Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-390/2026-2

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. AP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Aisa Petrić Brajković, odvjetnica u Umagu i Zoran Belušić, odvjetnik u Bujama, 2. SP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 3. PP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Aisa Petrić Brajković, odvjetnica u Umagu i Zoran Belušić, odvjetnik u Bujama protiv tuženika: 1. ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, [osobni identifikacijski broj], kojeg po punomoći zastupaju odvjetnici OD POROBIJA & POROBIJA j.t.d. Zagreb, i 2. ISTRA-AUTO d.d. Umag, Novigradska ulica 30, [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika pod 1. izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie broj P-1539/2019-47 od 16. siječnja 2025. godine, u sjednici održanoj dana 26. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e i r i j e š i o

I. Odbija se djelomično žalba tuženika pod 1. kao neosnovana, te se – u dijelu pod točkama I. i II. izreke – potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie broj P-1539/2019-47 od 16. siječnja 2025. godine.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženika pod 1., preinačuje se pobijana presuda u dijelu pod točkama IV. i V. izreke – kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.694,60 EUR i 9.319,23 EUR, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III. Uvažava se djelomično žalba tuženika pod 1. i ukida se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama IV. i V. izreke – kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznose glavnice od 3.694,6 EUR i 9.319,23 EUR tekućih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i u odluci o parničnom trošku (točka VII. izreke), te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

IV. O zahtjevu tuženika pod 1. za naknadu troška žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u člancima 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 3207042863 od 17. srpnja 2006. godine, sklopljenog između tužitelja pod 1. kao korisnika kredita i tuženika pod 1. kao kreditora (točke I. i II. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtijeva utvrđenje ništetnosti dijela istog ugovora kojim je glavnica kredita vezana za švicarski franak (valutna klauzula), sadržana u članku 1. ugovora o kreditu (točka III. izreke), naloženo je tuženiku pod 1. da tužitelju pod 1. isplati iznose od 3.694,60 EUR i 9.319,23 EUR sa zateznim kamatama tekućim na pojedine novčane iznose, kako je to navedeno u točkama III. i IV. izreke, dok je u odnosu na tuženika pod 2. odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja (točka VI. Izreke) te je naloženo tuženiku pod 1. da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 2.240,22 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi na taj iznos teku od 16. siječnja 2025. godine do isplate (točka VII. Izreke).

2. Protiv te presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja – točke I., II., IV., V. i VII. Izreke žalbu je izjavio tuženik pod 1. (dalje: žalitelj) zbog žalbenih razloga bitne povrede odredba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Nije u pravu žalitelj kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba spornog ugovora o kreditu - zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) , jer, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da izreka presude nije proturječna sama sebi, ni njenim razlozima, a u presudi su navedeni potpuni i jasni razlozi o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe međusobno, niti sadržaju izvedenih dokaza.

4.1. Nije u pravu žalitelj niti kada pobija prvostupanjsku presudu u istom dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba spornog ugovora o kreditu (točke I. i II. izreke) a kojim se utvrđene ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stop i sadržane u člancima 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 3207042863 od 17. srpnja 2006. godine, jer je točkom III. izreke pobijane presude odbijen zahtjev za utvrđenjem ništetnim dijela odredbe članka 1. istog ugovora kojim je „glavnica kredita vezana za švicarski franak (valutna klauzula), sadržana u članku 1. ugovora o kreditu“ dok je točkom II. izreke utvrđena ništetnim odredba istog članka ugovora o kreditu „kojom se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratit i uz valutnu klauzulu CHF“, pa izreka presude ne proturječi kako to žalbom upire žalitelj, niti je time počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

4.2. Budući da nije počinjena u žalbi istaknuta bitna postupovna povreda, a kako prvostupanjski sud u tom dijelu prvostupanjske presude, kao ni u postupku koji je prethodio donošenju te presude nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba žalitelja podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.

5. Nije u pravu žalitelj ni kada pobija prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

5.1. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje:

- da su tužitelj pod 1. kao korisnik kredita i žalitelj kao kreditor dana 17. srpnja 2006. godine sklopili namjenski kredit radi kupnje stana Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207042863 (dalje: Ugovor), kojim je tužitelju pod 1. odobren kredit u iznosu od 135.972,31 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, s rokom otplate od 30 godina;

- da je u članku 2. Ugovora ugovorena redovna kamata od 4,50% godišnje, dok je u članku 7. ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama banke;

- da je u članku 2. Ugovora isplata anuiteta vezana uz valutu CHF (kunska protuvrijednost po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja),

- da je žalitelj nakon sklapanja ugovora o kreditu višekratno i jednostrano mijenjao visinu kamatne stope, kao i da je došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita;

- da se radi o potrošačkom kreditu;

- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i prednica tuženice povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

5.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.; dalje: ZZK) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).

6. Zbog svega navedenog, jer u tom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, žalbu žalitelja djelomično je valjalo odbiti, u dijelu pod točkom I. i II. izreke - potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

7. Međutim, osnovano žalitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama IV. i V. izreke, kojima je odlučeno o zahtjevu za isplatu iznosa od 3.694,6 EUR i 9.319,23 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Naime, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su stranke dana 29. siječnja 2016. godine sklopile Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19.a -19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, da je u članku 2. Anexa među strankama utvrđen iznos preplate od 5.190,04 kuna i ugovoren način njezina korištenja, kao i da nakon konverzije kredita iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 74.584,67 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR Hrvatske narodne banke.

8.1. Žalitelj je pak, tijekom prvostupanjskog postupka (a i sada u žalbi) isticao da je među strankama koje su prihvatile konverziju nastala potpuno nova pravna osnova, koja onemogućuje potrošače u ostvarivanju zahtjeva s naslova stjecanja bez osnove, jer se konverzijom trajno i potpuno uređuje odnos između potrošača i banke, neovisno o odnosu stranaka iz prvotnog ugovora.

8.2. Iz razloga presude i podataka spisa predmeta, proizlazi da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prvostupanjski sud utvrdio da razlika između obveze tužitelja prema prvom otplatnom planu, računajući iznose pretplate prema početnom tečaju kune u odnosu na CHF i početno ugovorenu kamatnu stopu te stvarno plaćenih iznosa anuiteta, bez umanjenja za povrat pretplate u navedenom razdoblju (preplata uračunata prilikom izračuna konverzije kredita), ukupno iznosi 13.013,83 EUR, od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 3.694,60 EUR, a zbog rasta tečaja iznos od 9.319,23 EUR, pa kako po stavu prvostupanjskog suda „konverzijom nije izvršena restitucija“ da je tuženik pod 1. kao kreditor dužan tužitelju vratiti u cijelosti preplaćene iznose jer da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama koja nije ispravila posljedice nepoštenih ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pa da konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji potrošačima pripada. Stoga je prvostupanjski sud u točci IV. i V. izreke pobijane presude prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.694,60 EUR i 9.319,23 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Po nalaženju ovog suda, izloženo shvaćanje prvostupanjskog suda glede pravnih učinaka konverzije nije ispravno, slijedom kojeg je u tom dijelu pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo – kada je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.694,60 EUR i 9.319,23 EUR.

9.1. Naime, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju prisilnog propisa – ZID ZPK/25, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku (odluka Ustavnog suda RH broj U-I/3685/20 od 4. travnja 2017. godine) valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, tužitelj se prešutno odrekao svojih tražbina koje bi mu pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu članka 19.c ZID ZPK/15. Pri tomu, valja navesti da je ZID ZPK/15 propisao detaljnu i jasnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji i pritom nametnuo žalitelju kao vjerovniku obveze navedene u odredbama članaka 19.d i 19.e, a te su obveze imale za cilj i donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača. Dakle, zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i žalitelja (banke) kao trgovca, jer je do nje došlo slobodno i uz informiranost tužitelja kao potrošača. Ujedno, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc te omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe, a koja ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, dok je sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu ovisilo isključivo o volji tužitelja kao potrošača, kojem je ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, a banci – žalitelju je nametnuta obveza da potrošaču ponudi konverziju u skladu sa ZID ZPK/15.

9.2. Stoga tužitelj pod 1., koji je sklopilo Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja toga Dodatka, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope (osnovnog) Ugovora o kreditu više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa glavnice, a sukladno pravnom shvaćanju zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 33/2022-21 od 20. prosinca 2022. koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije." Dakle, u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, valja zaključiti da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog Ugovora prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno, zaključivanjem Dodatka ugovoru o kreditu, s tim, da je i nadalje ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, te obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.

9.3. Budući je tužitelj u ovoj parnici tužbenim zahtjevom potraživao isplatu razlike po vještaku utvrđene pretplate kredita na temelju ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF po osnovnom Ugovoru o kreditu sa pripadajućim kamatama, ne umanjujući taj iznos od iznosa priznate pretplate utvrđene u Dodatku ugovoru o kreditu, to se pravilnom primjenom materijalnog prava – navedenih odredaba ZID ZPK/15 i članaka 1111. i 1115. ZOO – tužbeni zahtjev za isplatu glavnice od 3.694,60 EUR i 9.319,23 ER – ukazuje neosnovanim.

10. Iz navedenih razloga, jer je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbu je djelomično valjalo uvažiti, u dijelu pod točkama IV. i V. izreke - kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.694,60 EUR i 9.319,23 EUR - preinačiti pobijanu presudu i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev, te temeljem članka 373. točka 3. ZPP presuditi kao u točki II. izreke.

10.1. Nadalje, budući da je žalitelj u obvezi plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, te obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu, a kako su prihvaćenim tužbenim zahtjevom u točkama IV. i V. pobijane presude - u odnosu na zatezne kamate na dosuđenu glavnicu, djelomično obuhvaćene i te zatezne kamate na više plaćene iznose (na iznos priznate pretpla te u konverziji od 680,03 EUR) koje je tužitelju pod 1. žalitelj uračunao prilikom izračuna konverzije kredita u skladu člankom 19.c ZID ZPK/15, u tom su dijelu ostvareni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, pa je djelomično žalbu valjalo uvažiti i ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom III. izreke - kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznose glavnice od 3.694,60 EUR i 9.319,23 EUR od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te temeljem članka 370. ZPP riješiti kao u točci III. izreke.

10.2. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud pozvati vještaka financijske struke da dopuni nalaz i mišljenje na način da utvrdi iznose u Dodatku ugovoru o kreditu obračunate pretplate po osnovu ništetnih odredaba ugovora za svako mjesečno razdoblje povrata kredita do sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu, pa će u skladu sa razlozima ove odluke - pravilnom primjenom materijalnog prava, o ukinutom dijelu donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

11. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke IV. ove odluke, temelji se na odredbi članka 166. stavka 4. ZPP.

12. U nepobijanom odbijajućem dijelu, u točkama III. i VI. izreke prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena.

U Šibeniku, 26. svibnja 2026. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić