Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-370/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene ĆŠ, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare – iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbe optuženice podnesene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj: K-268/2024-23 od 19. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene ĆŠ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašena je krivom optužena ĆŠ zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare - iz članka 236. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, te je na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.

2. Na temelju članka 158. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP) oštećeniku EŠ dosuđen je postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 3.380,00 eura koji je optužena dužna platiti u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP optuženica je oslobođena troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP, dok je dužna oštećeniku naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP na ime nužnih izdataka oštećenika te nužnih izdataka i nagrade opunomoćenika oštećenika u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, time da će sud o visini tih troškova donijeti posebno rješenje.

4. Protiv te presude žalbu je podnijela optuženica osobno zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i istoj izrekne uvjetna osuda uz primjeren rok kušnje, a podredno da se kazna zatvora zamjeni radom za opće dobro, te podredno da se pobijana presuda ukine u dijelu odluke o kazni i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP , prije dostave sutkinji izvjestiteljici dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalba optuženice nije osnovana.

8. Optuženica u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti, već je odluku o kazni utemeljio na njenim ranijim osudama. Ukazuje da na njenoj strani postoje olakotne okolnosti i to da je u cijelosti priznala počinjenje kaznenog djela, izrazila iskreno kajanje, da je osoba mlade životne dobi, da je već uključena u izvršavanje rada za opće dobro u drugom predmetu, da postoji stvarna namjera da oštećeniku naknadi štetu, koje okolnosti prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri vrednovao. Smatra da se svrha kažnjavanja može postići i izricanjem blaže kaznenopravne sankcije i to izricanjem uvjetne osude, zamjenom kazne zatvora radom za opće dobro ili izricanjem druge blaže sankcije uz nadzor jer bi joj takva sankcija omogućila nastavak zakonitog života, omogućila da oštećeniku vrati dug te njenu stvarnu reintegracija u društvo. Ističe da je izrečena kazna zatvora u trajanju osam mjeseci nerazmjerna svim okolnostima slučaja osobito imajući u vidu da se radi o imovinskom kaznenom djelu bez elemenata nasilja, da je šteta određena i nadoknadiva, da je priznala djelo i „surađivala“ sa sudom.

9. Suprotno iznesenim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i potom ispravno vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja na izricanje kaznenopravne sankcije postupajući u procesu individualizacije kazne sukladno članku 47. KZ/11.

10. Prvostupanjski je sud utvrdio kao olakotno da je optuženica osoba mlađe životne dobi, dok je kao otegotno istoj cijenio njenu raniju višestruku osuđivanost za kazneno djelo krađe, navodeći da je ista prethodno osuđivana u šest navrata zbog kaznenog djela krađe u vremenskom razdoblju od sedam godina, te da do sada izrečene sankcije na istu nisu utjecale da ju odvrate od činjenja kaznenih djela, te da optuženica povremeno radi za dnevnice, nema stalan posao niti stalne prihode, već se evidentno uzdržava činjenjem kaznenih djela, pa smatra da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju osam mjeseci može postići svrha kažnjavanja.

11. U pravu je optuženica da je prvostupanjski sud propustio utvrditi kao olakotnu okolnost da je ona priznala počinjenje kaznenog djela, međutim nije u pravu da je izrazila iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog, jer to ne proizlazi iz spisa . Stoga, osim priznanja kaznenog djela i okolnosti da je mlađe životne dobi, ne postoje druge olakotne okolnosti na strani optuženice. S druge strane, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio kao otegotno da je ista višestruko osuđivana osoba zbog kaznenog djela krađe, a prema podacima izvatka kaznene evidencije proizlazi da je u razdoblju od 2019. do 2026. u šest navrata osuđivana zbog kaznenog djela krađe, te su joj izricane uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora, od kojih joj je u jednom navratu kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro na slobodi. Navedeni podaci ukazuju da je optuženica prije i nakon počinjenja kaznenog djela za koje je proglašena krivim u ovom postupku činila kaznena djela protiv imovine, iz čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ista sklona činjenju kaznenih djela imovinskog karaktera na koji način evidentno pribavlja sredstva za egzistenciju s obzirom da samo povremeno radi za dnevnice i nema redovne prihode.

12. Stoga, žalbeni navodi optuženice da sud nije dao pravilan značaj utvrđenim olakotnim okolnostima, te da je precijenio značaj njezine ranije osuđivanosti, nisu prihvaćeni kao osnovani, jer se primjenom uvjetne osude, koja joj je već ranije izricana, odnosno zamjenom kazne zatvora radom za opće dobro, ne bi ispunila propisana svrha kažnjavanja.

13. Zbog navedenog, i ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju osam mjeseci primjerena kazna zatvora, cijeneći sve osobne okolnosti na strani optuženice, okolnosti počinjenog kaznenog djela, te cijeneći okolnost da optužena nije vratila niti dio duga oštećeniku iako je od počinjenja kaznenog djela proteklo više od tri godine, radi čega su njeni žalbeni navodi o postojanju stvarne namjere naknade štete oštećeniku neutemeljeni. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se izrečenom kaznom zatvora ispuniti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, posebno na planu specijalne prevencije, te da će navedena kazna imati odvraćajući učinak na optuženicu da se ubuduće kloni činjenja kaznenih djela, već da kao mlada i radno sposobna osoba, radom ostvaruje prihode kako bi osigurala egzistenciju.

14. Pobijana presuda ispitana je u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević