REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ob-17/2026-2

U IM E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Milkoviću, odvjetniku iz Siska protiv tuženika PF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariu Boniću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji poslovni broj P Ob-295/2023-30 od 9. siječnja 2026. na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji poslovni broj P Ob-295/2023-30 od 9. siječnja 2026.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se da bračnu stečevinu NF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i PF, OIB: [osobni identifikacijski broj] čini nekretnina upisana u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], kuća, zgrada i dvorište u [adresa]².

II Utvrđuje se da su NF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i PF, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], kuća, zgrada i dvorište u [adresa]².

III Nalaže se tuženiku PF da naknadi tužiteljici NF trošak parničnog postupka u iznosu od 6.821,46 eura, u roku od 15 dana.“

2. Tu presudu u cijelosti pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). Navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Osim toga da nije vidljivo zašto sud nije u obzir uzeo pravnu argumentaciju i tumačenje tuženika te da presuda nije sastavljena u skladu s čl. 338. ZPP. Nadalje da sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje, dok u dijelu u kojem je utvrđivao činjenično stanje, isto je višekratno pogrešno utvrđeno. Prvostupanjski sud da je pogrešno dao apsolutnu vjerodostojnost iskazima svjedoka tužiteljice ne uzimajući u obzir objektivne dokaze o različitim prebivalištima stranaka, financijskom statusu stranaka i odsutnosti kontinuiranog zajedničkog života te da je pogrešno ocijenio materijalne dokaze i financijski doprinos tužiteljice čime da je povrijeđen čl. 8. ZPP. Ističe da je nekretnina koja je predmet spora kupljena isključivo sredstvima tuženika, putem kredita HPB-a, a koji kredit je glasio na njegovo ime, dok tužiteljica nije financijski sudjelovala u stjecanju predmetne nekretnine. Predlaže da se njegova žalba uvaži te pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim navodima, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode tuženika te je predložila odbiti njegovu žalbu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako ni one koje žalitelj ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu ukazuje tuženik u žalbi.

6. Obrazloženje presude sadrži sve što sukladno čl. 338. st.4. ZPP treba sadržavati, prvostupanjski se u pobijanoj odluci očitovao o svim prigovorima tuženika pa stoga nije počinjena ni bitnu povreda iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 338. st.4. ZPP na koju također u žalbi neosnovano ukazuje tuženik.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da bračnu stečevinu nje i tuženika čini nekretnina upisana u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], kuća, zgrada i dvorište u [adresa]² te da se utvrdi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u ½ dijela predmetne nekretnine.

8. Među strankama nema spora o tome da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne upisan tuženik u cijelosti te da je tuženik tu nekretninu kupio 2018. iz sredstava kredita ostvarenog kod HPB – stambene štedionice d.d..

9. I u ovoj fazi postupka sporno je postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice i tuženika u vremenu kada je predmetna nekretnina kupljena te da li stoga predmetna nekretnina predstavlja bračnu (izvanbračnu) stečevinu stranaka.

10. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza (iskaza svjedoka, stranaka i uvida u dokumentaciju koja prileži spisu) utvrdio slijedeće odlučne činjenice;

- da su tužiteljica i tuženik od 2011. pa do 2023. živjeli u životnoj zajednici koja je imala sve elemente izvanbračne zajednice što da proizlazi iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka (NFC koja je kazivala da su tužiteljica i tuženik u proljeće 2011. započeli zajednički život kao partneri, da su živjeli od zarade tužiteljice koja je radila kao maserka u kampu, dok tuženik u to vrijeme nije radio; iskaza svjedoka AF u čijem su stanu u [adresa] stranke stanovale od proljeća 2011. (travanj ili svibanj), pa sve do listopada 2011. kada su otišli, koji je kazivao da su stranke na njega ostavile dojam bračnog para te da mu je nekada najamninu plaćala tužiteljica, a nekada tuženik; svjedoka RF koja je kazivala da je tužiteljica 2011. započela zajednički život s tuženikom, da se tuženik doselio k njoj, da tada nije bio zaposlen te da su stranke tada živjele zajedno kao izvanbračni partneri i u to vrijeme dijelile su svoje financije zajednički; svjedoka DF koja je kazivala da je tuženika upoznala 2014. kada je sa tužiteljicom došao živjeti u [adresa], da su unajmili kuću u njezinom susjedstvu i da su živjeli zajedno kao partneri ali da se nisu vjenčali, te da su cijelo vrijeme živjeli zajedno do 2023. kada se tužiteljica vratila u svoju roditeljsku kuću; svjedoka PFC koja je kazivala da su stranke počele zajednički život u Poreču 2010. ili 2011. koji zajednički život je trajao sve do 2022., a bio je u formi izvanbračne zajednice; svjedoka ĆF koji je kazivao da su njegova majka i tuženik živjeli kao izvanbračni par ili svaki drugi bračni par od 2011. pa do 2022. Neprekidno; svjedoka CF koja je kazivala da su stranke došle k njoj radi kupnje kuće u [adresa], da nije znala u kakvom su oni odnosu, ali je stekla dojam jednog skladnog para, da je tužiteljica predstavila sebe i tuženika kao svog partnera, a tuženik tome tada nije prigovorio; svjedoka VF koji je kazivao kako poznaje tužiteljicu od djetinjstva kao sugrađanku, a tuženika je upoznao kad je došao k njima radi kupnje njihove kuće s tužiteljicom, da su se predstavili kao par te da je on je stekao dojam da se radi o jednom skladnom paru);

- da sadržaj poruka tuženika upućenih tužiteljici elektroničkom poštom ukazuju da je priroda njihova odnosa bila daleko prisnija i emotivnija od odnosa radnih kolega i poznanika;

- da su tužiteljica i tuženik bili prijavljeni na istoj adresi [adresa] u [adresa] i to tuženik od 2. travnja 2019., dok je tužiteljica na toj adresi imala prijavljeno boravište od 2. travnja 2019. do 2. travnja 2020.;

- da je tužiteljica sudjelovala u otplati kredita na način da je tuženiku davala pola iznosa rate kredita, a što je dokazala u spis priloženim nalozima za uplatu i potvrdama u kojima je naveden opis plaćanja (rate kredita za kuću), a koje potvrde je potpisao i tuženik kao primatelj a da je isto utvrđeno i iz iskaza svjedoka: NFC koja je kazivala da je kredit za kupnju kuće podigao tuženik, a rate istog kredita su otplaćivali zajedno; svjedoka RF koja je kazivala da je tuženik podigao kredit za kupnju kuće, ali su rate kredita otplaćivali zajedno, svaki po pola; svjedoka DF koja je kazivala da su stranke imali zajedničke financije i da su oboje plaćali pola rate kredita za kuću, te da je ona za račun tužiteljice znala plaćati ove rate uplatnicom kada tužiteljica to nije mogla; svjedoka PFC i SF djece tužiteljice koji su kazivali da su stranke skupa 2018. kupili kuću u [adresa] iako je tuženik podigao kredit za kupnju ove kuće na sebe jer je imao stalni radni odnos, te su rate kredita plaćali zajedno kao i sve što su kupovali; svjedoka VF koji je kazivao da su se stranke predstavili kao par koji zajedno kupuje kuću i koji će u toj kući zajedno živjeti s djetetom;

- da predmetna kuća nije bila odmah useljiva i da su u istu ulagali na način da su promijenili stolariju, uredili kupaonu, promijenili ulazna vrata i vrata na tavan, te da su dijelili sve troškove o čemu je kazivao svjedok SF.

11. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud pozivom na odredbe čl. 36. st. 1. u vezi s čl. 11. st. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.; dalje: ObZ) zaključuje da je između stranaka postojala izvanbračna zajednica u razdoblju od 2011. do 2023. a koja je zajednica imala sve elemente propisane za takvu zajednicu jer je utvrđeno postojanje životne zajednice dvoje ljudi različitog spola koje nisu u braku, zajedničko stanovanje, emocionalna i imovinska povezanost koja je vidljiva drugim osobama, odnosno postojanje zajedničkog života stranaka koji su živjeli kao skladni bračni drugovi, pa kako je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice predmetna nekretnina kupljena sredstvima stečenim radom, odnosno potječe od te imovine zaključuje da ista predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka i to svakog u ½ dijela sukladno odredbi čl. 36. st.3. ObZ. Pri tome, shvaćanje je prvostupanjskog suda kako za odluku u ovom sporu nije odlučno to što je nekretnina plaćena sredstvima kredita čiji je korisnik samo jedan bračni (izvanbračni) drug, niti koliko je doprinos pojedinog bračnog (izvanbračnog) druga kraj činjenice da je nekretnina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice te su samim time na temelju odredbe čl. 36.st.3. ObZ (izvan)bračni drugovi suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima, ako nisu drugačije ugovorili pa je posljedično ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučio kao u izreci pobijane presude.

12. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelost prihvaća i ovaj sud a žalbeni navodi ne dovode u sumnju zakonitost pobijane odluke.

13. Prema odredbi čl.11. st.1. i 2. ObZ odredbe toga zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine i takva zajednica stvara osobne i imovinske učinke kao i bračna zajednica.

13.1. Prema odredbi čl. 36. st.1. i 3. ObZ bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine ako nisu drugačije ugovorili.

14. Prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno utvrdio postojanje kako ekonomske tako i životne i emotivne zajednice života između tužiteljice i tuženika temeljem analize svakog pojedinačnog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP imajući u vidu prvenstveno iskaze saslušanih svjedoka koju su u bitnome suglasno kazivali kako se stranke živjele zajedno od 2011. do 2022. ili 2023., predstavljajući se kao par (kao partneri) te s ih tako doživljavali i svi saslušani svjedoci, da su si međusobno pomagali (i financijski kada je jedan do njih bio nezaposlen), da je tužiteljica čuvala dijete tuženika iz prvog braka za vrijeme kada je tuženik zbog sezonskog rada bio na moru, da su zajedno posjećivali prijatelje i susjede, bili zajedno na vjenčanju tužiteljičine kćeri, zajedno rješavali svakodnevne životne situacije, da su zajedno podmirivali financijske obveze, i oko najma stana u [adresa] i plaćanja rata kredita za predmetnu nekretninu, da su zajednički nastupali kao kupci predmetne nekretnine i zajednički renovirali predmetnu kuću u kojoj su živjeli i imali prijavljeno prebivalište od 2. travnja 2019. do 2. travnja 2020.

14.1. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da je tužiteljica vrijeme trajanja životne zajednice s tuženikom bila neudana žena, a tuženik je bio neoženjen muškarac, da je njihova životna zajednica trajala znatno dulje od tri godine, da je ista predstavljala u potpunosti i ekonomsku i emotivnu zajednicu te je imajući u vidu sve ove okolnosti, pravilno zaključio o postojanju izvanbračne zajednice između tužiteljice i tuženika u razdoblju od 2011. do 2023. Kraj činjenice da je predmetna nekretnina kupljena 2018., dakle, za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka sredstvima kredita kojeg je ostvario tuženik koji je u to vrijeme bio zaposlen (dakle, iz sredstava stečenih radom) prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ta nekretnina predstavlja (izvan) bračnu stečevinu stranaka te da su stranke sukladno zakonskoj presumpciji iz čl. 36. st.3. ObZ njezini suvlasnici u jednakim dijelovima, budući da nisu drukčije ugovorili, pa je posljedično pravilno primijenio materijalno pravo kad je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

15. Žalbeni navodi tuženika da je nakon prestanka izvanbračne zajednice nastavio sam otplaćivati rate kredita nisu od utjecaja na pravilnost pobijane presude kraj utvrđenja da je predmetna nekretnina stečena radom tijekom trajanja izvanbračne zajednice slijedom čega predstavlja bračnu stečevinu stranaka, a eventualne uplate tuženika nakon prestanka izvanbračne zajednice mogu biti predmet zasebnog obveznopravnog zahtjeva, ali ne utječu na utvrđene suvlasničke udjele na nekretnini.

16. U odnosu na žalbene prigovore tuženika da je njegov financijski doprinos u stjecanju predmetne nekretnine bio veći navesti je da je sukladno čl. 36. st.3. ObZ bračni drugovi, odnosno izvanbračni drugovi na koje se primjenjuju ista imovinskopravna pravila, u jednakim su dijelovima suvlasnici bračne stečevine ako nisu drugačije ugovorili. Budući da između stranaka nije postojao drugačiji sporazum o imovinskim odnosima pravilno je sud prvog stupnja utvrdio suvlasništvo svakog od njih u ½ dijela.

16.1. Pri tome navesti je da nije osnovan niti žalbeni navodi tuženika da je za utvrđenje izvanbračne stečevine bilo potrebno utvrđivati doprinos svakog partnera pri čemu se žalitelj poziva na odredbu čl. 11. st.2. ObZ. Navedenom odredbom uređuje se pravno izjednačavanje izvanbračne zajednice s bračnom zajednicom, dok se za imovinu stečenu tijekom trajanja takve zajednice primjenjuju odredbe o bračnoj stečevini pa tako i zakonska presumpcija iz čl. 36. st. 3. ObZ o jednakim suvlasničkim udjelima na bračnoj stečevini.

16. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, to je valjalo odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I i II izreke kao i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III izreke koju žalitelj pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

17. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je primjenom odredbe čl. 166. st.1. u vezi s čl. 154. st.1. ZPP budući je žalba tuženika odbijena kao neosnovana.

Pula - Pola, 26. svibnja.2026.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković