Poslovni broj: UsI-374/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Iva Babić, odvjetnica u Zagrebu, Ulica kralja Zvonimira 58, protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju, OIB: 38083028711, Zagreb, Ivana Lučića 6, radi prijenosa dionica bez naknade, 25. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Centra za restrukturiranje i prodaju, KLASA: UP/I-942-05/17-01/4, URBROJ: 360-04-02/04-2024-16, od 18. prosinca 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Centra za restrukturiranje i prodaju, KLASA: UP/I-942-05/17-01/4, URBROJ: 360-04-02/04-2024-16, od 18. prosinca 2024. godine, utvrđeno je da visina naknade određena pravomoćnim i izvršnim rješenjem o naknadi za oduzeto zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 231 m[2] , danas u sastavu čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], za 1/2 dijela iznosi 947,23 eura, te je određeno da se tužitelju na ime naknade za oduzetu imovinu prenose bez naknade dionice iz portfelja Republike Hrvatske, i to: 55 dionica trgovačkog društva Hrvatski telekom d.d. Zagreb, što iznosi 958,79 eura u temeljnom kapitalu.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 26. veljače 2025. godine tužitelj je naveo da je rješenje tuženika neosnovano, da su prilikom donošenja istog počinjene povrede upravnog postupka, te da je pogrešno utvrđena visina naknade koja mu je određena. Tvrdi da nije točno da je ranije donesenim rješenjem o naknadi Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, od 10. ožujka 2017. godine, određena visina naknade koja mu pripada, već da se visina naknade određuje tek u ovoj upravnoj stvari. Istaknuo je da iz rješenja tuženika nije moguće ispitati na koji način je određena predmetna visina naknade u iznosu od 958,79 eura, a koja odgovara 1/2 naknade za oduzetu imovinu, jer nisu navedeni parametri na temelju kojih se računa predmetna naknada, tako da ostaje nejasno primjenom kojih vrijednosti je tuženik došao do izračuna navedenog iznosa, zbog čega se rješenje u tom dijelu ne može ispitati, te je isto i protivno odredbama članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Stoga da se postavlja i pitanje je li bilo potrebno u tijeku postupka provesti vještačenje visine naknade. Tužitelj je naveo da nije točan navod tuženika da tužitelj nije imao bilo kakvih primjedbi na obavijest od 09. studenoga 2022. godine, jer je tužitelj podneskom od 22. listopada 2022. godine ponovno zatražio naturalni povrat predmetnog zemljišta ili naknadu istog po tržišnoj vrijednosti sukladno dostavljenom elaboratu građevinskog vještaka. Smatra da je upitno i na koji način je proveden izračun naknade s obzirom da je oduzetih 231 m[2] predmetne nekretnine postao dio nove kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je unesen u temeljni kapital HTP Korčula. Istaknuo je da mu je povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno Ustavom RH, te da je predmetna nekretnina oduzeta isključivo u svrhu izgradnje hotelskog paviljona, a čija realizacija se nije dogodila, već je na njoj izgrađena manja samostojeća građevina koja je davana trećim osobama za iznajmljivanje bicikala, što je suprotno svrsi oduzimanja. Naveo je da naknada od 947,23 eura nije primjerena vrijednosti tih oduzetih 231 m[2] predmetne nekretnine. Tužitelj je predložio da se izvede dokaz njegovim saslušanjem i vještačenjem po vještaku financijske struke, te da se poništi rješenje tuženika i naknadi mu trošak spora u iznosu od 1.000,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom, kao i trošak pristojbi na tužbu i presudu po 66,36 eura.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu. Naveo je da je njegovo rješenje zakonito doneseno.

4. Podneskom koji je zaprimljen pred ovim sudom 13. travnja 2026. godine, tužitelj je dodatno obrazložio svoje stavove u ovom sporu, te zatražio trošak njegova sastava u iznosu od 1.000,00 eura.

5. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 27. travnja 2026. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tužitelja, tuženik je naveo da u svemu ostaje kao u odgovoru na tužbu, odnosno svom rješenju. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za njegovim saslušanjem, te vještačenjem po vještaku financijske struke, iz razloga što je smatrao da isti nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari, te da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez njih, a ocjenom ostalih izvedenih dokaza.

6. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Člankom 67. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" broj 52/18 i 155/23; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da obvezu naknade osobama koje su ovlaštenici prava na naknadu za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine u dionicama ili poslovnim udjelima Centar za restrukturiranje i prodaju može ispuniti isključivo prijenosom dionica ili poslovnih udjela čiji je imatelj Republika Hrvatska.

9. Člankom 2. Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća („Narodne novine“ broj 107/99, 76/00, 25/03 i 33/06; u daljnjem tekstu Pravilnik) određeno je da je vrijednost pojedine nekretnine vrijednost utvrđena u postupku davanja suglasnosti na namjeravanu pretvorbu društvenog poduzeća umanjena za vrijednost ulaganja u tu nekretninu u razdoblju od oduzimanja poduzeća do davanja suglasnosti na namjeravanu pretvorbu društvenog poduzeća, prema formuli: Vn = Sv-U, gdje je Vn = vrijednost, Sv = vrijednost nekretnine u vrijeme davanja suglasnosti na pretvorbu društvenog poduzeća, U = ulaganja u nekretninu u razdoblju od oduzimanja do davanja suglasnosti na pretvorbu društvenog poduzeća.

10. Uvidom u spis tijela državne utvrđeno je da je rješenjem Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave u Korčuli, KLASA: UP/I-943-01/97-01/84, URBROJ: 2117-04/1-17-22, od 10. ožujka 2017. godine: utvrđeno pravo na naknadu za oduzetu imovinu, nekretninu zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 231 m[2] (nastala od prvobitne čest. zem. [katastarska čestica]), u sastavu parcele oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe bivšeg društvenog poduzeća HTP „KORČULA“ Korčula, i to tužitelju za 1/2 suvlasničkog dijela u dionicama ili poslovnim udjelima čiji je imatelj Republika Hrvatska; kao obveznik naknade tužitelju utvrđen CERP; obvezan CERP nakon pravomoćnosti tog rješenja utvrditi visinu naknade za oduzetu imovinu u dionicama ili poslovnim udjelima čiji je imatelj Republika Hrvatska, a koje je Republika Hrvatska stekla od Hrvatskog fonda za privatizaciju na temelju Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“, broj 145/10 i 70/12) i prenijeti u vlasništvo tužitelju. Rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/17-01/206, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-03, od 22. veljače 2021. godine, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 10. ožujka 2017. godine. Presudom Upravnog suda u Splitu od 03. prosinca 2021. godine pod poslovnim brojem UsI-1797/2-7, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja od 22. veljače 2021. godine i rješenja od 10. ožujka 2017. godine. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 20. svibnja 2022. godine pod poslovnim brojem Usž-1775/22-2, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu od 03. prosinca 2021. godine pod poslovnim brojem UsI-1797/2-7. Postupajući po pravomoćnom rješenju Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave u [adresa], KLASA: UP/I-943-01/97-01/84, URBROJ: 2117-04/1-17-22, od 10. ožujka 2017. godine, tuženik je u ovoj upravnoj stvari rješenjem od 18. prosinca 2024, temeljem odredbi iz članka 67. Zakona i članka 2. Pravilnika, utvrdio visinu predmetne naknade, te na ime toga prenio dionice iz portfelja Republike Hrvatske bez naknade, i to 55 dionica trgovačkog društva Hrvatski telekom d.d. Zagreb, što iznosi 958,79 eura u temeljnom kapitalu. Izračun visine naknade, u kojem su uzimani svi parametri za takav izračun (površina nekretnine, procijenjena vrijednost), je prikazan u spisu tuženika. Ovakvo rješenje tuženika od 18. prosinca 2024. godine je zakonito i pravilno.

11. Nije točna tvrdnja tužitelja da je pogrešno utvrđena visina naknade koja mu je određena. U spisu tuženika se jasno vidi način izračuna visine predmetne naknade, te matematičke operacije. S obzirom da je predmetna nekretnina (231 m[2] ) procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe HTP „KORČULA“, a m[2] tog zemljišta u postupku te pretvorbe procijenjen na 16,04 DEM, došlo se do iznosa od 3.705,24 DEM, što pretvoreno u eure iznosi 1.894,46 eura, odnosno naknada za 1/2 tužiteljevog dijela iznosi 947,23 eura. Kako nominalna vrijednost dionice trgovačkog društva Hrvatski telekom d.d. iznosi 17,4326 eura, to je tužitelju preneseno 55 dionica tog društva, što iznosi 958,79 eura, a što je najbliži mogući viši iznos utvrđene visine naknade od 947,23 eura. Stoga ne stoje ni tvrdnje tužitelja da nije moguće ispitati na koji način je određena predmetna visina naknade u iznosu od 958,79 eura. Dakle, prijenos dionica bez naknade tužitelju je u ovoj upravnoj stvari zakonito utvrđen sukladno odredbama iz članka 67. Zakona i članka 2. Pravilnika.

12. Tvrdnje tužitelja da je predmetna nekretnina oduzeta isključivo u svrhu izgradnje hotelskog paviljona, a čija realizacija se nije dogodila, već je na njoj izgrađena manja samostojeća građevina koja je davana trećim osobama za iznajmljivanje bicikala, što je suprotno svrsi oduzimanja, nisu ni od kakvog utjecaja na zakonitost rješavanje ove upravne stvari. Naime, tužitelj ne može u ovoj upravnoj radi prijenosa dionica bez naknade, u biti isticati prigovore o mogućnosti naturalnog povrata predmetne nekretnine, jer je te prigovore mogao isticati samo u postupku naknade za oduzetu imovinu, a taj je postupak pravomoćno okončan odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja u sporu pred ovim sudom pod poslovnim brojem UsI-1797/21, odnosno rješenje od 10. ožujka 2017. godine o utvrđivanju prava na naknadu za oduzetu imovinu u dionicama ili poslovnim udjelima čiji je imatelj Republika Hrvatska, je pravomoćno, te se u ovoj upravnoj stvari ono u biti realizira.

13. Ne postoji pravna osnova da se u ovoj upravnoj stvari utvrdi visina naknade na temelju tržišne vrijednosti nekretnine, tako da nije bilo potrebno provesti vještačenje visine naknade.

14. Ni ostali tužiteljevi navodi u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

15. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da je rješenje tuženika zakonito doneseno. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.

16. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUP), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 i 39/26 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

17. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

18. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove upravnog spora koje je popisao u tužbi i podnesku koji je zaprimljen pred ovim sudom 13. travnja 2026. godine . Stoga je riješeno kao u točki II. izreke odluke.

U Splitu, 25. svibnja 2026. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

DNA: - opunomoćenici tužitelja

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ