Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-445/2026-2

U  I ME  R E P U B L I K E  H R V A T S KE

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja APS STONE d.o.o., OIB: 76630324137, Radnička cesta 43, Zagreb, protiv 1. ovršenice SI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ovršenika TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Tihomiru Rožmariću, odvj. iz Varaždina, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-520/2022-41 od 19. veljače 2026., dana 25. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-520/2022-41 od 19. veljače 2026,

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom odbija se prijedlog ovršenika da se odgodi ovrha u ovom ovršnom predmetu kao neosnovan.

2. Protiv iste odluke žale se ovršenici iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., i 06/24., dalje OZ) s prijedlogom da se odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ. 5. U žalbi se navodi kako je u tijeku parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, čiji ishod može učiniti provedenu ovrhu pravno neosnovanom, te bi provedba ovrhe prije okončanja tog postupka proizvela posljedice koje se kasnije ne bi mogle otkloniti ili bi se otklonile uz nerazmjerne teškoće. Svrha instituta odgode upravo je spriječiti takve situacije. Sud nije pravilno ni potpuno utvrdio odlučne činjenice. Pobijano rješenje temelji se na zaključku da ovršenici nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe nastala teško nadoknadiva šteta, pri čemu sud nije utvrđivao stvarne životne okolnosti ovršenika, nije cijenio učinke provedbe ovrhe na njihovu imovinsku i stambenu sigurnost, te nije ocijenio posljedice eventualne prodaje nekretnine prije okončanja parnice. Sud se ograničio na formalno utvrđenje vrste nekretnina i suvlasničkih udjela, bez ocjene konkretnih posljedica ovrhe, čime je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Takav pristup protivan je svrsi čl. 65. OZ i načelu individualizacije odlučivanja. Sud nije proveo test razmjernosti između interesa ovrhovoditelja za nastavak ovrhe i interesa ovršenika za zaštitu od nenadoknadivih posljedica. Privremena odgoda ovrhe do okončanja parničnog postupka ne bi prouzročila štetu ovrhovoditelju, dok bi nastavak ovrhe mogao proizvesti trajne i teško otklonjive posljedice za ovršenike. Takvo neprovođenje testa razmjernosti predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava i odstupanje od ustavnog načela zaštite vlasništva i doma te načela pravične ravnoteže između stranaka postupka. Sud istodobno navodi da ovršenici nisu učinili vjerojatnim štetu, nije utvrđivao konkretne posljedice provedbe ovrhe. Takvo obrazloženje je nedostatno jer ne sadrži jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama niti razloge zbog kojih sud smatra da odgoda nije opravdana, čime je ovršenicima onemogućena učinkovita pravna zaštita. Svrha odgode ovrhe jest sprječavanje nenadoknadivih posljedica u situaciji kada postoji ozbiljna pravna neizvjesnost glede dopuštenosti ovrhe. U konkretnom slučaju takva pravna neizvjesnost postoji zbog pokrenutog parničnog postupka, što sud nije pravilno vrednovao.

6. Sud prvog stupnja međutim posve pravilno u pobijanoj odluci utvrđuje, što niti navodima žalbe nije dovedeno u pitanje, kako je u čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: Ovršni zakon) određeno da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu: 1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, 2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka, 3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha, 4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelje koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja ovrsi izjavio žalbu iz čl. 48. ili 49. toga Zakona ili podnio tužbu iz čl. 48. ili 51. toga Zakona, 6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno, 7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe, 8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni, 9., ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište u obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa, 10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak i 11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač, te je, ovisno i raspoloživim dokazima vjerojatna ništetnosti jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanja izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđivanje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do ... dana.

7. Sud pravilno utvrđuje kako ovršenici nisu ispunili uvjete za odgodu ovrhe propisane u čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona jer nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, a što proizlazi iz činjenice da se ovrha provodi na nekretninama ovršenika koje su naravi oranica, trstik i dvorište, te sud utvrđuje kako se na niti jednoj nekretnini, koja je predmet ovrhe ne nalazi kuća koja bi predstavljala dom ovršenika dok je ovrha određena na suvlasničkim dijelovima navedenih nekretnina i to 1. ovršenica na ¼ dijela nekretnina čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], te na 3/15 dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica], a 2. ovršenik na 3/15 dijela a također nisu ispunjeni uvjeti određeni čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. Ovršnog zakona, jer pokretanje parnice radi utvrđivanja nedopustivosti ovrhe samo po sebi – bez ispunjenja ostalih naprijed navedenih zakonom predviđenih uvjeta - nije razlog propisan čl. 65. OZ za odgodu ovrhe. Niti pozivanje na test razmjernosti u takvoj situaciji nije dovoljno, jer i prema postojećoj sudskoj praksi, ovršenici niti ne pružaju nikakav dokaz o tome postiže li se miješanjem u pravo na mirno uživanje vlasništva prijeko potrebna pravedna ravnoteža između zahtjeva općeg javnog interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca, te nameće li pojedincu nerazmjeran i pretjeran teret, a samo provođenje ovrhe u takvoj situaciji kada postoji dug po ovršnoj ispravi jest miješanje u pravo vlasništva pri čemu ovršenici nikakve druge okolnosti u tom pogledu niti su ustvrdili, niti dokazali, u situaciji kada su ovršenici samim ugovorom o kreditu kao korisnici kredita pristali da radi namirenja dospjelih i nepodmirenih obveza iz ugovora o kreditu ovrhovoditelj može provesti neposrednu prisilnu ovrhu na njegovoj cjelokupnoj imovini.

8. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ valjalo podnijetu žalbu odbiti i njome pobijanu odluku potvrditi i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 25. svibnja 2026.

Sudac:

Josip Grubišić