Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-128/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene IH, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljene putem branitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću broj K-211/2020-14 od 09. prosinca 2024. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljene IH kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Gospiću broj K-211/2020-14 od 09. prosinca 2024. godine okrivljena IH oglašen je krivom zbog učina kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ te osuđena na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseca, s rokom kušnje od četiri godine.

1. 2. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP okrivljena se u cijelosti oslobađa obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela okrivljena putem branitelja Vjekoslava Bušića, odvjetnika iz Gospića, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, navodeći da sud na temelju rezultata dokaznog postupka, nikako nije mogao izvan svake razumne sumnje utvrditi da je optužena IH počinila djelo koje joj je u ovome predmetu stavljeno na teret. Presuda je donesena na temelju iskaza VH i okrivljene, a čiji iskazi su u pogledu obilježja kaznenog djela koje je stavljeno na teret proturječni. Ujedno, predmet s kojim je navodno izvršena prijetnja nije pronađen. Obrazloženje suda da okrivljena osjeća mržnju ili netrpeljivost prema žrtvi i da je to sudu dovoljno za zaključiti da je logično i očekivano da je počinjeno predmetno kazneno djelo, a propušta uočiti da ako i postoji neka netrpeljivost okrivljene prema oštećenom je to uzrokovano svakodnevnim vrijeđanjem i ponižavanjem oštećenika prema okrivljenoj. Oštećenikovo ponašanje sud uopće ne analizira iako je takvo ponašanje dokazano s jednakim stupnjem vjerojatnosti kao i ponašanje okrivljene prema oštećenom. U ovom postupku se oko relevantnih činjenica mogao izvesti zaključak da je moguće i da postoje, ali i da ne postoje, pa je trebalo primijeniti pravno pravilo in dubio pro reo u korist okrivljene, a ne zaključiti da je izvan svake sumnje utvrđeno da je navodno djelo počinjeno. Odluka o sankciji je u svakom slučaju prestroga. Predlaže pobijanu presudu preinači na način da okrivljenu oslobodi od optužbe, a podredno da pobijanu presudu ukine i vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Neosnovana je žalba okrivljene zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno jasni, pobijana presuda nije nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, nije utvrđeno da presuda uopće nema razloga ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, već je presuda jasna i razumljiva te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

7. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela i krivnje okrivljene, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP, tako da ne postoji nikakva bitna povreda postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe, zbog čega se okrivljenica još jednom upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

8. Ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakvih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP, niti da je na štetu okrivljenice povrijeđen kazneni zakon.

8. 1. Neosnovana je žalba zbog povrede kaznenog zakona, koja se posebno niti ne obrazlaže, jer se očito tim žalbenim osnovom pobija ispravnost utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoj zaključak glede postojanja kaznenog djela za koje je okrivljenicu proglasio krivim.

9. Time što okrivljena ne prihvaća iznijete razloge u prvostupanjskoj presudi, ne ostvaruje se žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. 1. Međutim, neosnovano se okrivljena žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve predložene dokaze osim kontrolnog psihijatrijskog vještačenje. Koje je ocijenio nepotrebnim jer je isti vještak izradio i dopunu nalaza i mišljenja na temelju naknadno dostavljene medicinske dokumentacije okrivljene, a obrana ničim nije dovela u sumnju valjanost ovako provedenog vještačenja.

9. 2. Nadalje, nije osnovana žalba u dijelu koji se odnosi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer je provedenim dokazima, i to prvenstveno pravilnom ocjenom sadržaja iskaza svjedoka oštećenog VH i ĐH, dovedenih u međusobnu vezu, kao i u vezu s navodima obrane okrivljene, proizlazi dokazanim da je okrivljena postupila na inkriminirani način, opisan u izreci prvostupanjske presude i time počinila kazneno djelo za koje je pravilno proglašena krivom. Okolnost da je ĐH na raspravi najprije opisao pogrešan događaj ne treba pripisivati njegovom eventualnom neistinitom svjedočenju, već nespornoj činjenici da se protiv okrivljene vodilo više postupaka zbog istovrsnih kaznenih djela i prekršaja (u kojima je ĐH svjedočio ili bio oštećenik), pa je logično i životno da je isti pomiješao neke događaja. U svakom slučaju kada mu je predočen činjenični opis inkriminacije naveo je kako opisuje pogrešan događaj te je ostao kod svog prvotnog iskaza kada je njegovo pamćenje bilo svježije u odnosu na predmetni događaj.

10. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ nije odlučno postojanje namjere da se ozbiljna prijetnja i ostvari, nego je bitno da je ona po svom karakteru i obzirom na okolnosti pod kojima je učinjena takva da je objektivno prikladna da kod osoba kojima je upućena izazove osjećaj straha i uznemirenosti, a upravo inkriminirane riječi „… vadim nož i zaklat ću te" vadeći pritom nož jesu objektivno prikladne kod oštećenika izazvati osjećaj straha, osobne nesigurnosti i nespokojstva. Upravo je oštećenik VH, ispitan pred raspravnim sudom naveo kako se od izrečenih riječi uplašio tako da je odmah nazvao u pomoć susjeda ĐH koji je u tom trenutku bio odsutan, ali je potvrdio da je uvečer došao kod oštećenika koji je "izgledao kao smrt" dok se oštećenikova supruga tresla od straha te su iste večeri podnijeli kaznenu prijavu. Žalbeni prigovori zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, svode se u suštini na pobijanje sudačkog uvjerenja utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku koje je propisano čl. 9. st. 3. ZKP, pa kako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude u svemu postupio prema odredbi čl. 450. st. 2. ZKP i iznio uvjerljive, logične i prihvatljive razloge, koji su u skladu s rezultatima izvedenih dokaza tijekom glavne rasprave, te razloge, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje okrivljenika.

11. Nije osnovana ni žalba okrivljene zbog odluke o kaznenoj sankciji. Naime, prema čl. 47. st. 1. KZ prilikom izbora vrste i mjere kazne sud će polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja ocijeniti sve one okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti ocjenu utvrđenih olakotnih okolnosti okrivljene od strane prvostupanjskog suda koji se odnose na smanjenu ubrojivost i teške životne uvjete u kojima živi, kao i ocjenu utvrđenog stupnja krivnje i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, nalazeći primjerenom izrečenu mjeru i vrstu kaznene sankcije, držeći da je upravo izrečena uvjetna osuda adekvatna za ostvarivanje svrha kažnjavanja propisanih čl. 41. KZ za osobu koja do ovog događaja nikada nije bila kazneno osuđivana.

12. Slijedom navedenog ni ovaj sud nije utvrdio nikakav objektivni razlog za smanjenje izrečene sankcije kako to predlaže obrana, tako da je slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP trebalo odlučiti kao u izreci i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zadru 26. svibnja 2026.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Sandra Radanović