Poslovni broj: Ovr-398/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji Ivani Klaić Žlepalo, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika 1. LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ovršenika 2. NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe na nekretnini, 25. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odgađa se ovrha u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-682/2021 (ranije P-5633/2018).
Obrazloženje
1. U ovom postupku ovrhovoditelj traži određivanje ovrhe na temelju ovršnih isprava:
Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 17. srpnja 2007. solemniziranog po javnom bilježniku Ermini Radić iz Raba PC Mali Palit, pod poslovnim brojem 4376/2007 20. srpnja 2007. te pripadajućeg Aneksa br. 1 Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava( hipoteke) na nekretnini od dana 19. siječnja 2016. solemniziranog kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba pod poslovnog broja OV -1712/16 od dana 28. siječnja 2016. koji su postali ovršni dana 26. ožujka 2018, a radi naplate ovrhovoditeljeve novčane tražbine iz vrijednosti nekretnine u vlasništvu ovršenika.
1.1. Obje ovršne isprave u ovom predmetu proizašle su iz Ugovora o kreditu broj 5103623032 kojeg su stranke sklopile 16. srpnja 2007. kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF), a riječ je o potrošačkom ugovoru koji je predmet sudske kontrole u predmetu koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-682/2021.
2. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.
3. Sukladno navedenom zaključku, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.
4. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive vijeća
93/13/EEZ od 5. travnja 1993.
5. Ovršenik je podneskom od 17. rujna 2019. obavijestio ovršni sud da se radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 5103623032 od 16. srpnja 2007. vodi parnični postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-5633/2018 te je predložio odgodu ovrhe.
6. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ je propisano da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje između ostalog, ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti (članka 65. stavak 1. točka 4. OZ).
7. Također, ovršni sud, u slučaju sumnje da se radi o nepoštenim odredbama ugovora koji predstavlja ovršnu ispravu, može ovrhu odgoditi do okončanja postupka u kojem će se ispitati sadrži li ovršna isprava kao potrošački ugovor nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe, čak i po službenoj dužnosti.
8. Naime, prema odredbi članka 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj – 79/07, 125/07 - dalje: ZZP) propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Iz predmetnog Ugovora o kreditu ne proizlazi da korisnik kredita odnosno ovršenik ne bi imao status potrošača u smislu citirane zakonske odredbe.
9. Zbog navedenoga, provedbu ovrhe, a vezano s tim i odgodu ovrhe, treba promatrati i kroz načelo djelotvornog osiguravanja provedbe Direktive vijeća broj 93/13/EEZ, jer je upravo člankom 1.a ZZP propisano da se tim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima i taj akt.
10. Sud Europske unije je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima , a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhe, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članka 65. stavak 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.
11. Obzirom da je Sud Europske unije u presudi broj C-407/18 dakle utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to je evidentno da u istovjetnoj činjeničnoj i materijalno -pravnoj situaciji vezuje i ovaj ovršni sud, a kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići.
12. Kako presuda Suda Europske unije broj C-407/18 obvezuje i sudove u Republici Hrvatskoj, a s obzirom na to da se u ovom predmetu i u predmetu u odnosu na koji je Sud Europske unije donio navedenu presudu, radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji to su prema ocjeni ovog suda, ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe temeljem članka 65. stavak 1. točka 4. OZ, i to neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti i bez obzira na to što je ovršenik dobrovoljno zasnovao založno pravo na nekretnini, jer ukoliko je ništetna tražbina iz ugovora o kreditu, ništetno je i njezino osiguranje.
13. Slijedom navedenih razloga, a imajući u vidu da se o pitanju ništetnosti ovršne isprave već vodi parnični postupak, iz razloga ekonomičnosti postupka, valjalo je u konkretnom slučaju odgoditi ovršni postupak na nekretnini ovršenika do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pokrenutog radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj 5103623032 od 16. srpnja 2007. i odlučiti kao u izreci rješenja.
Velika Gorica, 25. svibnja 2026.
Sutkinja
Ivana Klaić Žlepalo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisanim putem, u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja.
