Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-274/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Tonija Šantića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: HL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice: TL iz [adresa], koju zastupaju po punomoći odvjetnici iz ZOU Rajačić Bonifačić i Gelić iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj P-841/2021-9 od 5. siječnja 2022., u sjednici održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-841/2021-9 od 5. siječnja 2022. u točki. I./1. izreke, osim u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovorne kamatne stope.

II. Uvažava se djelomično žalba tužitelja, ukida se prvostupanjska presuda u dijelu točke I./1. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne kamate od 20% godišnje, kao i u odluci o parničnom trošku (točka I./2. i točka II.) pa se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ugovor o zajmu sklopljen između tužene kao zajmodavca i tužitelja kao zajmoprimca, koji je nazvan Ugovor o depozitu (za obrtna sredstva), broj ugovora 0507-02, od 5.7.2002.g., a predmet kojeg ugovora je zajam u iznosu od 10.000,00 eur uz kamatnu stopu od 20% godišnje te sve njegove pisane i usmene izjave i dopune ugovora, ukupno 1 Aneks ugovora od 31.5.2006.g., ništavi."

2. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu, tekuću od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi parnični trošak tuženoj u iznosu od 7.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5.1.2022. pa do isplate, po stopi koja je propisana odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) pa je predložio da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži potpune i jasne razloge o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe međusobno, niti sadržaju izvedenih dokaza pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

6. Budući da prvostupanjska presuda nije donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju ističe žalitelj, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), žalba zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu i aneksa tog ugovora, utemeljen na tvrdnji da je predmet zajma strana valuta, kao i da je ugovorena kamatna stopa od 20% godišnje.

8. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice:

- da su tužitelj i opunomoćenik OL kao primatelji i tuženica kao davalac – deponent dana 5. srpnja 2002. sklopili ugovor nazvan Ugovor o depozitu (za obrtna sredstva) za depozit od 73.176,00 kn (protuvrijednost od 10.000,00 eura prema srednjem tečaju HNB), uz rok oročenja 30 dana računajući od dana uplate, kamatu od 20% godišnje, te s rokom dospijeća 5. kolovoza 2002., po isteku kojeg se depozit vraća deponentu s kamatama, odnosno postupa se po njegovom nalogu, kao i da je ugovorena garancija – hipoteka na stanu u [adresa].

- da su iste stranke sklopile Aneks br. 01 Ugovora o depozitu kojim se mijenja članak 1. osnovnog ugovora tako da se glavnica depozita uvećava za iznos od 72.641,00 kn (protuvrijednost od 10.000,00 eura) tako da ukupna glavnica depozita iznosi 145.282,00 kn (protuvrijednost od 20.000,00 eura), dok ostale odredbe ugovora ostaju neizmijenjene,

- da je tuženica u ispunjenju ugovora tužitelju predala ugovoreni kunski iznos,

- da su na tekući račun tužene u banci od strane OL i HL vršene mjesečne uplate u iznosima od oko 1.200,00 kn, a od srpnja 2006. u iznosima od oko 2.400,00 kn te je posljednja uplata izvršena 19. kolovoza 2006. u iznosu od 1.500,00 kn,

- da je u sudskom postupku pred Trgovačkim sudom u Rijeci broj P-3193/11 tuženica ostvarila naplatu glavnice namirenjem iz založene nekretnine.

9. Stoga, kada je na temelju sadržaja ugovora i aneksa br. 1. te iskaza tuženice kao stranke pravilno utvrdio da predmet ugovora nije bio strana, već domaća valuta, kao i da je isplata kamata vršena u kunama, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da navedeni ugovor i aneks, koji predstavljaju ugovor o zajmu između fizičkih osoba , nije ništav u smislu odredbi Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata ("Narodne novine" broj 91A/93, 36/98 i 32/01) te Zakona o kreditnim poslovima s inozemstvom ("Narodne novine" broj 43/96), kojima je fizičkim osobama bilo zabranjeno pozajmljivanje strane valute u Republici Hrvatskoj. Nadalje, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da ugovor i aneks nisu ništetni iz razloga što je tuženica sklopila ugovor "radi stjecanja dobiti", jer je tuženica ugovor "zaključila prema sadržaju i ponudi samog tužitelja i sada pok. OL, pristajući na uvjete ugovora prethodno već napisanog od strane tužitelja i pok. OL, kakve su ugovore, identičnog sadržaja, isti zaključivali i sa drugim osobama". Konačno, kako je pravilan zaključak da okolnost što je ugovorena nedopuštena kamatna stopa ne povlači ništetnost cijelog ugovora, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora i aneksa (izuzev dijela koji se odnosi na ništetnost ugovorne kamate).

10. Žalbenim navodima tužitelja, koji bez uporišta u stanju spisa preocjenjuje po prvostupanjskom sudu pravilno ocijenjene dokaze, nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, pa je djelomično valjalo odbiti kao neosnovanu i u navedenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP). .

11. Osnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne kamatne stope.

12. S obzirom na vrijeme sklapanja ugovora na razrješenje spora između stranaka ima se primijeniti Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO/91) koji je u članku 399. propisao da stopa ugovorne kamate između pojedinaca ne može biti veća od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju. time da se, ako je ugovorena kamatna stopa veća od dopuštene, ima primijeniti najveća dopuštena stopa kamate. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud nije utvrdio kolika je bila kamatna stopa na štedne uloge po viđenju, dakle dopuštenu visinu kamatne stope između pojedinaca, pa zbog takovog pogrešnog pravnog pristupa nije ocijenjena dopuštenost kamatne stope u smislu navedenih odredaba članka 399. ZOO . Naime, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 377/2025), "sud ne može odlučiti o ništetnosti visine ugovorene kamatne stope između pojedinaca, primjenom čl. 399. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), a da prije toga tijekom postupka nije utvrđena najveća dopuštena stopa kamate sukladno čl. 399. st. 4. ZOO/91 i ako ne raspolaže podacima o najvišoj kamatnoj stopi koju neka novčarska institucija u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju."

13. Zbog toga je žalbu valjalo djelomično uvažiti i ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne kamatne stope, kao i u odluci o parničnom trošku, te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 370. ZPP).

14. U ponovljenom postupku sud će utvrditi visinu dopuštene kamatne stope pa će potom donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

15. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 4. ZPP.

U Šibeniku, 26. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić