Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-404/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Maje Skorić i Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Beloši, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tuženika PT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu i II-tuženika KT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Roku Periću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-7064/16-98 od dana 4. ožujka 2026. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i u odbijajućem dijelu pod točkom I. i II. izreke, kao i u odluci o parničnom trošku dosuđenom tuženicima pod točkom III. i IV. izreke, potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P- 7064/16-98 od dana 4. ožujka 2026. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za solidarnom isplatom iznosa od 8.626,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2012. godine do isplate (točka I. izreke), kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (točka II. izreke), te je naloženo tužitelju da naknadi I- tuženiku PT trošak parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 4. ožujka 2026. godine do isplate (točka III. izreke), te II-tuženiku ĆT trošak parničnog postupka u iznosu od 2.327,95 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 4. ožujka 2026. godine do isplate (točka IV. izreke), dok su odbijeni kao neosnovani zahtjevi tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa (točka V. i VI. izreke).

2. Protiv ove presude u odbijajućem dijelu pod točkom I. i II. izreke, kao i protiv odluke o parničnom trošku dosuđenom tuženicima pod točkom III. i IV. izreke, žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25, dalje: ZPP) sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu tužitelja i prvostupanjsku presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, da prvostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz nalog za provođenje novog vještačenja, te izvođenje dokaza saslušanjem stranaka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu prema tuženicima kao nasljednicima pokojnog OT, a po osnovi Ugovora o zajmu koji je sklopljen sa njihovim prednikom dana 26. ožujka 2012. godine sa rokom vraćanja do 3. rujna 2012. godine za iznos zajma od 65.000,00 kuna / 8.626, 98 eura sa zateznim kamatama.

6. Nije u pravu tužitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjska presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 5. i članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, a koju nalazi u tome što je prvostupanjski sud propustio provesti dokaz saslušanjem stranaka, te je utemeljio svoju odluku na dokazima iz drugih postupaka, kao i sasvim drugog pravnog posla, u kom pravcu da je izvršio priklop spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-2606/13, kao i spisa Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu pod brojem KO-DO-811/13, a koji da nemaju veze sa predmetnim sporom, te da prvostupanjski sud koristi saslušanje stranaka, svjedoka i vještačenje spornih potpisa na Ugovoru o doživotnom uzdržavanju sklopljenom između tužitelja i pravnog prednika tuženika, premda su navedeni postupci okončani i premda je za iste snosio kaznenopravne posljedice.

6.1. Odredbom članka 5. stavak 1. ZPP propisano je načelo saslušanja stranaka, stavkom 2. ovlaštenje suda da u slučaju kada je to određeno zakonom može odlučiti o zahtjevu o kojem protivnoj stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni.

6.2. Odredbom članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP propisano je da je uvijek ostvarena bitna povreda odredaba postupka ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom, pa da bi se moglo govoriti o toj bitnoj povredi potrebno je da nezakonito postupanje suda rezultira nemogućnošću stranke da raspravlja pred sudom.

6.3. Iz podatka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u tužbi predložio svoje saslušanje, a tuženici u odgovoru na tužbu svoje saslušanje, da je potom na pripremnom ročištu sud odredio dokaz saslušanjem stranaka, da je bilo zakazano ročište za saslušanje dana 11. siječnja 2018. godine, koje je odgođeno, da u nastavku postupka nije izveden dokaz saslušanja stranka, te da je na ročištu rasprave održane dana 29. siječnja 2026. godine, tužitelj po punomoćniku izrijekom predložio izvođenje dokaza provođenjem novog grafološkog vještačenja po drugom vještaku, saslušanjem javnog bilježnika Ivana Tadića na okolnosti tko je autor spornog potpisa obzirom na potvrdu pod poslovnim brojem OV-1841/12, kao i da dostavi snimku iz svog javnobilježničkog ureda od dana 27. ožujka 2012. godine, koje dokaze je prvostupanjski sud odbio raspravnim rješenjem, nakon čega se punomoćnik tužitelja izjasnio da nema daljnjih dokaznih prijedloga i predložio zaključenje rasprave, sa prijedlogom da se prihvati tužbeni zahtjev i obvežu tuženici na naknadu parničnog troška, kao i da je glavna rasprava na tom ročištu zaključena i određeno ročište objave presude – pa je za zaključiti da tužitelj nije ustrajao na dokazu za saslušanje stranaka, te da u tome što nije izveo dokaz saslušanjem stranka, nema nezakonitog postupanja suda.

6.4. U odnosu na prigovor koji se odnosi na izvođenje dokaza pregledom spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-2606/13, kao i spisa Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu pod brojem KO-DO-811/13, pogrešno tužitelj nalazi da je pobijana odluka utemeljena na dokazima iz tih predmeta, budući da i pored pozivanja tuženika na očitovanje tužitelja u kaznenom postupku (u kojem isti poriče da je pokojnom predniku stranaka posuđivao bilo kakav novac), te navođenja činjenice da je u predmetu pod brojem P-2606/13 koji se vodio između istih parničnih stranaka radi utvrđivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 7. veljače 2013. godine između tužitelja kao davatelja uzdržavanja i pokojnog OT, kao primatelja uzdržavanja, zbog utvrđene činjenice da pokojni OT nije potpisao taj ugovor, naložena zemljišnoknjižnom sudu uspostava ranijeg stanja, prvostupanjski sud nije svoju odluku utemeljio na tim dokazima, kao niti na iskazima svjedoka iz tih postupaka, jer su u ovom postupku saslušane svjedokinje ČT, partnerica pokojnog prednika tuženika, te TT, susjeda istog, kao i pregledan Ugovor o zajmu, provedeno grafološko vještačenje, dopuna tog vještačenja, te je vještak posebno saslušan na prigovore tužitelja na glavnoj raspravi dana 29. siječnja 2026. godine.

6.5. Tužitelj u žalbi ujedno navodi da je onemogućen u raspravljanju, jer je u podnesku od 12. rujna 2025. godine postavio niz pitanja, da se vještak u daljnjem razdoblju od četiri i pol mjeseca nije pismeno očitovao na ta pitanja, već se očitovao na glavnoj raspravi, pred samo zaključenje rasprave, pa smatra da je takvim postupanjem faktično onemogućen u dobivanju adekvatnih odgovora na svoja pitanja zbog čega smatra da je presuda donesena na temelju nevaljanih dokaza – posebno u žalbi ne navodeći na koja pitanja nije dobio odgovor.

6.6. Takvi prigovori tužitelja nisu osnovani, jer u tome što se na primjedbe tužitelja, vještak izjasnio usmeno na glavnoj raspravi, na kojoj je prisustvovao punomoćnik tužitelja, nije ostvarena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, budući da sukladno članku 260. ZPP sud određuje hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samom usmeno na raspravi ili ih podnijeti i u pisanom obliku prije rasprave, pa u tome što je po prigovorima tužitelja na pisanu dopunu nalaza i mišljenja vještak se izjasnio usmeno na ročištu rasprave, nema nezakonitog postupanja suda, kao to pogrešno smatra tužitelj.

6.5. Stoga, jer nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se u žalbi referira tužitelj, a niti je u postupku pokrenutom tužbom 2016. godine, pobijana presuda donesena uz neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), žalbu tužitelja iz tog žalbenog razloga trebalo je odbiti kao neosnovanu.

7. Neosnovani su i daljnji žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a koje tužitelj obrazlaže osporavajući pravilnost provedenog grafološkog vještačenja, te navodeći da se i sama vještakinja izjasnila da je koristila jednu metodu vještačenja, te odbila mogućnost dopunskog vještačenja na dodatne nesporne potpise pokojnog OT.

7.1. Ovo stoga, jer se vještakinja Ljerka Zdunić na ročištu rasprave 29. siječnja 2026. godine očitovala:

- da je pri analizi potpisa izuzetno važno izvršiti stereo mikroskopsku analizu potpisa kako bi se utvrdilo da li je sporni potpis pisan prirodnim i spontanim grafijskim izražajem skriptora, jer koliko god potencijalni krivotvoritelj bio vješt, može imitirati nečiji po tpis na oblikovnoj razini, ali ne može postići prirodnost i spontanost pisanja, a potpis svake osobe, koliko god bio slab stupanj ispisanosti i koliko god rukopis može propasti, uvijek sadrži svoju prirodnost, s time da je detaljnom analizom spornog potpisa utvrdila da je pisan crtanim sporim potezima,

- da je analizom nespornih potpisa pokojnog OT utvrdila da je već tijekom 2001. godine došlo do promjena u rukopisu, koje su u kasnijem periodu još izraženije, a najvjerojatnije su posljedica kroničnog alkoholizma, pa je nemoguće da se pokojni OT 2012. godine mogao potpisati na način kako izgleda sporn i potpis,

- da u odnosu na korištenje računalne tehnologije postoji mogućnost da sporni potpis bude krivotvoren korištenjem računalne tehnologije, odnosno skeniranjem, a pri izradi nalaza i mišljenja da je primijenila komparativnu metodu kao jedinu akreditiranu metodu analize potpisa, pri čemu je koristila stereo mikroskop i digitalni mikroskop,

- da analizom svih nespornih potpisa pokojnog OT koji datiraju od 1991. godine do 2010. godine nije utvrdila nikakvu razliku koja bi upućivala na mogućnost da isti nisu pisani rukom jedne iste osobe,

- da je dala sigurno mišljenje da skriptor spornog potpisa na predmetnom Ugovoru o zajmu od 26. ožujka 2012. godine nije sada pokojni OT i iz razloga što taj po tpis ne odgovara uočenom propadanju potpisa pokojnog OT, što je uočeno na potpisima istog već tijekom 2001. godine, a posljedica je narušene koordinacije pokreta, ali su ti potpisi i nadalje prirodni, spontani, pa je nemoguće da se pokojni OT 2012. godine mogao potpisati na način kako izgleda sporni potpis, jer je sporni i nesporni materijal bio zadovoljavajući i odgovarajući za davanje sigurnog mišljenja, pa nikakva dodatna dokumentacija, koja bi bila iz istog razdoblja iz kojeg su već dostavljeni nesporni potpisi ne bi ništa značila, niti bi utjecala na mišljenje.

7.2. Slijedom navedenog, suprotno prigovorima žalbe, ne radi se o nevaljanom dokazu, pa kada je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje, kao i dopunski nalaz i mišljenja vještaka utemeljen na komparativnoj metodi usporedbe, koristeći stereo mikroskop i digitalni mikroskop, pravilno je utvrdio da skriptor spornog potpisa na predmetnom Ugovoru o zajmu od 26. ožujka 2012. godine nije sada pokojni OT.

8. Pri tome treba imati u vidu da je u postupku utvrđeno da iz predmetnog Ugovora o zajmu od 26. ožujka 2012. godine (list 4-6 spisa) proizlazi da je tužitelj, zajmodavac tijekom sedam godina pokojnom OT, zajmoprimatelju, davao određene novčane iznose, koji ukupno iznose 65.000,00 kuna, te da se sukladno odredbi članka II. zajmoprimatelj obvezao vratiti navedeni novčani iznos zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana sklapanja tog Ugovora najkasnije do 3. rujna 2012. godine, a u slučaju zakašnjenja da je dužan vratiti navedeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana potpisivanja Ugovora, kao i da tužitelj u postupku nije dokazao da bi predniku stranaka tijekom sedam godina doista vršio pozajmice, koje u ukupnosti daju utuženi iznos, odnosno da su u određenim razdobljima sklapani usmeni ugovori o zajmu, jer to, kako pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, ne proizlazi iz iskaza saslušanih svjedokinja ČT, partnerice pokojnog prednika tuženika, te TT, susjede istog, koje su svjedočile o materijalnim i financijskim okolnostima života prednika tuženika, i to kako prije, tako i u vrijeme kada je datiran predmetni Ugovor o zajmu 26. ožujka 2012. godine.

9. Kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio i činjenicu da je javni bilježnik Nikola Tadić potvrdio da su tužitelj i sada pokojni OT na predmetnom Ugovoru o zajmu potpise potvrdili kao svoje potpise, zaključujući da isto ne dovodi u sumnju pravilnost dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za potpise Ljerke Zdunić, jer navedena potvrda javnog bilježnika Nikole Tadića, koja služi za internu evidenciju i nema snagu javne isprave, samo potvrđuje da je potpisnik nekog ugovora potpis na istom priznao kao svoj potpis, te ne isključuje sumnju u identitet potpisnika predmetnog Ugovora o zajmu, a iz tog razloga je u ovom postupku i proveden dokaz grafološkim vještačenjem kojim je utvrđeno da pokojni OT nije potpisao predmetni Ugovor o zajmu.

9.1. U tom pravcu treba imati u vidu da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog punomoćnika tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem javnog bilježnika Nikole Tadića, kao i prijedlog da sud naloži javnom bilježniku Nikoli Tadiću da dostavi snimku iz svog javnobilježničkog ureda od dana 27. ožujka 2012. godine u trenutku potpisivanja predmetnog Ugovora o zajmu, pozivom na odredbe članka 299. stavka 2. i stavka 3. ZPP, utvrđujući da su ti dokazni prijedlozi istaknuti nakon zaključenja prethodnog postupka, kao i da nije riječ o dokaznim prijedlozima koje punomoćnik tužitelja bez svoje krivnje nije mogao istaknuti prije zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega te dokazne prijedloge da sud niti nije uzeo u obzir – a koja utvrđenja tužitelj ne osporava u žalbi, pa sama potvrda javnog bilježnika, ni po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, ne dovodi u sumnju pravilnosti nalaza i mišljenja vještaka, kao i zaključak suda utemeljen između ostalog i na tom dokazu.

10. Slijedom navedenog, jer je u dosuđujućem dijelu pod točkom III. i IV. izreke, pravilna odluka o parničnom trošku, koju tužitelj osporava samo s obzirom na tvrdnju o drugačijem uspjehu u sporu, a ne ističe bilo kakav poseban prigovor u odnosu na vrstu i visinu priznatog troška tuženicama, to je kod pravilne odluke o parničnom trošku trošku u tom dijelu (članak 154. stavak 1. i članak 155. ZPP), žalbu tužitelja trebalo u cijelosti odbiti i presuditi kao u izreci (članak 168. stavak 1. ZPP).

11. U odbijajućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom V. i VI. izreke, jer nije pobijana žalbom, prvostupanjska presuda je ostala neizmijenjena.

U Šibeniku, 26. svibnja 2026. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić