Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-367/2026-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Lejli Rašidkadić, uz sudjelovanje Ivane Džafić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog EŽ, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. u svezi članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24, dalje: ZZNO) temeljem optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko goranske, I. policijske postaje Rijeka klasa: 211-07/25-5/11679, urbroj: 511-09-23-26-1 od 27. siječnja 2026. godine, nakon nejavne glavne rasprave održane 20. svibnja 2026., u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, dana 25. svibnja 2026

p r e s u d i o  j e

I Okrivljenik EŽ, sin E, rođ. **.**.1985. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], prekršajno kažnjavan, kazneno neosuđivan, protiv kojeg se ne vode drugi prekršajni ili kazneni postupci

na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ)

kriv je

što je

u vremenskom razdoblju od mjeseca studenoga 2024. godine do dana 05. svibnja 2025. godine u dvorištu adrese Rijeka, Ul. Istarska kbr. 84 nasilnički se ponašao u obitelji počinivši psihičko nasilje u obitelji, kojim je ponašanjem kod žrtve tete VŽ prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost. Naime, u studenom 2024. godine došla je oporuka od Sonjinog pokojnog oca u kojoj je navedeno kako VŽ dobiva svu ostavštinu. Njezin nećak EŽ povodom nezadovoljstva sa oporukom počeo je verbalno napadati VŽ oko parkinga na način da nije mogla izaći van dvorišta, a kojom prilikom ju je vrijeđao riječima: „Pizdo jedna, sve si sebi uzela, jadnice jadna…“ Nekoliko dana kasnije ponovno ju je verbalno napao za ogradu u dvorištu govoreći: „Svinjo debela, sve si uzela.“ Nadalje, što je svakodnevno kada bi ju vidio, vrijeđao: „Svinjo debela, poremećena, lijenčino, sada ću te prebiti, koji kurac izvodiš…“ Isto ponavlja iz dana u dan, te VŽ od EŽ uvrede ne može više trpjeti i boji ga se da u budućnosti ne bi fizički nasrnuo na nju. Navedeni događaj je kod VŽ izazvalo strah, uznemirenost i povredu dostojanstva.

dakle, počinio psihičko nasilje u obitelji na način da je kod žrtve prouzročio uznemirenost i povredu dostojanstva

čime je počinio prekršaj iz članka 22. st. 1. u svezi članka 10. točke 3. ZZNO-a,

pa mu se na temelju članka 22. stavka 1. ZZNO-a,

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 2.100,00 eura (dvije tisuće i sto eura i nula centi).

Na temelju članka 33. stavka 11. PZ okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca od pravomoćnosti presude.

Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, naplatit će se prisilno.

Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. PZ okrivljenik se upozorava da ako u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

II Temeljem čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a u svezi čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku se primjenjuje zaštitna mjera zabrane približavanja VŽ, rođenoj **.**.1960. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na području Grada Rijeke, kao i na bilo kojem mjestu gdje se imenovana osoba zatekne, a na razdaljinu ne manju od 100 metara kao i zabrane uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze s VŽ putem telefona u trajanju od 6 mjeseci.

III Temeljem čl. 16. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nadzor provedbe izrečene zaštitne mjere iz točke II izreke, povjerava se I Policijskoj postaji Rijeka, a na čijem području okrivljenik i žrtva imaju prebivalište te će se izvršenje mjere provesti u skladu s Pravilnikom o načinu provedbe zaštitnih mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji te mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva ("Narodne novine" broj 28/19.) po pravomoćnosti presude.

IV Temeljem čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenik se upozorava ukoliko ne postupi prema izrečenoj zaštitnoj mjeri, kaznit će se za prekršaj kaznom zatvora u trajanju od najmanje 10 dana.

V Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi s članka 138. stavka 2. točke 2. i 3. PZ-a, okrivljenik je dužan nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura) u roku od 1 (jednog) mjeseca od pravomoćnosti presude.

Ako troškovi prekršajnog postupka ne budu u cijelosti ili djelomično plaćeni u određenom roku, naplatit će se prisilno.

Obrazloženje

1. Optužnim prijedlogom Ministarstva unutarnjih poslova, I Policijske postaje Rijeka, okrivljenik se tereti za prekršaj iz članka 22. stavka 1. u svezi članka 10. točke 3. ZZNO-a.

2. Dana 20. svibnja 2026. godine održana je glavna rasprava, a na ročište u ovom postupku se nisu odazvali niti tužitelj niti okrivljenik, kojima su pozivi bili uredno dostavljeni, a svoj izostanak nisu opravdali.

2.1. Okrivljenik je bio upozoren o svojim pravima u smislu članka 109.a stavka 1. točaka 2. do 8. Prekršajnog zakona, te je obavijest potpisao dana 16. siječnja 2026. godine. Okrivljenik je u pozivu za ročište, između ostalog, upozoren da će se, ukoliko se pozivu ne odazove, a njegova nazočnost i ispitivanje nisu potrebni i ne utječu na zakonito i pravilno donošenje presude, postupak provesti i donijeti presuda bez njegove nazočnosti, sve sukladno članku 128. stavku 2. točki 7. i članku 167. stavku 3. Prekršajnog zakona. Sud je utvrdio da okrivljenik izbjegava primitak poziva za ročište koje mu je slano na prijavljenu adresu prebivališta te na adresu na kojoj neprijavljeno boravi, pa je poziv istaknut na e-oglasnoj ploči suda sukladno članku 145. stavku 5. Prekršajnog zakona. Stoga je sud, utvrdivši da su dokazi u spisu dostatni za donošenje pravilne i zakonite odluke o prekršaju i bez ispitivanja okrivljenika, ocijenio da su se stekli uvjeti za provođenje glavne rasprave bez nazočnosti uredno pozvanog okrivljenika.

2.2. Okrivljeniku je branitelja izabrao otac koji je i potpisao punomoć za zastupanje. Članak 115. stavak 4. Prekršajnog zakona doduše dopušta da branitelja okrivljeniku, osim ako se on tome izričito ne protivi, mogu uzeti i osobe bliske okrivljeniku, među kojima je i srodnik u uspravnoj liniji, što otac okrivljenika jest. Međutim, navedena odredba regulira isključivo pravo odabira i angažiranja branitelja te ne zamjenjuje zahtjev iz članka 115. stavka 2. PZ-a, prema kojemu je branitelj dužan sudu prije poduzimanja prve radnje u postupku predati od okrivljenika osobno potpisanu punomoć, a okrivljenik mu alternativno može dati i usmenu punomoć na zapisnik kod suda koji vodi postupak. Punomoć potpisana isključivo od oca okrivljenika stoga nije valjana punomoć za zastupanje u smislu navedene zakonske odredbe. Sud je iz navedenih razloga okrivljenika dopisom od 20. svibnja 2026. godine pozvao da sukladno članku 115. stavku 2. PZ-a sudu dostavi valjano potpisanu punomoć koju će osobno potpisati, ili da pristupi sudu i da usmenu punomoć na zapisnik, ili da izjavi naknadno odobrenje za podnošenje pisane obrane po navedenom branitelju uz istovremenu dostavu valjane punomoći. Okrivljenik je dopis valjano zaprimio i po istome nije postupio.

2.2.1. Sud je rješenjem naložio i branitelju da dostavi valjanu punomoć za zastupanje potpisanu osobno po okrivljeniku ili ga obavijesti da okrivljenik osobno mora pristupiti sudu radi odobravanja radnje davanja pisane obrane po branitelju. Tom je prilikom branitelju pojašnjeno da otac okrivljenika može, sukladno članku 115. stavku 4. PZ-a, uzeti branitelja okrivljeniku, ali da to ne mijenja uvjet osobnog potpisa okrivljenika na punomoći iz članka 115. stavka 2. PZ-a, budući da se radi o dvjema različitim procesnim radnjama različite pravne naravi. Branitelj nije postupio po rješenju, već je sudu na dan objave presude poslao podnesak u kojemu navodi da nije potrebna suglasnost okrivljenika, te da se okrivljenik "konkludentno" suglasio s punomoći jer je supotpisao pisanu obranu. Taj argument nije pravno utemeljen. Prekršajni zakon u članku 115. stavku 2. ne poznaje institut konkludentne punomoći, predviđena su samo dva oblika: pisana punomoć potpisana od okrivljenika i usmena punomoć na zapisnik. Pisana obrana i punomoć dva su zasebna procesna dokumenta s različitim funkcijama, i niti jedan ne može zamijeniti drugi. Osim toga, ako je okrivljenik bio sposoban supotpisati pisanu obranu, bio je sposoban i potpisati punomoć, što je i bio jedini traženi uvjet, a po pozivu suda nije postupio.

2.3. Sud je ipak zbog zaštite prava na obranu okrivljenika uzeo u obzir pisanu obranu dostavljenu po branitelju te punomoć za zastupanje. U pisanoj obrani okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim. Naveo je kako su tvrdnje žrtve neistinite te da je ona njemu pomaknula kantu za smeće da ne može pristupiti parkirnom mjestu pa ju je onda on vratio na njezin dio dvorišta. Objasnio je sudu da je žrtva ta koja se ponaša konfliktno i uznemiravajuće ne samo prema obitelji već i prema ostalim stanarima kuće u kojoj žive te da je ona ta koja usprkos njegovoj zabrani ulazi na njihov posjed i premješta stvari kako bi ga isprovocirala. Nikada ju nije vrijeđao, a navodi i da ona ima povijest prijavljivanja njega i drugih na policiju te da to radi da bi mu narušila ugled u parničnom postupku koji vode zbog ostavine.

2.4. U dokaznom postupku je saslušana žrtva-svjedok VŽ koja je izjavila sudu kako trpi psihičko nasilje od okrivljenika još od studenog 2024. godine. Iako u optužnom prijedlogu piše da je to trajalo do dana 05. svibnja 2025. godine, žrtva je sudu navela kako psihičko nasilje traje svo vrijeme. Počelo je nakon što je otvoren ostavinski postupak iza njezinog pokojnog oca koji je svu svoju imovinu oporukom ostavio upravo njoj, a iz nasljedstva izostavio njezinog brata tj. oca okrivljenika. Nasilje vrši na način da joj upućuje ružne riječi, npr. "pizdo jedna, sve si sebi uzela, jadnice jadna, svinjo debela, poremećena, lijenčino, sada ću te prebiti, koji kurac izvodiš", a vrijeđa joj i kćeri te je govorio za mlađu kćer da je "krava debela" dok je bila trudna, a za stariju kćer da je psihijatrijski slučaj. Navedene riječi je izgovorio njoj s namjerom da ju povrijedi. Žrtva živi sama u prizemlju navedene kuće u ravnini ceste te joj je okrivljenik namjerno, znajući da se ona boji, ostavljao otvorena vrata od parkirnih mjesta, a u jednom trenutku je odnio i vrata od ograde da bi pristup njezinom ulazu bio što lakši i time ju zastrašio, a zatim je stavio i vazu na mjesto gdje su nekoć stajala vrata tako da ona ne može proći jer je ta vaza teška. Inače je kuća koncipirana tako da i ona mora proći preko dvorišta okrivljenika kao što i on mora proći preko njezinog, ali sada zbog vaze ona mora ići po cesti dok su on i njegova djevojka prelazili preko njezinog. Također, po noći zna dovući kantu za smeće koja stoji preko ceste i nabiti ju na njezina ulazna vrata. Znao se i parkirati na takav način da žrtva ne može koristiti svoj parking. Ovakvo ponašanje i verbalne uvrede traju već jako dugo te žrtvu uznemiruju do te mjere da nije htjela niti biti u prostoriji s okrivljenikom prilikom svjedočenja. Žrtva je zamolila da se uzme u obzir da će ove godine imati 66 godina, da ima visoki tlak i šećer te općenito ima zdravstvenih problema zbog čega se boji za svoje zdravlje i život i želi mir.

2.5. Zatim su u dokaznom postupku izvedeni slijedeći dokazi: izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 16-18 spisa), službenu zabilješku sa e-mailom (list 19-20 spisa), zapisnik o vanraspravnom ispitivanju svjedoka (list 30- 33 spisa), podnesak branitelja Vlade Vladike (list 84 spisa) te izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenika od 20. svibnja 2026. (list 45-46 spisa).

2.6. Iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 16-18 spisa) proizlazi kako je žrtva policiju kontaktirala putem e-maila, a da su je policijski službenici zatekli uznemirenu i uplakanu.

2.7. Iz službene zabilješke sa e-mailom (list 19-20 spisa) proizlazi kako su policijski službenici izašli na adresu stanovanja žrtve i okrivljenika te su obavili razgovor sa njom. Kada se okrivljenik vratio na adresu, žrtva je nazvala policiju te su policijski službenici u dvorištu kuće zatekli vozilo koje vozi okrivljenik, ali nitko im nije otvorio vrata na kucanje i zvonjenje.

2.8. Iz izvoda iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenika od 20. svibnja 2026. (list 45-46 spisa) proizlazi kako je okrivljenik prekršajno kažnjavan, ali ne za prekršaje po ZZNO-u.

3. Iz članka 10. točke 3. ZNNO-a slijedi kako je psihičko nasilje ono koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

3.1. Iz članka 22. stavka 1. ZZNO slijedi da će se onaj tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

4. Na temelju ovako provedenog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljenika i provedenih dokaza, i to svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, a u čiju vjerodostojnost sud, uz iznimku iskaza okrivljenika, nije našao razloga posumnjati, sud nalazi utvrđenim da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva obilježja prekršaja za koje se tereti, pa je okrivljenika proglasio krivim za opisani prekršaj te mu je izrekao novčanu kaznu i zaštitnu mjeru kao u izreci presude.

4.1. Psihičko nasilje u smislu članka 10. točke 3. ZZNO-a jest nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost. Radi se o materijalnom kažnjivom djelu čije biće sadrži i posljedicu kao učinak na objektu radnje, sama radnja vrijeđanja i prijetnji bez utvrđene posljedice ne bi bila dostatna za proglašenje krivnje. Ovu posljedicu sud u konkretnom slučaju utvrđuje kako slijedi.

4.1.1. Žrtva VŽ izjavila je sudu osobno i neposredno da je uznemirena ponašanjem okrivljenika, da ga se boji, drhtala je, a nije bila ni voljna biti u sudnici s njim za vrijeme svjedočenja. Navedena uznemirenost nije bila samo verbalna tvrdnja, sud je neposrednim opažanjem žrtve utvrdio navedeno njezino emocionalno i tjelesno stanje. Policijski službenici koji su intervenirali na prijavu žrtve su je zatekli uznemirenom i uplakanom (izvješće o pruženoj intervenciji, list 16-18 spisa), što neovisnim opažanjem osobe koje su postupale u svojstvu službenih osoba potvrđuje istinitost iskaza žrtve o prouzročenoj uznemirenosti. Žrtva je prije saslušanja podnijela podnesak s molbom da bude ispitana bez prisutnosti okrivljenika zbog "velike uznemirenosti i osjećaja nesigurnosti", a u iskazu je sudu objasnila da ima zdravstvenih problema i boji se za svoje zdravlje i život. U takvom kontekstu, iskaz žrtve o dugotrajnoj uznemirenosti i povredi dostojanstva, kao žrtve neprekinutog niza vrijeđanja i prijetnji od studenog 2024., predstavlja posebno uvjerljivo i dostatno dokazno sredstvo. Prema tome, uznemirenost žrtve kao zakonom propisana posljedica dokazana je sa tri neovisna dokazna izvora: osobnim iskazom žrtve, neposrednim opažanjem suda na ročištu i nalazom policijskih službenika pri intervenciji.

4.2. Sud nije cijenio vjerodostojnim iskaz okrivljenika koji smatra kako ga tetka lažno optužuje za psihičko nasilje. Premda je okrivljenik u pisanoj obrani iznio niz navoda kojima je pokušao prikazati žrtvu kao inicijatora sukoba i kao osobu s "dugotrajnom poviješću prijavljivanja", ti navodi ostaju goli i nepotkrijepljeni bilo kakvim dokazom u spisu. Okrivljenik, nije pristupio sudu niti na jedno ročište, izbjegavao je primitak poziva, te nije postupio po dopisu suda kojim je pozvan da dostavi valjanu punomoć, a takvo procesno ponašanje nije ponašanje osobe uvjerene u svoju nevinost koja želi dokazati lažnost optužbe.

4.2.1. Iskaz žrtve VŽ, nasuprot tome, sud ocjenjuje u cijelosti vjerodostojnim iz sljedećih razloga. Žrtva je iskazivala osobno, neposredno i pod upozorenjem o kaznenoj odgovornosti za lažni iskaz. Iskaz je bio detaljan i opširan, žrtva je opisala konkretne uvredljive izraze, okolnosti u kojima su izrečeni, tjelesne manifestacije prijetnji (uklanjanje ogradnih vrata, postavljanje vaze, doturanje kante za smeće), kao i neverbalne radnje kojima je okrivljenik pojačavao osjećaj zastrašenosti. Iskaz nije sadržavao unutarnje kontradikcije. Okolnost da žrtva ne pamti svaki pojedini datum od nekoliko stotina epizoda tijekom šestomjesečnog kontinuiranog zlostavljanja ne umanjuje vjerodostojnost iskaza, upravo suprotno, kronično i ponavljajuće nasilje po prirodi stvari ne ostavlja točna datumska sjećanja na svaki pojedinačni incident. Argument obrane da "žrtve inače redovito pamte točan dan" primjenjuje se na izolirane traumatske incidente, a ne na dugotrajno repetitivno nasilje. Iskaz žrtve u potpunosti se podudara s materijalnim dokazima tj. s izvješćem o intervenciji u kojoj su policijski službenici zatekli žrtvu uznemirenom i uplakanu te sa službenom zabilješkom. Cjelokupno ponašanje žrtve tijekom postupka u potpunoj je kontradikciji s tezom obrane da bi upravo ona bila ta koja okrivljenika svakodnevno uznemirava i ulazi mu na posjed. Žrtva koja se toliko boji okrivljenika da nije u stanju boraviti s njim u sudnici istovremeno ne bi bila sposobna svakodnevno svjesno i namjerno ulaziti na njegov posjed kako bi izazivala sukob.

4.3. Stoga je okrivljenik kriv za opisani prekršaj počinjen s namjerom, budući da je bio svjestan da uvredljive i prijeteće riječi upućuje žrtvi, htio je to učiniti i bio svjestan da takvo postupanje kod žrtve prouzrokuje povredu dostojanstva i uznemirenost, a što je zabranjeno odredbom članka 10. točke 3. ZZNO-a.

5. Odabirući vrstu i mjeru kazne, sud je imao u vidu sve okolnosti koje mogu utjecati da kazna bude lakša ili teža za počinitelja u smislu članka 36. PZ-a, a posebno stupanj krivnje, opasnost prekršaja, pobude iz kojih je počinjen, dosadašnje ponašanje počinitelja, ponašanje nakon počinjenja prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja.

5.1. U smislu članka 11. stavka 2. ZZNO-a, svrha prekršajnopravnih sankcija predviđenih tim zakonom jest zaštita članova obitelji izloženih nasilju, poštivanje pravnog sustava te sprječavanje ponovnog počinjenja nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem počinitelja prekršaja.

5.2. Kao otegotne okolnosti sud je cijenio dugotrajnost psihičkog nasilja koje je trajalo kontinuirano više od šest mjeseci. Radi se o ponavljajućem i sustavnom ponašanju, tj. o nizu svakodnevnih verbalnih napada, a ne o izoliranom incidentu. Intenzitet i sadržaj upućenih uvredljivih izraza i prijetnji fizičkim napadom bitno odstupaju od uobičajenog oblika ponašanja, a sud je posebno uzeo u obzir ranjivost žrtve koja ima 66 godina, a boluje od kroničnih zdravstvenih tegoba (visoki tlak, šećerna bolest), zbog čega pripada kategoriji ranjivijih osoba kojima ZZNO u članku 8. stavku 3. pruža posebnu zaštitu. Okrivljenik je i ranije prekršajno kažnjavan, iako ne po ZZNO-u, što ukazuje na sklonost kršenju pravnog poretka. Kao olakotnu okolnost sud je uzeo u obzir da okrivljenik nije kazneno osuđivan i da prethodni prekršajni postupci nisu bili vezani uz nasilje.

5.3. Imajući u vidu navedeno, sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu od 2.100,00 eura, što je iznos koji znatno prelazi zakonski minimum od 300,00 eura, ali ostaje u okviru zakonski predviđenih sankcija iz članka 22. stavka 1. ZZNO-a. Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena utvrđenim otegotnim okolnostima i da se njome može ostvariti svrha kažnjavanja, a to je odvraćanje okrivljenika od daljnjeg nasilja te zaštita žrtve. Kazna zatvora nije izrečena jer sud smatra da je novčana kazna u ovom iznosu, uz zaštitnu mjeru, dostatna za postizanje svrhe sankcije.

6. Okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve VŽ u trajanju od 6 (šest) mjeseci, temeljem članka 16. ZZNO- a, čiji se nadzor provedbe povjerava nadležnoj I. Policijskoj postaji Rijeka, po pravomoćnosti ove presude.

6.1. Pretpostavka za izricanje ove zaštitne mjere jest opasnost da bi počinitelj prema žrtvi mogao ponoviti nasilje u obitelji. Ta je opasnost u konkretnom slučaju izravno i uvjerljivo utvrđena. Nasilje nije bilo izolirani incident već dugotrajni, kontinuirani obrazac svakodnevnih verbalnih napada koji traje od studenog 2024., a žrtva je na sudu izjavila da nasilje traje i dalje, dakle i u trenutku donošenja presude. Okrivljenik i žrtva stanuju u istoj kući i dijele zajedničke dijelove nekretnine (dvorište, pristup parkirnom mjestu), što ih svakodnevno neizbježno dovodi u blizinu. Okrivljenik ni u jednoj fazi postupka nije pokazao ni najmanji stupanj osvještavanja nedopustivosti svog ponašanja niti žaljenja, naprotiv, dostavljenim podneskom branitelja na dan objave presude nastavio je osporavati počinjenje prekršaja te izbjegavati svaki kontakt sa sudom i sudskim postupkom Sve navedene okolnosti ukazuju na realan i konkretan rizik ponavljanja nasilja prema žrtvi, a što zahtijeva njezinu zaštitu navedenom zaštitnom mjerom.

6.2. Ova mjera je izrečena u minimalnom trajanju od 6 (šest) mjeseci, što je razmjerno težini počinjenog prekršaja i utvrđenoj opasnosti od ponavljanja, a istovremeno je primjereno svrsi zaštitnih mjera iz članka 12. stavka 1. ZZNO-a, zaštiti zdravlja i sigurnosti žrtve te otklanjanju okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog nasilja.

7. Odluka o troškovima donesena je primjereno dužini i složenosti trajanja prekršajnog postupka, a sastoji se od troška dva ročišta.

8. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Rijeci 25. svibnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Ivana Džafić,

Lejla Rašidkadić

f

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud.

DNA:

1. ovlašteni tužitelj

2. okrivljenik EŽ, uz uplatnicu

3. branitelju

4. oštećenici VŽ – po pravomoćnosti

5. Hrvatski zavod za socijalni rad – po pravomoćnosti