Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-435/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog EZ, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi i dopuni žalbe koje je protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-957/2023-56 od 12. ožujka 2025. podnio okrivljeni EZ, u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog EZ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-957/2023- 56 od 12. ožujka 2025. okrivljeni EZ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje - opisanog i kažnjivog po članku 139. stavku 2. KZ/11, te je na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 u vezi članka 58. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. lipnja 2024. do 13. rujna 2024. Na temelju članka 70. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 1 (jedne) godine koja će se odvijati uz nadzor nadležnog tijela za probaciju. Na temelju članka 73. KZ/11 okrivljenom EZ je izrečena sigurnosna mjera zabrane uznemiravanja oštećene GZ u trajanju od 3 (tri) godine. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnim mjerama izrečenima uz uvjetnu osudu. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – u daljnjem tekstu: ZKP) okrivljeniku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura, kao i plaćanje troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljanog branitelja.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni EZ, a iz sadržaja žalbe i dopune žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima kaznenog postupka, predlažući da ga drugostupanjski sud oslobodi plaćanja troškova kaznenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba okrivljenika nije osnovana.

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja, okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je on prijetio motornom pilom, nego je to bio netko sličan njemu, osporava vjerodostojnost iskaza svjedokinje GZ i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra Marinića. Međutim, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je iskaz oštećene GZ potvrđen iskazom svjedoka VZ koji suglasno i detaljno navode da je okrivljenik uključenom motornom pilom koju je vrtio iznad glave gledao u oštećenicu i prijetio joj da će ju ubiti, ispiliti, odrezati vrat, ujedno je i vrijeđajući. Oštećenica i svjedok VZ poznaju okrivljenika od ranije, od okrivljenika je oduzeta motorna pila te je okrivljenik i fotografiran mobitelom dok drži motornu pilu ispred sebe i u visini glave zbog čega je potpuno neutemeljen navod žalbe okrivljenika da on nije počinio kazneno djelo nego netko sličan njemu.

6.1. Zaštitni objekt kod kaznenog djela prijetnje je osobna sigurnost i za postojanje tog kaznenog djela dovoljno je da je izrečenu prijetnju žrtva mogla ozbiljno shvatiti i da je kod žrtve ista mogla izazvati uznemirenost, uzbuđenost, strah ili prepast, neovisno o tomu je li počinitelj tu prijetnju namjeravao ostvariti. Ponašanje okrivljenika koji je oštećenici, svojoj susjedi GZ, govorio da će je ubiti, da će je riješiti, da će vidjeti kako će se to sad dogoditi, nakon čega je uzeo i upalio motornu pilu, okrenuo se prema oštećenici, podigao pilu u zrak i vrtio s njom, govoreći oštećenici "sad ćeš vidjeti kako će pila slučajno odletiti prema tebi", stalno turirajući motornu pilu, ponavljajući GZ da će je ubiti, da će je ispiliti, da će joj odrezati vrat, a nakon što mu se ugasila motorna pila, otišao i u istu ponovno natočio benzin, nakon čega je motornu pilu ponovno upalio i počeo s njom mahati sebi iznad glave gledajući u GZ i govoreći joj da će ju ubiti sve do dolaska policijskih službenika - ukazuje da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je okrivljenik oštećenoj GZ prijetio da će je ubiti te je takvo ponašanje okrivljenika kod oštećene GZ izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti. Pravilno je prvostupanjski sud kao stručan i objektivan prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Željka Marinića jer je dan na temelju znanosti i struke, a okrivljenik nije niti obrazložio zbog čega ga osporava. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice na temelju kojih je utvrdio da je takvim utvrđenim postupanjem okrivljenik ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje. Stoga je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

7. Okrivljenik se nije žalio zbog odluke o kazni, ali je ovaj drugostupanjski sud razmatrao njegovu žalbu kao da se žalio na izrečenu kaznu jer prema članku 478. ZKP žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni zbog čega je ovaj žalbeni razlog razmatran kao da je žalba okrivljenika podnesena s prijedlogom da se blaže kazni. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljenika otegotnim cijenio da je osuđivan, dok olakotnih okolnosti sud nije našao. Vodeći računa o navedenom i imajući na umu da je okrivljenik u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, kao i o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci te potom izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 3 (tri) godine uz izrečenu sigurnosnu mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 1 (jedne) godine i izrečena sigurnosna mjera zabrane uznemiravanja oštećenice u trajanju od tri godine - u cijelosti primjerena svim utvrđenim okolnostima te će se njome postići svrha specijalne i generalne prevencije. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenika nije osnovano.

8. Okrivljenik se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, ali u odnosu na tu žalbenu osnovu samo je naveo da nije zaposlen. Imajući na umu da je okrivljenik u osobnim podacima naveo da je srednjeg imovinskog stanja i da se uzdržava ušteđevinom, to je odluka o troškovima postupka, s obzirom na stanje spisa predmeta, sukladna zakonu. Okrivljenik se upozorava da na temelju članka 148. stavka 6. ZKP prvostupanjski sud može naknadno posebnim rješenjem osloboditi ga od plaćanja troškova kaznenog postupka pri čemu, prije odluke, može pribaviti potvrde porezne uprave o njegovom imovinskom stanju i njegovim prihodima.

9. Kako žalbenim razlozima okrivljenog EZ nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je primjenom članka 482. ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Irena Kvaternik