REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-621/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Tržnice Zagreb, Šubićeva 40/V, Zagreb, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Bošnjak, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 57, protiv tuženika IVIGO d.o.o., Zagreb, Ulica baruna Trenka 7, OIB: 31630648807, kojeg zastupa punomoćnik Sven Skračić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zagreba, Boškovićeva ulica 7B, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 05. svibnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 25. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.062,49 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu kojim se potražuje od tuženika da isplati tužitelju zateznu kamatu

- na iznos 663,87 € od 30.06.2020. pa do 26. ožujka 2024.,

- na iznos 530,55 € od 31.07.2020. pa do 26. ožujka 2024.,

- na iznos 530,71 € od 31.08.2020. pa do 26. ožujka 2024.,

- na iznos 535,91 € od 30.09.2020. pa do 26. ožujka 2024.,

- na iznos 468,93 € od 31.10.2020. pa do 26. ožujka 2024.,

- na iznos 558,68 € od 26.11.2020. pa do 26. ožujka 2024.,

- na iznos 468,93 € od 31.12.2020. pa do 26. ožujka 2024.,

- na iznos 468,93 € od 31.01.2021. pa do 26. ožujka 2024.,

- na iznos 468,93 € od 28.02.2021. pa do 26. ožujka 2024.,

- na iznos 468,93 € od 31.03.2021. pa do 26. ožujka 2024.,

- na iznos 468,93 € od 30.04.2021. pa do 26. ožujka 2024.,

- na iznos 468,93 € od 31.05.2021. pa do 26. ožujka 2024.,

- na iznos 468,93 € od 30.06.2021. pa do 26. ožujka 2024.,

- na iznos 468,93 € od 31.07.2021. pa do 26. ožujka 2024.,

- na iznos 468,93 € od 31.08.2021. pa do 26. ožujka 2024.,

- na iznos 468,93 € od 30.09.2021. pa do 26. ožujka 2024.,

- na iznos 84,54 € od 30.09.2021. pa do 26. ožujka 2024.

III/ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.478,12 € zajedno s zakonskom zateznom kamatom od 25. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se djelomično zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 187,50 € zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koja je podnesena 27. ožujka 2024. navodi kako je Grad Zagreb vlasnik nekretnine tržnica Dolac, a koju nekretninu je povjerio na upravljanje i održavanje tužitelju, i to na temelju Odluke o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti usluge javnih tržnica na malo na području Grada Zagreba od 18.04.2019. (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 9/2019) i Zaključka o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina– tržnica na malo (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 11/2019). Tuženik je u periodu od lipnja 2020. do 30. rujna 2021. koristio bez pravne osnove tržni prostor na Tržnici Dolac i to boks 063, površine 26 m 2 te je 30.09.2021. predao prostor u posjed tužitelju. Za sve vrijeme bespravnog korištenja predmetnog poslovnog prostora, tuženik nije plaćao zakupninu niti je podmirivao troškove režija. Takvim postupanjem, tuženik je tužitelju prouzročio štetu, budući da je bio onemogućen dati predmetni prodajni prostor u daljnji zakup. Naime, članak 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; u daljnjem tekstu: ZV) propisuje da nepošteni posjednik tuđe stvari mora istu predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da se donesen presuda temeljem članka 165. ZV-a i članka 1120. ZOO-a, o isplati iznosa od 8.062,49 €.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnov tužbenog zahtjeva, aktivnu legitimaciju tužitelja. Naveo je kako tužitelj nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora niti su tužitelj i tuženik ima sklopljen ugovor o zakupu. Tužitelj nije dokazao da je Grad Zagreb vlasnik predmetnog poslovnog prostora. Čak i da je vlasnik predmetnog poslovnog prostora, navedenim zaključkom Grad Zagreb na tužitelja nije prenio one vlasničke ovlasti za koje tužitelj tvrdi da mu pripadaju u ovome predmetu. Navodi da je Zaključak donesen radi provedbe odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu primjeni kojeg nema mjesta u ovom predmetu , što potvrđuje i naziv cjenika na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje - „Cjenik za usluge koje se tretiraju kao tržišne djelatnosti”, a ne komunalne djelatnosti. Spori da mu je tužitelj isporučio električnu energiju i vodu te da je s tužiteljem sklopio ugovor o isporuci električne energije i vode. Također je naveo kako je općepoznata činjenica da na području Grada Zagreba uslugu opskrbe vodom pruža trgovačko društvo Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., a električne energije HEP d.d. ili drugi tzv. privatni opskrbljivači. Tužitelj nije ovlašten od tuženika potraživati da mu naknadi režijske troškove za potrošenu električnu energiju i vodu kako to proizlazi iz dostavljenih računa. Režijske troškove bi tužitelj mogao potraživati samo da je iste platio umjesto tuženika te da je došlo do personalne (zakonske ili ugovorne) subrogacije, što tužitelj nije dokazao. Kasnije tijekom postupka učinio je nespornim da je Grad Zagreb vlasnik predmetne nekretnine te da je tuženik koristio predmetni poslovni prostora u spornom razdoblju i da je prostor vratio tužitelju u posjed dana 30.09.2021. Također je naveo da ne spori visinu naknade za korištenje prostora, no da spori osnovu tužbenog zahtjeva i spori visinu režijskih troškova. Istaknuo je prigovor zastare.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to Odluku (list 6-7 spisa), Zaključak (list 8-13 spisa), zapisnik (list 14, 413 spisa), Cjenik (list 15-20 spisa), račune (list 21-37 spisa), izvod otvorenih stavaka (list 38-39 spisa), sudsku praksu (list 51-169, 203 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (list 175-176 spisa), ugovor (list 177-179 spisa), djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra (list 180-187 spisa), odluke (list 206-208, 406-410 spisa), dokument (list 209 spisa), računi, odobrenja, obavijesti o knjiženju, knjigovodstvenu karticu (list 238-404 spisa), izračun (list 405 spisa), fotografije brojila (list 411-412 spisa), očitanje kontrolnog brojila (list 414 spisa) te je proveo financijsko vještačenja po vještaku Mario Tkalec iz društvo Vještak Tkalec d.o.o. (list 417-426 spisa).

4. Na ročištu dana 20. ožujka 2025. tužitelj je povukao dokazni prijedlog očevida i geodetskog vještačenja pa ih sud nije provodio.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 8.062,49 € i to na ime naknade odnosno koristi za neovlašteno korištenje tržnog prostora na tržnici Dolac i režijskih troškova (električne energije i vode), a koji se odnose na tržni prostor, boks 063, površine 26 m 2, za razdoblje od 30. lipnja 2020. do 30. rujna 2021.

7. Među strankama nije sporno da je Grad Zagreb vlasnik Tržnice Dolac, da je tuženik bio u posjedu spornog tržnog prostora na tržnici Dolac i to boks br. 063, površine 26 m2 sve do 30.09.2021. kada je prostor vratio u posjed tužitelju kao ni visina tužbenog zahtjeva u odnosu na iznos za korištenje nekretnine.

8. Međutim, između strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja , osnov, visina tužbenog zahtjev u odnosu na režijske troškove te je li nastupila zastara utuženog potraživanja.

9. Uvidom u utužene račune razvidno je kako se isti odnose na naknadu za korištenje boksa br. 063 te režijske troškove struje i vode u utuženom periodu. Iz izvoda otvorenih stavki razvidno je kako su isti računi nepodmireni.

10. Člankom 165. st. 1. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje u tekstu ZV) je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. istog članka propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

11. Slijedom navedenog, tužiteljev zahtjev, po svojoj pravnoj naravi, predstavlja zahtjev za naknadu zbog upotrebe tuđe stvari u svoju korist. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarni pravima (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo je pravno shvaćanje: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“

12. Budući da je u konkretnom slučaju stvar odnosno nekretnina u nepromijenjenom obliku, to se imaju primijeniti odredbe čl. 164. i 165. ZV-a.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema st. 4. tog članka ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu.

14. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupku ne spori da je u posjedu spornog poslovnog prostora, ali ne navodi pravnu osnovu svog posjedovanja, dapače u odgovoru na tužbu sam tuženik navodi da nema sklopljen ugovor o zakupu sa tužiteljem niti bilo s kim drugim u odnosu na sporni poslovni prostor. Dakle, tuženik ne tvrdi da je imao valjanu pravnu osnovu svog posjedovanja slijedom čega je tuženik u vrijeme ulaska u posjed predmetnog prostora, bio svjestan da nema valjanu pravnu osnovu posjedovanja navedenog tržnog prostora, slijedom čega je to bio svjestan i za utuženo razdoblje. Naime, ovdje valja skrenuti pažnju da je u predmetnom prostoru u razdoblju od 01.01.2013. do 31.12.2013. bilo u zakupu društvo Titanik d.o.o. Osnivač istog društva kao i direktor bio je FĆ sve do dana otvaranja stečajnog postupka 14.09.2018. Isto društvo brisano je iz sudskog registra tijekom 2019.

15. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za tuženika razvidno je da je osnivač i direktor istog upravo FĆ, a koje društvo se nalazilo u predmetnom prostoru u utuženom razdoblju bez sklopljenog ugovora o zakupu, iako je znao da je potrebno sklopiti ugovor o zakupu, obzirom da je upravo FĆ zastupa društvo Titanik d.o.o. u trenutku kada je isto društvo sklopilo ugovor o zakupu za taj isti boks u ranijem periodu. Stoga je tuženik u utuženom periodu bio nepošteni posjednik predmetnog prostora i to sve do 30.09.2021. kada je prostor predan tužitelju, što je razvidno iz zapisnika, a među strankama i nije sporno.

16. Stoga u ovom konkretnom slučaju tužitelj ima pravo, neovisno od prava na naknadu štete, potraživati od tuženika kao nepoštenog posjednika i korist koju je on imao uslijed upotrebe tuđe stvari, i to od trenutka od kada je postao nepošteni posjednik, sve prema čl. 165. st. 1. ZV-a (tako i VTS Pž-2183/2016 od dana 25.10.2016., tako i VSRH, Rev-3299/14 od dana 21. studenog 2018. godine).

17. Vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, ovaj sud je navedeni prigovor našao neosnovanim.

18. U odnosu na aktivnu legitimaciju vezano uz naknadu koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, ovaj sud posebno ukazuje da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-161/2022-2 od 20. travnja 2022., Vrhovni sud zauzeo po tri postavljena pitanja stav: 1. da je osoba na koju je vlasnik prenio ovlaštenja davanja u zakup određene stvari, ovlaštena tražiti naknadu koristi (u visini zakupnine) od nepoštenog posjednika te stvari, u smislu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; 2. da raspolagati poslovnim prostorom, koja ovlast proizlazi iz činjenice davanja u zakup, uključuje ujedno i ovlast zahtijevati od bespravnog korisnika naknadu za korištenje poslovnog prostora u smislu odredbe članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji bi po redovnom tijeku stvari morao plaćati zakupninu, ako u vezi takvog korištenja nije ostvarivao pripadajuću mu zakupninu, a drugi se na račun toga neosnovano okoristio ; 3. da je bivši zakupodavac po prestanku ugovora o zakupu aktivno legitimiran potraživati od ranijeg zakupnika, koji nije udovoljio ugovornoj i zakonskoj obvezi da po prestanku zakupa preda posjed prostora zakupodavcu, naknadu za korištenje predmeta zakupa. Stoga iz navedene odluke, između ostaloga, proizlazi i da ovlast davanja u zakup prostora daje tom ovlašteniku i ovlast ostvarivati i štititi posjed prostora ili ovlast ostvarivati naknadu za njegovo protupravno korištenje - ako u vezi takvog korištenja nije ostvarivao pripadajuću mu zakupninu a drugi se na račun toga neosnovano okoristio. Jednako tako i prema shvaćanju Vrhovnog suda sadržanom u presudi poslovni broj Rev-857/2015 od 23. srpnja 2019., ovlast davanja u zakup prostora daje tom ovlašteniku i ovlast zaštite toga prostora pa time i druge vlasničkopravne ovlasti od postojanja kojih ovisi ovlast ili mogućnost njegova davanja u zakup, primjerice: ovlast ostvarivati i štititi posjed prostora ili ovlast ostvarivati naknadu za njegovo protupravno korištenje - ako u svezi takvog korištenja nije ostvarivao pripadajuću mu zakupninu a drugi se na račun toga neosnovano okoristio (tako i VTSRH, Pž- 167/21-3 od 15. srpnja 2022).

19. U ovom predmetu nije sporno da je Grad Zagreb vlasnik predmetnog prostora, a što potvrđuje i izvadak iz zemljišnih knjiga. Uvidom u Odluku o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti usluge javnih tržnica na malo na području Grada Zagreba od 18.04.2019. razvidno je da je Grad Zagreb povjerio obavljanje komunalne djelatnosti usluge javnih tržnica na malo ovdje tužitelju, a što između ostalog uključuje i davanje u zakup dijelove nekretnine, voditi postupka pred sudom i drugim tijelima u svojstvu zakupodavaca odnosno pravno ovlaštenog imatelja stvari (ispražnjenje i predaja u posjed, naplata zakupnine, režijskih troškova, potraživanje na temelju stjecanja bez osnove, postupci radi naknade štete, postupanje s pažnjom dobrog gospodarstvenika i podmirivati troškove nastale s osnove korištenja nekretnina - komunalije, voda, grijanje, struja, čistoća i sl.

20. Iz Zaključak o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina-tržnica na malo od 07.05.2019. ovaj sud je utvrdio da je upravo navedenim Zaključkom i to člankom 1. točkom 13. istog, Grad Zagreb dao ovdje tužitelju pravo na upravljanje i održavanje nekretnine. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj imao ovlast davati u zakup navedeni poslovni prostor, slijedom čega upravo tužitelj i ima pravo tražiti naknadu koristi od nepoštenog posjednika te stvari, u smislu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kako je to navedeno u odgovoru na prvo pitanje iz gore navedene odluke Vrhovnog suda RH, Rev-161/2022-2 od 20. travnja 2022.

21. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena shvaćanja Vrhovnog suda i činjenična utvrđenja u konkretnom predmetu, odnosno da je tužitelj ovlašten i davati u zakup predmetni poslovni prostor to je sasvim razvidno da tužiteljevo ovlaštenje potraživati naknadu za bespravno korištenje istog proizlazi iz činjenice da je tužitelj kao osoba na koju je vlasnik prenio ovlaštenja davanja u zakup određene stvari, ovlašten tražiti naknadu koristi od nepoštenog posjednika, u smislu odredbe članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

22. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u odnosu na potraživanje naknade koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja.

23. U odnosu na aktivnu legitimaciju vezano uz naknadu režijskih troškova za vrijeme posjedovanja.

24. Naime prema odredbi čl. 24. st. 1. t. 1. Zakona o komunalnog gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18, 110/18 i 32/20 – dalje: ZKG) uslužne komunalne djelatnosti u smislu tog Zakona su i usluge javnih tržnice na malo.

25. Odredbom članka 25. st. 2. ZKG-a je propisano da se pod uslugama javnih tržnica na malo podrazumijeva upravljanje i održavanje prostora i zgrada izgrađenih na zemljištu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave u kojima se u skladu s tržnim redom pružaju usluge obavljanja prometa živežnim namirnicama i drugim proizvodima.

26. U smislu citiranih odredbi jasno je da je prostor tržnice Dolac na kojem se nalazi prostor kojeg je nesporno koristio tuženik u spornom razdoblju, potpadao pod odredbe čl. 24. ZKG, a time i upravljanje prostorima i objektima izgrađenim na toj tržnici.

27. Jedan od vidova upravljanja i održavanja prostora i objekata izgrađenih na tržnici jest i onaj pružanja, ali i naplaćivanja komunalnih usluga od korisnika, a u koje nesporno spadaju i usluge vode, struje itd. Iako tuženik u ovom predmetu navodi kako tužitelj nije isporučio tuženiku električnu energiju i vodu uslugu jer da struju isporučuje HEP, a vodu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. te navodi da tužitelj i tuženik nemaju sklopljen ugovor o isporuci električne energije i vode, ovdje valja napomenuti kako tužitelj ni ne tvrdi da je on isporučivao električnu energiju i vodu već navodi da potražuje trošak koji je nastao tužitelju zbog isporučene električne energije i vode.

28. Upravo stoga tužitelj kako na temelju odredbe čl. 24. st. 1. t. 1. ZKG tako i Zaključka 07.05.2019. i Odluke od 18.04.2019. je aktivno legitimiran u ovom postupku te je ovlašten potraživati od tuženika naplatu pruženih komunalnih usluga, što je sastavni dio poslova upravljanja tržnicom, a koja mu je namijenjena odredbama ranije navedene Odluke, a u vezi s čl. 165. st. 1. ZV-a (tako i VSRH, Rev-57/2021-2 od 26. listopada 2021.).

29. U odnosu na utvrđenje visine tužbenog zahtjeva ovaj valja napomenuti kako je tuženik na ročištu dana 12.02.2025. učinio nespornu visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na iznos za korištenje nekretnine, dok je osporio visinu u odnosu za režijske troškove. Stoga je sud izvršio uvid u Cjenik, odluke (list 206-208, 406-410 spisa), dokument (list 209 spisa), račune, odobrenja, obavijesti o knjiženju, knjigovodstvenu karticu (list 238-404 spisa), izračun (list 405 spisa), fotografije brojila (list 411-412 spisa), zapisnik (list 413 spisa), očitanje kontrolnog brojila (list 414 spisa) te je proveo financijsko vještačenja po vještaku Mario Tkalec iz društvo Vještak Tkalec d.o.o.

30. Sudski vještak Mario Tkalec je u nalazu i mišljenju zaključio kako tužitelj prema Cjeniku od 22.12.2006. ima potraživanje prema tuženiku na ime mjesečne zakupnine u ukupnom iznosu od 52.000,00 kn s PDV-om, odnosno 6.901,59 EUR s PDV-om, a koju tražbinu je vještak na stranici 3-4 nalaza specificirao po mjesecima. Nadalje, da tužitelj prema Odluci o načinu obračuna i fakturiranju stavki “električna energija po očitanju” i “električna energija - paušal” od 05.03.2019. godine ima potraživanje prema tuženiku na ime električne energije u ukupnom iznosu 4.216,45 kn s PDV -om, odnosno 559,62 EUR s PDV-om, a koju tražbinu je specificirao po mjesecima na stranici 5 nalaza, kao i da prema Izračunu mjesečnog paušala vode za boks trgovačka djelatnost br. 063, Odluci o načinu obračuna i fakturiranju stavki “voda po očitanju” i “voda - paušal” od 18.10.2004. godine i Odluci o cijeni 1m3 vode od 17.07.2014. ima potraživanje na ime paušala vode prema tuženiku u ukupnom iznosu iznosi 4.530,24 kn s PDV-om, odnosno 601,27 EUR s PDV-om, a koju tražbinu je specificirao po mjesecima na stranici 5 nalaza. Također je vještak naveo da je uvidom u dokumentaciju u spisu (račune i financijske kartice dobavljača) utvrdio kako je tužitelj platio račune HEP-a za cijelu Tržnicu Dolac i da je platio račune za vodu za cijelu Tržnicu Dolac.

31. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao prigovora, kao ni tuženik, navodeći da nema prigovor na računski dio nalaza i mišljenja, no da ima prigovor na nalaz i mišljenje u dijelu gdje se vještak upušta u pravnu ocjenu tuženikovih navoda odnosno u dijelu gdje se na nalazu i mišljenju navodi "Napominjem da je tuženik podneskom od 13. listopada 2025. odgovorio da ne raspolaže dokumentacijom koju sam zatražio, pa proizlazi da tuženik nije osporio da je primio račune, račune nije reklamirao, te na ime navedenih računa nije obavio plaćanja.". U tom dijelu tuženik je upravu kada navodi da se vještak neopravdano upustio u pravnu ocjenu tuženikovih navoda te sud u tom dijelu nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka.

32. U preostalom dijelu prema ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je sačinjen stručno, detaljno i obrazloženo, a sukladno dostupne dokumentacije u spisu, stoga je sud u preostalom dijelu prihvatio nalaz i mišljenje vještaka.

33. U odnosu na sporedno potraživanje s osnove zakonskih zateznih kamata, odluka je donesena na temelju odredbe članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje ZOO), prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate i to po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja se odnosi na ostale odnose. (točka I. izreke).

34. Međutim, u odnosu na tijek zateznih kamata na utužene iznose, ukazuje se da je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 16. lipnja 2021. prihvaćeno pravno shvaćanje prema kojem tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu.

35. S obzirom da u spisu osim same tužbe, ne prileži zahtjev tužitelja za isplatu utužene naknade koji bi bio ranijeg datuma, a iz kojeg bi proizlazilo da je i dostavljen tuženiku, a imajući u vidu da je tužba podnesena 27. ožujka 2024., to tužitelj ima pravo na zatezne kamate upravo od tog dana, kao dana podnošenja zahtjeva za isplatu naknade, a ne i za ranije razdoblje. Pri tome treba navesti da tužitelj nije dokazao sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, da je prije podnošenja tužbe zahtijevao od tuženika isplatu utužene naknade putem računa koje je dostavio uz tužbu, jer nije priložio dokaz da su bili dostavljeni tuženiku. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I/ i II/ izreke.

36. U odnosu na prigovor zastare valja navesti kako je sukladno odredbi čl. 165. st. 2. ZV-a propisano da vlasnikovo traženje naknade zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana. U ovom predmetu utvrđeno je kako je tuženik nepošteni posjednik jer je znao da nije vlasnik, a nije imao ni valjanu pravnu osnovu posjedovanja predmetne nekretnine, a tužiteljev zahtjev, po svojoj pravnoj naravi, predstavlja zahtjev za naknadu zbog upotrebe tuđe stvari u svoju korist, pri čemu upotrijebljena stvar (poslovni prostor) i dalje ima svoj očuvani identitet i njeno je vraćanje moguće. U ovom predmetu je utvrđeno kako je tuženik bio u posjedu predmetnog prostora do 30.09.2021. kada je predao prostor u posjed tužitelju, a kako je tužitelj pokrenuo postupak 27.03.2024. tako je sud utvrdio da utuženo potraživanje nije u zastari.

37. Kako tužitelj nije uspio u sporu u razmjerno neznatnom dijelu, to mu sukladno čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a pripada i pravo na naknadu troškova postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj 138/23, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora.

38. Tužitelju je priznat trošak tužbe u iznosu od 200,00 € (Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 17.12.2024., 20.03.2025., 05.05.2026. za svako iznos od 200,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife), za podneske od 06.12.2024. i 27.04.2026. za svako iznos od 200,00 € (Tbr. 8/1 i Tbr. 54. Tarife) te za podneske od 03.04.2025., 20.05.2025., 22.10.2025. za svako iznos od 50,00 € (Tbr. 8/4 i Tbr. 54. Tarife), što je ukupno 1.350,00 €, a što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.687,50 €. Tužitelju je dodijeljen i trošak vještačenja uz iznosu od 600,00 €, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 63,54 € i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 127,08 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23). Slijedom navedenog tužitelj je dosuđen trošak u iznosu od 2.478,12 €, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.), a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III/ izreke ove presude.

39. Tužitelj je odbijen za trošak sastava troškovnika koji je predan na ročištu dana 05.05.2026. (a za koju je tužitelju dodijeljen trošak odvjetničke nagrade u punom iznosu), obzirom da je sud ocijenio kako isti troška nije bio potreban za vođenje ovog postupka sukladno čl. 155. ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na na ročište za objavu presude obzirom da prema mišljenju suda isti trošak nije bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a jer su se stekli uvjeti za isticanje presude na e-oglasnu ploču. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV/ izreke ove presude.

U Zagrebu 25. svibnja 2026.

Sudac:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju po punom.

2. tuženiku po punom.