Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž R-26/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB:85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1780/2025-9 od 27. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1780/2025-9 od 27. veljače 2026.

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu Klasa: 112-01/25-02/137, Urbroj: 383- 25-04 od 26. kolovoza 2025., Zagrebačkog holdinga d.o.o. tužiteljici, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje na rad radi obavljanja poslova radnog mjesta Suradnik za tehničku regulativu i projektiranje I u Službi tehničke pripreme i proizvodnje, u roku od 15 dana, te na koncu, zahtjev za naknadu troškova postupka. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 625,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2026., pa do isplate.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu cjelokupnog troška kao i troška za sastav žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava njezine navode i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog radnog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu Klasa: 112- 01/25-02/137, Urbroj: 383-25-04 od 26. kolovoza 2025. nije dopuštena, te da radni odnos nije prestao i da tuženik vrati tužiteljicu na rad.

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), budući da presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

6.1. Slijedom navedenog nisu prihvatljivi tužiteljičini navodi da bi izostala ocjena njezinog prigovora da se u konkretnom slučaju ne radi o nezadovoljavanju na probnom radu, već da se radi o zlouporabi tog instituta, jer iz razloga pobijane presude jasno slijedi da je prvostupanjski sud zaključio kako je tuženik u konkretnom slučaju ocijenio da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, te da joj je upravo zbog toga otkazao ugovor o radu, pa da su navodi tužiteljice da je tuženik trebao donijeti neku drugu vrstu otkaza potpuno neosnovani te nemaju uporište u odredbama Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23, dalje: ZR), te su proizvoljni i subjektivni, pa kako je tuženik donio odluku o otkazu sukladno članku 53. stavak 3. ZR (ispravno stavak 8.) i članku 115. stavak 1. točka 4. ZR, te sukladno članku 53. stavak 4. ZR (ispravno stavak 9.) tuženik nije bio dužan tužiteljicu prethodno upozoravati na obveze iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza, niti joj omogućiti iznošenje obrane (točka 14. obrazloženja). Iz navedenog dakle, slijedi da je prvostupanjski sud presudu obrazložio sukladno članku 338. stavak 4. ZPP te dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih tužiteljica nije uspjela umanjiti u svojoj žalbi.

7. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, pa žalba tužiteljice zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.

8. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio. Pritom na pravilnost pobijane odluke ne utječe činjenica da se prvostupanjski sud u obrazloženju odluke pogrešno pozvao na odredbu članka 53. stavak 3. i 4. ZR, umjesto na odredbe članka 53. stavak 8. i 9. ZR, budući da se iz obrazloženja presude može nedvojbeno zaključiti na temelju kojeg propisa je ista donesena.

9. U konkretnom slučaju tužiteljica svoj zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti predmetne Odluke o otkazu ugovora o radu temelji na tvrdnji da razlozi otkazivanja navedeni u spornoj Odluci upućuju na počinjenje povrede radne obveze, što onda iziskuje drugu vrstu otkaza, onu iz odredbe članka 115. stavak 1. točke 3. ZR u kojem slučaju je poslodavac dužan radniku omogućiti obranu, a prethodno joj izdati upozorenje, što da je ovdje izostalo, zbog čega proizlazi da je odluka o otkazu donesena protivno zakonom propisanoj proceduri.

10. Među strankama tijekom postupka nisu bile sporne činjenice da je tužitelj ica bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu sklopljenog 31. ožujka 2025. na radnom mjestu Suradnik za tehničku regulativu i projektiranje I u Službi tehničke pripreme i proizvodnje, da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu temeljem Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu od 26. kolovoza 2025., te da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava i predmetnu tužbu.

11. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, pravilno utvrdio da je pobijani otkaz ugovora o radu tuženik donio u pisanom obliku, da je otkaz obrazložen, te da je dostavljen tužiteljici, a od kada joj je počeo teći otkazni rok. Također, da iz samog naziva pobijane odluke o otkazu, kao i iz njenog obrazloženja, jasno proizlazi da je otkaz donesen zbog toga što tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu (članak 53. stavak 8. ZR i članak 115. stavak 1. točka 4. ZR), budući da je tuženik u obrazloženju odluke o otkazu jasno naveo kako je ocijenio da tužiteljica nije zadovolji la na probnom radu jer je protivno jasnim uputama nadređenih radila poslove za koje nije obučena te je time počinila niz grešaka, te je dana 14. kolovoza 2025. neovlašteno ulazila i mijenjala podatke u programu kod predmeta za koje je zadužena druga kolegica, a zbog čega tuženik smatra da nakon primjerenog roka prilagodbe na novo radno mjesto i nove poslove, način i rezultati rada tužiteljice nisu na zadovoljavajućoj razini potrebnoj za radno mjesto za koje je radnica sklopila ugovor o radu, te da stoga nastavak radnog odnosa nije moguć.

12. Slijedom takvih utvrđenja, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan (članak 53. stavak 8. i članak 115. stavak 1. točka 4. ZR).

13. Tužiteljica u žalbi ustraje u tvrdnji da obrazloženje odluke o otkazu ukazuje da poslodavac smatra da je ista počinila tešku povredu radne obveze, međutim, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da poslodavac koji donese odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu, tijekom parničnog postupka koji se vodi radi utvrđenja nedopuštenosti takvog redovitog otkaza nije dužan dokazivati iz kojih razloga je ocijenio da radnik nije zadovoljio na probnom radu, budući da je odredbom članka 53. stavak 8. ZR propisano da ocjena poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu sama po sebi predstavlja posebno opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovor o radu sukladno odredbi članka 115. stavak 1. točka 4. ZR, pa sud nije ovlašten tijekom parničnog postupka ispitivati pravilnost poslodavčeve ocjene o nezadovoljavanju radnika na probnom radu.

13.1. Stoga okolnost da je poslodavac u pobijanoj odluci o otkazu naveo, a zapravo obrazložio i dodatne razloge zbog kojih tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, i po ocjeni ovog suda, ne utječe na zakonitost predmetne odluke o otkazu ugovora o radu.

14. Naime, za pravovaljanost otkaza temeljem članka 53. stavak 8. ZR, prema ustaljenoj sudskoj praksi dovoljno je da poslodavac naznači kako radnik u probnom roku svojim radom nije zadovoljio, te ne treba iznositi činjenice zbog kojih nije zadovoljan radnikovim radom. Sud se nema ovlast upuštati u poslodavčevu ocjenu, osim ako je riječ o diskriminaciji.

14.1. Dakle, u situaciji kao što je predmetna, kada je ugovorom o radu ugovoren probni rad, ocjenu o tome je li radnik zadovoljio na probnom radu daje poslodavac i u toj ocjeni je sadržana (i) subjektivnost samog poslodavca prema stručnim i radnim sposobnostima radnika. Prema svrsi instituta probnog rada, ona se s pozicije poslodavca iscrpljuje u davanju mogućnosti da u ugovorenom roku probnog rada provjeri osobine i sposobnosti radnika za obavljanje određenog posla, odnosno da provjeri njegovu radnu učinkovitost i znanja te da u slučaju nezadovoljstva pristupom radnika poslu u okviru probnog rada radniku može otkazati ugovor o radu. Drugim riječima, nezadovoljstvo poslodavca radom radnika unutar probnog roka predstavlja opravdani razlog za otkaz, ukoliko taj otkaz nije diskriminirajući ili šikanozan.

15. Kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik rad tužiteljice u probnom roku ocijenio nezadovoljavajućim, pa kraj činjenice da tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje da je ta ocjena motivirana proizvoljnim ili diskriminirajućim razlozima, onda tuženik neke druge, konkretne razloge zbog kojih je rad tužiteljice ocijenio nezadovoljavajućim nije ni trebao dokazivati, jer je upravo njegovo nezadovoljstvo radom tužiteljice bilo opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Stoga je razlog zbog kojeg je Odluka o otkazu donesena potpuno irelevantan kada sud ne može ulaziti u ocjenu istog, jer se radi o diskrecionoj ocjeni poslodavca, slijedom čega su neosnovane i daljnje žalbene tvrdnje tužiteljice da je odluka o otkazu donesena kako bi se izbjegla redovna procedura otkazivanja ugovora o radu, kao i da bi zbog tog razloga predmetni otkaz bio nezakonit, a posljedično i zahtjev da se utvrdi da radni odnos nije prestao i da se tužiteljicu vrati na rad (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Revr-889/2017).

16. Budući da tužiteljica u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to pravilnost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju.

17. Slijedom iznesenog, budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti povrede zakona na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tužiteljice trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kako je odlučeno u izreci ove presude.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, pri čemu je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti, jer sa podnesenom žalbom nije uspjela (članak 154. stavak 1. ZPP), a zahtjev tuženika za naknadu za sastav odgovora na žalbu odbiti jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 26. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić