Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1594/2026-2
U I ME R E P U B L I K E H R V A T S KE
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davorin Ivanjek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Branko Kostić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5588/2025-10 od 20. veljače 2026., dana 25. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5588/2025-10 od 20. veljače 2026.
II Odbija se zahtjev tuženika za dosuđenje troškova postupka povodom žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom odlukom nalaže se tuženiku ŽB da tužiteljici OB naknadi troškove postupka u iznosu 3.259,72 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. veljače 2026. do isplate.
2. Protiv iste odluke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se odluka preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Presudom na temelju priznanja od 24. listopada 2025. nalaže se tuženiku ŽB isplatiti tužiteljici OB 183.449,68 eura sa zateznom kamatom tekućom od 8. studenoga 2022. do isplate.
6. U žalbi se navodi kako je tuženik u cijelosti priznao dugovanje prema tužiteljici u iznosu koji je potražila u svome tužbenom zahtjevu, kao u odgovoru na tužbu od 22. listopada 2025.g., a što je utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju i presudi temeljem priznanja od 24. listopada 2025. Sud pogrešno utvrđuje da je tuženik priznao kako je pristupio dugu i kako duguje tužiteljici utuženi iznos, a priznao je i da dugovanje nije podmirio.
7. Tuženik ne osporava kako je priznao tužbeni zahtjev prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari te tvrdi da za istu nije dao povoda zbog čega bi trebao primijeniti čl. 157. ZPP jer tuženik utuženi dugovani iznos nije podmirio, u suprotnom duga više ne bi bilo ali po žalitelju to priznanje ne može proizvesti zaključak da je dao povod za tužbu, već tvrdi kako je svim svojim postupcima pokazao namjeru isplate dugovanja prema tužiteljici, a prvenstveno jer nije imao odnos dužnika prema tužiteljici, već je utuženi iznos pozajmio od GB, za kojeg tuženik pak tvrdi da je iznos pozajmljen tuženiku pozajmio od tužiteljice. Stoga tuženik tvrdi kako je s osjećajem obveze odlučio vratiti pozajmljeni iznos izravno tužiteljici a sve u skladu sa izjavom tuženika od 1. srpnja 2021.g. ovjerenom pod br. OV-9349/2021 kod javnog bilježnika Mladena Bureca, kojom priznaje posudbu novčanog iznosa od 1.500,000 kuna te se obvezuje vratiti pozajmljeni iznos izravno tužiteljici. Također, tuženik tvrdi kako je od 12. mjeseca 2019.g. vraćao tužiteljici novčane iznose sukladno svojim mogućnostima što da tužiteljica uopće ne osporava, čime da je pokazao svu dobru namjeru isplate iznosa dugovanja, a sam da je i inicirao potpisivanje izjave o priznanju duga, bez koje tužiteljica ne bi imala niti jedan dokaz o postojanju duga , dok se tužiteljica prethodno podnošenju tužbe nije obratila tuženiku radi eventualnog dodatnog priznanja duga ili dogovora oko isplate, odbijanje čega bi bio valjan razlog za podnošenje tužbe u ovom predmetu. Dakle, po tuženiku uopće ne postoji bilo kakav spor, pa tako niti razlog za pokretanje parničnog postupka niti za naknadu troškova tužiteljici već tvrdi kako je razumno zaključiti da tuženikove radnje poduzete prethodno podnesenom tužbenom zahtjevu nisu dale povoda za tužbu pa tvrdi da se čl. 157. ZPP-a treba primijeniti na ovu konkretnu situaciju jer da je tužiteljica ta koja bi eventualno tuženiku trebala naknaditi troškove parničnog postupka, što tuženik nije želio tražiti.
8. No, pravilno sud prvog stupnja u pobijanoj odluci utvrđuje kako tužiteljica nakon presude temeljem priznanja podneskom od 18. studenoga 2025. zahtijeva naknadu troškova postupka na temelju odredbe čl. 164. st. 8. ZPP, u ukupnom iznosu od 3.425,62 Eura, te ima pravo na naknadu troškova postupka s obzirom da je u cijelosti uspjela u parnici, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega joj je tuženik dužan naknaditi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP-a, dok su neosnovani navodi tuženika kojima ističe kako nije dao povoda za tužbu i kako je odmah priznao zahtjev, smatrajući da zbog toga nije dužan naknaditi tužiteljici troškove postupka.
9. Dapače, tužitelj u tužbi iznosi tvrdnju - koju tuženik tijekom ovog postupka uopće nije osporio - o tome da je tužiteljica protiv GB pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod posl. br. P-702/2021 podnijela tužbu radi poništenja ugovora i isplate te da je u istom postupku namjeravala preinačiti tužbu između ostaloga na način da uz prvotno tuženog GB istu proširi i na 2. tuženika ŽB na što ovaj pak da nije pristao.
10. Dakle, i iz navedenog proizlazi kako predmetnoj tužbi jest bilo povoda, dok prema čl. 157. ZPP-a tek ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove, dok je ovdje tuženik priznao tek kako je pristupio dugu i kako duguje tužiteljici utuženi iznos, a priznao je i da dugovanje nije podmirio, pa po pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja u pogledu odluke o trošku valja primijeniti čl. 154. st. 1. ZPP.
11. Iz opisanog je razloga temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo potvrditi pobijanu odluku i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 25. svibnja 2026.
Sudac:
Josip Grubišić
