Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-95/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg po punomoći zastupa Andreja Kljaić, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika Allianz Zagreb d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg po punomoći zastupa Sanja Tambić, odvjetnica u Zagrebu, Selska cesta 136, 2. tuženika FP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika RP , [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. tuženika MP , [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. tuženika ĆP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 6. tuženika ČP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 7. tuženika BP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 8. tuženika VP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 9. tuženika JP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 10. tuženika TP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 11. tuženika ZP , [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 12. tuženika NP , [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje po punomoći zastupa Zlatko Kovačić, odvjetnik u Zagrebu, Maksimirska 79/a, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-305/2019-85 od 10. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-305/2019-85 od 10. prosinca 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i prvotuženika Alianz Zagreb d.d . za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi prema prvotuženiku radi isplate iznosa od 1.735.20 EUR sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), prema drugotuženiku FP, trećetuženiku RP, četvrtotuženoj MP, petotuženom ĆP, šestotuženiku ČP, sedmotuženoj SP, osmotuženiku VP, devetotuženiku JP, desetotuženoj TP, jedanaestotuženiku ZP i dvanaestotuženoj NP, radi solidarne isplate iznosa od 4.032,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.531,54 EUR od 1. siječnja 2015. a na iznos od 1.500,60 EUR od 14. srpnja 2017. (točka II. izreke). Ujedno, naloženo je tužitelju naknaditi prvotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 10. studenoga 2025. do isplate (točka III. izreke), a drugo do dvanaesto tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 3.375,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 10. studenoga 2025. do isplate (točka IV. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava žalbe od 312,5 EUR.

3. U odgovoru na žalbu prvotuženik predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe od 250,00 EUR i sudsku pristojbe žalbe.

4. Žalba je neosnovana.

5. Nije u pravu tužitelj kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka osporene presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), time žalba tužitelja podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti prihvaćena.

6. Neutemeljeno tužitelj pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja prema prvotuženiku za isplatu iznosa od 1.735,20 EUR na ime troškova koje je od kolovoza 2014. do siječnja 2015. imao radi saniranja oštećenja poslovnog prostora u njegovu vlasništvu koja su nastala uslijed izlijevanja fekalnih i otpadnih voda, po važećoj polici osiguranja imovine, te zahtjev prema drugotuženiku do dvanaestotuženiku radi naknade imovinske štete solidarnom isplatom iznosa od 4.032,13 EUR po osnovi daljnjih troškova koje je imao na sanaciji prostora u navedenom razdoblju kao i troškova nastalih zbog daljnjeg izlijevanja voda 15. i 16. ožujka 2017. koju je sanirao u lipnju 2017., utemeljen na tvrdnji da je šteta nastala uslijed neispravnosti zajedničke obodne kanalizacije koju je sanirao plaćanjem utuženih novčanih iznosa, te na ime izmakle koristi u vidu manje primljenog iznosa zakupnine u šestomjesečnom razdoblju tijekom saniranja oštećenja prostora.

8. Prvotuženik je osporio zahtjev ističući prigovor isključenja osigurateljeve obveze, a drugotuženik do dvanaestotuženici osporili su svoju odgovornosti ističući prigovor nedostatka uzročne veze između navodnih nedostataka zajedničke kanalizacijske mreže i utužene štete, osporavajući pri tome tvrdnju tužitelja i da je prostor izgradio i priključio na kanalizacijsku mrežu sukladno projektu zgrade i valjanim dozvolama.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o predmetu spora, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da je tužitelj u spornom razdoblju bio vlasnik poslovnog prostora kao posebnog dijela zgrade izgrađene na prostoru koji po novoj izmjeri u k. o. [katastarska općina] nosi oznaku kč. br. [katastarska čestica] što odgovara kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], PU 12244, uspostavljen na neodređenom suvlasničkom dijelu kao poslovni prostor broj:

XI u prizemlju od 49,70 m2, na adresi [adresa], 5 [adresa], koja zajedno s ostalim ulazima zgrade na prostoru iste katastarske čestice na brojevima 26, 24, 22 i 20 čini jedinstvenu građevinsku cjelinu s zajedničkom građevinskom dozvolom od 25. listopada 1990.,

- da se predmetni prostor tužitelja, pored upisanog prizemlja faktično sastoji i od ukopanog podrumskog dijela u kojem su izgrađena tri WC-a i prostorija, u koji se iz prizemnog dijela dolazi stepenicama prema dolje, koji se koristi kao cafe bar,

- da su drugo do dvanaesto tuženici vlasnici stanova kao drugih posebnih dijelova zgrade u istom ulazu, evidentirani u popisu upravitelja zgrade Gradskog stambeno komunalnog gospodarstva, na kojem su njihovi potpisi i temeljem kojeg se vrši naplate pričuve, a pored toga, tuženici ĐP, Valjak SP, NP, Meter FP, DP, VP i KP su kao vlasnici posebnih dijelova na neodređenim suvlasničkim udjelima evidentirani i u naprijed navedenim podacima zemljišne knjige u podulošcima knjige položenih ugovora, za razliku od tuženika ŠP, MP, ĆP, CP, UP, ŽP i ZP, koji u zemljišnoj knjizi nisu upisani kao vlasnici stanova i suvlasnici zgrade,

- da su odvodi i kanalizacija odnosno sve vertikale i odvodi svih posebnih dijelova, na kanalizaciju spojeni na glavni odvodni vod u svim ulazima od kbr. 20, 22, 24, 26 i 28, osim predmetnog prostora tužitelja koji je spojen na slivne, obodne vode, kod ulaza na broju 28,

- da je upravitelj zgrade dopisom d 16. srpnja 2013. zatražio od predstavnika stanara na svim naprijed navedenim ulazima suglasnost radi sanacije zajedničke obodne kanalizacije kod ulaza na broju 28, na teret zajedničke pričuve u postotku vlasništva svakog ulaza, zbog učestalog zaštopavanja obodne kanalizacije, navodeći i da je u više navrata naručeno odštopavanje kanalizacije, što su odbili,

- da je zbog sve učestalijih zaštopavanja po upravitelju kao naručitelju izvršeno snimanje predmetne kanalizacije te je konstatirano da je ista neispravna odnosno oštećena, te da je izvođač tih radova dostavio ponudu za sanaciju predmetne kanalizacije na iznos od 22.031,43 HRK kojom je predviđena sanacija obodne kanalizacije između šahtova kod ulaza [adresa], po čijem zahtjevu su kao naručitelju, što je potpisano i po predstavniku stanara, 12. kolovoza 2014. vršeni radovi na internoj kanalizaciji zgrade kao i 28. travnja 2015. kada je vršeno odštopavanje i ispiranje temeljne odvodnje visokotlačnim ispiračem u poslovnom prostoru tužitelja, kada je navedeno da je isto rađeno zbog izljeva kanalizacije zbog začepljenja, kada su fotografirana oštećenja prostora,

- da je prema računu od 19. siječnja 2015. tužitelju obračunata sanacija podrumskog dijela poslovnog prostora od 4.073,86 HRK uz opis i specifikaciju izvedenih radova, a izjavom društva Karma projekt d.o.o. od 16. travnja 2015. potvrđeno da je tužitelj u cijelosti podmirio troškove za sanaciju i izmještanje kanalizacijskih cijevi u Caffe baru Desseo od 9.000,00 HRK, što su suvlasnici odbili platiti iz sredstava zajedničke pričuve,

- da su u navedenom prostoru tužitelja rađeni ukopavanje i preinake, da se u razini prizemlja zgrade nalaze poslovni prostori koji nisu ukopavani u zemlju, dok su poslovni prostor tužitelja kao i kafić na broju 24 ukopani ispod razine zemlje, s tim što kafić na broju 24 ima puno manje stepenica prema dolje nego tužiteljev na broju 28 (iskazi svjedoka LP), kao i da prema izjavama radnika koji su vršili sanaciju i renoviranje prostora poplave u podrumu prostora nemaju veze s kanalizacijom već razinom WC-a (iskaz svjedoka GP), jer su i nakon renoviranja prostora zidovi bili ponovno puni vlage, dok je prema iskazu svjedoka AP u podrumskom dijelu prostora bilo 4-5 poplava, čija iskaze, kako i iskaz svjedoka OP ocjenjuje vjerodostojnim,

- da je prema iskazu navedenog svjedoka, kao predstavnika stanara na ulazu broj 28 od 2004. do 2014., u podrumskom prostoru tužitelja dolazilo do plavljenja, s tragovima i na zidu u visini od 20 cm ili više, te da su u tom dijelu u tom razdoblju bili izgrađeni wc-i još jedan prostor, da je na račun zgrade odštopavana kanalizacija 2012. izvana i iznutra , da je firma koja vršila odštopavanje izvana snimala sajlom izvana iz šahta prema WC-u toga kafića, a pregledom snimke koju je svjedok izvršio zajedno s predstavnikom upravitelja zgrade vidljive su pločice, odnosno cigle u odvodu od WC- a tužiteljeva prostora do glavnog odvoda, te da je za razliku od svih ostalih poslovnih prostora u prizemlju samo u tužiteljevom dolazilo do plavljenja,

- da je na okolnosti stanja zajedničke kanalizacije, izgrađenosti prostora tužitelja sukladno izdanim dozvolama, pravilnog spajanja na kanalizacijsku mrežu, kao i je li vlaženje na zidovima podruma lokala ima veze s izljevom kanalizacije odnosno odvodnih voda, utvrđenja čiji je odvodni vod, oštećenja kanalizacije, opsega oštećenja te visine štete, određeno izvođenje dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku građevinske struke, koji je na očevidu na licu mjesta, ispitujući funkcionalnost kanalizacije puštanjem vode na svim trošilima u lokalu, utvrdio da voda istječe iz dvije priključne cijevi u šaht za koji se tvrdi da je naknadno izveden, a voda je otjecala u šaht oborinskih voda na jugoistočnom kutu zgrade koji se nalazi ispred terase lokala , te je tom prilikom vještak naveo da je radi izrade nalaza i mišljenja nužno u spis dostaviti tehničku dokumentaciju na temelju koje su pribavljene potrebne dozvole, kao i da je potrebno izvršiti snimanje kanalizacijskog sustava od lokala do šahtova na istočnoj strani zgrade na koje je lokal spojen, a također i snimanja glavnog kanalizacijskog voda ispred zgrade u koji se spajaju vertikale svih stambenih ulaza,

- da je od Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjel za graditeljstvo, zatražena dostava predmetne tehnička dokumentacije koja je potrebna vještaku, u odnosu na što je dopisom od 7. ožujka 2018. odgovoreno da je tehnička dokumentacija sastavni dio jedinstvene građevinske dozvole za zgradu na svim navedenim ulazima, te kako presliku tehničke dokumentacije radi velikog broja i formata projektne dokumentacije te očuvanja predmetne arhivske građe nije u mogućnosti dostaviti u spis predmeta, može se izvršiti snimanje grafičkog dijela u njihovim prostorijama i isti preslikati, čime je tužitelj sukladno tom dopisu mogao preslikati na navedeni način predmetnu dokumentaciju i istu dostaviti u spis, što je propustio učiniti.

- da zbog prigovora tužitelja, niti snimanje kanalizacije nije izvršeno, jer je tužitelj naveo je li snimanje svrsishodno imajući u vidu protek deset godina od poplave koja je predmet spora, te je i tužitelj pristao da se pregleda postojeća snimka koju je svjedok OP predao u spis čiji se sadržaj naveo u svom iskazu i kojom je zabilježen naprijed navedeni snimak kanalizacije izvršen po Augustinović TGP, u odnosu na koju se vještak očitovao da nije moguće utvrditi na koji dio kanalizacije se snimka odnosi no da se može zaključiti da postoji fizička zapreka u smislu puknuća postojeće cijevi ili smanjenja presjeka postojeće cijevi zbog prisutnosti stranog tijela što dovodi do onemogućavanja protoka, dok je prema iskazu svjedoka (u to vrijeme predstavnika stanara) predmetnom snimkom snimanje izvršeno izvana iz šahta prema WC-u toga kafića, a pregledom snimke koju je svjedok izvršio zajedno s predstavnikom upravitelja zgrade vidljive su pločice, odnosno cigle u odvodu od WC-a tužiteljeva prostora do glavnog odvoda,

- da je tužitelj imao mogućnost zatečeno stanje kanalizacije u vrijeme oštećenja utvrditi podnošenjem prijedloga za osiguranje dokaza što je propustio učiniti, zbog čega stanje kanalizacije u vrijeme štetnih događaja nije dokumentirano propustom tužitelja.

10. Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj, protivno svojoj obvezi iz članka 219. stavak 1. ZPP, nije dokazao uzročno posljedičnu veze između nedostataka na zajedničkoj kanalizacijskoj mreži i nastale štete, a time očigledno niti štetnu radnju drugo do dvanaesto tuženika koja bi se po činjeničnoj osnovi tužbe sastojala u njihovom propustu da saniraju zajedničku kanalizaciju, kao kumulativno potrebne pretpostavke odgovornosti tuženika za utuženu štetu.

11. Kako nisu dokazane navedene materijalno pravne pretpostavke odgovornosti drugo do dvanaesto tuženika za utuženu štetu u smislu odredbe članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odbijajući tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako za naknadu obične štete po osnovi troškova koje je imao u vidu saniranja prostora nakon plavljenja tako i izmakle dobiti na ime manje primljene zakupnine u razdoblju saniranja oštećenja (članka 1055. stavak 1. ZOO), pravilno pri tome temeljeći svoju odlukom i primjenom odredbe članka 85. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, dalje: ZVDSP) izvodeći zaključak kako nije utvrđena povreda navedenih odredbi koje se odnose na prava i obveze suvlasnika glede upravljanja zajedničkom stvari, njihovim odbijanjem saniranja oštećenja u podrumskom prostoru tužitelja na teret sredstava zajedničke pričuve regulirane člankom 90. stavak 1. i 2. ZVDSP.

12. Na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude nije od utjecaja okolnost da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neosnovanost zahtjeva prema naprijed navedenim tuženicima koji kao vlasnici posebnih dijelova uspostavljeni na suvlasničkom dijelu zgrade nisu evidentirani u zemljišnoj knjizi, jer njihova pasivna legitimacija kako to tužitelj pravilno ukazuje u žalbi, proizlazi iz popisa vlasnika posebnih dijelova i suvlasnika sačinjen od strane zajedničkog upravitelja, potpisan i s njihove strane, pa je, imajući u vidu sadržaj zahtjeva, neodlučna okolnost što u tom statusu nisu evidentirani i u zemljišnoj knjizi, zbog čega je zahtjev i prema tim tuženicima pravilno odbijen kao i u odnosu na evidentirane suvlasnike u zemljišnoj knjizi, a ne zbog promašene pasivne legitimacije.

13. Međutim, neutemeljeno tužitelj ističe daljnje žalbene prigovore – da su postojanje oštećenja zajedničke kanalizacije i uzročna veza sa utuženom štetom dokazani prihvaćenim nalazom i mišljenjem vještaka, iskazima svjedoka i ranijim postupanjem upravitelja zgrade.

14. Suprotno predmetnim navodima žalitelja, neodlučno je u žalbi isticanje činjenice da je prema mišljenju vještaka sanirana šteta u prostoru tužitelja karakteristična prodoru fekalnih voda, jer tužitelj prethodno nije dokazao, a što je bio dužan, da je taj prodor uzrokovan i uvjetovan oštećenjima zajedničke kanalizacije i propustom suvlasnika da saniraju oštećenja i time zajedničku kanalizaciju održavaju na način koji služi njezinoj svrsi.

15. Naime, kako je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, snimanje kanalizacijske cijevi na koje žalitelj i u žalbi ukazuje, izvršeno je u dijelu koji se odnosi na kanalizacijske cijevi u odvodu od WC-a prostora tužitelja do glavnog odvoda, kada je utvrđeno postojanje fizičke zapreke u vidu puknuća postojeće cijevi ili smanjenja presjeka postojeće cijevi zbog prisutnosti stranog tijela što dovodi do onemogućavanja protoka. Međutim, niti iz jednog dokaza ne proizlazi da taj dio predstavlja zajednički kanalizacijski sustav, jer prvostupanjski sud iskazima svjedoka utvrđuje da je riječ o dijelu prostora tužitelja prema glavnoj zajedničkoj kanalizaciji, dok tužitelj protivno svojoj obvezi u spis nije dostavio preslik grafičkog prikaza tog sustava temeljem koje bi vještak sa sigurnošću mogao utvrditi je li riječ o zajedničkom dijelu ili dijelu koji pripada isključivo prostoru tužitelja, kao i je li postoje oštećenja na zajedničkoj obodnoj kanalizaciji, imajući u vidu da su u smislu Uredbe o održavanju zgrade ("Narodne novine" broj 64/97) kao zajednički dijelovi zgrade određen i samo glavni vertikalni i horizontalni vodovi i temeljne insta lacije uključivo reviziona okna, a u ovom slučaju predmetna zapreka je utvrđena u dijelu do tih vodova odnosno prema istima gledano od WC-a prostora tužitelja, pa je time riječ o onom oštećenju kanalizacije koju ima u vidu snimka I TGP, kako to pravilno smatra prvostupanjski sud.

16. Pored toga, grafički prikaz tog sustava i usporedba istog s postojećim izvedenim stanjem prostora tužitelja u podrumskom dijelu, bio je nužan i za utvrđivanje sporne okolnosti - je li tužitelj podrumski dio prostora izgradio i priključio na kanalizacijski sustav obodnih voda sukladno izdanim dozvolama, jer je samo taj prostor priključen na navedeni način, imajući u vidu da naprijed utvrđeno faktično stanje izgrađenosti prostora ne odgovara onom upisanom u zemljišnoj knjizi , kao i je su li ukopavanje i izgradnja sanitarnih čvorova u tako ukopanom dijelu u skladu s izdanim dozvolama, imajući u vidu činjenicu da do plavljenja dolazi upravo u tom dijelu i samo u prostoru tužitelja a ne i u susjednim, dok je tužiteljev prostor u odnosu na ostale prostore u prizemlju dublje ukopan kako to proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda temeljem iskaza svjedoka OP i LP. Stoga, primjena pravila o teretu dokazivanja (članka 221.a ZPP) opravdava ocjenu prvostupanjskog suda da navedene odlučne činjenice, a od kojih ovisi postojanje štetne radnje i uzročna veza između nje i nastale štete, nisu dokazane nalazom i mišljenjem vještaka, a teret dokazivanja tih činjenica koje predstavljaju stvarnu osnovu tužbe, protivno žalbenim navodima, je na tužitelju kako je to valjano ocijenio prvostupanjski sud.

17. Pored toga te činjenice ne proizlaze niti iz iskaza naprijed navedenih svjedoka koje je prvostupanjski sud ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, a za takvu ocjenu iskaza dao je valjane i dostatne razloge u točki 37. obrazloženja pobijane presude, dok tužitelj u žalbi niti ne konkretizira iz iskaza kojeg to svjedoka bi proizlazila uzročna veza, jednako kao što niti okolnost da je zajednički upravitelj zgrade predložio saniranje obodne kanalizacije na teret sredstava zajedničke pričuve , sama po sebi, nema značaj činjenice na kojoj se temelji štetna radnja i uzročnost.

18. Ujedno, budući se postojanje uzročne veze ne predmnjeva već ju je dužan dokazati oštećenik (tužitelj), neosnovani su daljnji navodi žalitelja kojima ističe da uzročna veza između oštećenja kanalizacije i nastale štete nije samo vjerojatna već je u ovom postupka dokazana s dostatnim stupnjem izvjesnosti.

19. Nadalje, u odnosu na zahtjev prema prvotuženiku, prvostupanjski sud utvrđuje, a što nije niti sporno:

- da su poslovni prostor tužitelja i stanovi tuženika, kao i zajednički dijelovi zgrade, u spornom razdoblju bili osigurani po važećoj polici osiguranja imovine, temeljem ugovora o osiguranju sklopljenom između upravitelja zgrade kao ugovaratelja osiguranja i prvotuženika kao osiguratelja, kojim osiguranjem su pokrivene i dodatne opasnosti – izlijevanje vode iz vodovodnih i kanalizacijskih cijevi te sustava centralnog grijanja, do kojih dolazi uslijed neočekivanog izlijevanja vode iz vodovodnih i odvodnih cijevi, sklopljen na temelju općih uvjeta za osiguranje imovine i posebnih Uvjeta za osiguranje građevinskih objekata i opreme od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti na novu vrijednost (dalje: Uvjeti osiguranja),

- da je člankom 11. točka 2. Uvjeta za osiguranje, glede opsega opasnosti izlijevanja vode iz vodovodnih i kanalizacijskih cijevi, propisano da je osiguranik dužan brinuti se za održavanje vodovodne i odvodne kanalizacijske mreže, a stavkom 3. točka 1. istog članka određeno je da osiguranjem nisu obuhvaćene štete od izlijevanja vode iz otvorenih slavina i iz odvodnih kanalizacijskih cijevi, ako je šteta nastala zbog začepljenja cijevi,

-da je prvotuženik isplatio tužitelju štetu nastalu zbog saniranja prostora tužitelja zbog ranijeg puknuća vodovodne cijevi koja nije predmet ovog postupka.

20. I u ovom stadiju postupka, sporno je je li predmetnim štetnim događajem došlo do osiguranog slučaja odnosno jesu li nastupile okolnosti koje isključuju obvezu prvotuženika kao osiguratelja.

21. Prvostupanjski sud, polazeći od činjeničnih navoda same tužbe prema kojima zahtijevani iznos osigurnine predstavlja štetu zbog neodržavanja kanalizacije ocjenjuje da samim time nije riječ o osiguranom slučaju prema ugovoru o osiguranju jer bi time očigledno bila riječ o povredi ugovorne obveze prema kojoj je osiguranik dužan brinuti se za održavanje vodovodne cijevi i odvodne kanalizacijske mreže, te imajući u vidu okolnosti utvrđene u ovom postupku, da je do sanirane štete u utuženom iznosu došlo zbog izljeva fekalnih i otpadnih voda u prostor tužitelja zbog fizičke zapreke uslijed puknuća postojeće cijevi ili smanjenja presjeka postojeće cijevi zbog prisutnosti stranog tijela, što je dovelo do onemogućavanja protoka (začepljenja) u dijelu u kojem je izvršeno snimanje kanalizacijskih cijevi u odvodu od WC-a prostora tužitelja do glavnog odvoda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je do štete došlo zbog začepljenja uslijed prisutnosti stranog tijela, čime je isključena osigurateljeva obveza isplate po ugovoru o osiguranju.

22. Kako je time riječ o nastanku štete uslijed okolnosti iz članka 11. točka 3. Uvjeta osiguranja koje isključuju obvezu osiguratelja, a ne po osiguranom slučaju iz Uvjeta osiguranja i članka 921. ZOO, pravilno je prvostupanjski sud primijenio navedenu ugovornu i odredbu članka 921. ZOO ocjenjujući neosnovanost zahtjeva, dok je neodlučna ranija isplata osigurnine koja nije predmet ovog postupka, jer i ta okolnost odnosno ranije plavljenje, govori u prilog osnovanosti prigovora prvotuženika da utužena šteta nije posljedica osiguranog slučaja odnosno iznenadnog i neočekivanog izljeva vode, već da je riječ o dugotrajnom problemu.

23. Tužitelj žalbenim navodima neosnovano ukazuje da je prvostupanjski sud taj dio zahtjeva odbio zbog pogrešnog zaključka o isključenju odgovornosti osiguratelja uslijed nepostojanja odgovornosti suvlasnika zgrade kao osiguranika, jer protivno tome, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanost zahtjeva prema prvotuženiku u okviru ugovora o osiguranju (Uvjeta osiguranja), neovisno o činjeničnim i pravnim zaključcima temeljem kojih je ocijenio neosnovanost zahtjeva prema drugo do dvanaesto tuženicima.

24. S lijedom naprijed navedenog, kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužitelja valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu te temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

25. Nadalje, kako tužitelj određeno ne ističe niti posebno obrazlaže žalbene razloge koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava glede troškova postupka, već općenito osporava prvostupanjsku odluku i u tom dijelu, te kako drugostupanjski sud na taj žalbeni razlog u odnosu na parnični trošak ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365.stavak 1. ZPP), time je isključeno ispitivanje prvostupanjske presude u predmetnom dijelu.

26. Odluka iz točke II. izreke o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP, a zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti jer sa podnesenom žalbom nije uspio (članak 154.stavak 1. ZPP).

27. Jednako tako, odbijen i zahtjev prvotuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe tog podneska, jer navedena parnična radnja nije bila potrebna radi odlučivanja o žalbi tužitelja (članak 155. stavak 1. u vezi članka 359. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku 26. svibnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Goran Stošić