Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-289/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JS, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju Zvonimiru Aračiću, odvjetniku u OD Aračić i Silić j.t.d. iz Splita, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-188/2026 od 15. travnja 2026., temeljem odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-448/09 i dr., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika JS, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-188/2026 od 15. travnja 2026. okrivljenik JS oglašen je krivim zbog učina šest kaznenih djela u stjecaju i to tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i tri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnja iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11, te mu je temeljem čl. 51. st. 1. KZ/11 utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, tri kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te za tri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnja – iz čl. 139. st. 3. KZ/11 tri kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa je isti temeljem odredbe čl. 179.a KZ/11 i čl. 139. st. 3. KZ/11 u svezi odredbe čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci, uz izricanje djelomične uvjetne osude temeljem čl. 57. KZ/11 na način da se dio kazne na koju je osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci ima izvršiti dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini neko novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku JS je u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 8. prosinca 2025., pa nadalje.

1.2. Temeljem čl. 69. KZ/11 okrivljenom JS izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje 3 (tri) godine, za vrijeme trajanja kazne zatvora izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava, a potom u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje od ovisnosti izvan zatvorskog sustava.

1.3. Temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 okrivljeni JS je upozoren da mu se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci iz djelomične uvjetne osude može opozvati, ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je izrečena sigurnosnom mjerom iz čl. 69. KZ/11.

1.4. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 određeno je da okrivljeni JS, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, ima naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 1.045,50 (tisućučetrdesetpet eura i pedeset centi) eura, od čega iznos od 745,50 (sedamstočetrdesetpet eura i pedeset centi) eura predstavlja troškove provedenog psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 300,00 (tristo) eura predstavlja paušalni trošak.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Zvonimira Aračića, odvjetnika u OD Aračić i Silić j.t.d. iz Splita i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu te utvrdi da okrivljenik nije počinio (konzumirana) kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, te podredno da se okrivljeniku izrekne blaža kaznenopravna sankcija.

3. Dana 12. svibnja 2026. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je odgovor na žalbu okrivljenika s prijedlogom da drugostupanjski sud istu odbije kao neosnovanu.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Okrivljenik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu, došao do pogrešnog zaključka o postojanju pravog stjecaja kaznenog djela prijetnje (čl. 139. st. 3. KZ/11) i kaznenih djela nasilja u obitelji (čl. 179.a KZ/11), dok da je prema pravilnoj primjeni materijalnog prava između tih kaznenih djela postojao prividni stjecaj zbog odnosa konsumpcije. Štoviše, sudska praksa da je potvrdila da ta dva kaznena djela ne mogu koegzistirati kada su radnje neodvojive, te da proizlazi kako kazneno djelo nasilja u obitelji konzumira kazneno djelo prijetnje, a što da je potvrdio i VSRH u više svojih odluka.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj drugostupanjski sud je stava kako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju postoji realni stjecaj kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 i kaznenih djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

6.2. Iz samog činjeničnog opisa je razvidno da se okrivljenik JS ne tereti isključivo za izricanje prijetnji smrću kao sredstva održavanja kontinuiranog nasilnog obrasca ponašanja kroz kazneno djelo nasilja u obitelji, već za zasebne, individualizirane prijetnje koje su usmjerene prema konkretnim žrtvama, pa tako da je 8. prosinca 2025. u alkoholiziranom stanju od 2,41 g/kg oštećenicima izrijekom rekao da će ih "sve ubiti", nakon čega je izvadio futrolu s preklopnim nožem, dok ga je u daljnjem postupanju spriječio sin ŠS koji mu je nož oduzeo. Dakle, prijetnje usmrćenjem u konkretnom slučaju nisu ostale tek sastavni dio općeg nasilnog obrasca ponašanja kojim se odražavalo stanje straha i poniženja u obitelji, već predstavljaju zasebne i konkretizirane verbalne napade na osobnu slobodu svakog pojedinog oštećenika, pri čemu su iste inkriminirane prigode intenzivirane konkludentnim radnjama okrivljenika kroz posezanje za nožem koji očito pukom srećom nije uporabio. Upravo zbog takvog intenziteta i autonomnog značaja prijetnji, ove prijetnje su prešle okvire radnji koje bi bile "konzumirane" kaznenim djelom nasilja u obitelji, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. Pritom se ističe kako je kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 usmjereno primarno na zaštitu obiteljskog mira, dostojanstva i sprječavanja kontinuiranog nasilnog obrasca ponašanja unutar obiteljske zajednice, dok kazneno djelo prijetnje štiti osobnu slobodu i osjećaj sigurnosti pojedinca od ozbiljnog zastrašivanja. U pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da u konkretnom slučaju iako postoji određena činjenična povezanost, prijetnje imaju samostalni kriminalni sadržaj i predstavljaju zasebne povrede pravnog dobra.

6.3. Neosnovano se obrana poziva i na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Kžm-47/07-3. Ovo stoga što se ova presuda odnosila na ranije kazneno djelo nasilničkog ponašanja u obitelji iz čl. 215.a ranijeg Kaznenog zakona. Budući da pitanje postojanja prividnog ili stvarnog stjecaja uvijek ovisi o konkretnom činjeničnim supstratu svakog pojedinog predmeta, a u konkretnom slučaju prijetnje nisu ostale na razini pratećeg elementa nasilničkog ponašanja, već, s obzirom na iskazan intenzitet iste predstavljaju zasebne kriminalne epizode pa samim time i zasebno kazneno djelo.

6.4. Nadalje, ovaj drugostupanjski sud stava je kako u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje ga razlikuju od situacija u kojima bi prijetnja predstavljala tek prateći element obiteljskog nasilja, a koje okolnosti su: "okrivljenik je osoba koja je specijalni povratnik u činjenju kaznenih djela s elementima nasilja u obitelji, osuđen je radi dugotrajnog i kontinuiranog obrasca nasilnog ponašanja prema članovima vlastite obitelji, osuđivan je i ranije, a kaznena djela iz pobijane presude počinio je neposredno nakon izlaska iz istražnog zatvora" što jasno ukazuje na izrazitu upornost okrivljenika u protupravnom postupanju i visok stupanj kriminalne volje. Nadalje, činjenica da je okrivljenik ovisnik o alkoholu, te da je ista ovisnost izazvala karakterne promjene kod njega, a njegova alkoholiziranost je predstavljala dominantan okidač agresivnog i nasilnog ponašanja prema članovima obitelji, te je inkriminirane prigode bio pod utjecajem alkohola od 2,41 g/kg, prema iskazima žrtava isti se i ranije učestalo dovodio u stanje teške alkoholiziranosti, nije se podvrgao liječenju koje mu je određeno u ranijim postupcima, a što sve jasno razlikuje konkretni slučaj od situacija u kojima bi prijetnja predstavljala tek prateći element obiteljskog nasilja. Štoviše, ovdje se radi o ozbiljnom, eskalirajućem i izrazito opasnom nasilnom ponašanju okrivljenika koji zbog svoje dugotrajne alkoholne ovisnosti, nekritičnosti prema vlastitom stanju i ranije osuđivanosti predstavlja realnu i ozbiljnu opasnost za sigurnost članova svoje obitelji, zbog čega kaznena djela prijetnje imaju autonomni značaj i ne mogu biti "konzumirana" kaznenim djelom nasilja u obitelji, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

6.5. Isto tako, ovdje valja istaknuti kako je okrivljenik na raspravi u cijelosti priznao počinjenje kaznenih djela upravo na način kako su mu ista stavljena na teret optužnicom, te potvrdio da su svi navodi iz optužnice točni. Stoga su neosnovani žalbeni navodi koji sada pokušavaju osporiti pravnu kvalifikaciju kaznenih djela, te tvrdnje da se radi o konsumpciji kaznenih djela prijetnje i kaznenih djela nasilja u obitelji.

6.6. Ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu je ispitao i slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6.7. Daljnjim ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 utvrđeno je da na štetu okrivljenika nije niti povrijeđen Kazneni zakon.

7. Nadalje, neosnovano okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu i u odluci o kazni navodeći da mu je ista previsoko odmjerena, te da kao takva ne odražava pravilno utvrđene i cijenjene olakotne i otegotne okolnosti.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika, polazeći od toga da odluka o kazni uvijek mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu, zbog konkretnog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. Tako je pravilno okrivljeniku kao olakotno cijenio iskreno priznanje da je počinio inkriminirana kaznena djela i s time u svezi njegov doprinos ekonomičnom vođenju kaznenog postupka, kao i iskazano žaljenje i kajanje zbog počinjenih kaznenih djela, smanjenu ubrojivost te činjenice da je umirovljenik i da je lošijeg zdravstvenog stanja, dok mu je kao otegotno cijenio raniju osuđivanost i upornost u počinjenju kaznenih djela.

7.2. Stav je i ovog drugostupanjskog suda da kraj pravilno utvrđenih kako olakotnih tako i otegotnih okolnosti na strani okrivljenika, da je upravo izrečena od 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci, uz izricanje djelomične uvjetne osude temeljem čl. 57. KZ/11 na način da se dio kazne na koju je osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci ima izvršiti dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini neko novo kazneno djelo, u svemu primjerena težini počinjenog djela, stupnju krivnje s kojim je kazneno djelo počinjeno, kao i stupnju povređivanja zaštićenog dobra. Prvostupanjski sud je upravo priznanje okrivljenika, njegovo kajanje kao i doprinos ekonomičnosti postupka cijenio kao izrazito olakotne okolnosti, te mu je unatoč ozbiljnosti i težini počinjenih kaznenih djela izrekao djelomično uvjetnu osudu umjesto bezuvjetne kazne zatvora kakvu je predlagalo državno odvjetništvo. Stoga će se i po stavu ovog drugostupanjskog suda upravo tako izrečenom kaznom zatvora koja je primjerena težini i okolnostima počinjenih kaznenih djela, ostvariti svrha kažnjavanja kako u pogledu specijalne, tako i generalne prevencije propisane čl. 41. KZ/11.

8. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sandra Radanović