Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4274/2026

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika SM, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020), odlučujući o žalbi okrivljenika SM, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 19. veljače 2026. godine, broj: Pp-10692/2023-12, na sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

I) Odbija se žalba okrivljenika SM kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljenik SM je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 80,00 (osamdeset) EUR-a, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik SM proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 660,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koju novčanu kaznu je obvezan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Istom presudom okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom A kategorije u trajanju od jednog mjeseca.

2. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova postupka u iznosu od 70,60 EUR-a u istom roku kao i novčanu kaznu.

3. Navedenom presudom odbijena je optužba protiv okrivljenika zbog prekršaja iz članka 114. stavak 1. i stavak 2. i zbog prekršaja iz članka 242. stavak 3. i stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

4. Protiv navedene presude u okrivljujućem dijelu, pravodobno je podnio žalbu okrivljenik SM, zbog svih zakonom predviđenih osnova, ali kako proizlazi, zbog povrede prava obrane okrivljenika, budući je ročište glavne rasprave zakazano za dan 18. veljače 2026. održano bez njegove nazočnosti, iako da je zatražio odgodu ročišta jer mu je dan ranije pozlio - s obrazloženjem suda da nije o tome dostavio potvrdu liječnika, a o čemu prilaže sada uz žalbu dokaz. U tom dijelu ističe bitnu povredu pravila postupka iz članka 195. stavka 11. Prekršajnog zakona, jer da je pobijana presuda kontradiktorna u obrazloženju, budući proizlazi da prvostupanjski sud nije odgodio ročište rasprave zbog nedostavljanja liječničke dokumentacije, a u istom obrazloženju tvrdi da ispitivanje okrivljenika nije nužno za donošenje odluke.

U vezi s navedenim da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, budući nije imao priliku očitovati se o vjerodostojnosti priloga tužitelja uz optužni prijedlog, niti osporiti dokaze predložene po tužitelju, čime da je počinjena i bitna povreda postupka iz članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona.

5. Žalba nije osnovana.

6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti one koje se navode u žalbi.

7. Neosnovani su navodi žalbe istaknuti u smjeru bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona, odnosno da bi bilo povrijeđeno pravo obrane okrivljenika, jer da je ročište glavne rasprave održano dana 18. veljače 2026. godine bez nazočnosti okrivljenika.

Okrivljenik se na ročište glavne rasprave zakazano za 18. veljače 2026. godine nije odazvao, uz ispriku o lošem zdravstvenom stanju poslanu dan prije održavanja ročišta u 14,47 sati, bez priloga dokaza na navedenu okolnost. Prije toga u tri navrata na adresu okrivljenika upućivani su pozivi koji su vraćeni sudu, nakon ostavljenih obavijesti o pokušaju uručenja, s naznakom „obaviješten nije tražio“ (za dan 7. svibnja 2024. i za dan 17. travnja 2025.), a za neodazivanje na poziv za dan 29. siječnja 2025. (koji nije podigao?) se ispričao i rasprava je odgođena, nakon čega je konačno poziv za 18. veljače 2026. istaknut na oglasnu ploču suda, čime je dostava poziva uredno izvršena i stekli su se uvjeti za vođenje glavne rasprave.

Prvostupanjski je sud opravdano zaključio da saslušanje okrivljenika nije neophodno za utvrđivanje činjeničnog stanja i donošenje zakonite odluke, a na koju mogućnost je okrivljenik upozoren u prekršajnom nalogu od 27. srpnja 2022. (članak 109.a Prekršajnog zakona), na koji je uložio prigovor, o čemu postoji dokaz na str. 7., u spisu predmeta.

Svoju odluku u tom dijelu je prvostupanjski sud obrazložio u presudi razlozima koje prihvaća i ovaj Sud, koji također smatra, a obzirom na stanje spisa predmeta, da je konkretni postupak bilo moguće zakonito provesti bez nazočnosti okrivljenika.

Naime, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud u trenutku održavanja ročišta 18. veljače 2026. nije imao dokaza temeljem kojih bi eventualno odgodio ročište, ali obrazlaže kako smatra da se temeljem samog stanja spisa predmeta - bez obzira na izostanak (dakle, opravdan ili neopravdan), postupak može provesti bez okrivljenikovog sudjelovanja, pri čemu ovaj Sud primjećuje da zastara vođenja ovog prekršajnog postupka nastupa 13. srpnja 2026., te da je okrivljenik tijekom cijelog postupka, još od izdavanja prekršajnog naloga (27. srpnja 2022.), izbjegavao prijem pošiljaka policije i suda i time opstruirao postupak.

8. Kako okrivljenik niti sada u svojoj žalbi ne iznosi okolnosti i činjenice vezane uz samu kontrolu policije obavljenu kritične zgode i prekršaj, to žalbenim navodima nije dovedeno u ozbiljnu sumnju činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda u smislu da bi bilo potrebno saslušanje predstavnika tužitelja, odnosno policijskog službenika.

Stoga, neosnovano žalitelj ističe i prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanju, jer je prvostupanjski sud imajući u vidu stanje spisa predmeta proveo dokazni postupak izvođenjem materijalnih dokaza, te je potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i donio odluku o krivnji koju je obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.

9. U dokaznom postupku provedeni su materijalni dokazi i to prije svega uvidom u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, iz kojeg proizlazi da se okrivljenik odbio podvrći ispitivanju (str. 12. spisa predmeta), zatim u naredbu o određivanju mjere opreza kojom mu je privremeno oduzeta vozačka dozvola, kao uvidom u druge relevantni podatke o okrivljeniku.

10. Prvostupanjski sud je po ocjeni ovog Suda, temeljem provedenog postupka imao dovoljno dokaza da su se u ponašanju okrivljenika stekli elementi prekršaja za koji ga se tereti optužnim prijedlogom.

11. Stoga su neosnovani navodi žalbe istaknuti u smjeru kako povrede prava obrane tako i u smjeru činjeničnog utvrđenja, te je na dostatno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno i materijalno pravo, a obrazloženje presude je

sukladno izreci presude.

12. Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

13. Razmotrivši dakle, odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Izrečena novčana kazna primjerena je, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja i dostatno je obrazložena. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

14. Nadalje, razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom A kategorije u trajanju od jednog mjeseca nije prestroga, te je također dostatno obrazložena.

Pobijanom presudom osnovano je i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom A kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

15. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 80,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

16. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. svibnja 2026. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić Prester v.r

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.