Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž-34/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika: 1. TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Željki Marčić, odvjetnici u Zagrebu, 3. Zaglođe d.o.o. za trgovinu i usluge u likvidaciji, Zagreb, Zadarska 80, OIB: 50393078899 i 4. Rotor Jug d.o.o. za poslovanje nekretninama, Zagreb, Zadarska 80, OIB: 26971991364, oba zastupani po punomoćniku Silviju Čipčić-Bragadin, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi 1. do 4. tužitelja i 3. i 4. tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću broj P-594/2020-71 od 2. prosinca 2024., dana 26. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Djelomično se odbija žalba 1. do 4. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću broj P - 594/2020-71 od 2. prosinca 2024. u dijelu pod točkom 1. izreke.
II. Uvažava se žalba 3. i 4. tuženika te djelomično žalba 1. do 4. tužitelja i ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću broj P - 594/2020-71 od 2. prosinca 2024. u dijelu pod točkom 2. i 3. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
III. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom 1. izreke odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja o stvarnoj nenadležnosti toga suda, pod točkom 2. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja za prekid tog postupka, dok je pod točkom 3. izreke odbijen kao neosnovan prigovor dvostruke litispendencije tuženika.
2. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod točkom 1. i 2. izreke žalbu su podnijeli
1. do 4. tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u skladu s žalbenim navodima, podredno da se isto ukine i vrati na prvostupanjski postupak pred drugim raspravnim sucem.
2.1. Protiv točke 3. navedenog rješenja žale se 3. i 4. tuženici i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da se rješenje u tom dijelu ukine, usvoji prigovor dvostruke litispendencije i odbaci tužba uz naknadu parničnog troška.
3. U odgovoru na žalbu tužitelja, 3. i 4. tuženici osporavaju njezine navode i predlažu istu odbiti.
4. Žalba 1. do 4. tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba 3. i 4. tuženika osnovana.
5. U konkretnom slučaju iz razloga pobijanog rješenja proizlazi da su tužitelji u predmetnoj tužbi tražili da se utvrde ništavim i pravno nevaljanim Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 20. siječnja 2006., Ugovor o unosu nekretnina od 11. prosinca 2007. i Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 27. veljače 2019., te da su u odnosu zahtjev koji se odnosi na Ugovor o unosu nekretnina od 11. prosinca 2007., kao i u odnosu na Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 27. veljače 2019., tužitelji na pripremnom ročištu prigovorili stvarnoj nenadležnosti toga suda, međutim, da ovaj spor ne predstavlja sporove taksativno navedene u članku 34.b ZPP zbog čega prvostupanjski sud odbija taj prigovor.
6. Stoga nisu u pravu tužitelji kada tvrde da je prvostupanjski sud odlučujući o prigovoru stvarne nenadležnosti propustio dati razloge o istom, čime da je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.
7. Prema odredbi članka 17. stavak 1. ZPP sud se može po službenoj dužnosti oglasiti stvarno nenadležnim najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari. U povodu prigovora tuženika o stvarnoj nenadležnosti sud se može oglasiti stvarno nenadležnim samo ako je tuženik taj prigovor podnio najkasnije do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari (stavak 2.). Nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, sud jedne vrste može se po službenoj dužnosti ili u povodu prigovora tuženika oglasiti stvarno nenadležnim za predmete iz nadležnosti suda druge vrste samo kada je to zakonom izrijekom određeno (stavak 3.).
8. Iz navedenih odredbi, po ocjeni ovog suda, slijedi da se sud može oglasiti stvarno nenadležnim po službenoj dužnosti ili po prigovoru tuženika, ali ne i tužitelja, koji je svoje pravo izbora nadležnog suda iscrpio podnošenjem tužbe.
9. Kako se sud prvog stupnja nije u smislu odredbe članka 17. ZPP oglasio stvarno nenadležnim po službenoj dužnosti, a tuženici nisu istakli taj prigovor, to žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
10. Stoga je, ne ulazeći u ocjenu ostalih žalbenih navoda koji nisu od odlučnog značenja (članak 375. stavak 1. ZPP), neosnovanu žalbu tužitelja protiv točke 1. izreke pobijanog rješenja, na temelju članka 380. točka 2. ZPP, valjalo odbiti i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsko rješenje, ali iz razloga navedenih u ovoj odluci (točka I. izreke).
11. Dalje iz razloga pobijanog rješenja proizlazi da u odnosu na prijedlog tužitelja za prekid postupka prema mišljenju tog suda, odluke u parnicama koje tužitelji vode pred Trgovačkim sudom u Zagrebu tvrdeći da Ugovor o kupoprodaji od 20. siječnja 2006. nije nastao jer da ne sadrži potpis OĐ, da Ugovor o unosu nekretnina od 11. prosinca 2007. nije nastao jer da je sklopljen sa samim sobom, a Ugovor o kupoprodaji od 27. veljače 2019. da nije nastao jer da je suprotan prisilnim propisima i moralu društva - ne predstavljaju prethodno pitanje za ovu parnicu u smislu odredbe članka 12. stavak 1. ZPP koje bi utjecalo na prekid ovog postupka u smislu odredbe članka 213. stavak 1. ZPP zbog čega rješava kao pod točkom 2. izreke.
12. Niti u ovom dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, a niti povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP.
13. Međutim, osnovano tužitelji prigovaraju da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da odluka o tome jesu li navedeni ugovori nastali ili nisu, ne predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe članka 12. stavak 1. ZPP.
14. Naime, odredbom članka 213. ZPP propisano je da će sud rješenjem odrediti prekid postupka, između ostalog i, ako je odlučio sam ne rješavati o prethodnom pitanju (članak 12. ZPP).
15. Člankom 12. ZPP propisano je da kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno s time da odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.
16. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti navedenih ugovora, pa stoga s pravom tužitelji ukazuju da ugovor koji nije nastao ne može biti ništetan, a ni valjan, jer pravno ne postoji, iz čega slijedi zaključak da odluka o tome je li ugovor nastao ili nije, predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe članka 12. stavak 1. ZPP.
17. Kako je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da odluka o tome jesu li navedeni ugovori nastali ili nisu ne predstavlja prethodno pitanje za ovu parnicu, prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 213. ZPP, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke, to je, na temelju članka 380. točka 3. ZPP, u tom dijelu trebalo ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (točka II. izreke).
18. U odnosu pak na prigovor dvostruke litispendencije, prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelji na pripremnom ročištu u bitnom promijenili stvarnu ili tužbenu osnovu spora tvrdeći sada da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. siječnja 2006. ništav i pravno nevaljan jer je prividan, pa kako se u parnici koja se vodi između tužitelja i 1. i 2. tuženika pod brojem P-700/2023 raspravlja o ništetnosti tog Ugovora iz razloga njegove suprotnosti s prisilnim propisima i moralom društva, to da nema uvjeta da se prihvati prigovor dvostruke litispendencije i zbog toga odbaci tužba, jer ne postoji objektivni identitet spora.
19. Ispitujući pobijano rješenje u dijelu pod točkom 3. izreke u granicama žalbenih navoda 3. i 4. tuženika, a pazeći pri tome temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP po službenoj dužnosti, na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, utvrđeno je da pobijano rješenje u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njegova pravilnost, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.
20. Naime, za postojanje litispendencije potrebno je da budu kumulativno ispunjeni uvjeti i to da postoji subjektivni identitet – iste stranke, da postoji objektivni identitet – isti predmet spora zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev- 2572/00) i identitet činjenične osnove (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev- 1184/82).
21. Prvostupanjski sud je odbio prigovor dvostruke litispendencije polazeći od stajališta da ne postoji objektivni identitet spora, iako za obje parnice navodi da se vode radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. siječnja 2006., pri čemu takav zaključak obrazlaže navodeći da su tužitelji na pripremnom ročištu promijenili stvarnu ili tužbenu osnovu spora. Time po ocjeni ovog suda pobijano rješenje sadrži nejasne razloge o odlučnim činjenicama, osobito u pogledu postojanja objektivnog identiteta spora u odnosu na istaknutu osnovu tužbenog zahtjeva.
22. Slijedom navedenog, zaključiti je da je takva odluka prvostupanjskog suda proturječna i nejasna, pa za sada nije moguće ispitati pravilnost i zakonitost iste, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju upiru 3. i 4. tuženici u svojoj žalbi.
23. Stoga je, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP, valjalo uvažiti žalbu 3. i 4. tuženika i u tom dijelu ukinuti pobijano rješenje, te predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak u kojem će, imajući u vidu izneseno u ovom rješenju, prvostupanjski sud donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.
24. Pritom, suprotno shvaćanju tužitelja, nema uvjeta za primjenu odredbe članka 371. ZPP.
U Šibeniku, 26. svibnja 2026.
Sutkinja
Ivana Čačić Brčić
