REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-754/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Borku Bebiću, odvjetniku iz Splitu protiv tuženika: 1. Turističke zajednice Grada Omiša, OIB 33023528621, Omiš, Trg kneza Miroslava bb, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Livajiću, odvjetniku iz Omiša i 2. Kulturno povijesne udruge Omiški gusari, OIB: 76731688284, Omiš, Petra Preradovića 6, zastupanog po punomoćnici Tanji Bota, odvjetnici iz Splita, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika 2. Kulturno povijesne udruge Omiški gusari, OIB: 76731688284, Omiš, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-375/2025-7 od 6. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se, kao osnovana žalba tužiteljice i preinačuje rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkom V. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-375/2025-7 od 6. ožujka 2026. na način da isto u tom dijelu, sada, preinačeno glasi:

„ V. Nalaže se tuženicima da na jednake dijelove naknade tužiteljici troškove postupka u ukupnom iznosu od 4.633,33 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. ožujka 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II. Odbija se, kao neosnovana žalba tuženika 2. Kulturno povijesne udruge Omiški gusari, OIB: 76731688284, Omiš i u odnosu na njega potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-375/2025-7 od 6. ožujka 2026.

III. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 204,64 eura, sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice valjalo, kao neosnovan odbiti.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku pod 1. Turistička zajednica Grada Omiša (OIB: 33023528621) i tuženiku pod 2. Kulturno-povijesna udruga Omiški gusari (OIB 76731688284), Omiš da solidarno, u roku od 15 dana, na ime naknade neimovinske štete, isplate tužiteljici DP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 2.500.00 EUR, sa zateznom kamatom od dana 12. kolovoza 2015. godine do dana isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku pod 2. Kulturno-povijesna udruga Omiški gusari (OIB 76731688284), Omiš da solidarno sa tuženikom pod 1. Turistička zajednica Grada Omiša (OIB: 33023528621), u roku od 15 dana, na ime naknade neimovinske štete, isplati tužiteljici DP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 3.000.00 EUR, sa zateznom kamatom od dana 12. kolovoza 2015. godine do dana isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku pod 2. Kulturno-povijesna udruga Omiški gusari (OIB 76731688284), Omiš da solidarno sa tuženikom pod 1. Turistička zajednica Grada Omiša (OIB: 33023528621), u roku od 15 dana, na ime naknade imovinske štete, isplati tužiteljici DP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 392,00 EUR sa zateznom kamatom od dana 6. ožujka 2026. godine do dana isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. U preostalom se dijelu tužbeni zahtjev na naknadu štete spram tuženika odbija kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku pod 1. Turistička zajednica Grada Omiša (OIB: 33023528621) i tuženiku pod 2. Kulturno-povijesna udruga Omiški gusari (OIB 76731688284), Omiš da na jednake dijelove, u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška, isplate tužiteljici DP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 3.485,78 EUR, sa zateznom kamatom od 6. ožujka 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika pod 2. za naknadom parničnog troška.“

2. Protiv dijela ove presude u kojem je odlučeno o troškovima postupka (točke V. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog žaliteljice da se pobijana presuda, u pobijanom dijelu, preinači sukladno žalbenim razlozima.

3. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi i tuženik 2. Kulturno- povijesna udruga Omiški gusari iz Omiša ( dalje u tekstu: tuženik). Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog ovog žalitelja da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti, kao neosnovan odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka.

4. Sa žalbama žalitelja postupljeno je temeljem odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ).

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika 2. Kulturno-povijesna udruga Omiški gusari iz Omiša neosnovana.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se tuženicima naloži solidarno joj naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koju je pretrpjela u štetnom događaju od 18. kolovoza 2012., kada je u večernjim satima u Omišu na priredbi naziva „Gusarska bitka - Omiš 2012“, u sklopu te priredbe, neposredno pred početak nastupa grupe Magazin, sa pozornice (bine) na nju pao veliki zvučnik, zbog čega je zadobila teške tjelesne ozljede ( između ostalog prijelom desne podlaktice, ozljedu lica i potres mozga), smatrajući tuženike, kao organizatore navedenog okupljanja odgovornima za nastalu štetu koju je u tom štetnom događaju pretrpjela, utemeljen na odredbi čl. 1081. Zakona o obveznim odnosima („ Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23

– dalje: ZOO).

8. U ovom postupku nije sporno da je tužiteljica, tada u dobi od 12 godina, u štetnom događaju od 18. kolovoza 2012., kada je u večernjim satima u Omišu na priredbi naziva „Gusarska bitka - Omiš 2012“, u sklopu te priredbe, neposredno pred početak nastupa grupe Magazin, sa pozornice (bine) na nju pao veliki zvučnik, zadobila teške tjelesne ozljede (između ostalog prijelom desne podlaktice, ozljedu lica i potres mozga);

- da je tužiteljica u vezi ozljeda zadobivenih u navedenom štetnom događaju trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od jednog tjedna i slabog intenziteta u trajanju od 4 tjedna;

- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 do 3 minute, a potom sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, nakon čega je uslijedio strah srednjeg intenziteta u trajanju od deset dana, te strah blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima u trajanju od 4 do 6 tjedana;

- da je kod tužiteljice u vezi sa ovim ozljedama došlo do smanjenja opće, životne aktivnosti od 5%;

- da je kod nje zaostalo nagrđenje blažeg stupnja u vidu kozmetičkog defekta (ožiljka nakon obrade rane između nosa i gornje usne);

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć (nemedicinska, pomoć kod obavljanja osobne higijene jer je tužiteljica nosila gips) u trajanju od 3 tjedna po 2 sata dnevno te jedan tjedan po jedan sat dnevno;

- da je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja poslovni broj: Pn-1147/2015- 81 od 10. travnja 2025. ( presuda ovog suda poslovni broj: Gž-754/2025-2 od 9.lipnja 2025.) tuženiku 1. Turističkoj zajednici Grada Omiša pravomoćno naloženo da je tužiteljici na ime naknade neimovinske štete dužan isplatiti iznos od 3.000,00 eura i na ime imovinske štete iznos od 392,00 eura, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u izreci pod točkom I. i II. navedene presude budući je u tom postupku utvrđeno da je ovaj tuženik odgovoran za štetu koju iz navedenog štetnog događaja trpi tužiteljica i

- da je rješenjem ovog suda poslovni broj: Gž-754/2025-2 od 9.lipnja 2025., povodom žalbe tužiteljice, navedena presuda suda prvog stupnja ukinuta u dijelu u kojem je u preostalom dijelu, kao neosnovan odbijen zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženika 1. Turističku zajednicu Grada Omiša i u cijelosti u odnosu na tuženika 2. Kulturno-povijesnu udrugu Omiški gusari iz Omiša te je predmet u tom ukinutom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

9. Obzirom na žalbene navode žalitelja, sporna je pasivna procesna legitimacija tuženika 2. Kulturno povijesne udruge Omiški gusari iz Omiša i posljedično tome njegova odgovornost za štetu koju iz navedenog štetnog događaja trpi tužiteljica, kao i visina te štete.

10. Sud prvog stupnja je odlučujući o ovom zahtjevu tužiteljice i o ovim spornim pitanjima, nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao djelomično osnovan prihvatio takav zahtjev tužiteljice zaključujući, u bitnome, da su tuženici kao suorganizatori navedene javne priredbe solidarno odgovorni za štetu koju iz navedenog štetnog događaja trpi tužiteljica te tuženike obvezao da su tužiteljici solidarno, temeljem odredbe čl. 1100. u vezi odredbe čl. 19. ZOO dužni naknaditi neimovinsku štetu koju ista trpi zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 5.500,00 eura i imovinsku štetu na ime tuđe njege i pomoći u iznosu od 392,00 eura, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u izreci pobijane presude uzimajući pri tome u obzir sadržaj presude suda prvog stupnja poslovni broj: Pn-1147/2015-81 od 10. travnja 2025., koja je povodom žalbe tužiteljice, djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presudom i rješenjem ovog suda drugog stupnja poslovni broj: Gž-754/2025-2 od 9.lipnja 2025.

11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. ZPP na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna, osim u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka ( točka V. izreke).

11.1. Prije svega, u ovom postupku, obzirom na žalbene navode žalitelja, valja istaknuti da žalitelju nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje jer pobijana presuda sadrži u svemu pravilne razloge ( čl. 338. st. 4. ZPP), a time što nisu prihvaćeni njegovi određeni dokazni prijedlozi nije povrijeđeno njegovo pravo na pošteno suđenje, već to za posljedicu može imati pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a što u konkretnom predmetu, nije riječ.

11.2. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje žalitelj obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena zakonitost i pravilnost, radi čega je žalbu žalitelja u ovom dijelu valjalo, kao neosnovanu odbiti.

11.3. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj u svojoj žalbi.

13. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

14. Na temelju odredbe čl. 1081. ZOO proizlazi da organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu smrću ili tjelesnom ozljedom koju netko pretrpi zbog izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je neuobičajeno gibanje masa, opći nered i slično.

15. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

15.1. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO propisano je da to drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

15.2. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, a koja jasno proizlaze iz Potvrde Policijske postaje Omiš od 29. srpnja 2015. ( list 28 spisa), iskaza zakonske zastupnice tuženika 1. Turističke zajednice Grada Omiša, ŠP, te Službene zabilješka Policijske postaje Omiš od 19. kolovoza 2012. (list 29 spisa) sastavljene u vezi obavljenog obavijesnog razgovora sa AP, jasno proizlazi zaključak suda prvog stupnja da je jedan od organizatora navedenog javnog okupljanja, pored tuženika 1. Turističke zajednice Grada Omiša, bio i ovdje tuženik 2. Kulturno-povijesna udruga Omiški gusari iz Omiša, budući takav zaključak suda prvog stupnja nije uspio umanjiti ni ovaj tuženik u svojoj žalbi.

17. Naime, suprotno žalbenim navodima žalitelja, upravo iz službene zabilješke Policijske postaje Omiš od 19.kolovoza 2012., poslovni broj: 511-12-30-01, ( list 29 spisa) jasno proizlazi zaključak suda prvog stupnja da je jedan od suorganizatora navedenog javnog okupljanja bio i tuženik jer je AP, kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika 2. Kulturno povijesnu udrugu Omiški gusari ( list 30 spisa), između ostalog, naveo da je on kao odgovorna osoba ispred organizatora javnog okupljanja Gusarske bitke i koncerta grupe Magazin bio odgovoran i za postavljanje bine i da je on sve to nadgledao i osigurao redarsku službu preko tvrtke Europrotekt iz Splita, pa cijeneći sadržaj ove službene zabilješke i iskaz saslušane zakonske zastupnice tuženika 1. Turističke zajednice Grada Omiša ŠP, u kojem ista, između ostalog, navodi da je „...odgovornost za organizaciju Gusarske bitke na moru snosila TZ Grada Omiša, a odgovornost za organizaciju koncerta, koji se naravno odigrao na kopnu u gradu Omišu snosila je Kulturno povijesna udruga Omiški gusari...“ , proizlazi, i po pravnom shvaćanju ovog suda, kao suda drugog stupnja, pravilan, jasan i napose uvjerljiv zaključak suda prvog stupnja da je i ovaj tuženik bio jedan od suorganizatora navedenog javnog okupljanja u kojem je tužiteljica pretrpjela navedenu štetu i da je posljedično tome zajedno sa tuženikom 1. Turističkom zajednicom Grada Omiša solidarno odgovoran za štetu koju iz tog štetnog događaja trpi tužiteljica, radi čega je žalba tuženika neosnovana i u ovom dijelu.

18. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja valja istaknuti i da tužiteljica, kao oštećenica ničim nije pridonijela, da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ( čl. 1092. ZOO) jer iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je u trenutku štetnog događaja – trenutku kada je na nju pao zvučnik, stajala iza zaštitne ograde i da je do pada došlo uslijed prejakih zvukova basa, pa je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

19. Cijeneći sadržaj odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO te nalaze i mišljenja vještaka medicinske struke dr. Sanje Batina, dr. EP i dr. NP (list 165-169 spisa) o zadobivenim ozljedama tužiteljice i posljedicama koje zbog toga trpi te njenu životnu dob, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici na ime pravične novčane naknade za neimovinsku štetu koju trpi iz navedenog štetnog događaja dosudio novčani iznos od 5.500,00 eura i iznos od 392,00 eura na ime imovinske štete, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev kao neosnovan odbio, pa je žalbu tuženika valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

20. Posljedično tome, valjalo je, kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom II. ove presude.

21. Međutim, odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova postupka sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici odmjerio troškove postupka u iznosu od 3.485,78 eura. Naime, prihvaćajući zaključak suda prvog stupnja o troškovima postupka koje valja priznati tužiteljici, proizlazi da zbroj ukupno priznatih troškova postupka, osim troškova koji se odnose na trošak medicinskog vještačenja, iznosi 3.850,00 eura, a ne 2.850,00 eura, kako to pogrešno zbraja sud prvog stupnja, pa kada se ovaj iznos, primjenom Tbr. 46. Odvjetničke Tarife, uveća za obračunati PDV proizlazi da ukupni trošak tužiteljice ( osim troškova provedenog medicinskog vještačenja) iznosi 4.812,50 eura koji uvećan za troškove sudske pristojbe na presudu u iznosu od 122,10 eura iznosi i da joj posljedično tome obzirom na njezin uspjeh u ovom postupku od 78% (89%-11%), s osnove njenog zastupanja i troškova sudske pristojbe na presudu pripada pravo na troškove postupka u iznosu od 3.848,99 eura te, suprotno zaključku suda prvog stupnja, pripadaju joj u cijelosti i troškovi medicinskog vještačenja u iznosu od 784,35 eura, pa joj posljedično tome u ovom postupku pripada pravo na ukupne troškove postupka u iznosu od 4.633,33 eura, kako to pravilno ističe i tužiteljica u svojoj žalbi, a koje su joj solidarno dužni naknaditi tuženici.

22. Posljedično tome valjalo je kao osnovanu prihvatiti žalbu tužiteljice i na temelju odredbe 373. točke 3. i čl. 380. točke 3. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

23. Obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojom žalbom i da je zahtijevala naknadu troškova postupka koji se odnose na trošak sastava njene žalbe ( Tbr. 10. st. 1. Tarife u vezi odredbe Tbr. 46. i 54. Tarife) i troškove sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 314,01 eura, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u vezi odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, tužiteljici je valjalo priznati zahtijevane troškove postupka na ime sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura ( Tbr. 10. st. 4. Odvjetničke tarife), a sve obzirom na činjenicu da je tužiteljica ovu svoju žalbu podnijela protiv rješenja o troškovima postupka sadržanom u izreci pod točkom V. navedene presude te iznos od 79,64 eura na ime troškova sudske pristojbe odnosno ukupno joj je trebalo priznati troškove postupka u iznosu od 204,64 eura i tuženike obvezati iste naknaditi tužiteljici, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka valjalo, kao neosnovan odbiti, pa je posljedično tome odlučeno kao u izreci pod točkom III. ove presude.

Pula - Pola, 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris