Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-875/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Manon Juravić, kao sutkinji pojedincu uz sudjelovanje Ivane Botica Stanić kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv okrivljenika VS zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12.-dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci-dalje u tekstu: ODO u Rijeci broj: K-DO-314/14-XVII od 30. lipnja 2014. nakon javne rasprave održane 20. svibnja 2026. u prisutnosti zastupnice općinskog državnog odvjetnika Aleksandre Vučinić, okrivljenika VS i branitelja okrivljenika po službenoj dužnosti Ante Karlovića, odvjetnika iz Rijeke, 25. svibnja 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik VS, nadimka V, sin HS i H, rođene VS, rođen u [adresa], s mjestom stanovanja u [adresa], sada u Zatvoru u Rijeci, rođen **.**.1953., državljanin RH, po zanimanju kovinotokar, OIB [osobni identifikacijski broj], nezaposlen, uzdržava se od ušteđevine obzirom da je prije lišenja slobode bio zaposlen u Austriji, SSS, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, bez vojnog čina, neodlikovan, srednjeg imovnog stanja, suvlasnik stana na adresi u [adresa], nije vlasnik vrjednijih pokretnina, kazneno osuđivanog, protiv narečenog se vodi postupak za drugo kazneno djelo, sada u Zatvoru u Glini na izdržavanju kazne zatvora,

na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26. -dalje u tekstu: ZKP/08)

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi

25. siječnja 2014. između 16:50 i 19:40 sati u [adresa], htijući se domoći nepripadnih predmeta, popeo se po limenom oluku na kat obiteljske kuće u vlasništvu JS, te uporabom podesnog predmeta forsirao balkonska vrata, a kako ih nije uspio otvoriti, razbio podesnim predmetnom staklenu stijenu na istima te ušao u unutrašnjost obiteljske kuće i istu pretražio, nakon čega je uzeo i za sebe zadržao prijenosno računalo Toshiba bijele boje s punjačem te žensku plavu kožnu torbu, oštetivši time JS za iznos od 4.000,00 kuna, dakle, provaljivaljem da dođe do stvari iz zatvorenih prostorija ili prostora tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome s ciljem da ju protupravno prisvoji,

pa da bi time počinio kazneno djelo imovine-teškom krađom iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. ODO u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenika zbog učina kaznenog djela u svemu činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci ove presude.

1.1. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Kž-430/2025-3 od 30. rujna 2025. ukinuta je presuda suda prvog stupnja te je predmet upućen istom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2. Pozvan na kaznenu odgovornost u ponovljenom postupku okrivljenik je iskazao da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje se optužuje.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze ispitivanjem svjedoka ES (stranica 203-204), te je iskaz istog dan na ročištu održanom 10. ožujka 2015. pročitan na temelju članka 431. stavak 1. točka 7 ZKP/08 (stranica 66-67), svjedoka- žrtve JS (stranica 216-217), svjedokinje ŽS (stranica 229), IS (stranica 229-230), svjedoka US (stranica 304) i svjedoka DS (stranica 309), pročitani su dopis Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija Klasa: OGR-005-04/25-04/05, Ur. broj: 508-02-25-2 od 11. ožujka 2025., a u odnosu na zahtjev za dostavu podataka o telekomunikacijskom prometu (stranica 240), dopis RH MUP PU PG Rijeka, Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od 10. ožujka 2025., a u odnosu na osobno vozilo marke Renault Clio 1.4 RT reg. oznake [registarska oznaka] (stranica 243), zapisnik o očevidu (list 7-8), te je kao zadnji dokaz prije ispitivanja okrivljenika pročitan izvadak iz kaznene evidencije za istog (stranica 283-286).

3.1. Iz iskaza svjedoka ES proizlazi da tom prilikom nije bio mrak, a okrivljenika je vidio s udaljenosti ne većoj od duljine dva auta, kojom prilikom je okrivljenik izlazio iz jedne kuće i ulazio u drugu kuću, ali ne zna koja je kuća spomenutog IS jer mu isti nije susjed, obzirom da stanuje cca. 1,5 km udaljeno od mjesta na kojem je tada uočio okrivljenika. Dakle, istoga je najprije vidio kako izlazi iz jedne kuće, odnosno iz dvorišta te kuće, pa je odvezao svoju suprugu kući, jer su na to mjesto došli vozilom, obzirom su išli kod njegovog tasta nešto naprijed od mjesta o kojem iskazuje, time da ne želi reći koja je adresa njegovog tasta kako svojim iskazom ne bi istoga ugrozio. Dakle, kada je odvezao suprugu kući i vratio se nazad, a odmah je bio prepoznao okrivljenika iz razloga što nakon što je provalio u njegov stan, isti bio na Općinskom sudu u Rijeci u ponedjeljak, a u petak ga je vidio. Kada se vratio nazad, okrivljenik je izlazio iz te kuće i u ruci je držao torbu veličine takve da se u njoj mogao držati laptop, odnosno približno takve veličine kao što je poslovna torba branitelja okrivljenika. Dakle, isti je izašao iz dvorišta, išao je preko nekog zida i čekao je žensku osobu koja ga je potom odvezla vozilom marke Renault Clio. Krenuo je svojim vozilom odmah za tim Renault Cliom, međutim nije ga nastavio pratiti jer su ga od toga odgovorili njegova supruga i tast koji su ga nazvali na mobitel. Sve se odigravalo u blizini ugostiteljskog objekta Zlatni klub. Okrivljenik je tom prilikom bio obučen u crno, kao što je bio i tada kada je bio na sudu kada je bio na ročištu, osim što je tom prilikom kada ga je uočio na glavi imao crnu kapu. Za istim je u stvari krenuo u uvjerenju da bi nešto mogao učiniti, a prije onoga što je njemu učinio nije ga vidio u tom kvartu. Njegova supruga nije vidjela osobu okrivljenika kao što je to vidio on, jer ju je bio odvezao. U tom je nizu bilo još kuća. Dakle, okrivljenik je izlazio iz jednog dvorišta van na cestu i kada se vratio nazad izlazio je iz druge kuće. Misli da kada je isti izlazio iz te prve kuće, da kod sebe ništa nije imao u ruci. Tom se prilikom vozio svojim vozilom smanjenom brzinom i dobro je uočio okrivljenika.

3.1.1. Prilikom ispitivanja kod drugog suca pojedinca na ročištu održanom 10. ožujka 2015. svjedok je iskazao da je tada bilo škuro odnosno tamno, tako da je uočio da okrivljenik nosi nešto u vidu torbe. Dakle, u to je vrijeme bio mrak, a ne sjeća se da li je na tom mjestu na kojem je uočio okrivljenika postojala gradska rasvjeta. Točno je da je okrivljenik u to vrijeme imao na glavi kapu, a istog je prepoznao po odjeći koja je bila identična onoj u trenutku kada ga je vidio na sudu 5 dana prije predmetnog događaja, zbog čega ga je i prepoznao. Istog je prepoznao jer mu je vidio i lice i karakterističnu bradu nosi, a imao je manju bradu. U trenutku kada ga je vidio, na sebi je imao crnu odjeću i crnu kapu u vidu šilterice. Svjedok je pojasnio da okrivljenik prilikom kretanja od jedne do druge kuće tom prilikom nije u rukama imao bilokakvu torbu, ali je uočio prilikom izlaska iz predmetne kuće da isti iz kuće iznosi jednu torbu s kojom je ušao u vozio marke Renault Clio. Prilikom izlaska iz predmetne kuće isti kretao na način da do ceste nije došao krećući se dvorištem iste kuće, već krećući se preko susjednih dvorišta domogao se ceste, time da je prilikom izlaska iz predmetne kuće aktivirao senzor za svjetlo, zbog čega je vjerojatno i odlučio na cestu otići putem susjednog dvorišta. Vidio je okrivljenika kada je izlazio iz predmetne kuće, a zatim se kretao po dvorištu iste kuće. Sve je promatrao s udaljenosti niti 50 metara, a kolika je udaljenost od predmetne kuće do ceste. Ne sjeća se kolika je bila udaljenost od njega i vozila marke Renaul Clio u koji je okrivljenik ušao, time da nije bila velika, te je neko vrijeme pratio isto vozio i tko zna što bi bilo da ga od svega toga nisu odvratili njegova supruga i punac. Predmetni Clio vozila je neka ženska osoba. Prethodno nije vidio da bi okrivljenik ušao u dvorište predmetne kuće i u samu kuću, a istog prethodno po prvi put uočio kada se uputio u dvorište susjedne kuće koja se nalazi preko puta " J kluba". Predmetnu torbu okrivljenik je nosio u ruci spuštenu pored tijela, a radilo se o manjoj torbi koja je nalikovala torbi za kompjutere.

3.1.2. Prilikom ispitivanja kod ODO u Rijeci 14. svibnja 2014. svjedok je u bitnome iskazao da je **.**.2012. VS pokrao njega i njegovu obitelj u [adresa], a njegova je kuća udaljena oko 500 m do 1 km od kuće JS. 20. siječnja 2014. imali su sud vezano uz tu provalu, a 25. siječnja 2014. vidio je istoga kod Zlatnog kluba u neposrednoj blizini kuće JS. Isti se šetao oko kuća, te ga je vidio iz osobnog automobila u kojem se vozio sa suprugom. Nakon što je suprugu odveo kući, vratio se natrag kako bi vidio što radi VS. Ispred Zlatnog kluba isti je došao do vozila marke Renault Clio reg. oznake [registarska oznaka] kojeg je vozila ženska osoba i nosio je na ramenu neku torbu, a izašao je iz kuće koja je uz Zlatni klub, koja je druga ili treća kuća uz Zlatni klub, te je odmah zvao policiju. Vidio je da je to vozilo Clio bilo parkirano nekih 100 m dalje od kuće, ženska osoba je šetala gore dolje ispred kuće JS, a za vrijeme za koje je VS bio u toj kući. Vidio je istoga kako izlazi iz te kuće i nazvao je na telefon tu žensku osobu koja je došla po njega autom i otišli su u pravcu Rijeke. Inače ne poznaje osumnjičenika, prvi puta ga je vidio na sudu.

3.2. Iz iskaza svjedoka-žrtve JS proizlazi da se ne sjeća koje je veličine bila ta plava ženska kožna torba, pa čak niti da li se radilo o većoj torbi ili manjoj torbi. Osim laptopa i ženske torbe tom prilikom nije bilo ništa drugo otuđeno. Uz laptop i punjač nije otuđena i torba za taj laptop, obzirom da je torba za laptop bila negdje sa strane, a laptop na radnom stolu. Radilo o malo većem laptopu od 17 inča, ali se ne može izjasniti da li bi bio stao u tu žensku torbu. Na ulaznim stepenicama nalazio se senzor i svaki je kat imao senzor, ali je provaljeno sa stražnje strane kuće jer se osoba koja je to učinila popela po gurli na stražnjoj strani koja ne gleda na ulicu. Sam alarm se ugradio na toj kući nakon ovog događaja. Udaljenost ceste od prednje strane kuće je 50 metara. Nikada mu nisu vraćeni kako laptop tako niti ženska torbica. U to vrijeme kao što je to i sada na ulici ispred kuće u kojoj živi postojala je gradska rasvjeta, a problem je bio tada što je iza kuće bila šuma, iako je dvorište bilo ograđeno.

3.2.1. Iz iskaza navedenog svjedoka-žrtve danog kod PP Opatija proizlazi da je tog dana oko 16:50 sati otišao iz svoje kuće u [adresa] u [adresa], gdje je bio do 19:40 sati, kada se zajedno sa suprugom vratio kući. Prilikom ulaska u kuću nije zamijetio da se išta čudno dogodilo, dok je supruga odmah po ulasku u stan krenula u radnu sobu kako bi ostavila torbu i presvukla se. Kada je izašla iz sobe, rekla mu je da su ponovno pokradeni. Otišao je i on u tu njihovu radnu sobu i na podu vidio razbijeno staklo balkonskih vrata, koja su ostavljena otvorena, dok je u prvi trenutak primijetio kako mu nedostaje prijenosno računalo marke Toshiba. U tom mu je trenutku na ulazna vrata u dvorište pozvonio policajac koji je došao do njih kako bi provjerio da im slučajno nije provaljeno, obzirom da su djelatnici policije imali dojavu za nekog provalnika kako ide od kuće do kuće u toj ulici. Prilikom vršenja očevida utvrdili su i da im je uz računalo s punjačem otuđena i ženska plava kožna torba s uzorcima više boja u obliku kocke.

3.3. Iz iskaza svjedokinje ŽS proizlazi da se ne sjeća događaja od 25. siječnja 2014., a prisjeća se prisutnog okrivljenika koji ju je u dva navrata bio zamolio da ga preveze svojim vozilom, ali to nije bilo te 2014.. Naime, te godine je do mjeseca kolovoza bila u istražnom zatvoru i to 6 mjeseci, a nakon toga uopće nije kontaktirala s okrivljenikom niti ga je vidjela. Ne može se sjetiti koje je vozilo vozila te 2014., a moguće je da je svoje vozilo nekome posuđivala, time da dok je boravila u istražnom zatvoru njeno se vozilo sve vrijeme nalazilo ispred 3. PP Rijeka. Iako je koristila vozilo marke Renault Clio, nije bila vlasnica samog vozila, a taj auto dao joj je na korištenje jedan prijatelj iz [adresa] koji nije bio vlasnik tog vozila, a potom je policija zvala vlasnika koji je također iz [adresa] da dođe preuzeti to vozilo. Okrivljenika je upoznala preko jednog svog prijatelja u nekom kafiću u kojem je bilo više ljudi.

3.4. Iz iskaza svjedokinje IS proizlazi da u odnosu na samu torbu u kojoj se nalazilo računalo ne može se sjetiti koje marke je računalo, ali se radilo o velikoj kožnoj torbi ljubičaste boje. Naime, ta kožna torba nije bila za samo računalo, već se tom prilikom kada se sve dogodilo nalazila u ormaru u sobi u kojoj je bio laptop, a iz tog ormara je otuđena od sina jakna tamnoplave boje. Osoba koja im je otuđila navedeno prvo se penjala po gurli, pa obzirom da se radilo o vratima koja su bila zatvorena, razbila je staklo na istima. Kada je ušao prvo dostupno mu je bio laptop, otvorio je očito ormar, uzeo kožnu torbu i jaknu njenog sina te s navedenim otišao. Isti je mogao ući u gornji dio njihove kuće, odnosno stana samo penjući se preko gurle, a isto tako je mogao otići spuštajući se po toj gurli, a gurla se nalazi na stražnjem dijelu kuće. 45 minuta prije tog događaja otišli su kod rođakinje od muža. Susjed kojemu je tom prilikom otuđeno zlato, rekao im je da je vidio čovjeka koji je preko livade i ograde otišao na cestu, te ga je s desne strane čekao bijeli auto, što ona nije vidjela. Otuđene stvari nikada nisu vraćene. Ista se ispravila iskazujući da se ne radi se o njihovom susjedu, već mještaninu koji im je rekao da je njemu otuđeno zlato. Taj mještanin je rekao kako je ta osoba ušla u auto preskočivši njihovu ogradu, a netko je stajao autom desne strane. Taj mještanin im je rekao: "Evo sada sam vidio čovjeka kako je preskočio ogradu i išao u auto koji je stajao s desne strane". Navedeno se dogodilo poslijepodne između 18:00 i 19:00 sati i to u ljetnom periodu. Na upit zastupnice optužbe, svjedokinja je iskazala da u stvari nije više sigurna da li je bilo mračno ili je bilo sumrak tom prilikom, ne može se sjetiti da li je bilo zimsko razdoblje ili ljeto, a drugih detalja se sjeća jer se radilo o njenim osobnim stvarima. Nije joj poznato da se taj susjed zove ES. Kada je sa suprugom otišla, ulazna vrata kuće bila su zaključana i sa sobom nisu nosili rezervni ključ.

3.5. Iz iskaza svjedoka AS proizlazi da ne zna zbog čega je uopće pozvan kao svjedok, te je na upit da li je bio vlasnik osobnog vozila marke Renault Clio reg. oznake [registarska oznaka], iskazao da nije bio vlasnik istoga, već se prisjeća da je to bio njegov sin KS kojem je to vozilo on i kupio. Također upitan, isti je svjedok iskazao da TS poznaje po maškarama u [adresa], te misli da je ona čak i stanovala u [adresa]. Radi se o vozilu zelenkasto maslinaste boje, te je moguće, iako se ne može toga detaljno sjetiti, da je isto vozilo bilo u jednom trenutku u njegovom vlasništvu, ali zna da ga je kupio za 18 rođendan svome sinu, a kada se vozilo bilo prodalo, isti se čas i prepisalo na tu osobu koja ga je kupila. Sve dok ga nije kupila, spomenutoj ŽS nije dao navedeno vozilo na korištenje, a osobno ga je vozio možda dva puta u tim prvim danima nakon što ga je kupio, a poslije ga je vozio samo sin KS, koji vozilo nije puno vozio, time da se ne sjeća kada je to vozilo prodano. U potpunosti je siguran da njegov sin navedeno vozilo nikome nije dao na korištenje, jer je onakav kakav je i on sam, te ne bi dao drugome auto na korištenje. Sin KS stanuje s njim na istoj adresi stanovanja.

3.6. Iz iskaza svjedoka KS proizlazi da nije bio vlasnik osobnog automobila marke Renault Clio reg. oznake [registarska oznaka], već je to vozilo samo koristio, a vlasnik je sve vrijeme bio njegov otac AS. Ne poznaje osobu imena ZS, te sa sigurnošću tvrdi da istoj nije dao na korištenje navedeno vozilo, jer svoje vozilo nikada niti ne daje nekom drugom na korištenje, a taj auto kojeg je bio vlasnik njegov otac u stvari je i bio kao da je njegov. Otac mu je rekao da je toj ženi prodano navedeno vozilo, sve je bilo regularno, na temelju kupoprodajnog ugovora.

3.7. Iz dopisa Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija od 11. ožujka 2025., a u odnosu na zahtjev za dostavu podataka o telekomunikacijskom prometu u odnosu na mobilni uređaj koji je od okrivljenika oduzet prilikom uhićenja, vezano za podatak na koje bazne stanice i u kojem mjestu je taj mobitel bio prikopčan, te o telefonskim pozivima tog dana, razvidno je da traženi podaci za 2014. godinu istom Centru više nisu dostupni, obzirom da su nakon isteka razdoblja zadržavanja operatori takve podatke obvezni uništiti.

3.8. Iz dopisa RH MUP PU PG Rijeka, Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od 10. ožujka 2025., a u odnosu na osobno vozilo marke Renault Clio 1.4 RT reg. oznake [registarska oznaka], proizlazi da se radi o vozilu broja šasije [broj šasije], godine proizvodnje 1994. sive boje, a koje je vozilo u vremenu od 15. veljače 2013. do 27. kolovoza 2014. bilo evidentirano u vlasništvu AS iz [adresa] pod registarskom oznakom [registarska oznaka].

3.9. Iz zapisnika o očevidu proizlazi da je sastavljen 25. siječnja 2014. u PP Opatija, te da je izlazak na mjesto događaja izvršen tog istog dana u 19:50 sati povodom dojave JS, te je započeto u 20:30 sati. Obiteljska kuća smještena sa sjeverne strane [adresa] ograđena je metalnom ogradom sa strane ulice, te bočno prema susjedima ogradom od lovor višnje. Obiteljska kuća sastoji se od prizemlja prvi i drugi kat, gdje se s istočne strane kuće nalazi vanjsko stepenište koje vodi od prizemlja do drugog kata, dok se na njenom prvom katu stepeništem može doći do stražnje strane (sjeverozapadne), te na taj način biti u razini s prvim katom. Sa sjeverozapadne strane te kuće na fasadi uz metalnu gurlu zatečen je trag zemlje te gumeni dio potplata obuće, uz navođenje na kojoj je visini pronađeno od tla, kao trag broj, 1 koji je fiksiran fotografijom, te je isto izuzeto kao uzorak zemlje i dijela gumenog potplata obuće, te je pohranjeno u službene prostorije iste PP radi eventualnog daljnjeg vještačenja. Na pločicama radne sobe u koju je izvršena provala na balkonska vrata, od strane krim. tehničara crnim magnetnim praškom izazvan je otisak obuće na udaljenosti od balkonskih vrata 60 cm u unutrašnjost sobe te od lijevog (sjevernog) zida 70 cm, označeno kao trag broj 4, fiksirano fotografijom, te izuzet na bijelu daktiloskopsku foliju. Na pločicama radne sobe u koju je izvršena provala na balkonska vrata od strane krim. tehničara je crnim magnetnim praškom izazvan otisak obuće, uz navođenje udaljenosti u cm, što je označeno kao trag broj 5, fiksirano fotografijom, te izuzeto na bijelu daktiloskopsku foliju. Nastavno, iz spavaće sobe JS, a koja se nalazi na zapadnom dijelu obiteljske kuće, s lijeve klizne stijene ormara koji je otvoren na vanjskom rubu 132 cm od tla, uporabom sivog argentorat praška izazvan je otisak rukavice fiksiran fotografijom, a označen kao trag broj 6. Iz stanja spisa proizlazi da fotografije ranije spomenute nisu niti priložene kao dokaz.

3.10. Iz izvatka iz KE za okrivljenika utvrđeno je da je isti kazneno osuđivana osoba.

3.11. U obrani na raspravi okrivljenik je u bitnome iskazao da iskaz svjedoka ES niti u jednom segmentu opisa događaja ne odgovara istini. Njegovo često mijenjanje iskaza ruganje je zakonu. Naime, naočale nosi od svoje 50 godine, a što ne spominje navedeni svjedok. U pogledu vremena izvršenja provale isti svjedok često mijenja svoj iskaz čas je bila noć, pa je bilo škuro, zatim u drugom iskazu je bio dan. Također, u odnosu na opis otuđene ženske torbe još od svog 1. iskaza 25. siječnja 2015. svjedok ES sa sigurnošću tvrdi da se radi o originalnoj torbi laptopa koju je on vidio toga dana kod njega dok oštećenica tvrdi suprotno da se ne radi o toj torbi već o većoj ženskoj torbi ljubičaste boje. Nastavno, isti svjedok navodi da je on nosio crnu kapu na glavi, a kako je mogao znati to da se pod tom kapom krije ćelava osoba u dobi od 61 godine, te isti tvrdi da je na sud došao u istoj odjeći u kojoj je izvršio kazneno djelo, time da je na sud dolazio uredno obučen u sivi zimski sako od kašmira s dezenom riblje kosti kojeg još i danas ima u ormaru. Navedeni svjedok sa 100% sigurnošću tvrdi to da ga je vidio kako izlazi iz kuće oštećenika, a što je apsolutno nemoguće jer kako navodi oštećenica, provalnik je ušao i izašao iz kuće na isti način iza kuće koja gleda prema šumi, a ulazna vrata kuće koja gledaju na cestu bila su zaključana, a rezervni ključ tih vrata nisu imali. Dodala je još i to da joj nije jasno kako se ta osoba mogla popeti na tu visinu i to na takav način po gurli, a on je tada imao 61 godinu. Svjedok ES tvrdi da je on u to vrijeme nosio brkove i bradu, što ne odgovara istini, obzirom da je u tom razdoblju bio pozvan od strane MUP Opatija na prepoznavanje, taj pismeni poziv dobio je odmah nakon što su izvršena ta kaznena djela, dakle u razmaku od cca. 15 do 20 dana. Uz njega na prepoznavanju stajale su još tri muške osobe (umirovljeni policajci njegovo godište), izvadili su iz džepova sakoa svoje naočale da bi koliko toliko bili nalik njemu niti jedan nije nosio niti brkove niti bradu, kao niti on. Da bi čovjek izgledao kao on sada za to je potrebno 6 do 7 mjeseci. Da tada nije imao ni brkove ni bradu dokazao je na sudu 2017., a taj kazneni predmet vodio je isti sudac. Kao dokaz donio je tada svoju staru putovnicu, osobnu iskaznicu. Jedini točan dio iskaza navedenog svjedoka je od 25. siječnja 2015 jer je frižak iz tog razdoblja kad je govorio istinu i kazao da ga on ne poznaje i da ga sad prvi put vidi na sudu, te da je to sve što on zna. Nije mu jasno zašto je ES promijenio svoj iskaz nakon toliko godina i zašto taj predmet nije završen u tom razdoblju kad je sve bilo moguće i dostupno. Nastavno, okrivljenik iskazuje da je njegovo poznanstvo s ŽS trajalo kratko, bilo je prolazno i na tome je ostalo, time da je dugi niz godina boravio u inozemstvu i nije imao nikakve kontakte s njom. Nakon dugih 10 godina vidio je TS na sudu gdje je ona iznijela svoj iskaz u svezi tog događaja i jasno kazala da ga ona tog dana nije vozila autom. TS, koja je dosta mlađa od njega, je sasvim sigurno vidio ranije od samog događaja, a tog 25. siječnja 2014. nisu imali nikakav kontakt, a nakon tog dana otišao je u Austriju.

3.11.1. Okrivljenik se prilikom prethodnog ispitivanja branio šutnjom.

4. Analizirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, po stavu ovog suda nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

4.1. Nije sporno da je inkriminirane zgode izvršena provala na katu obiteljske kuće u [adresa] u vlasništvu ŠS, kojom su prilikom otuđeni prijenosno računalo marke Toshiba s punjačem i ženska kožna torba, što proizlazi iz provedenih dokaza u ovom kaznenom postupku.

4.1.1. Sporno je da li je samu provalu ranije navedenu i opisanu u činjeničnom optuženju počinio upravo okrivljenik.

4.2. Okrivljenik negira učin djela braneći se da nije počinio kazneno djelo za koje se optužuje te da iskaz svjedoka ES ne odgovara istini, poglavito zbog njegovog čestog mijenjanja iskaza. Obzirom da ima ćelavu glavu, a svjedok ES tvrdi da je prilikom te provale nosio crnu kapu na glavi, smatra da isti nije mogao znati da se pod tom kapom krije ćelava osoba u dobi od 61 godine, time da tada čak nije imao niti brkove i bradu, kako to tvrdi svjedok ES. Vezano za njegovu tadašnju dob od 61 godine, okrivljenik se u svojoj obrani pita kako se takva osoba mogla popeti po limenom oluku na visinu kata obiteljske kuće o kojoj je riječ. Također, okrivljenik se brani da je njegovo poznanstvo s ŽS, koja je dosta mlađa od njega, bilo prolazno te je kratko trajalo, time da je dugi niz godina boravio u inozemstvu i nije imao nikakve kontakte s njom. Nakon dugih 10 godina vidio je TS na sudu gdje je dala iskaz u vezi samog događaja, a tog 25. siječnja 2014. nisu imali nikakav kontakt, te je nakon tog dana otišao u Austriju.

4.3. S druge strane, svjedok ES tvrdi da je kritične zgode bio na licu mjesta i prepoznao okrivljenika kao osobu koja je provalila u stan obiteljske kuće JS. Međutim, navedeni svjedok prvotno tvrdi da je tom prilikom kada je uočio okrivljenika bio mrak, da bi naknadno iskazao da nije bio mrak, te da je okrivljenika prepoznao po odjeći koja je bila identična onoj kada ga je vidio na sudu pet dana prije spomenutog događaja, kada je bio odjeven u crno, time da je sada na glavi imao crnu šiltericu, te ga je prepoznao jer mu je vidio i lice i karakterističnu manju bradu, time da okrivljenik u svojoj obrani tvrdi da tada nije imao niti bradu niti brkove. Međutim, svjedok ES prethodno iskazuje kako je okrivljenika prvotno vidio u neposrednoj blizini kuće JS iz osobnog automobila u kojem se vozio sa svojom suprugom, kada ga je vidio da se kreće od jedne do druge kuće, a kada se vratio nakon što je suprugu odvezao kući, uočio je istoga kako iz predmetne kuće iznosi torbu krećući se po dvorištu iste kuće, što je sve promatrao s udaljenosti niti 50 metara kolika je udaljenost od predmetne kuće do ceste. Međutim, navedeni svjedok na zadnjem ročištu pred sudom tvrdi drugačije, odnosno da je okrivljenika vidio s udaljenosti ne većoj od duljine dva auta, dakle sa znatno kraće udaljenosti. Ukoliko je svjedok ES, dakle, po prvotnoj verziji svog iskazivanja okrivljenika vidio s udaljenosti od niti 50 metara i to pod uvjetom da je bio mrak, sasvim sigurno nije životno logično da bi pod takvim uvjetima mogao uočiti da se radi baš o osobi okrivljenika, pogotovo iz razloga, a kao što je sam svjedok iskazao, jer je okrivljenik bio odjeven u crno sa crnom šiltericom na glavi i da bi k tome još uočio ne samo lice okrivljenika, već i njegovu karakterističnu manju bradu, što bi pak mogao uočiti da tom prilikom nije bio mrak i da je okrivljenika uočio s udaljenosti ne većoj od duljine dva auta. Međutim, prema kazivanju svjedoka-žrtve JS, na ulici ispred njegove kuće je kako sada tako i tada postojala gradska rasvjeta, koje se svjedok ES nije mogao sjetiti, ali je JS ujedno napomenuo da je udaljenost ceste od prednje strane kuće 50 metara, te bi tako bilo životno logično da je svjedok ES mogao dobro vidjeti osobu okrivljenika samo u situaciji kada se svojim vozilom nalazio u ulici u kojoj postoji gradska rasvjeta i to na udaljenosti ne većoj od duljine dva auta, ukoliko kritične zgode po drugoj verziji njegovog iskaza nije bio mrak, ali navjerojatnije okrivljenika ne bi mogao uočiti po mraku na udaljenosti od 50 metara dok se on sam nalazio u svom vozilu.

4.4. Iako je prema kazivanju svjedoka ES, nakon što se vratio jer je odvezao svoju suprugu kući, uočio okrivljenika kako izlazi iz kuće obitelji JS držeći u ruci torbu veličine takve da se u njoj mogao držati laptop, kada je isti prilikom izlaska iz kuće aktivirao senzor, te je izašao iz dvorišta, išao preko nekog zida i čekao žensku osobu koja ga je potom odvezla, prethodno iskazujući da okrivljenik do ceste nije došao krećući se dvorištem iste kuće, već da se preko susjednih dvorišta domogao ceste, prema kazivanju svjedoka JS i IS u njihovu je kuću provaljeno sa stražnje strane kuće, kao što je to utvrđeno i provedenim dokazom čitanjem zapisnika o očevidu iz točke 3.7. ovog obrazloženja, te je prema kazivanju svjedokinje IS osoba koja je provalila mogla otići iz kuće samo po toj istoj gurli sa stražnje strane kuće. Također, iz iskaza navedena dva svjedoka IS proizlazi da su po povratku iz izlaska u svoju kuću mogli ući bez ikakvih problema, te nisu zamijetili ništa neobično sve do trenutka dok nisu ušli u radnu sobu, dok je iz zapisnika o očevidu razvidno kako na prednjoj strani navedene kuće ulazna vrata kao niti prozori nisu oštećeni. Dakle, navedeno u svakom slučaju nije u suglasju s iskazom svjedoka ES kako je kritične zgode uočio okrivljenika da izlazi iz kuće obitelji IS, kojom se prilikom aktivirao i senzor za svjetlo, jer kao što je to ranije navedeno, osoba koja je provalila u kuću obitelji IS čineći to sa stražnje strane kuće, mogla je izaći iz te iste kuće na isti način na koji je i ušla, s njene stražnje strane koja ne gleda na ulicu i opet po gurli po kojoj se i popela. Također, prema kazivanju svjedoka IS, senzor se nalazio na ulaznim stepenicama i svaki je kat imao senzor, ali je provaljeno sa stražnje strane na kojoj očito nije postojao senzor, iz čega bi svega proizlazilo da je osoba koja je provalila u kuću obitelji IS sa njene stražnje strane popevši se pritom preko gurle i nakon otuđenja spornih predmeta, mogla izaći samo na način na koji je ušla sa stražnje, a ne prednje strane, očito se krećući i samim dvorištem sa njegove stražnje strane, što je u svakom slučaju u suprotnosti s iskazom svjedoka ES.

4.5. Cijeneći tako kvalitetu iskaza svjedoka ES, čije je kazivanje u određenim dijelovima proturječno, u suprotnosti s onim što je prvotno iskazao, kao što nije u suglasju u određenim dijelovima s iskazima svjedoka JS i IS, a kao što je to ranije obrazloženo, kao nedecidiranom, nedosljednom, odnosno nekonzistentnom, sud istome nije poklonio vjeru te je njegov iskaz i cijenjen kao nevjerodostojan.

4.6. S druge strane, svjedok-žrtva BS i njegova žena, svjedokinja IS, koji su kritične zgode bili odsutni iz svoje obiteljske kuće, nisu niti mogli vidjeti što se za vrijeme njihove odsutnosti u toj kući odnosno stanu događalo, kao što samim tim nisu niti vidjeli osobu okrivljenika, time da im otuđeni predmeti prema vlastitom kazivanju nikada nisu vraćeni, a iz stanja spisa proizlazi da niti sporno prijenosno računalo niti sporna ženska torba plave odnosno ljubičaste boje nisu niti oduzeti od okrivljenika. Također, iako iz zapisnika o očevidu proizlazi da je prilikom očevida izuzet uzorak zemlje i dijela gumene potplate obuće, te je izazvan otisak obuće, što je i izuzeto i pohranjeno te fotografirano, kako je to i navedeno pod točkom 3.7., iz stanja spisa ne proizlazi da bi isto bilo uspoređivano sa samom obućom okrivljenika, sve kako bi se potom moglo bolje razjasniti činjenično stanje kritične zgode. Naime, izuzeti tragovi sami za sebe ne mogu biti analizirani bez predmeta s kojim se trebaju komparirati, sve imajući u vidu činjenicu da od okrivljenika i nije oduzeta obuća koju je koristio u siječnju 2014.

4.7. Nastavno, niti svjedokinja ZS, predložena od strane tužitelja, nije doprinijela takvom boljem razjašnjenju činjeničnog stanja, obzirom da tvrdi kako ju je okrivljenik kojeg je upoznala u jednom kafiću u dva navrata zamolio da ga preveze svojim vozilom, što međutim nije bilo te 2014., a te je godine do mjeseca kolovoza bila u istražnom zatvoru, time da nije bila vlasnica istog vozila, već joj ga je dao na korištenje jedan prijatelj iz [adresa]. Tako navedena svjedokinja u bitnome potkrjepljuje obranu okrivljenika u dijelu u kojem isti tvrdi da je njegovo poznanstvo s njom bilo prolazno te je kratko trajalo, time da je dugi niz godina boravio u inozemstvu i nije imao nikakve kontakte s njom, dok tog 25. siječnja 2014. nisu imali nikakav kontakt. Provedenim dokazom čitanjem dopisa RH MUP PU PG Rijeka, Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od 10. ožujka 2025., a u odnosu na osobno vozilo marke Renault Clio 1.4 RT reg. oznake [registarska oznaka], utvrđeno da se radi o vozilu sive, a ne bijele boje, a koje je vozilo u vremenu od 15. veljače 2013. do 27. kolovoza 2014. bilo evidentirano u vlasništvu AS iz [adresa] pod registarskom oznakom [registarska oznaka], što je u suglasju s iskazom svjedokinje ZS da ista kritične zgode nije bila vlasnica spornog vozila. Tako svjedok AS, vlasnik spornog vozila tvrdi da spomenutu TS poznaje po maškarama u [adresa], gdje misli da je i stanovala, time da je to vozilo u stvari kupio za svog sina KS. Prema kazivanju navedenog svjedoka, kada se sporno vozilo prodalo, isti se čas i prepisalo na TS, a prije toga joj to vozilo nije dao na korištenje, time da je u potpunosti siguran da njegov sin koji stanuje s njim na istoj adresi navedeno vozilo nikome nije dao na korištenje, jer je onakav kakav je i on sam, te ne bi dao drugome auto na korištenje. Iskaz navedenog svjedoka u suglasju je s iskazom svjedoka KS koji ne spori da je sporno vozilo koristio, te ujedno kategorički tvrdi da obzirom da ne poznaje osobu imena ZS, istoj nije dao na korištenje navedeno vozilo, jer svoje vozilo nikada niti ne daje nekom drugom na korištenje, a taj auto kojeg je bio vlasnik njegov otac u stvari je i bio kao da je njegov, te mu je sam otac i rekao da je toj ženi prodano navedeno vozilo. Imajući u vidu iskaze navedenih svjedoka kojima sud nije imao razloga ne vjerovati obzirom su u bitnome u međusobnom suglasju, te im je sud kao decidiranima vezano za korištenje vozila u vlasništvu AS i poklonio vjeru, razvidno je da su u suglasju s iskazom svjedokinje ŽS da kritične zgode nije koristila sporno vozilo, obzirom oba navedena svjedoka tvrde da prije nego što je vozilo prodano istoj, nisu ga dali na korištenje niti jednoj drugoj osobi.

4.8. Također, provedenim dokazom čitanjem dopisa Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija od 11. ožujka 2025., a u odnosu na zahtjev za dostavu podataka o telekomunikacijskom prometu u odnosu na mobilni uređaj koji je od okrivljenika oduzet prilikom uhićenja, vezano za podatak na koje bazne stanice i u kojem mjestu je taj mobitel bio prikopčan, te o telefonskim pozivima tog dana, razvidno je da traženi podaci za 2014. godinu istom Centru više nisu dostupni, obzirom da su nakon isteka razdoblja zadržavanja operatori takve podatke obvezni uništiti, zbog čega se svega i nije moglo na nedvojben način utvrditi da li se okrivljenik kritične zgode uopće nalazio na području [adresa], pa tako niti u blizini obiteljske kuće JS, kao niti da li je tom prilikom razgovarao sa svjedokinjom ŽS, u odnosu na koju svjedok ES u jednom dijelu svog iskaz tvrdi, da je ženska osoba čekala okrivljenika parkirana nekih 100 metara dalje od kuće JS, da bi potom iskazao da je šetala gore, dolje ispred same kuće dok je okrivljenik bio u njoj, te je vidio trenutak kada je okrivljenik izlazio iz kuće i nazvao tu žensku osobu, ali isto tako iskazuje i da je išao preko nekog zida i čekao žensku osobu koja ga je potom odvezla.

5. Slijedom navedenog, s obzirom na takvu pravnu situaciju u kojoj okrivljenik negira učin djela koje mu je stavljeno na teret, a njegova obrana nije obeskrijepljena niti jednim dokazom provedenim u ovom kaznenom postupku, osim iskazom svjedoka ES, čiji je iskaz cijenjen kao nevjerodostojan iz razloga obrazloženih pod točkom 4.5., a u odnosu na istog ne postoji niti jedan drugi podupirući dokaz, time da od okrivljenika nisu oduzeti niti sporno prijenosno računalo s punjačem niti sporna ženska torba, koji su prema kazivanju svjedoka, supružnika JS, tom prilikom otuđeni iz njihovog stana, niti su im navedeni predmeti vraćeni, dok svjedok ES tvrdi da je prepoznao okrivljenika obzirom da je bio prisutan na ročištu na sudu u drugom predmetu u kojem je sam ES oštećen, zbog čega je između ostalog i ocijenjeno da je imao razloga iskazivati na štetu samog okrivljenika, time da iz stanja samog spisa proizlazi da nije provedena niti dokazna radnja prepoznavanja u odnosu na samog okrivljenika, u ovdje konkretnom slučaju nije moguće s potpunom izvjesnošću utvrditi da bi okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Stoga sud ovdje ne nalazi niti da bi postojao zatvoreni krug indicija koji bi doveo do zaključka da bi okrivljenik inkriminirane zgode provaljivanjem iz stana obiteljske kuće JS istome i oduzeo sporne predmete. Uzimajući u obzir sve navedeno, ovdje se ne nalazi niti da bi postojao zatvoreni krug indicija koji bi doveo do zaključka o ostvarenju objektivnih i subjektivnih obilježja kaznenog djela u odnosu na koje se okrivljenik optužuje. Naime, da bi se okrivljenik mogao proglasiti krivim sve činjenice moraju biti utvrđene do te mjere da ne daju nimalo sumnje, odnosno ne smije postojati niti tračak sumnje u to da se događaj zbio na način kako mu se to stavlja na teret.

5.1. Može se zaključiti kako sud ne nalazi dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, zbog čega ga je valjalo osloboditi optužbe na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08.

6. Obzirom da se svjedok-žrtva BS na ročištu pred sudom očitovao da u ovom postupku želi sudjelovati isključivo kao svjedok-žrtva, a ne kao oštećenik (stranica 216), te da shodno navedenom ne postavlja imovinskopravni zahtjev, ovaj sud o istome nije niti odlučivao.

7. Odluka o trošku kaznenog postupka temelji se na u izreci citiranim zakonskim odredbama, a kako je okrivljenik oslobođen optužbe, to troškovi kaznenog postupka taksativno navedeni u članku 145. stavak 2. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Rijeka, 25. svibnja 2026.

Sutkinja

Manon Juravić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se predaje ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje viši sud.

Dostavna naredba:

1. ODO u Rijeci

2. okrivljeniku VS, putem Kaznionice u Glini

3. branitelju okrivljenika po službenoj dužnosti Anti Karloviću, odvjetniku iz Rijeke

4. svjedoku-žrtvi JS, po pravomoćnosti