku te joj ispričao što je vidio i kazao joj da to prijavi policiji što je majka učinila. Nakon što je maloljetnik otišao, on nije pronašao kamen kojim su oštećena ulazna vrata, a ispred zgrade se nalazi ulična rasvjeta i dobro se moglo vidjeti što se dešava. On je kamen pokušao pronaći ali u tome nije uspio, a kamen je bio veličine šake. Ovakve su se stvari znale događati i ranije npr. oko 18,00 -19,00 sati netko bi udario u vrata i pobjegao, on bi znao izaći ali nikoga ne bi vidio, a obzirom je i od majke saznao da se udara u ulazna vrata odlučio je sačekati i otkriti tko to udara u vrata. Kod ranijih događaja na vratima nisu nastala posebna oštećenja osim možda „neke crtice“ a on misli da je to od udaraca nogom u vrata.

15.1.Nije mu poznato zbog čega je maloljetnik to napravio, misli zbog toga što su oni znali zajedno raditi nedopuštene stvari pa je i on znao udarati u vrata maloljetnika, ne prava nego željezna pa mu se možda maloljetnik želio osvetiti, a niti on niti njegova obitelj ranije nije imala probleme s maloljetnikom.

15.2.Nakon što je svjedoku predočeno da je prilikom ispitivanja pred policijom kazao da je imao dojavu da će u ulazna vrata stana kamenom udariti maloljetnik, a da je pred sudom naveo da mu je dosadilo da se udara u ulazna vrata stana i da je odlučio sačekati osobu koja to radi, svjedok je odgovorio da je jedna osoba koju on ne želi imenovati komunicirala s maloljetnikom putem snapchata oko 19,00 sati, a maloljetnik nije znao da je on nazočan s tom osobom, i da je tada maloljetnik pitao tu osobu hoće li s njim ići oštetiti vrata RV na što je ta osoba odgovorila niječno, a nakon toga maloljetnik je kazao da će on to sam napraviti. Ne te okolnosti nema dokaza.

15.3.Nakon što je svjedoku predočeno da je prilikom iskazivanja pred policijom kazao da je u blizini vrata pronašao kamen, a da je na raspravi pred sudom kazao da kamen nije pronašao, svjedok je naveo da se malo zeznuo, da je pronašao kamen, da ga je bacio u vrt ispred zgrade i da ga nije nikome pokazao.

15.4.Obzirom da je prilikom ispitivanja pred policijom svjedok naveo da je inkriminiranog dana bio sakriven u žbunje u blizini ulaznih vrata, a pred sudom je kazao da je bio sakriven iza zida, na pitanje suda isti je pojasnio da inkriminiranog dana nalazio iza zida koji je sa strane ulice visok cca 5m s tim da se on nalazio s druge strane zida na zemljanom povišenju gdje je klečao i držao se rukama za zid i samo mu je glava virila poviše tog zida, a udaljenost između od tog zida i ulaznih vrata stana je 10-20m, ne može se precizno izjasniti.

16.Sud ne može prihvatiti iskaz svjedoka RV jer je kontradiktoran i nevjerodostojan. Tako svjedok u svom iskazu pred policijom navodi da je 2. ožujka 2025, dakle cca tri mjeseca nakon utuženog razdoblja doznao od osobe koju ne želi imenovati da će maloljetnik doći i kamenom oštetiti ulazna vrata njegova stana, a na ročištu pred sudom navodi da je 2. prosinca 2024. zbog čestih udaraca u vrata njegova stana odlučio sačekati osobu koja to radi i da se oko 21,00 sat sakrio iza zida i čekao tu osobu, a nakon što mu je sud ukazao na razlike u kazivanju isti je naveo da je točno to što je naveo pred policijom, da ne može imenovati osobu koja je komunicirala s maloljetnikom putem snapcheta kada je maloljetnik kazao toj osobi da će oštetiti njegova vrata i da na tu okolnost nema dokaze. Nadalje prilikom ispitivanja pred policijom svjedok je naveo kako se inkriminiranog dana sakrivao u žbunje u blizini ulaznih vrata da bi pred sudom kazao da je inkriminiranog dana bio sakriven iza zida i pri tome je opisao zid i svoj položaj u odnosu na taj zid uz napomenu da je udaljenost između zida i ulaznih vrata 10-20m.. Također prilikom davanja iskaza pred policijom svjedok je kazao da nakon što je maloljetnik kamenom udario u njegova ulazna vrata i pobjegao on da je pronašao kamen, dok je pred sudom kazao da kamen nije pronašao, a to je objasnio na način da se prilikom iskazivanja pred sudom malo zeznuo, da je kamen pronašao i da ga je bacio u vrt i da ga nije nikome pokazao. Isto tako svjedok je pred policijom kazao da dok je bio sakriven u žbunju da je vidio maloljetnika da dolazi i da je kamenom udario u ulazna vrata njegova stana, dok je pred sudom kazao da kada se maloljetnik približio vratima stana da je uzeo kamen s kojim je udario u vrata stana.

17.Svejedok je svoj iskaz pred policijom davao 24. srpnja 2025., a pred sudom o istom događaju je iskazivao 27. ožujka 2026., dakle nakon cca 8 mjeseci, međutim kod ovakvih razlika u iskazivanju ne radi se o sitnim pogreškama u sjećanju već o proturječnosti o ključnim činjenicama.

18.Osim toga treba uzeti u obzir da je svjedok pred sudom izjavio da se utužene prigode nalazio iza zida visine oko pet metara koji je udaljen od ulaznih vrata cca 10- 20 m, da je klečao na zemljanom povišenju iza zida i da mu je samo glava virila iznad zida, da je bila noć i ulična rasvjeta, počinitelj je imao kapuljaču na glavi i bio je obučen u crno i u pokretu - dolazi, baca kamen i odmah bježi trčeći, a lice počinitelja je vidio dok je trčao, a uzimajući u obziri i trajanje samog događaja (nekoliko minuta) po mišljenju suda nije bez ikakve sumnje, odnosno na nedvojben način, dokazano da bi osoba koju je u inkriminiranom vremenu vidio svjedok bio maloljetnik OV.

19.Iz iskaza svjedoka OVE od 24. srpnja 2025. proizlazi da misli da je to bilo prije cca 6 mjeseci dok je spavala kada je začula lupanje po ulaznim vratima stana. Na to nije reagirala dok nije čula zvuk rušenja ormarića. Kada je izašla vanka zatekla je razbijen ormarić od pošte, prevrnuto i slomljeno aluminijsko sušilo za robu, nešto u bravi i rupa na vratima stana kroz koju se mogao provući prst. U blizini vrata vidjela je OV koji je bio obučen u crnu odjeću i kojeg je prepoznala jer se družio s njezinim sinom LV. Pitala ga je zašto to radi a on je odgovorio zato što ga LV maltretira. Potom je pobjegao. Noć prije probudio je LV i rekao da je vidio OV kako baca kamen prema ulaznim vratima njihova stana, dva kamena s kojima je razbio vrata. Vezano za oba događaja zvala je policiju. Vrata još nije popravila jer nema novca, a kako su sva u defektu trebala bi ih kompletno promijeniti. Poštanski sandučić je promijenila i to je platila 25 eura, a sušilo za robu je kupila i to je platila 10 eura. Mislila je otići kod Alessandrovih roditelja da nadoknade štetu, a naknadno je vidjela OV i pitala ga zašto to radi a on je kazao da ima neriješena račune s LV. Ona od 2017 zamjećuje oštećenja na vratima, a jedne prigode oko Božića 2017 oko 22,30 sati u blizini vrata je zamijetila OV koji je tu donio plastične boce i željezo i to je ostavio ispred vrata kao i poruku na kojoj je pisalo „ O retarde, platit ćeš mi za ovo“.

20.U svom iskazu pred sudom svjedokinja je navela da joj je poznat veći broj oštećenja njezine imovine - rupa na vratima, poštanski ormarić, brava a što se tiče konkretnog bacanja kamena da se sjeća da se nalazila u stanu i da je čula da je netko bacio kamen na ulazna vrata, a kada je izašla ugledala je OV i još jednog maloljetnika koji joj nije poznat i koji je upitao OV je li ima hrabrosti baciti kamen na ulazna vrata RV na što je OV odgovorio da ima, uzeo je kamen i udario u vrata. .Ne može se sjetiti je li te prigode bio nazočan njezin sin LV ali se sjeća da je OV bio obučen u crnu odjeću i da je imao kapuljaču preko glave.

20.1.Nadalje je navela da je jedne prigode spavala, a negdje oko dva sata iza ponoći je probudio LV i kazao „Evo majko OV stoji na zidu i bacio je kamen“ Te prigode je probudio sin, a probudio je i udarac kamenom u vrata. Taj događaj je bio dan kasnije u odnosu na događaj kada je OV s maloljetnikom kojeg ona ne poznaje kamenom udario u vrata. Te prigode je došla policija, a LV je kazao da je vidio OV i da je pokušao trčati za njim ali je ovaj pobjegao. Na ulaznim vratima tada je nastala rupa, pronađen je kamen koji se nalazio u poštanskom sandučiću koji je također razbijen i dignut sa zida te stavljen na pod do vrata. Razbijanje poštanskog sandučića se dogodilo istu večer.

20.2.Svjedokinja je nadalje navela da je udaraca u vrata bilo više puta, nogama i rukom, tri mjeseca prije predmetnog događaja, a kada ona izađe ne vidi onoga tko to radi. Sve se posebno počelo događati nekom smrti njezinog supruga 15. prosinca 2025. Nadalje je navela je bilo sličnih situacija kada je vidjela maloljetnika odnosno kada joj je sin kazao da je vidio maloljetnika, a to se dešavalo i tada kada su bili ti udarci šakom, nogom. Ona nikada nije vidjela tko je to učinio a ta vrata su loša. Sin joj se žalio da mu je maloljetnik znao kazati da je retard, bolesnik i cigo, a nije joj poznato da je njezin sin neprimjerene riječi upućivao maloljetniku. Ona nije čula da bi maloljetnik njezinom sinu upućivao neprimjerene riječi, to joj je govorio sin. Ona je 2017. zatekla pisanu poruku na podu koju je ostavio T i na kojoj je pisao "retard i cigo". Nikada se nije obratila maloljetniku da bi saznala zbog čega je ostavio navedenu poruku ili da bi ga pitala je li on bacio kamen na vrata jer joj je to kazao sin, ona je to planirala ali nije, maloljetnik je njoj napravio štetu i mislila je da će doći njegovi roditelji i da će to riješit bez policije.

20.3.Poznato joj je da je policija vidjela predmetni kamen i da je isti veličine šake, a kamen je pronašao njezin sin. Kamen je pronađen dva puta, jedan put u poštanskom sandučiću koji je dignut sa zida, i zajedno s kamenom ostavljen ispred ulaznih vrata i drugi put kada je kamen pronašao njezin sin i bacio ga u vrt, a oba kamena su bila veličine šake s tim da se ona ne može sjetiti događaja povodom kojeg je LV bacio kamen u vrt. Ona na neki drugi način nije pokušala provjeriti je li taj kamen bacio netko drugi osim maloljetnika odnosno nije na drugi način pokušala provjeriti tvrdnju sina da je kamen bacio maloljetnik jer po njoj to nema tko drugi raditi osim maloljetnika, a to misli jer su njezin sin i maloljetnik imali više sukoba, o tim sukobima joj je pričao sin ali ne zna koji su to sukobi, nešto u smislu da je LV nešto rekao OV pa LV, jednostavno nisu se našli. Misli da su se njezin sin i maloljetnik družili nekoliko mjeseci prije ovog događaja, a ona nije nikada pokušala kontaktirat roditelje maloljetnika

20.4.Na pitanje zastupnice da je u svom iskazu pred PP Makarska 24. srpnja 2025. kazala „jedino sam jednom nakon ovog događaja pričala s maloljetnikom te ga upitala zašto mi to radi, a on je odgovorio da s LV ima neriješenih računa“ (str. 108 spisa) oštećena je odgovorila da ona ne zna da bi to ona izjavila, da je to greška policije.

20.5.Na pitanje suda je li vam poznato tko bi razbio poštanski sandučić i sušilo za robu, ista navodi" Pa tko bi nego LV, a ona misli da je poštanski sandučić razbio kamenom jer je u poštanskom sandučiću nađen kamen, a sušilo je bilo aluminijsko i OV ga je slomio nogom, a mogao je i rukom, a u bravu je uguran ključ koji je slomljen pa se ista nije mogla otključavati, a ona ne mora vidjeti da to radi OV jer ona to zna obzirom da je jedino OV imao sukobe s LV.

20.6.Na pitanje suda svjedokinja je odgovorila da je zainteresirana za kazneni progon protiv maloljetnika.

21.Sud ne može prihvatiti iskaz oštećene u svezi događaja kada je po navodima njezinog sina RV, maloljetni OV udario kamenom u vrata, jer oštećena saznanja o tom događaju crpi iz onoga što joj je kazao njezin sin, RV, svjedok u ovom postupku kojem sud ne poklanja vjeru iz naprijed navedenih razloga.

22.Sud ne može prihvatiti niti dio iskaza oštećene u odnosu na događaj kojeg opisuje na način da bi OV dan ranije ili dan kasnije u odnosu na događaj koji joj je LV ispričao, udario kamenom u vrata, razbio bravu, sušilo i poštanski sandučić jer ista na pitanje suda je li vidjela ili ima posredna saznanja da je maloljetnik kamenom udario u ulazna vrata stana, razbio sandučić za poštu, sušilo i bravu ista je odgovorila da ona ne mora vidjeti maloljetnika jer da ona zna da je to napravio maloljetnik jer je samo taj maloljetnik imao sukobe s njezinim sinom, obzirom da se taj dio iskaza oštećene temelji na pretpostavkama i osobnom viđenju koje se temelji na uvjerenju da su njezin sin i maloljetnik nekada imali sukobe, dakle ne radi se o konkretnim dokazima koji maloljetnika dovode u vezu s mjestom događaja i radnjom iz prijedloga.

23.Osim toga iskaz oštećene je u cjelini gledano kontradiktoran, konfuzan i nelogičan. Naime oštećena između ostalog pred policijom navodi da dok je spavala da je čula zvuk udarca u vrata i da na to nije reagirala dok nije čula zvuk rušenja ormarića, a kada je izašla vanka da je zatekla razbijen ormarić od pošte, prevrnuto i slomljeno aluminijsko sušilo za robu, nešto u bravi i rupa na vratima stana kroz koju se mogao provući prst, a u blizini vrata vidjela je OV koji je bio obučen u crnu odjeću i kojeg je prepoznala jer se družio s njezinim sinom LV, a kada ga je pitala zašto to radi on je odgovorio zato što ga LV maltretira, a potom je pobjegao, a noć prije da je probudio je LV i rekao da je vidio OV kako baca kamen prema ulaznim vratima njihova stana.

24.U svom iskazu pred sudom svjedokinja o istom događaju navodi „da što se tiče konkretnog bacanja kamena da se sječa da se nalazila u stanu i da je čula da je netko bacio kamen na ulazna vrata, a kada je izašla da je ugledala OV i još jednog maloljetnika koji joj nije poznat i koji je upitao OV je li ima hrabrosti baciti kamen na ulazna vrata RV, na što je OV odgovorio da ima, uzeo je kamen i udario u vrata a misli da se taj događaj zbio dan prije događaja koji joj je prijavio LV, a nakon toga u svom iskazu nastavlja da je udaraca u vrata bilo više puta, nogama i rukom, tri mjeseca prije predmetnog događaja, a kada ona izađe ne vidi onoga tko je to uradio, a sve se posebno počelo događati nekom smrti njezinog supruga 15. prosinca 2025, da je bilo sličnih situacija kada je vidjela maloljetnika, odnosno kada joj je sin kazao da je vidio maloljetnika, a to se dešavalo i tada, kada su bili ti udarci, šakom, nogom, a ona nikada nije vidjela tko je to učinio, a ta vrata su loša.

25.Što se tiče dokaza - snimke video nadzora sa zgrade [adresa] ta snimka nije identificirala malodobnog OV u što se uvjerio i sud pregledom snimke. Naime na snimci se vidi počinitelj, obučen u crnu jaketu s kapuljačom, i bijelim patikama ali na snimci se jasno ne vidi lice počinitelja.

26.Iz fotografija priloženih u spisu vide se vrata, oštećenja na vratima, kamen, poštanski sandučić u kojem se nalazi kamen, međutim iz tih fotografija nije moguće utvrditi je su li oštećenja na vratima nastala kamenom ili nekim drugim sredstvom i je su li oštećenja nastala u inkriminirano vrijeme obzirom da oštećena, a i svjedok potvrđuju da je udaraca, nogom i rukama u ulazna vrata njihova stana bilo i prije, čak i tri mjeseca prije predmetnog događaja, odnosno da su se ovakve stvari događale i ranije.

27.Iz mišljenja defektologa ODO Split za maloljetnog OV od 26. rujna 2025. proizlazi da je maloljetnik urednog intelektualnog statusa, u ponašanju i odnosu prema događaju ne uočava se značajnije odstupanje niti se može zaključiti o nižoj razini emocionalne ili socijalne zrelosti. Tipičan je adolescent, mladić koji za dob ima primjeren i razvijen kritičan stav pri čemu je važno naglasiti da nije sklon prebacivanju odgovornosti. Da je povrijeđen samom sumnjom da bi nešto napravio što ga inkriminira posebno u ulozi učenika. Odrasta u funkcionalnoj obitelji, odaje dojam mladića koji nije sklon olako se povesti za ponašanjem vršnjaka, u stavovima je kritičan s razvijenim osjećajem društveno odgovornog ponašanja, a ukoliko se dokaže kaznena odgovornost maloljetnika s obzirom na težinu kaznenog djela defektolog predlaže izricanje odgojne mjere - posebne obveze da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog značenja.

28.Iz mišljenja socijalnog pedagoga NV proizlazi da do sada nema evidentiranih postupanja prema obitelji od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Makarska, niti postoje zabilježbe o ranijim prijavama maloljetnika ili članova njegove obitelji. Otac, TV, po zanimanju cestovni tehničar, zaposlen kao vozač hitne pomoći. Ne navodi se prisutnost psihičkih bolesti u obitelji. Majka, BV, po zanimanju prodavačica zaposlena u hotelu. Mlt. je rođen u izvanbračnoj zajednici. Otac TV iz prvog braka ima dva sina blizanca. Maloljetnik do sada nije bio kazneno sankcioniran. Učenik je četvrtog razreda Srdnje strukovne škole u [adresa]. Nema podataka o neprimjerenom školskom ponašanju. Maloljetnik je uredno orijentiran u vremenu i prostoru, a njegovo intelektualno funkcioniranje procjenjuje se urednim. Na pitanja o uzrocima počinjenja kaznenog djela i svijesti o njegovoj štetnosti daje odgovore koji upućuju na razumijevanje vlastitih postupaka te smatra kako ga se optužuje za nešto što nije napravio. Emocionalna i socijalna zrelost odgovaraju njegovoj kronološkoj dobi. Tijekom razgovora održava pažnju te pokazuje sposobnost introspekcije. Slobodno vrijeme provodi u društvu vršnjaka, pri čemu navodi izražene interese i hobije poput nogometa. Pokazuje interes za moguće pravne posljedice te je uvjeren kako će biti oslobođen optužbi. Za oca i majku smatra kako su uzorni roditelji. Kod maloljetnika su identificirani zaštitni čimbenici poput stabilnih obiteljskih odnosa, privrženost majci i ocu, razvijeno kritičko mišljenje, socioemocionalna zrelost, prosocijalni vršnjaci, motivacija za promjenu i suradljivost te pozitivna slika o sebi, a maloljetnik se nalazi u niskoj razini za ponavljanje kaznenog djela, a pod pretpostavkom utvrđenja kaznene odgovornosti, mišljenja je da je prema maloljetniku potrebno primijeniti odredbe Zakona o sudovima za mladež te izreći posebnu obvezu uključivanja u humanitarni rad.

29.Iz iskaza roditelja maloljetnika u bitnom proizlazi da maloljetnik živi u zajedničkom domaćinstvu s roditeljima. Ima dva polubrata, a to su djeca iz ranijeg braka oca maloljetnika. Maloljetnik je učenik četvrtog razreda Srednje strukovne škole u [adresa].. Dobar je učenik, jedno vrijeme se bavio sportom, trenirao je nogomet ali zbog ozljede više ne trenira. Dok je bio maloljetnik mogao je biti vanka do 23,00 sata, a sada može biti vanka naviše do 00,30 sati. Koliko im je poznato kreče se u primjerenom i ne problematičnom društvu i nisu imali probleme s maloljetnikom u kući niti izvan kuće. Koliko im je poznato Maloljetnik nikada nije konzumirao odnosno zloupotrebljavao alkohol ni opojne droge, Poznato im je da se maloljetnik jedno vrijeme družio s RV ali ne kao prijatelj/poznanik više je to bilo zajedničko okupljanje na igralištu. Njima nije bilo drago zbog takvog druženja iz razloga što misle da je to disfunkcionalna obitelj koja često ima problem s policijom i socijalnim službama i zbog toga što smatraju da LV nije adekvatno zbrinut od obitelji.

30.S obzirom da maloljetnik negira da bi se u inkriminirano vrijeme nalazio na mjestu događaja, i da bi napravio to što mu se prijedlogom stavlja na teret, da su čak i njegovi roditelji potvrdili da dok je bio maloljetan (dakle u inkriminirano vrijeme) nije smio boraviti izvan kuće nakon 23,00 sata, a iz snimke ne proizlazi da bi počinitelj bio maloljetnik, to u navedenim okolnostima kada osim iskaza svjedoka RV i oštećene OVE, ne postoji niti jedan drugi dokaz na temelju kojeg bi se na nedvojben način utvrdilo da je maloljetnik počinio navedeno kazneno djelo sud smatra kako po provedenom dokaznom postupku nije dokazano da je maloljetnik to kazneno djelo počinio. Naime, iskazi svjedoka i oštećene sud zbog ranije navedenih razloga nije prihvatio kao vjerodostojne, pa u okolnostima neovisno o tome što sud ocjenjuje potpuno nevjerodostojnim iskaz svjedoka alibija maloljetnika koji kao najbliži član njegove obitelji svojih iskazom razumljivo želi pomoći maloljetniku, u nedostatku bilo kakvih dokaza, osim iskaza svjedok RV i oštećene koji terete maloljetnika sud je utvrdio kako nije na nedvojben način dokazano da bi maloljetnik počinio kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari, zbog čega je kazneni postupak prema maloljetniku valjalo obustaviti na temelju čl. 88. st. 2. ZSM, u svezi čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08)

31.Obzirom da je postupak prema maloljetniku obustavljen to je sud temeljem čl. 89. st. 1. ZSM oštećenu OVE sa svojim postavljenim imovinsko- pravnim zahtjevom za naknadu štete uputio na pokretanje parničnog postupka.

32.Na temelju čl. 89. st. 1. ZSM troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

Split, 26. svibnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA ZA MLADEŽ:

Sanja Čule Poljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana kada stranke prime pisani otpravak ovog rješenja. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- maloljetnik

- braniteljica

- ODO Split

- Oštećena OVE

- u spis