Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1917/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Nediljko Boban predsjednik vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PF, zbog prekršaja iz članka 282. stavak 4. i stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022), kojeg brani Josip Jelić, odvjetnik u Bjelovaru, odlučujući o žalbi okrivljenika PF, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, od 8. veljače 2024. godine, broj: 22 Pp-651/2023-5, na sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

I) Odbija se žalba okrivljenika PF kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljenik PF je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EUR-a, u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik PF proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 282. stavak 4. i stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koju novčanu kaznu je obvezan platiti u roku od 2 mjeseca od pravomoćnosti presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, u koju se uračunava vrijeme u kojem mu je bila privremeno oduzeta vozačka dozvola.

3. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova postupka u iznosu od 20,00 EUR-a u istom roku kao i novčanu kaznu.

4. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik PF (kojem je prvostupanjska presuda uručena 14. veljače 2024.), kako proizlazi radi povrede prava obrane okrivljenika, budući je ročište glavne rasprave zakazano za dan 8. veljače 2024. održano bez njegove nazočnosti, a s tim u vezi i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je postupak proveden bez saslušanja i nazočnosti tužitelja koji da se trebao očitovati na navode optužnog prijedloga i u odnosu na okolnosti prekršaja. Žalitelj prigovara i izrečenoj novčanoj kazni koja da je prestrogo odmjerena obzirom na njegove loše osobne i imovinske prilike, kao i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, te predlaže prihvatiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovni postupak, odnosno preinačiti je izricanjem ukora i bez zaštitne mjere.

5. Žalba nije osnovana.

6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti one koje se navode u žalbi.

7. Neosnovani su navodi žalbe istaknuti u smjeru bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona, odnosno da bi bilo povrijeđeno pravo obrane okrivljenika, jer je ročište glavne rasprave održano dana 8. veljače 2024. godine bez nazočnosti okrivljenika. Prvostupanjski je sud obrazložio svoju odluku u tom dijelu razlozima koje prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik se na ročište glavne rasprave zakazano za 8. veljače 2024. nije odazvao na uredan poziv, niti je dostavio svoju pisanu obranu, pa je prvostupanjski sud opravdano zaključio da saslušanje okrivljenika nije neophodno za utvrđivanje činjeničnog stanja i donošenje zakonite odluke, a na koju mogućnost je okrivljenik upozoren u obavijesti o počinjenom prekršaju (članak 109. a Prekršajnog zakona), koju je osobno preuzeo i potpisao, o čemu postoji dokaz na str. 6., u spisu predmeta. Navedeno je prvostupanjski sud obrazložio u presudi razlozima koje prihvaća i ovaj Sud, koji također smatra, a obzirom na stanje spisa predmeta, da je konkretni postupak bilo moguće zakonito provesti bez nazočnosti okrivljenika.

8. Kako okrivljenik niti u svojoj žalbi ne iznosi okolnosti i činjenice vezane uz samu kontrolu policije obavljenu kritične zgode i prekršaj, to žalbenim navodima nije dovedeno u ozbiljnu sumnju činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda u smislu da bi bilo potrebno saslušanje predstavnika tužitelja, odnosno policijskog službenika.

9. Stoga, neosnovano žalitelj ističe i prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanju, jer je prvostupanjski sud imajući u vidu stanje spisa predmeta proveo dokazni postupak izvođenjem materijalnih dokaza, te je potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i donio odluku o krivnji koju je obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.

10. U dokaznom postupku provedeni su materijalni dokazi i to prije svega uvidom u zapisnik o ispitivanju prisutnosti droga ili lijekova u organizmu, potpisan osobno od strane okrivljenika, iz kojeg proizlazi da se okrivljenik odbio podvrći ispitivanju (str. 7. spisa predmeta), kao uvidom u druge relevantni podatke o okrivljeniku.

Prvostupanjski sud je po ocjeni ovog Suda, temeljem provedenog postupka imao dovoljno dokaza da su se u ponašanju okrivljenika stekli elementi prekršaja za koji ga se tereti optužnim prijedlogom. Okrivljenik je bio dužan prihvatiti ponuđeno preliminarno testiranje, radi utvrđivanja prisutnosti opojnih droga u organizmu, budući je zatečen da upravlja motornim vozilom u prometu na cestama. Stoga su neosnovani navodi žalbe istaknuti u tom smjeru te je na dostatno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno i materijalno pravo.

11. Razmotrivši u smislu navoda žalbe odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona koja je i dostatno je obrazložena.

Izrečena novčana kazna primjerena je svim okolnostima počinjenog prekršaja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te žalitelj treba imati u vidu da je prvostupanjski sud za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini donje granice propisane za prekršaj. Naime, za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR-a do 2.650,00 EUR-a, ili kazna zatvora do 60 dana. Stoga ovaj Sud, imajući u vidu raniju kažnjavanost okrivljenika u protekle 3 godine za prekršaje iz područja sigurnosti prometa (odluke: I Policijska postaja Zagreb, pravomoćna 21. rujna 2023., Policijska postaja Bjelovar, pravomoćna 17. listopada 2023.), izrečenu novčanu kaznu smatra primjernom i ne nalazi uvjeta za njezino smanjenje i ublažavanje.

Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

Nadalje, razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca nije prestroga, te je također dostatno obrazložena.

Pobijanom presudom osnovano je i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

12. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

13. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. svibnja 2026. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić Prester v.r

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.