REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Kž-218/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Dragane Kos Milevoj kao predsjednice vijeća, Edvine Draguzet Suevich i Helene Poropat kao članova vijeća, uz sudjelovanje Danijele Paulišić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3 u svezi sa st. 2 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o osobno podnesenoj žalbi okrivljenika AH, žalbi okrivljenika AH podnesenoj putem branitelja Bepa Marušića, odvjetnika iz Splita te žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-68/2026-23 od 24. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika AH te se potvrđuje prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu.

r i j e š i o  j e

II. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu te se u oslobađajućem dijelu ukida prvostupanjska presuda i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-68/2026-23 od 24. ožujka 2026. okrivljenik AH oglašen je krivim zbog dva kaznena djela u stjecaju protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3 u svezi sa st. 2 KZ/11 te mu je za svako počinjeno kazneno djelo utvrđena kazna zatvora od po sedam mjeseci te je okrivljenik AH osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju kaznu mu je temeljem čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. prosinca 2025. pa nadalje.

1.1. Temeljem čl. 69. KZ/11 okrivljeniku AH izrečena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava te je određeno da mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1 u svezi s čl. 145. st. 2, toč. 1 i 6 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik AH obvezan je na naknadu troškova kaznenog postupka u iznosu od 1.045,50 eura od čega iznos od 745,50 eura predstavlja troškove sudsko-medicinskog vještačenja, dok iznos od 300,00 eura predstavlja paušalnu svotu sve u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

1.3. Nadalje, temeljem čl. 453. toč. 3 ZKP/08 okrivljenik AH oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – sprječavanjem dokazivanja iz čl. 306. st. 1 KZ/11.

1.4. Temeljem čl. 149. st. 1 ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2, toč. 1 do 5 ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava (u odnosu na oslobađajući dio presude).

2. Protiv osuđujućeg dijela pobijane presude žalbu pravodobno podnosi okrivljenik AH osobno te putem branitelja odvjetnika Bepa Marušića zbog bitnih povredi odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona te odluke o kazni s prijedlogom da se pobijani dio presude preinači na način da se okrivljenik oslobodi optužbe za sva kaznena djela za koja se tereti, a podredno da se okrivljeniku izrekne uvjetna osuda. U osobno podnesenoj žalbi okrivljenik osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka IH i ZH navodeći da su njihovi iskazi neistiniti, da nema dokaza koji bi potkrjepljivali njihove iskaze, da njegova supruga IH želi razvod braka i da ga se na neki način želi riješiti. Također smatra da se cijela presuda temelji na "rekla

– kazala" svjedocima, a da iskaz svjedoka PH je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio irelevantnim. Također traži da se provede i drugo psihijatrijsko vještačenje jer se ne slaže s tvrdnjom vještaka da je on ovisnik o alkoholu, da nije uspio tražiti drugo vještačenje jer je već bio osuđen bez prilike da mu se dopusti uvid u spis. Predlaže da se njegova žalba prihvati, odredi drugo vještačenje po psihijatru i da se kao svjedok pozove i konobarica VH. Slijedom sadržaja tako podnesene žalbe proizlazi da okrivljenik prvostupanjsku presudu u osuđujućem dijelu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.1. Osobno podnesena žalba po okrivljeniku te žalba okrivljenika podnesena po branitelju razmatrane su kao jedinstvena žalba okrivljenika.

2.2. Nadalje, protiv oslobađajućeg dijela pobijane presude žalbu pravodobno podnosi ODO Split zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede Kaznenog zakona s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola temeljem čl. 474. st. 1 ZKP/08 koje je vratilo spis ovom sudu.

5. Žalba okrivljenika AH nije osnovana.

6. Iako okrivljenik podnosi žalbu i zbog, kako navodi, povrede postupovnih povredi, u razlozima žalbe niti ne navodi na koje bitne povrede odredaba kaznenog postupka smjera. Drugostupanjski sud ispitao je po službenoj dužnosti pobijanu presudu te nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti iz čl. 476. st. 1, toč. 1 ZKP/08.

6.1. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka IH i ZH uz navode da IH ima razloga neosnovano teretiti okrivljenika jer se radi o njegovoj supruzi koja se želi razvesti, da je toj svjedokinji sud neopravdano povjerovao i u dijelu iskaza u kojem je govorila da je okrivljenik kritične zgode bio alkoholiziran, a da svjedok ZH kao i svjedokinje iz Centra za socijalnu skrb ionako nemaju neposrednih saznanja i da sva saznanja crpe iz iskaza svjedokinje IH. S druge strane žalitelj smatra da je prvostupanjski sud zanemario značaj svjedočkog iskaza svjedoka PH. Također smatra da je prvostupanjski sud neosnovano otklonio kao neistinitu i nevjerodostojnu obranu okrivljenika. Dakle, u okviru ove žalbene osnove okrivljenik osporava zaključak prvostupanjskog suda sugerirajući preocjenu izvedenih dokaza posebice iskaza IH, time što smatra da treba provesti i psihijatrijsko vještačenje po drugom vještaku i ispitati svjedokinju VH, konobaricu iz kafića.

6.2. Nasuprot takvim žalbenim navodima okrivljenika po nalaženju ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud iskaz svjedokinje IH ocijenio vjerodostojnim i temeljem tog iskaza utvrđivao odlučne činjenice u postupku, a u skladu sa njezinim iskazima su i iskazi svjedoka ZH i ĆH. Tako ovaj drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je iskaz žrtve IH vjerodostojan i životan te da neovisno o tome što su žrtva i okrivljenik u procesu razvoda i ne žive zajedno, žrtva je detaljno opisala sadržaj telefonskog razgovora kritične zgode pa je tako navela da je razgovor s okrivljenikom trajao pola sata, da je okrivljenik u početku lijepo razgovarao s njihovim zajedničkim sinom, pristojno je razgovarao i s njom, ali kada je spomenula da su djetetu propisani lijekovi koje treba uzimati, da je tada okrivljenik koji je očito bio pijan počeo joj glasno govoriti da ona samovoljno djetetu daje terapiju, da joj nikada neće dati razvod, a potom izgovorio da će nju strpati u grob ukoliko dobije zatvor za požar i da će dignuti u zrak Hrvatski zavod za socijalni rad jer su njegovo dijete upisali u vrtić bez njegove suglasnosti zbog čega je sve odmah dojavila policiji. Pravilno nalazi prvostupanjski sud da iskaz žrtve, a vezan uz inkriminaciju da će nju strpati u grob ukoliko dobije zatvor za požar kao i da će dignuti u zrak Hrvatski zavod za socijalni rad, nalaze potporu u okolnostima što se protiv okrivljenika vodi drugi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Splitu, a vezano za postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik dana 19. svibnja 2024. ispred stana u kojem je tada živjela žrtva i u kojem se nalazio i ZH zapalio vozilo kojim se koristio ZH uslijed čega je došlo do požara i na drugim vozilima i na drugoj imovini. Za taj događaj protiv okrivljenika je potvrđena optužnica zbog kaznenog djela iz čl. 215. KZ/11. Osim toga, iz iskaza svjedokinje ĆH, djelatnice Centra za socijalnu skrb, a koja je saznala za sadržaj pr ijetnje koju je okrivljenik izgovorio prilikom inkriminirane zgode i to da će dignuti u zrak Hrvatski zavod za socijalni rad u Splitu, iz njezinog iskaza doista proizlazi da je dijete trebalo upisati u vrtić da je Centar pokušao kontaktirati AH kako bi dao suglasnost za upis djeteta, no kako se isti nije javljao na pozive, to je dijete upisano u vrtić temeljem suglasnosti majke. Upravo ovi dijelovi iskaza svjedokinje ĆH u suglasju su sa dijelom iskaza žrtve IH kada žrtva tvrdi da je dizanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad okrivljenik spominjao u kontekstu što je dijete upisano u vrtić bez njegove suglasnosti. Također iako je svjedok ZH posredan svjedok jer saznanja crpi iz onoga što mu je o inkriminiranom događaju ispričala žrtva, pravilno sud i njegov iskaz cijeni vjerodostojnim i to stoga što p rijetnja upućena žrtvi da će ju strpati u grob ukoliko dobije zatvor za požar nalazi potporu u konkretnom događaju vezano za požar vozila kojim se koristio ovaj svjedok, a radi se o događaju od 19. svibnja 2024. kada je zapaljeno vozilo ZH ispred stana u kojem su tada boravili žrtva i svjedok ZH. Prema tome, iskaz žrtve je po nalaženju ovog drugostupanjskog suda okolnostan, uvjerljiv i potkrijepl jen u detaljima događajima koji su se stvarno zbili.

6.3. Stoga je prvostupanjski sud na temelju svih izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te je savjesnom ocjenom dokaza pravilno kao vjerodostojne ocijenio iskaze svjedoka IH, ZH i svjedokinje – djelatnice centra ĆH te temeljem tih iskaza pravilno utvrdio da je okrivljenik počinio dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2 i 3 KZ/11 te je za sva svoja utvrđenja u odnosu na kaznena djela prijetnji za koja je okrivljenik oglašen krivim dao valjane i logične razloge.

6.4. Tako je prvostupanjski sud pravilno cijenio i sadržaj iskaza svjedoka PH, osobe koja se nalazila u kafiću kada je okrivljenik uputio telefonski poziv IH. Imenovani svjedok iskazao je da je okrivljenik s nekim pričao na mobitel, da ne zna ni s kim ni o čemu jer tome nije pridavao pažnju pa da nije čuo da li je okrivljenik u bilo kojem trenutku budno reagirao ili povisio ton u govoru kada je pričao na mobitel. Taj iskaz prvostupanjski sud je pravilno ocijenio na način da temeljem njega ni ne može utvrđivati odlučne činjenice u postupku, a vezano uz samo kazneno djelo jer iz njegovog iskaza proizlazi da ovaj svjedok nije ni obraćao pažnju na razgovor koji je okrivljenik mobitelom vodio u kafiću pa i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda iskaz tog svjedoka nema takav značaj koji mu pridaje žalitelj jer svjedok osim što je vidio da okrivljenik s nekim priča na mobitel nije ni obraćao pažnju na sadržaj razgovora.

6.5. Nadalje, vezano uz provedeno psihijatrijsko vještačenje okrivljenika obrana okrivljenika na raspravi održanoj dana 26. veljače 2026. navela je da pridržava pravo da se o primjedbama na iskaz vještakinje očituje naknadno, time što ni na sljedećoj raspravi od 23. ožujka 2026. prijedlozi koji se sada ističu u žalbi nisu isticani već je prije završetka dokaznog postupka konstatirano da stranke nemaju primjedbi na tijek dokaznog postupka niti daljnjih dokaznih prijedloga. Osporavajući nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje žalitelj se ne slaže s utvrđenjem prvostupanjskog suda da je okrivljenik ovisnik o alkoholu. Međutim, nasuprot tome pravilno je prvostupanjski sud nalaz i mišljenje o provedenom psihijatrijskom vještačenju ocijenio stručnim i objektivnim jer se nalaz i mišljenje temelji na osobnom pregledu okrivljenika i medicinske dokumentacije koju je na raspolaganju imala psihijatrijska vještakinja. Osim toga, niti žalbenim prigovorima koji se svode na to da okrivljenik traži drugo mišljenje nisu dovedena u pitanje pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda vezano uz provedeno psihijatrijsko vještačenje okrivljenika.

6.6. Žalitelj sada u žalbi predlaže da se u postupku sasluša i svjedokinja VH, konobarica iz kafića ne navodeći na koje bi okolnosti ista trebala iskazivati, a radi se o svjedokinji koja nije predlagana na raspravi kada su predlagani i prihvaćeni drugi svjedoci obrane (svjedoci PH i brat okrivljenika OH). Po nalaženju ovog drugostupanjskog suda ispitivanjem svjedokinje VH ne bi se utvrdilo drugačije činjenično stanje od onoga kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, vezano uz telefonski razgovor okrivljenika kojeg je vodio iz kafića ispitani su svjedoci koje je predložila obrana u dokaznom postupku, svjedok PH i brat okrivljenika OH koji je iskoristio blagodat nesvjedočenja.

6.7. Stoga je prvostupanjski sud činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio te pravilno postupio kada je okrivljenika oglasio krivim za dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2 i 3 KZ/11 s obzirom su pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda da je okrivljenik prijetio svojoj supruzi – bliskoj osobi usmrćenjem, a djelatnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad prijetio da će nanijeti zlo eksplozijom, a djelo je počinjeno prema službenim osobama u svezi s njihovim radom. Stoga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio Kazneni zakon kada je okrivljenika oglasio krivim za dva kaznena djela iz čl.139. st. 2 i 3 KZ/11 počinjena u stjecaju.

7. Nadalje, nije u pravu okrivljenik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni. U podnesenoj žalbi okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud, a s obzirom da na strani okrivljenika nije utvrdio nikakve otegotne okolnosti okrivljeniku izrekao prestrogu bezuvjetnu kaznu zatvora i to jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a postavlja se pitanje zašto prvostupanjski sud okrivljeniku nije izrekao uvjetnu osudu.

7.1. Nasuprot izloženim žalbenim prigovorima vezano uz odluku o kazni valja navesti da je sud dužan obrazložiti kaznu koju je izrekao pri čemu nije dužan obrazlagati zašto nije primijenio uvjetnu osudu kada takva sankcija u konkretnom slučaju nije primijenjena. Prilikom odmjeravanja kazne po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu sve okolnosti iz čl. 41. i čl. 47. st. 1 KZ/11. Pri tom je prvostupanjski sud pravilno ocijenio stupanj krivnje okrivljenika, a to je da je dva kaznena djela iz čl. 139. st. 2 i 3 KZ/11 počinio sa izravnom namjerom, a pravilno je cijenio i okolnosti iz čl. 47. st. 1 KZ/11 pa su tako kao olakotne pravilno cijenjene okolnosti dosadašnje kaznenopravne neosuđivanosti okrivljenika, smanjena ubrojivost prilikom počinjenja kaznenog djela te složeni obiteljski odnosi između okrivljenika i oštećenice s kojom se okrivljenik nalazi u postupku razvoda braka. S druge pak strane prvostupanjski sud na strani okrivljenika nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti. S obzirom na to prvostupanjski sud je utvrdio adekvatne pojedinačne kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci za svako od dvaju počinjenih kaznenih djela iz čl. 139. st. 2 i 3 KZ/11, a imajući u vidu da je za svako od počinjenih kaznenih djela propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Potom je prvostupanjski sud primjenom pravila o stjecaju iz čl. 51. st. 1 i 2 KZ/11 okrivljenika osudio na primjerenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Pri tom se prvostupanjski sud pravilno rukovodio okolnostima koje predstavljaju osnovu za ocjenu ličnosti okrivljenika i ukupnost počinjenih kaznenih djela u stjecaju. Što se tiče ličnosti okrivljenika prvostupanjski sud je pravilno na temelju nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka utvrdio da je okrivljenik osoba sa niskim pragom tolerancije na frustracije, razdražljivost, sklonost agresivnom i impulzivnom reagiranju kao i nekritičnost prema vlastitom alkoholizmu i prema problemima koje stvara u obitelji, uz utvrđenja suda da je kaznena djela za koja je oglašen krivim počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu i da postoje opasnosti da takva stanja i ubuduće mogu poticajno djelovati za počinjenje težeg kaznenog djela. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je okrivljeniku nužno izreći bezuvjetnu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine kojom kaznom će se postići svrha kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11.

8. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao i sigurnosnu mjeru iz čl. 69. KZ/11 obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i koja može trajati do prestanka izvršenja kazne s obzirom na pravilna i potpuna utvrđenja da je okrivljenik kaznena djela za koja je oglašen krivim počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu jer postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.

9. Kao što je već istaknuto u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude žalbu je uložilo ODO Split iz žalbenih osnova kao što je naznačeno pod točkom 2.2. ove odluke.

9.1. Žalba ODO Split je osnovana.

9.2. Naime, i po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća u dijelu oslobađajuće pobijane presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 306. st. 1 KZ/11, počinjena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1, toč. 11 ZKP/08. Prvostupanjski sud osim što je sumarno naveo pod točkom 33. pobijane presude da ne nalazi utvrđenim da je na strani okrivljenika postojala namjera za sprječavanjem dokazivanja upućenom prijetnjom već da se radi o prijetnji upućenoj i ZH, prvostupanjski sud je propustio izložiti argumentaciju temeljem koje je došao do takvog zaključka pa se presuda u odnosu na oslobađajući dio niti ne može ispitati.

9.3. Osim toga, osnovana je i žalba ODO Split zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, iako prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da je okrivljenik u telefonskom razgovoru rekao IH da će ZH strpati u grob ukoliko dobije zatvor za požar, a koje riječi je IH prenijela ZH, prvostupanjski sud je propustio analizirati cjelokupni iskaz svjedoka ZH ali i svjedokinje IH posebice u onim dijelovima kada su ovi svjedoci iskazivali o tome da je okrivljenik već ranije od IH tražio da prenese ZH da povuče kaznenu prijavu zbog paleži Peđinog automobila, a što je ona prenijela ZH koji joj je rekao da neće povući svoju prijavu . Svjedok oštećenik ZH o okolnostima koje iznosi svjedokinja IH da bi okrivljenik ranije tražio od ZH da povuče kaznenu prijavu protiv njega što ovaj nije htio učiniti, o ovim okolnostima se nije ni očitovao. Osim toga, i isticanje okolnosti u žalbi ODO Split da je prijetnja u svom sadržaju kako je prethodno naznačeno upućena oštećeniku ZH svega dva dana nakon što je potvrđena optužnica u predmetu Općinskog suda u Splitu Kov-557/2024 radi izazivanja požara na vozilu kojim se oštećenik tada koristio , a u kojem postupku bi ZH trebao iskazivati kao svjedok. Slijedom toga, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će prvenstveno ukloniti postupovnu povredu na koju mu je ukazano te će u ponovljenom postupku na okolnosti na koje mu je ukazano ovom ukidnom odlukom ispitati svjedoka ZH, razmotriti potrebu ponovnog ispitivanja svjedokinje IH i uzeti u obzir okolnost što je dva dana ranije potvrđena optužnica u predmetu Kov-557/2024. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud će u odnosu na kazneno djelo iz čl. 306. st. 1 KZ/11 donijeti novu presudu te je obrazložiti sukladno odredbi čl. 459. ZKP/08 pri čemu je dužan uz ocjenu vjerodostojnosti iskaza navesti i razloge kojima se rukovodi prilikom rješavanja pravnih pitanja.

10. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Puli – Pola 26. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragana Kos Milevoj