Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Marija Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika DG zbog prekršaja iz čl.172. st.2. toč.5. Zakona o mirovinskom osiguranju i dr. povodom žalbe Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Poreču podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, posl. br. Pp-2562/2023-10 od 5. srpnja 2024. na sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba tužitelja Državnog inspektorata Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Poreču, kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik DG je zbog prekršaja iz čl.172. st.2. toč.5. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22), i prekršaja iz čl. 229. st.2., a u svezi st.1.toč.47. Zakona o radu (NN. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) proglašen krivima i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 900,00 eura.
2. Istom odlukom temeljem zakonske osnove iz članka 182. toč.1. Prekršajnog zakona, oslobođen je od optužbe za prekršaje iz članka 229. st. 2. u vezi stavka 1 t. 4. Zakona o radu, prekršaja iz čl.229.st.2., a u svezi st.1.toč.1. Zakona o radu i čl.228.st.2., a u svezi st.1.toč.17. Zakona o radu.
3. Istom odlukom su obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 70,00 eura.
4. Protiv oslobađajućeg dijela prvostupanjske odluke tužitelj- Državni inspektorat, Područni ured Rijeka, Ispostava u Poreču je pravodobno podnio žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i bitne povrede odredbi prekršajna postupka..
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi žalba prihvati i ukine oslobađajući dio presude.
6. Žalba tužitelja je neosnovana.
7. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je ocijenio da je prvostupanjski u odnosu na oslobađajući dio presude zbog djela prekršaja iz članka 229. st. 2. u vezi st.1. t. 4. Zakona o radu , članka 229. stavka 2. u vezi stavka 1. toč.1. Zakona o radu i članka 228. stavak 2 u vezi stavka 1. toč. 17. Zakona o donio pravilnu i zakonitu odluku koju je valjano obrazložio.
8. Okrivljenik se tereti da radnici VG koja je radila na poslovima pomoćnog kuhara u restoranu "Marina" počev od 20.03.2023. nije omogućio korištenje tjednog odmora kako je to zakonom propisano jer je radila u radnom vremenu od ponedjeljka do nedjelje od 10,00 do 16,00 sati bez slobodnog dana.
9. Odredbom članka 228. stavka 2. točke 17. u svezi stavka 1. Zakona o radu propisano je kažnjavanje za prekršaj poslodavca fizičke osobe „ako radniku ne omogući korištenje tjednog odmora na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom (članak 75.)“. Nadalje, odredbom članka 75. istog Zakona propisano je da radnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje dvadeset četiri sata (stavak 1.), da odmor iz stavaka 1. i 2. ovoga članka radnik koristi nedjeljom te u dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nje slijedi (stavak 3.) te da ako radnik ne može koristiti odmor u trajanju iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, mora mu se za svaki radni tjedan omogućiti korištenje zamjenskog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu, zbog kojeg tjedni odmor nije koristio ili ga je koristio u kraćem trajanju (stavak 4.).
10. Imajući u vidu prethodno citirane mjerodavne zakonske odredbe, razvidno je da u činjeničnom opisu djela sadržanom u izreci pobijane presude nije jasno konkretizirano protupravno postupanje okrivljenika. Naime, iz činjeničnog opisa djela nije razvidno je li imenovanom radniku omogućeno korištenje zamjenskog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu, a s obzirom da je biće predmetnog prekršaja ispunjeno jedino ako radniku korištenje zamjenskog tjednog odmora nije omogućeno na način opisan u članku 75. stavku 4. Zakona o radu.
11. S obzirom da je zakonski opis odnosno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako opisano djelo nije prekršaj.
12. Slijedom navedenog, a s obzirom da u činjeničnom opisu radnje prekršaja nije konkretizirana protupravna radnja kojom bi okrivljenici počinili predmetni prekršaj, to je ovaj Sud potvrdio prvostupanjsku odluku kojom je okrivljenik na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe za to djelo.
13. Okrivljenik se tereti za djelo prekršaja članka 229. st. 2. u vezi stavka 1 t. 4. Zakona o radu, da protivno čl.14.st.5. Zakona o radu radnici VG nije uručio primjerak ugovora o radu kao ni primjerke prijava na mirovinsko i zdravstveno osiguranje u propisanom roku kako je to izjavila radnica u zapisniku o ispitivanju dana 11.05.2023.
14. Odredbom čl.14.st.5. Zakona o radu propisano je da je poslodavac dužan radniku prije početka rada dostaviti primjerak ugovora o radu kada je sklopljen u pisanom obliku, te dostaviti primjerak prijave na obavezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u roku od osam dana od isteka roka za prijavu na obvezno osiguranje prema posebnim propisima.
15. Prvostupanjski sud je osnovano okrivljenika oslobodio od optužbe s obrazloženjem da u činjeničnom opisu( koji je samo zakonski opis djela), nedostaje vrijeme počinjenja prekršaja, odnosno rok do kada je poslodavac bio dužan uručiti radnici primjerak ugovora o radu i rokovi do kada je okrivljenik bio dužan radnici uručiti primjerak prijave mirovinskog odnosno zdravstvenog osiguranja.
16. Žalitelj neosnovano ističe da je sud počinio bitnu povredu postupka jer ako je smatrao da nema vremena počinjenja djela da je trebao tražiti ispravak optužnog prijedloga u skladu s odredbom članka 161. st. 4. Prekršajnog zakona. Naime, u konkretnom slučaju vrijeme počinjenja djela je bitno obilježje djela pa kako inkriminacija nije sadržavala bitno obilježje djela sud je osnovana postupio kada je oslobodio od optužbe okrivljenika jer djelo po propisu nije prekršaj, stoga to nije povrijedio odredbu članka 161 stavak 4 Prekršajnog zakona niti je počinio povredu materijalnog prekršajnog prava, a na što neosnovano ukazuje žalitelj.
17. Nadalje, okrivljenik se tereti za djelo iz čl.229.st.2., a u svezi st.1.toč.1. Zakona o radu da nije vodio evidenciju o radnom vremenu za radnicu NG na propisani način, odnosno evidenciju nije vodio uredno i razumljivo kako je propisano člankom 9 Pravilnika budući da dostavljena evidencija radnog vremena za ožujak i travanj 2023. nije sukladna izjavi imenovane radnice koju je dala na zapisniku o ispitivanju svjedoka od 11.05.2023. da je radila u radnom vremenu od ponedjeljka do nedjelje od 10,00 do 16,00 sati bez dana slobodnog.
18. Odredbom čl.229.st.2., a u svezi st.1.toč.1. Zakona o radu propisano je da će se novčanom kaznom od 920,00 do 1.320,00 eura kazniti poslodavac fizička osoba ako ne vodi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu ili je ne vodi na propisani način ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i o radnom vremenu.
19. Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN.73/17) propisan je sadržaj i način vođenja evidencije iz čl.5.st.1. Zakona o radu.
20. Djelo činjenično opisano u optužnom prijedlogu nije po propisu prekršaji jer u činjeničnom opisu radnje nije konkretizirano protupravno postupanje okrivljenika glede neurednog i nerazumljivog vođenja evidencije o radnom vremenu radnice VG. .
21.Naime, prema čl. 5. ZOR-a propisano je da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni. Da ta evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, te da ministar nadležan za rad pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja te evidencije, dok je čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ( NN 73/17) propisano da
(1) Evidencija o radnom vremenu sadrži najmanje sljedeće podatke:
1) ime i prezime radnika,
2) datum u mjesecu,
3) početak rada,
4) završetak rada,
5) vrijeme i sate zastoja, prekida rada i slično do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran,
6) ukupno dnevno radno vrijeme,
7) sate terenskog rada,
8) sate pripravnosti,
9) vrijeme nenazočnosti na radu:
- sate korištenja odmora (dnevnog, tjednog i godišnjeg),
- neradne dane i blagdane utvrđene posebnim propisom,
- sate spriječenosti za rad zbog privremene nesposobnosti za rad,
- sate plaćenih dopusta,
- sate nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena po zahtjevu radnika,
- sate nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena u kojima radnik svojom krivnjom ne obavlja ugovorene poslove,
- sate provedene u štrajku,
- sate isključenja s rada (lockout).
22. Kako u konkretnom slučaju u činjeničnom opisu prekršaja nije konkretizirano što točno evidencija o radom vremenu nije sadržavala a propisano je člankom 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ( NN 73/17) jer se u činjeničnom opisu samo navodi da evidencija nije vođena uredno i razumljivo budući da evidencije radnog vremena za ožujak i travanj 2023. nisu sukladne izjavi radnice koju je dale na zapisniku 11.5. 2023.
23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 27. svibnja 2026. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
HG,v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i podnositelja optužnog prijedloga.
