8 Gž Ovr-242/2023-2

- 1 -

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: 1) S.S. iz I., OIB: ..., 2) A.S. iz I., OIB: ..., 3) A.S. iz I., OIB: ... i 4) K.S. iz I., OIB: ..., koje zastupa punomoćnica B.B.N., odvjetnica u Š., protiv ovršenika: 1) G.P. iz B., OIB: ... i 2) M.P. iz B., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik I.P. iz Š., radi ovrhe ispražnjenjem i predajom nekretnine, odlučujući o žalbama ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-547/19 od 8. rujna 2023. i rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-547/19 od 19. rujna 2023., 15. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e

I Odbija se žalba ovršenika pod 1) G.P. i ovršenice pod 2) M.P. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-547/19 od 8. rujna 2023.

II Odbija se djelomično žalba ovršenika pod 1) G.P. i ovršenice pod 2) M.P., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-547/19 od 19. rujna 2023. u dijelu pod toč. 1. izreke.

III Odbacuje se djelomično žalba ovršenika pod 1) G.P. i ovršenice pod 2) M.P. izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-547/19 od 19. rujna 2023. u dijelu pod toč. 2. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1.              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-547/19 od 8. rujna 2023. odlučeno je:

"Odbija se prijedlog ovršenika ad.1 i 2 za odgodu ovrhe kao neosnovan."

2.              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-547/19 od 19. rujna 2023. odlučeno je:

"1. Utvrđuje se da je dovršena ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-547/19 od dana 26.11.2019.g. i to u dijelu koji se odnosi na iseljenje ovršenika i predaju pokretnine ovrhovoditeljima.

2. Obustavlja se ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-547/19 od dana 26.11.2019.g. i to u dijelu u kojem je određena ovrha na pokretninama ovršenika i ukidaju provedene ovršne radnje."

3.              Protiv navedenog rješenja posl. broj Ovr-547/19 od 8. rujna 2023. žalbu su izjavili ovršenici, ne navodeći iz kojih ga žalbenih razloga pobijaju, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine ili preinači, na način da se usvoji prijedlog za odgodu ovrhe. U žalbi ističu da je predmetno rješenje proturječno samo sebi, te da se prvostupanjski sud na nezakonit način, arbitrarno i protupravno, postavlja kao sud nad sudovima, stavljajući izvan snage odredbe čl. 65., 79. i 72. Ovršnog zakona, odredbe Zakona o parničnom postupku, Zakona o obveznim odnosima, Zakona o sudovima i Ustava Republike Hrvatske. Prvostupanjski se sud u obrazloženju pobijanog rješenja poziva na presude Europskog suda za ljudska prava te navodi kako, kao ovršni sud, nije ovlašten ispitivati pravilnost sudskih odluka donesenih u parničnom postupku radi iseljenja. Ako je tome tako, postavlja se pitanje zašto se isti sud postavlja iznad ostalih sudova u parničnom postupku i ne primjenjuje odredbe čl. 65., 79. i 72. Ovršnog zakona te odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na nemogućnost i nedopuštenost te ništetnost, na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti. Ukazuju na sadržaj i dokaze iznesene u prijedlogu za odgodu ovrhe.

4.              Ovršenici su izjavili žalbu i protiv rješenja prvostupanjskog suda posl. broj Ovr-547/19 od 19. rujna 2023., bez navođenja žalbenih razloga, s prijedlogom da se isto preinači. U žalbi ističu kako je predmetno rješenje nepravilno i nezakonito te je doneseno nakon što je njihov prijedlog za odgodu ovrhe nezakonito odbijen. Ovrhovoditelji nisu osigurali radnu snagu, prijevozna sredstva i prostor za smještaj pokretnina ovršenika na čuvanje iako im je to bilo naloženo zaključkom prvostupanjskog suda od 21. kolovoza 2023. Sve pokretnine ovršenika su ostale u predmetnoj nekretnini u posjedu ovrhovoditelja, zbog čega ovršenici trpe štetu, slijedom čega je i pobijano rješenje proturječno samo sebi, jer se u njemu navodi kako ovršenici nemaju pokretnina, a zapisnik sastavljen od strane sudskog ovršitelja nisu dobili. Na kraju ističu kako postupanje prvostupanjskog suda u ovom predmetu predstavlja kršenje međunarodnog prava i Ustava Republike Hrvatske koje se očituje kroz okrutno, neljudsko i ponižavajuće postupanje.   

5.              Žalbe nisu osnovane.

6.              Žalbenim navodima kako su pobijana rješenja proturječna sama sebi žalitelji sadržajno ukazuju na bitnu povredu odredaba (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. , 89/14. i 70/19. – u daljnjem tekstu: ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku  ("Narodne novine" broj 80/22.) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. – u daljnjem tekstu: OZ), međutim, po ocjeni ovog suda, pobijana rješenja nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, izreke rješenja su razumljive i ne proturječe sebi niti razlozima rješenja, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni, pa navedena bitna povreda nije ostvarena.

6.1.              Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP i čl. 381. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, a materijalno je pravo pravilno primijenjeno.

U odnosu na žalbu protiv rješenja posl. broj Ovr-547/19 od 8. rujna 2023.:

7.              Iz spisa predmeta slijedi;

- da je po prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja od 1) do 4) na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Šibeniku posl. broj Ps-6/2016-18 od 9. lipnja 2017., koja je postala ovršna 31. svibnja 2019., u toč. I. određena ovrha rješenjem o ovrsi posl. broj Ovr-547/2019 od 26. studenog 2019. iseljenjem ovršenika i uklanjanjem svih njihovih stvari iz kuće i dvorišta u B., na adresi, a koja nekretnina se katastarski identificira kao čest.zgr.1022 upisana u zk.ul. 495 k.o. D.p., te predajom opisane nekretnine ovrhovoditeljima u vlasnički posjed i na raspolaganje slobodno od osoba i stvari, ili će to učiniti ovrhovoditelji o trošku ovršenika, sve uz sudjelovanje sudskog ovršitelja. Pokretne stvari koje se nađu u kući i dvorištu predati će se ovršenicima, a ako oni nisu nazočni, njihovom punomoćniku. Ako kod poduzimanja ovršnih radnji ne bude prisutna niti jedna osoba kojoj se stvari mogu predati ili ih te osobe neće primiti, stvari će biti predane na čuvanje drugoj osobi na trošak ovršenika. U toč. II., radi namirenja troškova ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom, određena je ovrha pljenidbom i procjenom stvari ovršenika, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom te je ovršenicima zabranjeno raspolaganje zaplijenjenim stvarima i isti su upozoreni na postojanje kaznenopravne odgovornosti u smislu odredbe čl. 228. Kaznenog zakona, ako povrijede obvezu raspolaganja zaplijenjenim stvarima. U toč. III. određeno je da će protiv osoba koje ometaju ovrhu sud, ako je to potrebno, izreći novčane kazne ili odrediti pritvor temeljem čl. 16. u svezi s čl. 256. st. 3. Ovršnog zakona. Ujedno je istim rješenjem o ovrsi ovrhovoditeljima obistinjen trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.650,00 kn,

- da su protiv naprijed navedenog rješenja o ovrsi ovršenici podnijeli žalbu s prijedlogom za odgodu ovrhe, a prvostupanjski je sud rješenjem posl. broj Ovr-547/19 od 3. ožujka 2020. odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, protiv kojeg su rješenja ovršenici izjavili žalbu,

- da je Županijski sud u Sisku rješenjem posl. broj Gž Ovr-81/2020-4 od 12. listopada 2020. odbio žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi posl. broj Ovr-547/2019 od 26. studenog 2019. i rješenja posl. broj Ovr-547/19 od 3. ožujka 2020. kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, kao neosnovane,

- da su ovršenici prvostupanjskom sudu 23. listopada 2020. podnijeli žalbu protiv rješenja posl. broj Gž Ovr-81/2020-4 od 12. listopada 2020., rješenja o ovrsi posl. broj Ovr-547/2019 od 26. studenog 2019. i rješenja posl. broj Ovr-547/2019 od 3. ožujka 2020., u kojoj predlažu obustaviti odnosno odgoditi predmetnu ovrhu do okončanja parničnog postupka kojeg su pokrenuli protiv ovrhovoditelja pod 1) do 4), a prvostupanjski je sud rješenjem posl. broj Ovr-547/19 od 8. ožujka 2021. (omaškom navedeno 8. ožujka 2020.) odbio prijedloge ovršenika za odgodu i obustavu ovrhe, kao neosnovane. Zaključkom prvostupanjskog suda od 5. svibnja 2021. ovršenici su upućeni u roku od 15 dana od primitka tog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se vodi temeljem rješenja o ovrsi posl. broj Ovr-547/19 od dana 26. studenog 2019., zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ zbog kojeg su izjavili žalbu, a ovršenici su podneskom od 18. svibnja 2021. obavijestili sud da su pokrenuli parnicu na koju su upućeni predmetnim zaključkom,

- da su ovršenici protiv rješenja prvostupanjskog suda posl. broj Ovr-547/19 od 8. ožujka 2020. (kojim su odbijeni prijedlozi za odgodu i obustavu ovrhe) podnijeli žalbe, koje su rješenjem prvostupanjskog suda od 1. lipnja 2022. odbačene kao nedopuštene, te su ovršenici upozoreni da će, u slučaju da još jednom podnesu žalbu na rješenje o kojem je već odlučeno drugostupanjskom odlukom, biti novčano kažnjeni, a ovršenici su protiv navedenog rješenja uložili žalbu,

- da su rješenjem Županijskog suda u Sisku posl. broj Gž Ovr-306/2022-5 od 18. srpnja 2023. odbijene žalbe ovršenika protiv rješenja kojim su odbijeni prijedlozi za odgodu i obustavu ovrhe (posl. broj Ovr-547/19 od 8. ožujka 2020.) i rješenja kojim su žalbe ovršenika odbačene kao nedopuštene (posl. broj Ovr-547/2019 od 1. lipnja 2022.),

- da je zaključkom od 21. kolovoza 2023. sud prvog stupnja odredio da se provedba ovrhe po rješenju o ovrsi posl. broj Ovr-547/2019 od 26. studenog 2019., radi iseljenja ovršenika i uklanjanja njihovih stvari iz dvorišta i kuće na adresi u B., predajom nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed ovrhovoditelju te radi pljenidbe i procjene pokretnina radi namirenja troškova ovršnog postupka, određuje za dan 14. runa 2023. u 10:00 sati. Stranke su pozvane u zakazano vrijeme pristupiti mjestu provedbe ovrhe. Ukoliko ovršenici do 14. rujna 2023. ne predaju dobrovoljno predmetnu nekretninu u posjed ovrhovoditeljima, ovrhovoditelji su dužni osigurati sve što je potrebno za provedbu ovrhe prema prirodi ovršnih radnji: potrebnu radnu snagu, prijevozna sredstva i prostor radi smještaja pokretnina na čuvanje, kao i ovlaštenog bravara te dvojicu punoljetnih svjedoka za slučaj da ovršenici, njihov zakonski zastupnik, opunomoćenik ili odrasli član njihovog domaćinstva, nije nazočan ovršnim radnjama, ili ako nazočni ovršenici neće zaključane prostorije otvoriti, a ukoliko ovrhovoditelji ne osiguraju sve potrebno za provedbu ovrhe prinudnim putem, sud će ovrhu obustaviti. Ovrhovoditelji su dužni dostaviti dokaz da su položili predujam na ime troška provedbe ovrhe. Predaju nekretnine i pljenidbu pokretnina provest će sudski ovršitelj, te su stranke upozorene da je sudski ovršitelj, sukladno članku 44. OZ, ovlašten udaljiti osobu koja ometa provedbu ovrhe, te zatražiti pomoć policije. Nadalje, određeno je da će se ovršne radnje provesti uz sudjelovanje djelatnika Policijske uprave Šibensko-kninske, budući da se prilikom provođenja ovršnih radnji opravdano očekuje pružanje otpora,

              - da su 28. kolovoza 2023. ovršenici ponovno podnijeli prijedlog za odgodu ovrhe u kojem navode da su protiv presude Županijskog suda u Karlovcu posl. broj Gž-120/2018-5 od 15. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku posl. broj Ps-6/2016-18 od 9. lipnja 2017., podnijeli reviziju, te da su 18. svibnja 2021. Općinskom sudu u Šibeniku podnijeli tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i da su podnijeli prijedlog za određivanje privremene mjere. Navode kako bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu jer bi se ista provodila po nezakonitoj ovršnoj ispravi. Nadalje, navode kako imaju pravo zadržati imovinu ovrhovoditelja, kao sredstvo osiguranja, jer su učinili vjerojatnim da će po njihovom iseljenju ovrhovoditelji prodati nekretninu a ovršenici ostati bez vlasništva nekretnine i prava na dom. Osim toga, pozivaju se i na povredu prava osobnosti, navodeći kako je ovršenik pod 1) hrvatski branitelj i invalid Domovinskog rata, te da bi provedbom ovrhe bili poniženi, omalovaženi i obezvrijeđeni. Stoga predlažu odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pod posl. brojem P-727/2020 kod Općinskog suda u Šibeniku, ili postupka po reviziji, ili tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

              - da su ovrhovoditelji naveli da se protive prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, navodeći kako je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe već odbijen. U novom prijedlogu za odgodu ovršenici ne iznose nikakve nove razloge radi kojih bi prijedlog bio osnovan, već ističu kako su podnijeli reviziju protiv presude Općinskog suda u Šibeniku br. Ps-6/2016, tužbu pod posl. br. P-727/2020 radi isplate 495.000,00 kn koju su naknadno preinačili u stvarnopravni zahtjev kojim ovršenik pod 1) traži utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, te navodno tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koju ovrhovoditelji nisu zaprimili. Navodi ovršenika ne predstavljaju razloge za odgodu ovrhe propisane čl. 65. Ovršnog zakona, a u preostalom dijelu prijedloga ovršenici ponovo ističu sve ono što su već isticali u ranijim prijedlozima za odgodu ovrhe. Dalje navode kako je sud nakon provjere u Jedinstvenom registru osoba MUP-a utvrdio da je ovršenica pod 2) od 2004. prijavljena na adresi u Š., a na istoj je adresi prijavljen i ovršenik pod 1) od 1984., pa se postavlja pitanje da li nekretnina iz koje trebaju iseliti uistinu jest njihov jedini dom. Sve navedeno potvrdio je drugostupanjski sud u svojim odlukama posl. br. Gž Ovr-81/2020 i Gž Ovr-306/2022,  primjećujući i kako je na ovjerenoj punomoći od 18. prosinca 2020. vidljivo da je adresa ovršenika pod 1) i 2) u Š., a ne na kojoj se nalazi nekretnina koja je predmet ovrhe, pa je nedvojbeno da ista ne predstavlja dom ovršenika. Bespredmetno je pozivanje ovršenika na njihov prijedlog za donošenje privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine, jer je taj prijedlog pravomoćno odbijen rješenjem Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-155/2022 od 14. veljače 2022. Ovršenici ničim nisu potkrijepili svoje navode o trpljenju nenadoknadive ili teško nadoknadive štete te povredi prava osobnosti, a revizija koju su izjavili u parničnom postupku P- 6/2016, tužba radi isplate odnosno utvrđenja prava vlasništva, a niti tužba za proglašenje ovrhe nedopuštenom nisu razlozi za odgodu ovrhe. Ovršenici su u ovom postupku već 4 puta podnosili žalbe, koje su sve odbijene, te je posve jasno da zloupotrebljavaju svoja procesna ovlaštenja konstantno podnoseći žalbe i prijedloge za odgodu ovrhe, a predmetni prijedlog za odgodu nije ništa drugo nego daljnji pokušaj ovršenika da opstruiraju sud u provođenju ovog postupka, sve sa ciljem onemogućavanja ovrhovoditelja u ostvarivanju njihovih prava i legitimnih očekivanja. Na kraju navode da je Općinski sud u Šibeniku rješenjem posl. br. Su Gzp I-17/2022 od 8. srpnja 2022. prihvatio zahtjev ovrhovoditelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku te naložio prvostupanjskom sudu da riješi predmet najkasnije u roku od 6 mjeseci, koji rok je istekao 8. siječnja 2023., a još uvijek se nije pristupilo provedbi ovrhe. Budući nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 65. Ovršnog zakona predlažu postupiti sukladno zakonu i zaključku naslovnog suda od 21. kolovoza 2023. i provesti ovrhu na način kako je to određeno pravomoćnim rješenjem o ovrsi.

8.              Pobijanim rješenjem posl. broj Ovr-547/19 od 8. rujna 2023. prvostupanjski je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, kao neosnovan. Obrazlažući svoju odluku sud prvog stupnja navodi da su prigovor prava na poštivanje doma ovršenici mogli isticati u parničnom postupku iz kojeg proistječe ovršna isprava, dok su preostale prigovore (da su kvalificirani i pošteni posjednici nekretnine u kojoj žive više od 40 godina, da su lošeg zdravlja, starije životne dobi, itd.) ovršenici već isticali u ranijim prijedlozima za odgodu ovrhe te u parničnom postupku iz kojeg potječe ovršna isprava temeljem koje se provodi ovaj parnični postupak. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe već je pravomoćno odbijen, a ovršenici nisu ničim potkrijepili svoje navode o mogućem trpljenju nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao ni mogućem nasilju. Revizija koju su ovršenici izjavili u parničnom postupku Ps-6/2016, podnesena tužba za proglašenje ovrhe nedopuštenom, kao ni tužba radi isplate odnosno utvrđenja prava vlasništva, nisu dostatan razlog za odgodu ovrhe. Stoga prvostupanjski sud zaključuje kako ovršenici zloupotrebljavaju svoja procesna ovlaštenja kontinuirano podnoseći žalbe i prijedloge za odgodu ovrhe, pa tako i predmetni prijedlog za odgodu ovrhe od 28. kolovoza 2023.

9.              Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, a ovršenici pod 1) i 2) svojim žalbenim navodima nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.  

10.              Naime, ovršna isprava u ovom predmetu je pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ps-6/2016-18 od 9. lipnja 2017. prema kojoj su tuženici, ovdje ovršenici, dužni u roku od 15 dana iseliti iz nekretnine - čest.zgr. 1022 k.o. D.p., kuća i dvor na adresi, B., u vlasništvu tužitelja, ovdje ovrhovoditelja, te istu slobodnu od osoba i stvari predati tužiteljima. Obzirom da ovršenici nisu postupili po navedenoj pravomoćnoj i ovršnoj presudi, ovrhovoditelji su podnijeli prijedlog za ovrhu radi ispražnjenja i predaje predmetne nekretnine, ispražnjene od osoba i stvari u posjed ovrhovoditeljima.

10.1.              Dakle, ovrha je u konkretnom slučaju određena na temelju valjane ovršne isprave iz čl. 23. toč. 1. OZ, koja i sada egzistira.

10.2.              Neosnovani su žalbeni navodi kojima ovršenici pobijaju utvrđenje prvostupanjskog suda kako ovršni sud nije ovlašten preispitivati pravilnost sudskih odluka donesenih u parničnom postupku, kao i navodi u kojima se pozivaju na pravo retencije po osnovi izvršenih ulaganja u nekretninu koja je predmet ovrhe, iz razloga što ovršni sud nije ovlašten preispitivati pravomoćnu sudsku odluku te je dužan postupati u određivanju i provođenju ovrhe, sve dok potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nisu ukinute, pa stoga ovakvi navodi ne predstavljaju pravnu zapreku za vođenje ovršnog postupka. Osim toga, ti su navodi već otklonjeni kao neosnovani u pravomoćno okončanom sudskom postupku u kojem je donesena ovršna isprava, kao i u drugostupanjskim odlukama Županijskog suda uz Sisku posl. broj Gž Ovr-81/2020-4 od 12. listopada 2020. i Gž Ovr-306/2022-5 od 18. srpnja 2013.

10.3.              U odnosu na istaknuti prigovor prava na dom, valja reći kako je drugostupanjskim odlukama Županijskog suda uz Sisku posl. broj Gž Ovr-81/2020-4 od 12. listopada 2020. i Gž Ovr-306/2022-5 od 18. srpnja 2013. ukazano na neosnovanost prigovora povrede prava na dom, jer nekretnina koja je predmet ovrhe ne predstavlja dom ovršenika. Osim toga, pravilno je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud u odnosu na prigovor prava na dom iz odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) kojeg ističu ovršenici utvrdio kako su takav prigovor ovršenici mogli isticati u parničnom postupku iz kojeg proistječe ovršna isprava, s obzirom da sud u parnicama radi iseljenja iz prostora koji se koristi za stanovanje, po službenoj dužnosti pazi na prigovor poštivanja prava na dom u okviru iznesenih činjenica i predloženih dokaza u postupku (zaključak usvojen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019), što ovršenici nisu učinili. Kako, dakle, u konkretnom slučaju ovršenici nisu iskoristili svoje pravo da u prethodno vođenoj parnici dokažu da nekretnina koja je predmet ovrhe služi kao jedina nekretnina za njihovo stanovanje, u takvoj se činjeničnoj i pravnoj situaciji, a imajući u vidu privatne interese ovrhovoditelja i ovršenika, ovršenici ne mogu osnovano, u izjavljenoj žalbi protiv rješenja o ovrsi, niti u prijedlogu za odgodu ovrhe, pozivati na pravo na dom i iz tog razloga osporavati zakonitost rješenja o ovrsi kojim je na temelju ovršne sudske odluke određena ovrha njenim iseljenjem i predajom nekretnine ovrhovoditelju (tako i u odlukama Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž Ovr-280/2022-2 od 2. rujna 2022., Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž Ovr-773/2022-2 od 7. lipnja 2022. i Gž Ovr-1015/2021-2 od 9. lipnja 2021. i Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž Ovr-318/2020-2 od 9. rujna 2020.). Dakle, zaštita prava na dom nije apsolutna ni neupitna jer ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene kriterije, materijalnopravne i procesnopravne, sadržane u testu razmjernosti, budući da na drugoj strani, suprotstavljen tom prigovoru, u pravilu postoji interes vlasnika iz osnove prava vlasništva zaštićenog Ustavom Republike Hrvatske. Teret dokazivanja da se navedena odluka tiče njegovog doma i da je došlo do miješanja u njegovo pravo na dom je na strani osobe koja se na to pravo poziva u kontradiktornom parničnom postupku.

10.4.              Ovdje svakako treba ukazati i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. broj U-III-278/2021 od 31. ožujka 2022. u kojoj je zauzeto stajalište da ovlast za provedbu testa razmjernosti miješanja u pravo na dom pripada sudu koji vodi parnični postupak u kojem se odlučivalo o tužbenom zahtjevu za iseljenje pa se stoga zaštita prava na dom ostvaruje u tom parničnom postupku, a ne u ovršnom postupku pokrenutom na temelju pravomoćne i ovršne presude iz parničnog postupka.

10.5.              Na kraju, za napomenuti je i kako su ovršenici zaključkom prvostupanjskog suda od 5. svibnja 2021. upućeni u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi posl. broj Ovr-547/19 od dana 26. studenog 2019., zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ, obzirom da su se ovrhovoditelji usprotivio žalbenim navodima ovršenika glede istaknutog prigovora prava na dom, pa se radi o spornoj činjenici o kojoj ovršni sud nije ovlašten raspravljati, slijedom čega su primjenom odredbe čl. 52. st. 3. OZ upućeni na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz tog žalbenog razloga. 

10.6.              U odnosu na ostale prigovore ovršenika istaknute u prijedlogu za odgodu ovrhe (da su kvalificirani i pošteni posjednici nekretnine u kojoj žive više od 40 godina, da su lošeg zdravlja, starije životne dobi, itd.), za istaknuti je kako je o tim prigovorima također već pravomoćno odlučeno.

10.7.              Nadalje, ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja kako ovršenici nisu ničim potkrijepili svoje navode o mogućem trpljenju nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, niti o mogućem nasilju, te da revizija koju su izjavili u parničnom postupku Ps-6/2016, tužba za proglašenje ovrhe nedopuštenom, niti tužba radi isplate odnosno utvrđenja prava vlasništva, nisu dostatan razlog za odgodu ovrhe.

10.8.              Naime, odredbom čl. 65. st. 1. OZ je propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje jedne od pretpostavki iz toč. 1. – 11. navedene odredbe.

10.9.              Polazeći od citirane odredbe čl. 65. OZ, samom činjenicom da su ovršenici podnijeli tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, bila bi ispunjena posebna pretpostavka propisana odredbom čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ za odgodu ovrhe. Međutim, po ocjeni ovog suda, ničim nisu dokazani do stupnja vjerojatnosti navodi iz prijedloga za odgodu ovrhe da bi provedbom ovrhe prodajom predmetne nekretnine za ovršenike nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, a što je pretpostavka koja mora biti kumulativno ispunjena uz dokaz pretpostavke podnesene tužbe u smislu odredbe čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ.

10.10.              Naime, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom kada predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razlog za odgodu, ovršenici su morali prijedlogom učiniti na jasan, određeni način, i to okolnostima koje konkretno ukazuju na tu vjerojatnost. Pritom su morali učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete upravo otklonilo odgodom ovrhe, a ovršenici predmetno ničim ne dokazuju već smatraju da je njihovom prijedlogu trebalo udovoljiti zbog mogućnosti da ovrhe bude provedena i nekretnina prodana, na koji način bi ovršenici izgubili vlasništvo nekretnine. Iako je nesumnjivo da  ovršenici provedbom ovrhe u ovom postupku trpe štetu, budući da je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenika, te tijekom istog valja paziti na njihovo dostojanstvo i pravo (čl. 6. OZ), međutim, isti je nužan kako bi se mogla ostvariti tražbina ovrhovoditelja, budući da je ovršenici odbijaju ostvariti dobrovoljno. Naime, ovršne radnje u ovom postupku su, između ostalog prodaja nekretnine, što ovršenici očito subjektivno doživljavaju kao gubitak nekretnine, pa kada bi taj vid štete bio odlučan ne bi bilo moguće provesti ovrhu na nekretnini u ovakvim slučajevima. Dakle, ne radi se o notornim činjenicama da bi se samim prihvaćanjem takvih navoda ovršenika moglo uzeti dokazanim postojanje vjerojatnosti da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

11.              Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbe ovršenika pod 1) i 2) protiv rješenja posl. broj Ovr-547/19 od 8. rujna 2023. i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje tj. odlučiti kao u toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U odnosu na žalbu protiv rješenja posl. broj Ovr-547/19 od 19. rujna 2023.:

12.              Predmetnim je rješenjem u toč 1. izreke sud prvog stupnja utvrdio da je dovršena ovrha određena rješenjem o ovrsi istog suda posl. broj Ovr-547/19 od 26. studenog 2019. u dijelu koji se odnosi na iseljenje ovršenika i predaju nekretnine ovrhovoditeljima (očitom omaškom pokretnine), te u toč. 2. izreke da se obustavlja ovrha određena istim rješenjem o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha na pokretninama ovršenika i ukidaju provedene ovršne radnje.

13.              Prema odredbi čl. 73. OZ postupak ovrhe smatra se dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe (st. 1.). Dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje sud će utvrditi rješenjem (st. 2.).

14.              Žalba ovršenika svedena je na isticanje tvrdnje kako je pobijano rješenje nezakonito jer je doneseno nakon što je njihov prijedlog za odgodu ovrhe nezakonito odbijen.

14.1.              U odnosu na sadržaj žalbe ovršenika valja navesti da je predmet ispitivanja u ovom žalbenom stadiju određen sadržajem pobijane sudske odluke - dakle rješenjem prvostupanjskog suda kojim je ovrha utvrđena dovršenom, time da je predmetna ovrha određena na osnovu pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ps-6/2016-18 od 9. lipnja 2017. kojom su ovršenici obvezni iseliti iz nekretnine u vlasništvu ovrhovoditelja. Ispitujući stoga pobijano rješenje u toč. 1. izreke u odnosu na ispunjenje pretpostavki vezanih uz pravilnost stajališta prvostupanjskog suda izraženog u pobijanom prvostupanjskom rješenju valja tek kratko navesti da je predmetna ovrha (iseljenjem ovršenika) dovršena provođenjem posljednje ovršne radnje normirane odredbom čl. 256. st.1. OZ tj. predajom nekretnine u posjed ovrhovoditeljima na mjestu provedbe ovrhe 14. rujna 2023. pa je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, pozivom na odredbu čl. 73. st. 1. OZ utvrdio dovršetak ovrhe.

15.              Stoga je žalbu ovršenika pod 1) i 2) temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ valjalo djelomično odbiti i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje u dijelu pod toč. 1. izreke (toč. II izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

16.              Odredbom čl. 144. OZ propisano je da ako se pljenidba ne može obaviti zato što ovršenik, njegov zakonski zastupnik, opunomoćenik, odrasli član ovršenikova kućanstva ili zastupnik pravne osobe nije nazočan ili neće otvoriti prostoriju ili je prostorija zaključana, ovrhovoditelj je dužan odmah na uredovanju očitovati se predlaže li ponovnu pljenidbu uz sudjelovanje dvaju punoljetnih svjedoka ili javnog bilježnika te drugih osoba potrebnih za prisilno otvaranje ulaza u prostoriju u kojoj treba obaviti pljenidbu (st. 1.). Ako ovrhovoditelj ne predloži ponovnu pljenidbu uz sudjelovanje osoba iz stavka 1. ovoga članka a pljenidba se ne može obaviti iz razloga navedenih u stavku 1. ovoga članka, ovrha će se obustaviti (st. 2.). Ako ovrhovoditelj predloži ponovnu pljenidbu uz sudjelovanje osoba iz stavka 1. ovoga članka, a ne osigura sve potrebno za provedbu ovrhe, ovrha će se obustaviti (st. 3.). Ako se pri pljenidbi ne nađu pokretnine koje mogu biti predmet ovrhe, sud će ovrhu obustaviti (st. 4.).

17.              Iz zapisnika sastavljenog 14. rujna 2023. na mjestu provedbe ovrhe razvidno je da je u odnosu na provedbu ovrhe pljenidbom pokretnina, radi namirenja troškova ovršnog postupka, konstatirano da nema pokretnina koje bi se mogle plijeniti, već da su zatečene i popisane samo one pokretnine koje zadovoljavaju osnovne životne potrebe kućanstva te su izuzete od pljenidbe sukladno odredbama OZ (čl. 135. st. 1. toč. 1. OZ), kao i da su ovrhovoditelji izjavili da su ovršenici slobodni preuzeti pokretnine zatečene u stanu, a u suprotnom, da se iste predaju na čuvanje ovrhovoditeljima.

18.              Pravilno je prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 144. st. 4. OZ u toč. 2. izreke obustavio predmetnu ovrhu u dijelu kojim je ista određena na pokretninama, iz razloga što prilikom pljenidbe nisu nađene pokretnine koje mogu biti predmet ovrhe, a žalba ovršenika je, po ocjeni ovog suda, nedopuštena obzirom da isti nemaju pravni interes izjavljivati žalbu protiv dijela rješenja kojim je ovršni postupak obustavljen, niti bi usvajanjem žalbe mogli ostvariti bilo kakvu pravnu korist.

19.              Odredbom čl. 358. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ propisano je da će nepravovremenu, nepotpunu (čl. 351. st. 1.) ili nedopuštenu žalbu odbaciti rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta, a žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe ili osoba koja se odrekla prava na žalbu ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe (čl. 358. st. 3. ZPP).

20.              S obzirom da ovršenici nemaju pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv prvostupanjskog rješenja posl. broj Ovr-547/19 od 19. rujna 2023. u dijelu pod toč. 2. izreke, to je ovaj sud na temelju čl. 380. st. 1. u vezi sa čl. 358. st. 3. ZPP, sve u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ, djelomično odbacio žalbu ovršenika kao nedopuštenu i odlučio kao u toč. III izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

Zadar, 15. siječnja 2024.