Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-617/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Čistoća d.o.o. [osobni identifikacijski broj], Split, Put Mostina 49, zastupan po zaposleniku NH dipl. iur., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia Osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupan po punomoćnici DHM, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice, tuženika i umješača protiv presude Općinskog suda u Splitu br. P - 2930/2021-32 od 23. listopada 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se uvažavaju žalbe tuženika i umješača te se u dijelu toč. I. izreke preinačava presuda Općinskog suda u Splitu br. P-2930/2021-32 od 23. listopada 2024. godine i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u iznosu 741,95 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, dok se u odnosu na preostal i dosuđeni dio za iznos 1.854,85 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama odbijaju žalbe tuženika i umješača i u tom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se u odbijajućem dijelu toč. I. izreke kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos 1.112,91 EUR potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.596,80 EUR sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate dok je za više traženo i to iznos od 1.112,91 EUR tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. U toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 1.475,22 EUR sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, dok je za više ražno na ime potraživanja troškova postupka u iznosu 1.707,21 EUR tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbe su podnijeli tužiteljica, tuženik i umješač na strani tuženika.

3. Tužiteljica se žali protiv odbijajućeg dijela toč. I. izreke i odluke o troškovima postupka iz svih zakonskih razloga propisanih člankom 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih razloga.

3.1. Tuženik i umješač na strani tuženika žalbe podnose protiv dosuđujućeg dijela toč. I. izreke i odluke o troškovima postupka iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. ZPP, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe tuženika i umješača su djelomično osnovane dok žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Među strankama nije sporno da je 27. studenog 2018. godine u potpunosti izgorjelo osobno vozilo u vlasništvu tužiteljice marke „Renault Clio“ i to na način da se požar koji je nastao u kontejneru za prikupljanje ambalaže u vlasništvu tuženika proširio i na vozilo.

6.1. Sporna su pitanja postoji li isključiva odgovornost tuženika za nastanak štete, postoji li suodgovornost tužiteljice i u kojem omjeru, a tužiteljica u žalbi čini spornim i pitanje visine dosuđene štete.

7. Žalbe izjavljene iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP nisu osnovane. Prvostupanjski je sud dao jasne, valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama, izreka pobijane presude je razumljiva i nije proturječna razlozima koji se navode u obrazloženju.

7.1. Ni ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 365. st. 2. ZPP nisu utvrđene povrede na koje je ovaj drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti.

8. Nisu osnovane ni žalbe izjavljene iz žalbenog razloga pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz potvrde Policijske postaje Split od 22. siječnja 2019. godine proizlazi da je utužene prigode došlo do požara na plastičnom kontejneru u koji se odlaže otpadni papir koji je u potpunosti izgorio, te da se požar proširio i na osobno vozilo Renault Clio u vlasništvu tužiteljice koje je potpuno izgorjelo

- da iz izvješća o utvrđivanju uzroka požara od 8. siječnja 2019. godine proizlazi da je uzrok požaru toplinska energija u vidu otvorenog plamena ili žara koja je u centru izbijanja požara došla u kontakt sa zapaljivim materijalima u kontejneru

- da je tužiteljica podnijela i kaznenu prijavu u kojoj, između ostalog, navodi da su joj u unutrašnjosti vozila izgorjele i dječje stolice

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Kralja od 12. siječnja 2024. godine proizlazi kako je na predmetnom osobnom vozilu nastala potpuna ili totalna šteta u iznosu 3.377,90 EUR, dok je sud po slobodnoj ocjeni (čl. 223. st. 1. ZPP) utvrdio da je vrijednost dviju uništenih autosjedalica 331,81 EUR

- da je u trenutku nastanka štete vozilo tužiteljice bilo parkirano na dijelu ceste koji nije bio predviđen za parkiranje i zadržavanje motornih vozila i to paralelno s opožarenim kontejnerom na udaljenosti od 120 cm, a neposredno prije mjesta gdje se štetni događaj dogodio nalaze se prometni znakovi vertikalne signalizacije „zabranjeno zaustavljanje i parkiranje“ te „vatrogasni prilaz“

- da je tuženik predmetni kontejner postavio suprotno odredbi članka 44. Odluke o komunalnom redu Grada Splita („Službeni glasnik Grada Splita“ br. 11. od 26. travnja 2011. godine), odnosno, da nije dokazao postojanje odluke nadležnog gradskog tijela za komunalne poslove da se kontejner tu postavi, u smislu naprijed citirane odredbe

- da predmetni kontejner nije bio propisno postavljen nego je bio postavljen na nogostupu za pješake bez ikakve sigurnosne zaštite

- da su na području Grada Splita učestale situacije paleža kontejnera 9. Na temelju naprijed utvrđenog činjeničnog supstrata prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da predmetni kontejner, u vlasništvu tuženika, u konkretnoj situaciji, predstavlja opasnu stvar i to mišljenje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer se radi o kontejneru s tetrapak ambalažom koja predstavlja zapaljiv materijal.

9.1. Šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete (čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima, „ Narodne novine“ br. 35/05 i dr,; dalje: ZOO), a za štetu od opasne stvari odgovara njen vlasnik (čl. 1064. ZOO).

9.2. Okolnost što je predmetni kontejner, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, bio postavljen na mjestu koje nije bilo predviđeno za to, te što nije bio propisno ograđen, označen i zaštićen, predstavlja element protupravnosti u postupanju tuženika te isti nije u provedenom postupku dokazao da je do postavljanja kontejnera došlo sukladno odredbi članka 44. Odluke o komunalnom redu.

9.3. Nadalje, člankom 1067. st. 2) ZOO-a propisano je da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti.

9.4. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda pravilno je stajalište izneseno u prvostupanjskoj presudi da zapaljenje kontejnera od strane nepoznatog počinitelja nije nepredvidiv događaj pogotovo stoga jer je u postupku utvrđeno da su na području Grada Splita učestale situacije paleža kontejnera.

9.5. Kraj takvog stanja stvari pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje objektivne odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja te nepostojanje razloga za njegovu potpunu ekskulpaciju od odštetne odgovornosti.

10. Člankom 1067. st. 3. ZOO propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

10.1. U tom pravcu pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da postoji suodgovornost tužiteljice obzirom da je njeno auto utužene prigode bilo parkirano na dijelu ceste koja nije bila predviđena za parkiranje, i to upravo paralelno s opožarenim kontejnerom, na udaljenosti od svega 120 cm.

10.2. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio članak 1067. st. 3. ZOO-a kada je doprinos tužiteljice utvrdio u omjeru od svega 30%, na što s pravom tuženik i umješač ukazuju u svojim žalbama, jer je parkiranjem vozila na mjestu koje je bilo zabranjeno za parkiranje i to u neposrednoj blizini kontejnera tužiteljica doprinijela nastanku štete u znatno većem omjeru, koji ovaj drugostupanjski sud cijeni sa 50%.

11. Stoga je žalba tuženika i umješača u dijelu kojim osporava utvrđeni omjer suodgovornosti osnovana, dok žalba tužiteljice u dijelu u kojem pobija utvrđenje prvostupanjskog suda da postoji njena suodgovornost nije osnovana.

12. U odnosu, pak, na visinu štete koja je utvrđena prema nalazu i mišljenju vještaka Nevena Kralja, koje je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dano objektivno i po pravilima struke, tužiteljica neosnovano u žalbi tvrdi da je šteta nastala u većem iznosu, i pri tome navodi da je imala i trošak odvoza izgorjelog vozila kojeg je „prebila“ sa vrijednosti uništenog vozila.

12.1. U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP) pa kako je tužiteljica podneskom od 21. ožujka 2024. godine (str. 204 spisa) prihvatila nalaz i mišljenje vještaka te navela da će potraživati iznos od ukupno 3.709,71 EUR umjesto 4.305,82 EUR koji po njenom mišljenju predstavlja stvarnu visinu štete, to je sud pravilno sudio upravo u granicama tako postavljenog tužbenog zahtjeva. Zbog toga ni žalbeni navodi kojima žaliteljica osporava visinu utvrđene štete nisu osnovani.

13. Stoga je temeljem članka 373. toč. 3. ZPP žalba tuženika i umješača djelomično prihvaćena i djelomično preinačena prvostupanjska presuda, dok je u preostalom dijelu temeljem članka 368. st. 1. ZPP njihova žalba odbijena i u preostalom dosuđujućem dijelu potvrđena prvostupanjska presuda (toč. I. izreke).

14. Žalba tužiteljice je temeljem članka 368. st. 1. ZPP u cijelosti odbijena te je presuđeno kao u toč. II. izreke.

15. Obzirom na da su stranke uspjele u približno jednakim dijelovima u ovoj parnici, temeljem članka 166. st. 2. ZPP preinačena je i odluka o troškovima postupka na način da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (čl. 154. st. 4. ZPP) te je odlučeno kao u toč. III. izreke.

U Šibeniku 26. svibnja 2026. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić