Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž -946/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: AŽ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Joško Jurašin, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika: EUROHERC osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa] OIB:22694857747, zastupanog po punomoćniku Iliji Kriviću, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-244/2021-35 od 26. rujna 2026.g., u sjednici održanoj dana 26. svibnja 2026.g.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-244/2021-35 od 26. rujna 2026.g. u dosuđujućem dijelu:

- t. I kojim je tužitelju dosuđen iznos od 4.008,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate;

- t. II kojim tužitelju dosuđen iznos od 588,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana 26. rujna 2026.g. do isplate

II Djelomično se uvažava žalba tuženika i preinačava presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-244/2021-35 od 26. rujna 2026.g., na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 1.792,00 EUR sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, kao i na isplatu iznosa od 772,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana 26. rujna 2026.g. do isplate.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.293,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 26. rujna 2025.g. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom: obvezan tuženik, s osnove povrede prava osobnosti, isplatiti tužitelju iznos od 5.800,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana 28. svibnja 2021., kao dana podnošenja tužbe, do isplate (t. I izreke); tuženik obvezan isplatiti tužitelju, s osnova imovinske štete (troškova liječenja, tuđe nemedicinske pomoći i njege, oštećene odjeće i obuće, kacige i skutera) ukupan iznos od 1.360,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (t. II izreke); dok je t. III izreke odlučeno da tuženik naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.423,20 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom citiranu prvostupanjsku presudu, kako u odluci o glavnoj stvari, tako i u odluci o parničnom trošku, pobija tuženik. Citira sve žalbene razloge iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 dalje: ZPP), predlaže da ovaj sud uvažavanjem njegove žalbe istu preinači u sm islu žalbenih navoda, podredno ukine ju i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Zahtjeva i trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet parnice je tužitelja da mu tuženik naknadi imovinsku i neimovinsku štetu kao posljedicu štetnog događaja, prometne nezgode od 16. kolovoza 2021.

6. U ovom stadiju postupka:

- nesporna je pasivna legitimacija, te činjenica da je tuženik u mirnom postupku odbio odštetni zahtjev tužitelja;

- sporno je pitanje: dopustivosti preinake obzirom da je tužitelj nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom dostavljenim u spis dana 22. kolovoza 2025.g. preinačio tužbeni zahtjev povišenjem traženih iznosa naknade štete ; pitanje zastare zahtjeva za preinačeni dio, kao i početak tijeka zateznih kamata na isti; postoji li i koliki je omjer doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja, odnosno šteti; visina dosuđene imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, za troškove liječenja i u vezi liječenja, za uništenu odjeću, zaštitnu kacigu i rukavice, kao i visine dosuđene neimovinske štete.

7. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika koji upućuju na bitnu povredu iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 190. st.2. i 299. st.2. ZPP.

8. Istina, prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

8.1. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok prema st. 2. istoga članka, iznimno od odredbe st. 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Navedeni stavak 2. je dodan čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 70/19 - dalje: ZID ZPP/19 koji je stupio na snagu 1. rujna 2019.), a ovopredmetna je parnica pokrenuta tužbom dostavljenom sudu 28. svibnja 2021.g.

8.2. Odredbom čl. 190. st. 3. ZPP propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbenog zahtjeva potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

9. Prema, sada već ustaljenoj sudskoj praksi temeljenoj na pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka, preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja je dopuštena ako su za to ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 190. st. 2. ZPP.

10. Stoga, kako je u predmetnoj parnici sud prema odredbi čl. 250. ZPP proveo vještačenje nalazeći da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem, ne može se zaključiti da bi na strani tužitelja postojala krivnja jer niti on do zaključenja prethodnog postupka i provedenog vještačenja nije znao ili mogao znati sve pravno relevantne okolnosti za određivanje visine svog zahtjeva.

10.1. Procesni institut zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka postoji u Zakonu zbog procesne discipline stranaka, međutim, kada je do povećanja tužbenog zahtjeva došlo nakon provedenog vještačenja kojim su utvrđene relevantne okolnosti za određivanje visine zahtjeva, bilo bi previše formalistički i otegotno za tužitelja u smislu pristupa sudu, kada za povećani dio zahtjeva, sud ne bi dozvolio preinaku tužbe, pogotovo što se radi o tzv. nepravoj preinaci.

11. Nadalje, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio njegov prigovor zastare u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva.

11.1. To stoga što je obrazloženje suda prvoga stupnja u odnosu na taj prigovor tuženika podudarno sa pravnim shvaćanjem donesenim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024.g., koje glasi:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

12. U pravu je tuženik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da ne postoji doprinos tužitelja nastanku štete.

13. Iz pobijane presude i spisa predmeta proizlazi:

- da se štetni događaj zbio dana 16.08. 2020. u popodnevnim satima, na nepreglednom zavoju, punoj liniji, promet da je bio gust, dan sunčan, kolnik suh i čist;

- da je ograničenje brzine na toj dionici 50 km/h

- tužitelj da se kretao desnim prometnim trakom brzinom od oko 45-50 km/h i upravljajući mopedom pretjecao kolonu vozila, pa i vozilo (osobni automobil) osiguranika tuženika koji je obavljao radnju skretanja u lijevo, čime je u lijevoj traci došlo do sraza, pri čemu da se osiguranik tuženika kretao brzinom od 20-30 km/h;

- tužitelj da je prije započeo svoju radnju pretjecanja, odnosno prvi zauzeo lijevu traku;

- prometna nesreća da se mogla izbjeći da se tužitelj kretao brzinom manjom od 29 km/h, kao i da je osiguranik tuženika permanentno provjeravao situaciju iza sebe jer da bi takvim postupanjem mogao vidjeti nailazeći motockl tužitelja koji ga pretječe, dok vozač motocikla (tužitelj) da ga je mogao vidjeti tek kada je automobilom počeo prelaziti na lijevi prometni trak;

- da je tužitelj rođen **.**.1976. (u vrijeme štetnog događaja bio u životnoj dobi od 45 godina), po zanimanju automehaničar;

- u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu (prijelom distalnog dijela lijeve potkoljenice, obje kosti) zbog koje je isti dan operiran kada je napravljena repozicija ulomaka i postavljena pločica sa vijcima;

- u bolnici da je bio do 21. kolovoza 2020. nakon čega mu određena fizikalna terapija, da je koristio štake za hodanje;

- tužitelj da živi u [adresa], a na fizikalnu terapiju da je odlazio u Split;

- navedena ozljeda je ostavila umanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 10% što znači da će tužitelj ulagati pojačane napore kod težih tjelesnih radova, kod dužih hodanja, hodanja po neravnom terenu te kod hodanja i spuštanja niz stepenice i nizbrdicu; noga će povremeno oticati kod tih napora pa će imati i manje bolove; ostetosintetski materijal će uvijek biti prisutan u zglobu osim ako ne bude radio neke veće probleme;

- da trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana te u slabom intenzitetu 6 tjedana

- naruženost da u lakšem stupnju, kod tužitelja vidljiva najviše u ljetnom periodu kada se on skine, kada ide na more i kada nosi kratke hlače

- tuđa njega i pomoć da su bili mu potrebni za vrijeme hodanja na štakama nakon izlaska iz bolnice kao pomoć kod obavljanja osobne higijene i trajala je prva dva tjedna po dva sada dnevno te šest tjedana po jedan sat dnevno.

- da su se glede intenziteta i trajanja straha stranke suglasile da je jednak pretrpljenim bolovima;

- u štetnom događaju tužitelju da su uništeni: odjeća i zaštitna kaciga, a rukavice nakon nesreće da nije niti mogao pronaći; oštećen motocikl, s tim što je tužitelj prihvatio procjenu tuženika o visini štete na motociklu u visini od 220,00 EUR.

14. Odredbom čl. 70. st.1. t.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020; dalje: ZSPC) je propisano da vozač ne smije vozilom početi pretjecati ili obilaziti: kolonu vozila; prema odredbi čl. 58. st. 2. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“, broj: 92/2019 – dalje: Pravilnik) pune uzdužne crte označavaju zabranu prelaska vozila preko te crte ili zabranu kretanja vozila po toj crti; odredbom čl. 43. ZSPC je propisano da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu (st.1.), a prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja (st. 2.).

15. Kraj takve regulative i činjenice: da su i tužitelj i tuženik radnje u prometu (pretjecanje i skretanje) poduzimali na punoj liniji, da je tužitelj pretjecao kolonu vozila na nepreglednom zavoju, a osiguranik tuženika radnju skretanja bez da se prethodno uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu , s tim što je tužitelj prije započeo svoju radnju, ovaj sud nalazi da je tužitelj doprinio nastanku štete u omjeru od 30% jer da isti nije u pretjecao kolonu preko pune l inije na nepreglednom zavoju do nesreće ne bi došlo, kao i da se ista mogla izbjeći da se osiguranik tuženika (obzirom da je tužitelj prije započeo svoju radnju) prethodno uvjerio da radnju skretanja može poduzeti bez opasnosti za druge sudionike.

16. Nadalje, žalitelj osporava i visinu dosuđenih iznosa, pri čemu ne spori da bi tužitelju da nema njegove suodgovornosti pripadala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 4.000,00 EUR.

16.1. Ovaj sud nije uzeo u obzir žalbeni navod tuženika da je isplatom tužitelju iznosa od 2.000,00 EUR, budući drži da je tužiteljev doprinos šteti u omjeru od 50%, u cijelosti mu naknadio štetu zbog povrede prava osobnosti. To iz razloga što iz stanja spisa proizlazi da je tijekom cijelog prvostupanjskog postupka nesporna bila činjenica da tuženik odbio odštetni zahtjev tužitelja, odnosno da je tuženik postupajući po odštetnom zahtjevu tužitelja isti cijenio neosnovanim (str. 7. spisa), kao i da tu činjenicu da bi tijekom prvostupanjskog postupka tužitelju na ime naknade štete bilo imovinske, bilo neimovinske, nije isticao, a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st.1. ZPP).

17. Imajući u vidu naprijed utvrđeni intenzitet i trajanje duševnih bolova, straha, stupanj i lokaciju naruženosti, stupanj smanjenja životnih aktivnosti, shodno Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, te njihovoj Izmjeni (broj: Su-IV-47/2020-5), koji nisu matematička formula, i kako ispravno u žalbi navodi tuženik ovise o okolnostima konkretnog slučaja, pa cijeneći životnu dob, zanimanje i spol tužitelja (muškarac, automehaničar) u dobi od 45 godina, operativni zahvat (ostetosintetski materijal će uvijek biti prisutan u zglobu osim ako ne bude radio neke veće probleme), boravak u bo lnici u vremenu od 28. svibnja do do 21. kolovoza 2020.), fizikalna terapija tijekom koje je hodao na štakama (trajala 8 tjedana); te kako se smanjenje životnih aktivnosti reflektira u životu tužitelja (automehaničar u dobi od 45 godina koji će morati ulagati pojačane napore kod težih tjelesnih radova, kod dužih hodanja, hodanja po neravnom terenu te kod hodanja i spuštanja niz stepenice i nizbrdicu; noga će povremeno oticati kod tih napora pa će imati i manje bolove, i prema mišljenju ovoga suda, da nije bilo njegovog doprinosa na ime pravične naknade zbog povrede prava osobnosti bi mu pripadao iznos od 5.725,71 EUR.

17.1. Međutim, budući je doprinos tužitelja nastanku štete 30%, temeljem čl. 1100. u svezi s čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj:

35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), istome na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 4.0008,00 EUR.

18. U pravu je žalitelj kad navodi da zakonske zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva teku od trenutka kada je isti postavljen, jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće došlo do preinake tužbe, niti može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva, koji žalbeni navodi su sukladni pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u više odluka (npr. Rev-550/14 od 18. studenog 2015., Rev- 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., Rev-376/2023 od 9. svibnja 2023., Rev-711/2023-2 od 5. lipnja 2024.), jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće došlo do preinake tužbe, niti može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

18.1. Međutim, budući je u konkretnom slučaju dosuđeni iznos naknade neimovinske štete jednak iznosu zatraženom tužbom, a tužitelj postavljenim zahtjevom kamatu traži od dana podnošenja tužbe, to je temeljem čl. 29. st.1. ZOO u svezi s čl. 12. st. 4. („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP, koji bio na snazi u vrijeme štetnog događaja i pokretanja postupka), a sve u svezi s čl. 2. ZPP, na naprijed navedeni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi određenoj čl. 29. st.2. ZPP od dana podnošenja tužbe.

19. Radi navedenog, temeljem čl. 368. st.1. ZPP u tom dijelu (na isplatu iznosa od 4.008,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe) potvrđena prvostupanjska presuda, dok je u preostalom dijelu temeljem čl. 373. t. 3. ZPP, preinačena prvostupanjska presuda odbijanjem dijela tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 1.792,00 EUR sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe.

20. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naknadu imovinske štete obračunao prema cijeni sata tuđe pomoći i njege u visini od 12,00 EUR po satu, sukladno podacima pribavljenima od Doma za starije i nemoćne osobe Lovret u Splitu o cijeni profesionalne usluge. To prvenstveno iz razloga što su tužitelju pomoć i njegu pružali ukućani, a nije mu pružana profesionalna pomoć.

20.1. Nadalje, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je cijena sata tuđe pomoći od 12,00 EUR, a kako ju je utvrdio prvostupanjski sud previsoka, a u povezanosti s tim previsok je i iznos koji je prvostupanjski sud utvrdio da po toj osnovi pripada tužitelju (840,00 EUR), a obzirom da je tužitelju bila potrebna i pružana neprofesionalna tuđa pomoć i njega 2020. g. za vrijeme hodanja na štakama nakon izlaska iz bolnice kao pomoć kod obavljanja osobne higijene i trajala je prva dva tjedna po dva sada dnevno te šest tjedana po jedan sat dnevno, da mu je pružana u [adresa], ocjena ovog drugostupanjskog suda je da bi cijena sata tuđe pomoći i njege od strane nestručne osobe u naprijed navedenim situacijama (obavljanja osobne higijene i prilikom kretanja na štakama) u konkretnom slučaju bila 6,00 EUR, te da tužitelju kao primjerena naknada štete po toj osnovi za 70 sati pripadao iznos od 420,00 EUR, ali obzirom na tužiteljev doprinos nastanku štete (čl. 1106. u svezi s čl. 1092. ZOO), pripada mu iznos od 294,00 EUR.

21. Također, djelomično osnovano tuženik u žalbi osporava pravo tužitelja na dosudu naknade štete za troškove liječenja, a koju naknadu je prvostupanjski sud utvrdio primjenom članka 223. ZPP, odnosno slobodnom ocjenom. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da se ne radi u cijelosti o šteti čija visina se ne bi mogla utvrditi odnosno mogla bi se utvrditi samo uz nerazmjerne teškoće, kao i da je tu štetu i njezinu visinu tužitelj trebao dokazati primjenom pravila o teretu dokazivanja. Naime, tužitelj uopće na okolnosti da je imao troškove liječenja nije predložio nikakve materijalne dokaze, nije dokazao da je platio troškove prijevoza iz Kaštela u Split na preglede i fizikalnu terapiju, lijekove i preglede, odnosno da je li uopće obveznik plaćanja participacije ili ima dopunsko zdravstveno osiguranje, niti je dokazao visinu putnih troškova, radi čega ovaj sud taj dio njegovog zahtjeva nalazi neosnovanim. Za napomenuti je da je nesporno da je tužitelj trpio bolove kao jednu od posljedica štetnog događaja, ali nije dokazao je li uzimao lijekove protiv bolova koji idu na teret HZZO, i kako je naprijed navedeno je li obveznik plaćanja participacije ili ima li dopunsko zdravstveno osiguranje.

22. Što se tiče žalbenih navoda kojima tuženik osporava pobijanom presudom dosuđeni iznos naknade imovinske za uništene stvari (odjeću, kacigu i rukavice), u visini od 200,00 EUR, prema mišljenju ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud, kraj činjenice da tuženik nije osporio iskaz tužitelja da su mu navedene stvari u štetnom događaju uništene (odnosno da su mu u istom rukavice nestale) primijenio odredbu čl. 223. ZPP, ocjenom da bi tužitelju po tom osnovu pripadao navedeni iznos od 200,00 EUR, ali obzirom na tužiteljev doprinos nastanku štete (čl. 1106. u svezi s čl. 1092. ZOO), pripada mu iznos od 140,00 EUR.

23. Visina štete na motociklu je među strankama nesporna, i tužitelj istu traži u visini od 220,00 EUR, no kako je njegov doprinos šteti 30%, to mu pripada iznos od 154,00 EUR (čl. 1106. u svezi s čl. 1092. ZOO).

24. Radi navedenog, temeljem čl. 368. st.1. ZPP u tom dijelu (na isplatu iznosa od 588,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude (čl. 2. ZPP-a, kako traži postavljenim zahtjevom) potvrđena prvostupanjska presuda, dok je u preostalom dijelu temeljem čl. 373. t. 3. ZPP, preinačena prvostupanjska presuda odbijanjem dijela tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 772,00 EUR sa zateznom kamatom od dana presuđenja.

25. Što se tiče prvostupanjske odluke o trošku, a koju tuženik uopćeno pobija, te kako je djelomičnom preinakom prvostupanjske presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, to je ovaj sud temeljem čl. 166. st. 2. ZPP odlučio o troškovima postupka jednom odlukom.

26. Vrijednost predmeta spora u konkretnoj parnici je 7.160,00 EUR-a, s tim što su sporni i osnov i visina. Tužitelj je sa osnovom uspio u omjeru od 70% (70% od 50% je 35%), a sa visinom u omjeru od 32% (50% od 64%), pa je njegov ukupni uspjeh u parnici 67%, a razlika od 33% predstavlja uspjeh tuženika u parnici.

26.1. Tužitelj je u postupku dokazao osnovu i visinu štete, te s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, imajući u vidu kako omjer uspjeha u odnosu na visinu zahtjeva, tako i omjer uspjeha u odnosu na osnovu zahtjeva, tužitelj je sa osnovom uspio u omjeru od 70% (70% od 50% je 35%), a sa visinom u omjeru od 32% (50% od 64%), pa je njegov ukupni uspjeh u parnici 67%, od čega je valjalo odbiti uspjeh tuženika u parnici od 33%, te tužitelju dosuditi 34% (razlika uspjeha stranka u parnici) troškova, osim troška vještačenja koji je tužitelj prethodno snosio jer bez obzira na visinu dosuđenog iznosa tužitelj je prethodno snosio i taj je trošak bio nužno dokazno sredstvo (tako VSRH u nizu odluka, primjerice Rev-366/2024-2).

27. Tuženik prvostupanjsku odluku o trošku pobija uopćeno (čl. 365. st.2. ZPP- a), a tužitelj istu ne pobija.

28. Obzirom na navedeno u odlomku 26.1. tužitelju je priznat trošak medicinskog vještačenja u cijelosti (u iznosu od 610,00 EUR-a); te 34% preostalog troška što iznosi 892,50 EUR-a (34% od 2.625,00 EUR-a), pa je temeljem čl. 154. st.4. ZPP-a, tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 1.502,50 EUR-a.

U Šibeniku, 26. svibnja 2026.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić