Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-225/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog LČ, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Zadru broj: K-452/2025 od 20. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog LČ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi BČ zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, te je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.
2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 20. lipnja 2025. do 20. kolovoza 2025.
3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP) optuženik je dužan naknaditi trošak postupka na ime paušala u iznosu od 100,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Dalibora Škorputa, odvjetnika iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP , prije dostave sutkinji izvjestiteljici, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalba optuženika nije osnovana.
8.Optuženik je naveo da žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, time da žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona ne obrazlaže.
9. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj obrazlaže na način da izreka pobijane presude uopće nije razumljiva, da obrazloženje presude ne sadrži niti jedan odlučan razlog zbog kojeg bi se ista mogla ispitati, da je izreka proturječna razlozima, odnosno da presuda uopće nema razloge o odlučnim činjenicama kako u odnosu na obilježja kaznenog djela tako i u odnosu na odluku o kazni.
10. Međutim, suprotno iznesenim žalbenim navodima izreka pobijane presude je jasna i razumljiva, te pobijana presuda sadrži konkretne, dostatne i valjane razloge o odlučnim činjenicama zbog čega je istu moguće ispitati, pa nije u pravu optuženik da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP.
11. Pobijanu presudu, ovaj drugostupanjski sud ispitao je u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te utvrdio da nisu nađene niti druge povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
12. Optuženik u žalbi tvrdi da je „povrijeđen identitet optužbe i izreke presude“ koji bi trebao biti identičan, a bez da je prvostupanjski sud iznio razloge kako je došao do zaključka da su izgovorene upravo inkriminirane riječi. Nije u pravu optuženik da je pobijanom presudom povrijeđen identitet optužbe, s obzirom da je izreka presuda identična činjeničnom opisu optužnice, pa sud nije ni na koji način intervenirao u činjenični supstrat optužbe, te posljedično nije niti bilo potrebe iznositi razloge o tome.
13. Žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik nalazi u okolnosti da je jedini dokaz koji njega tereti iskaz oštećenika, njegovog oca FČ, dok drugih dokaza osim kaznene evidencije, nema, ističući kako je Europski sud za ljudska prava „u mnogobrojnim odlukama naveo kako nije moguće da osuđujuća presuda u kaznenom postupku bude zasnovana isključivo na iskazu jedne osobe i to upravo oštećenika.“ Ističe da prvostupanjski sud nije izveo druge personalne ili materijalne dokaze (sučeljavanje oštećenika i optuženika, majke optuženika, ispitivanje supruge optuženika, brata i policijskih službenika koji su prvi „uzeli izjavu“ oštećenika i slično), ukazujući da je od dana prijavljivanja kaznenog djela do uhićenja optuženika prošlo gotovo tjedan dana što ukazuje na upitnu vjerodostojnost navoda oštećenika koji je očito u zavadi sa optuženikom jer je isti izabrao suprugu koju oštećenik očito ne želi za svog sina.
14. Nije u pravu optuženik da je pobijanom presudom pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Pravilno je prvostupanjski sud prihvaćajući kao vjerodostojan iskaz žrtve FČ kojeg je ispravno ocijenio istinitim jer je sveobuhvatan, detaljan i jasan utvrdio da je optuženik kritične zgode istom izgovorio inkriminirane riječi prijetnje da će mu nanijeti zlo podmetanjem požara, govoreći mu da će sve porazbijati i zapaliti aute. U situaciji kada je optuženik izgovarao svom ocu inkriminirane riječi prijetnje, iste su, s obzirom na njihov sadržaj i okolnost da je optuženik ranije u tri navrata prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu svog oca FČ i majke EČ, objektivno podobne da kod žrtve izazovu osjećaj straha da će optuženik izgovoreno i ostvariti, radi čega je žrtva istog dana protiv optuženika podnio kaznenu prijavu.
15. Prvostupanjski je sud iznio jasne, detaljne i valjane razloge zbog kojih je prihvatio iskaz žrtve koji je detaljno, jasno i logično opisao početak i tijek inkriminiranog događaja, razloge zbog kojih je došlo do kraće verbalne prepirke između njega i optuženika, nakon čega mu je optuženik uputio inkriminirane riječi prijetnje. Isto tako, prvostupanjski je sud osnovano otklonio kao nevjerodostojnu obranu optuženika u kojoj on osporava da bi izgovorio navedene riječi prijetnje svom ocu, pri čemu je njegova obrana na raspravi djelom različita u odnosu na onu iznesenu u prethodnom postupku pa je nekonzistentna, time da optuženik nije iznio niti jedan prihvatljiv razlog zbog kojeg bi ga otac lažno teretio. Uz navedeno prvostupanjski je sud osnovano zaključio da iz njegove obrane proizlazi njegova fokusiranost na neriješene imovinskopravne odnose sa članovima svoje obitelji, te nezadovoljstvo zbog očevog neprihvaćanja njegove supruge.
16. Žalbeni prigovor kojim se ukazuje ne nevjerodostojnost iskaza žrtve jer da je od dana prijavljivanja kaznenog djela do uhićenja optuženika prošlo gotovo tjedan dana, ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza žrtve, jer navedeni vremenski razmak od podnošenja kaznene prijave žrtve do uhićenja optuženika od strane policijskih službenika, nije u nikakvoj vezi sa postupcima žrtve niti je od utjecaja na ocjenu vjerodostojnosti njegovog iskaza.
17. Optuženik u žalbi prigovara da sud nije proveo druge personalne ili materijalne dokaze, čime sugerira da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. U vezi s navedenim žalbenim navodima ukazuje se žalitelju da inkriminiranom događaju nije bilo prisutnih očevidaca, pa nije jasno koje bi to personalne ili materijalne dokaze trebalo izvesti na raspravi. Pored toga, uvidom u raspravni zapisnik od 18. kolovoza 2025. proizlazi da obrana nije iznosila dokazne prijedloge i suglasila se s dokazima optužbe, nakon čega su izvedeni dokazi optužbe, potom je optuženik iznio obranu, nakon čega stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, pa je dokazni postupak dovršen. Kraj takvog stanja stvari i u situaciji da obrana nije imala dokaznih prijedloga, nisu osnovani žalbeni prigovori da sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje.
18. Stoga, nije u pravu optuženik da je pobijanom presudom pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
19. Pobijajući odluku o kazni optuženik navodi da je izrečena kazna zatvora u trajanju osam mjeseci prestroga, te ukoliko sud utvrdi njegovu kaznenu odgovornosti , smatra da bi primjerena kaznenopravna sankcija bila uvjetna osuda.
20. Nije u pravu optuženik da je pobijanom presudom izrečena prestroga kazna. Naime, ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i u dijelu odluke o kazni te utvrdio da je prvostupanjski sud tijekom postupka individualizacije kazne utvrdio sve okolnosti sukladno članku 47. stavak 1. KZ/11 o kojima ovisi vrsta i visina kazne. Tako sud pravilno na strani optuženika nije utvrdio postojanje olakotnih okolnosti, a niti ih je optuženik isticao u žalbi, dok je kao otegotno prvostupanjski sud optuženiku ci jenio da je kazneno osuđivan zbog kaznenog dijela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 3. KZ/11 te mu je izrečena uvjetna kazna zatvora u trajanju osam mjeseci uz rok kušnje od dvije godine, koja presuda je postala pravomoćna 28.02.2024., te da je višestruko prekršajno kažnjavan, između ostalog u vremenskom razdoblju od 2023. do 2025. u četiri navrata zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu članova svoje obitelji, između ostalih i na štetu iste žrtve, svog oca. Stoga je osnovano prvostupanjski sud zaključio da optuženikovo ponašanje progredira iz prekršajne u kaznenu sferu, jer evidentno izrečene prekršajne kazne na njega nisu u dovoljnoj mjeri utjecale da se suzdrži od činjenja kaznenog djela na štetu iste žrtve, pri čemu ovo kazneno djelo čini u roku kušnje iz ranije kaznene presude, što ukazuje da ranija uvjetna osuda, iako izrečena zbog počinjenja drugačijeg kaznenog djela, istog nije odvratila od činjenja novog kaznenog djela.
21. Zbog navedenog, ovaj drugostupanjski sud smatra da je bezuvjetna kazna zatvora u trajanju osam mjeseci primjerena kazna izrečena optuženiku s obzirom na njegove osobne okolnosti, raniju višestruku prekršajnu kažnjavanost zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu iste žrtve, te cijeneći okolnost da je kazneno djelo počinio u roku kušnje iz ranije uvjetne osude, zbog čega nema mjesta blažem kažnjavanju, niti primjeni uvjetne osude koju žalitelj predlaže . Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna zatvora u dovoljnoj mjeri izražava društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, u dovoljnoj mjeri utječe na optuženika i druge osobe da se suzdrže od činjenja kaznenih djela utječući na njihovu svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te istovremeno omogućava optuženiku ponovno uključivanje u društvo, čime je podobna ispuniti svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11.
22. Budući žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijane presude, te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.
U Zagrebu 26. svibnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević
