Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-301/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Aleksandru Crnkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermarkischebank d.d. OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2107/2021-20 od 25. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja ŠM te se u toč. I. i II. potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2107/2021-20 od 25. veljače 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102331994 zaključen 11.04.2005. godine između tužitelja ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika ERSTE&STEIRMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 kao kreditora, zajedno sa svim njegovima aneksima, a posebno Aneks br.1, ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102331994 solemniziran po javnom bilježniku Mladenu Matošu, Ilica 297, Zagreb, broj OV-13288/16, 23.9.2016.g.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.“, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju ŠM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi tuženiku Erste & Steiermarkischebank d.d. OIB: 23057039320 iz Rijeke, Jadranski trg 3a, trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.“

2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkom I. i II. izreke žalbu podnosi tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i vrati na ponovnu odluku. Ujedno potražuje i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim cijelog Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102331994 od 11. travnja 2005. i Aneksa 1. tom ugovoru od 23. rujna 2016. kojim je provedena konverzija.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj, kao korisnik kredita, s tuženikom, kao davateljem kredita, sklopio 11. travnja 2005. ugovor o kreditu u iznosu od 173.078,29,00 CHF (švicarskih franaka), u protuvrijednosti kuna,

- da su stranke 23. rujna 2016. sklopile i Aneks ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija,

- da je ugovor sklopljen na standardiziranom obrascu kojeg je sastavila banka tako da tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja oko pojedinih ugovornih odredbi, te nije bio upozoren na rizik kredita s valutnom klauzulom CHF, a niti mu je bila objašnjena metoda izračuna kamatne stope,

- da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu CHF i jednostrano promjenjivu kamatnu stopu,

- da je u pogledu zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF i jednostrano promjenjivu kamatnu stopu u tijeku postupak pred istim prvostupanjskim sudom koji se vodi pod poslovnim brojem P-7600/19.

7. Prvostupanjski sud na temelju navedenih utvrđenja zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan, a navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP).

8. Žalbenim razlozima tužitelja koji se svode na osporavanje zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u pogledu zahtjeva za utvrđenjem ništetnog cijelog ugovora o kreditu i Aneksa 1. tom ugovoru nisu dovedeni u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

9. Razmatrajući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbi članka 365. stavak 2. ZPP.

10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ništetnost odredbi utvrđene u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača, a koje se odnose na valutu uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak, odnosno u dijelu kojim je određeno da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja te u dijelu u kojem je određeno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja ne povlači za sobom i ništetnost cijelog ugovora o kreditu iz razloga što to nisu bitni sastojci ugovora o kreditu. Bitni sastojci ugovora o kreditu su iznos kredita te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita (čl. 1022. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

11. U predmetnom slučaju radi se o kreditu u kunama koji je isplaćen u kunama i koji se vraćao u kunama, a za koji je ugovorena zaštitna, monetarna klauzula (valutna klauzula u CHF). Monetarna klauzula nije bitan sastojak ugovora. Kad bi monetarna klauzula bila bitni sastojak ugovora onda ne bi postojali krediti u kunama. Monetarna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je cilj sačuvati vrijednost plasiranog kredita. Stoga ona nije, ni bitan, ni obvezan sastojak ugovora. Dakle, monetarna klauzula se može, ali i ne mora ugovoriti. Nadalje, odredba o visini ugovorene kamatne stope od 4,99% je valjana. Ništetan je samo dio ugovorne odredbe koji se odnosi na jednostranu promjenu kamatne stope.

12. Stoga je dakle, pravilno prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu, jer se ne radi o bitnim sastojcima ugovora o kreditu. Kod takvog stanja stvari neosnovani su žalbeni navodi da bez ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništa nije ugovoreno. Naime, i bez tih odredbi ugovor ima bitne sastojke: iznos kredita i kamatnu stopu (uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita).

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovakvo tumačenje nije suprotno sadržaju, značenju ni pravnom domašaju odredbe čl. 6. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koje je izrazio i Sud Europske unije u predmetu broj C-118/17 (CĆ protiv ERSTE Bank Hungary Zrt, ECLI:EU:C:201:207). Stoga nisu prihvatljivi žalbeni navodi tužitelja u vezi s tumačenjem navedene odluke Suda EU prema kojem je Sud izrazio stajalište da je odredba o tečajnom riziku, valuti CHF, glavni predmet ugovora i kako održavanje takvog ugovora na snazi nije pravno moguće jer se radi o bitnom sastojku ugovora. To stoga što je presudom C-118/17, jasno i bez ograde, odlučeno, među ostalim, da čl. 6. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način:

- da mu se ne protivi nacionalni zakon, koji sud pred kojim se vodi postupak sprječava da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, poput one u glavnom postupku, pod uvjetom da utvrđenje nepoštenosti takve odredbe omogućava ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala; i

- da mu se protivi nacionalni zakon koji sprječava, u okolnostima poput onih iz glavnog postupka, sud pred kojim se vodi postupak da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti odredbe o tečajnom riziku kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

14. Navedeno znači da su u skladu s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje dopuštaju odbijanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala.

15. Isto tako nisu u skladu s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje onemogućuje prihvaćanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe. Tako je u presudi Suda EU broj C-932/19 (ECLI:EU:C:2021:673, JZ protiv OTP Jelzálogbank Zrt., OTP Bank Nyrt., OTP Faktoring Követeléskezelő Zrt., od 24. travnja 2020.) odlučeno da čak ni nacionalno zakonodavstvo kojim se zabranjuje poništenje (utvrđenje ništetnim) ugovora o zajmu izraženog u stranoj valuti zbog toga što sadržava nepoštenu odredbu o tečajnoj razlici nije neusklađeno s pravom Unije, ako to zakonodavstvo omogućuje ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio bez te nepoštene odredbe, osobito uspostavom prava na povrat koristi koje je trgovac na temelju nepoštene odredbe neopravdano stekao na njegovu štetu, i to čak i u slučaju ako bi poništenje (ništetnost) ugovora bilo povoljnije za potrošače.

16. Slijedom navedenog, a primjenom mjerodavnih odredaba nacionalnog prava tumačenih u duhu prava Europske unije, ovaj sud ocjenjuje da će i nakon eventualnog utvrđenja djelomične ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu, biti moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da eventualno nepoštene odredbe nisu postojale.

17. Valja istaknuti da bi upravo eventualnim utvrđenjem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu došlo do ozbiljnog zadiranja u slobodu ugovaranja jer je zaključenje ugovora o kreditu s valjanim odredbama upravo u skladu s ugovornom voljom stranaka u trenutku sklapanja ugovora, u kojem bi smislu utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora bilo suprotno općem pravnom načelu „pacta sund servanda“ i dovelo bi do narušavanja ugovorne ravnoteže putem miješanja suda nakon što je ugovor sklopljen, kao i do pravne nesigurnosti, posebno u dijelu gospodarskih aktivnosti. U odnosu na obje stranke predmetni je ugovor ispunjen u granicama njegove valjanosti, dok će tužitelju u dijelu u kojem ugovorne odredbe eventualno budu utvrđene ništetnima zbog nepoštenosti biti dosuđena isplata preplaćenih iznosa, a čime će se uspostaviti i primjerena ravnoteža između obveza i prava potrošača kao slabije ugovorne strane i trgovca kao jače stranke ugovora.

18. Stoga predmetni ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Ovakav je stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka, primjerice u odlukama Rev-274/24, Rev- 820/23 i Rev-259/22.

19. U odnosu pak na ništetnost Aneksa br. 1. ugovoru o kreditu od 23. rujna 2016. valja istaknuti da tužitelj u tužbi, a ni tijekom postupka, pa niti u žalbi ne iznosi neke konkretne razloge zbog kojih taj dodatak smatra ništetnim.

20. Navedeni Aneks 1 ugovora o kreditu od 23. rujna 2016. nije ništetan kao što je to zaključio u istovjetnom predmetu Vrhovni sud u svojoj odluci Gos-1/2019. Naime, u citiranoj odluci zauzet je pravni stav po kojem Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

21. Tako Vrhovni sud u citiranoj odluci ističe kako Novelu ("Narodne novine" broj 102/15) Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske te u svojem rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama - "Narodne novine" broj 102/15).

22. U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske pored formalne i materijalne ustavnosti istaknuo je da osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.

23. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je presudom pod stavkom I. izreke odbio tužbene zahtjeve na utvrđenje da su Ugovor o kreditu od 11. travnja 2005., sa svim njegovim aneksima a posebno Aneksom br. 1 od 23. rujna 2016. ništetni.

24. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita, jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP pri čemu tužitelj u žalbi posebno i ne osporava odluku o troškovima postupka.

25. Slijedom svega navedenog, žalba tužitelja je kao neosnovana odbijena, a presuda prvog stupnja je u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke potvrđena, sve na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

26. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe.

27. Prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III. izreke, koju tužitelj ne pobija žalbom, ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 26. svibnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić