Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: K-678/2025-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivani Hruška Premužak, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Sancin, u kaznenom predmetu protiv optuženog NŠ, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024; dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje u tekstu: ODO u Osijeku), od 16. lipnja 2025., poslovni broj KO-DO-427/2025, nakon javne rasprave održane 26. studenog 2025., 26. siječnja 2026., 9. ožujka 2026. i 20. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Osijeku, Rafaela Dasovića, optuženog NŠ i njegova branitelja Marina Novakovića, odvjetnika u Tenji, 25. svibnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N i ŽŠ, r. O, rođen **.**.1966. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, poljoprivrednik, nezaposlen, prima vojnu skrb u iznosu 200,00 eura, sa završenom OŠ, oženjen, otac sedmero djece, odlikovan spomenicom i zahvalnicom Domovinskog rata i spomenicom veterana 122. brigade, lošeg imovnog stanja

k r i v  j e

što je:

u razdoblju od početka 2021. do 19. veljače 2024. i od 22. veljače 2024. do 3. lipnja 2025., u Đakovu, Ulica Vukovarskih Branitelja 4, u alkoholiziranom stanju, u nakani da kod svoje supruge AŠ izazove osjećaj straha i dovede ju u ponižavajući položaj, suprotno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, svoju suprugu učestalo vrijeđao pogrdnim imenima, govorio joj da je kurva, „da ide u pičku materinu“, tjerao ju da se vrati u Bosnu, a u jednom navratu, tijekom svađe sa suprugom, držao nož u ruci usmjeren prema njoj, a kojim postupanjem je kod ošt. AŠ izazvao osjećaj straha i doveo ju u ponižavajući položaj, dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo ju u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 129/2019, 84/2021, 114/2022 - u nastavku teksta KZ/11).

II. Na temelju članka 179.a KZ/11 optuženi OŠ za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III. Na temelju članka 73. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženom GŠ

i z r i č e  s e

SIGURNOSNA MJERA ZABRANE PRIBLIŽAVANJA,

UZNEMIRAVANJA ILI UHOĐENJA ŽRTVE U TRAJANJU

OD 1 (JEDNE) GODINE DULJE OD IZREČENE KAZNE ZATVORA

u odnosu na oštećenu/žrtvu AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na udaljenosti manjoj od 100 metara.

IV. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom GŠ se

izriče

SIGURNOSNA MJERA

OBVEZNOG LIJEČENJA OD OVISNOSTI

koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izvršenja izrečene kazne zatvora, a nakon toga izvan zatvorskog sustava u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi ili terapijskoj zajednici uz nadzor nadležnog tijela za probaciju time da može trajati najdulje 3 (tri) godine.

V. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 121/2011 – pročišćeni tekst, 91/2012 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019 – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/2020 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022, 36/2024, 72/2025 i 13/2026 – dalje: ZKP) u svezi s članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP, optuženi OŠ, oslobađa se dužnosti naknade troškova kaznenog postupka te nagrade i nužnih troškova postavljenog branitelja, koji padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-427/2025 od 16. lipnja 2025. optužen je OŠ zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, počinjenog na štetu njegove supruge AŠ.

2. Na raspravi održanoj 26. studenog 2025. optuženik se očitovao da se ne smatra krivim za navedeno kazneno djelo.

3. U dokaznom postupku ispitani su oštećena AŠ (dalje: oštećenica), svjedoci ŠŠ, ČŠ, HŠ, JŠ, NŠP, ZŠ i OŠP te stalni sudski vještak psihijatrijske struke Ivan Požgain. Pročitani su pisani nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka od 23. prosinca 2025. (listovi 453 – 480 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju optuženika uz koji je priložena DVD snimka ispitivanja, zapisnik o ispitivanju oštećenice od 4. lipnja 2025., službena zabilješka psihologa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Đakovo, od 15. travnja 2024. (listovi 90 – 95 spisa), materijalna dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad (listovi 5 – 89 i 96 – 250 spisa), izvješće o postupanju u obitelji tog Zavoda od 18. ožujka 2026. (listovi 534 – 542 spisa) te izvaci iz kaznene (listovi 422 – 423 spisa) i prekršajne evidencije (listovi 416 – 417 spisa). Optuženik je na kraju dokaznog postupka iznio obranu.

4. U svojoj obrani optuženik je porekao da je oštećenicu ikada udario ili prema njoj podigao nož. Naveo je da je materijalno skrbio za obitelj, da je zarađeni novac predavao oštećenici te da su njihovi odnosi uglavnom bili dobri do posljednje tri godine. Prema njegovoj obrani, svađe je započinjala oštećenica, nazivajući ga zombijem, drogerašem i alkoholičarom, govoreći mu da su svi Ž glupi i zaostali te da ide u pičku materinu, dok bi joj on uzvraćao govoreći da nije normalna, da se treba liječiti, da je bolesna i da je budala. Optuženik je naveo da su posljednje tri godine nastali problemi s njihovom kćeri A, koja je završila na policiji, pri čemu je oštećenica uvijek zauzimala njezinu stranu i lažima opravdavala njezino ponašanje. Nakon toga počeo je izbjegavati obiteljsku kuću, spavati u automobilu i pripremati razvod braka jer se odnos između njega i oštećenice počeo raspadati. Dio obrane posvetio je ranijim brakovima oštećenice, njezinim odnosima s djecom i rodbinom, smrtnim slučajevima u njezinoj obitelji te pretpostavci da se ne može pomiriti s raspadom njihova braka. Naveo je i da mu je oštećenica nakon njegova preljuba 2020. godine prijetila da će ga ubiti ili izbosti na spavanju. Potvrdio je da se ranije liječio od alkoholizma, da je šest mjeseci apstinirao te da je u prekršajnom postupku pravomoćno proglašen krivim zbog nasilja u obitelji do kojeg je, prema njegovim riječima, došlo zbog njegove alkoholiziranosti. Izrazio je spremnost ponovno se liječiti, naveo da mu je žao zbog događaja povezanih s alkoholom te da želi vidjeti svoju djecu koju nije vidio deset mjeseci.

5. Tijekom postupka nije bilo sporno da su optuženik i oštećenica u braku 21 godinu, da imaju petero zajedničke djece te da su u inkriminiranom razdoblju živjeli u zajedničkom kućanstvu u obiteljskoj kući u [adresa]. Također nije bilo sporno da su njihovi bračni odnosi najmanje tijekom posljednjih nekoliko godina bili ozbiljno narušeni i obilježeni učestalim svađama, kao ni da je optuženik konzumirao alkohol, da se ranije liječio od alkoholizma te da je u prekršajnom postupku pravomoćno proglašen krivim zbog nasilja u obitelji počinjenog pod utjecajem alkohola.

6. Bilo je sporno jesu li svađe između optuženika i oštećenice bile obostrani verbalni sukobi u kojima su se međusobno vrijeđali, kako je tvrdio optuženik, ili je optuženik u razdoblju obuhvaćenom optužnicom, osobito u alkoholiziranom stanju, učestalo vrijeđao, omalovažavao i zastrašivao oštećenicu nazivajući je „kurvom“ i „glupačom“, govoreći joj da ide u pičku materinu i tjerajući je da se vrati u Bosnu, a kada bi ona otišla u drugu sobu kako bi izbjegla svađu, išao za njom i nastavljao je vrijeđati. Također je bilo sporno je li tijekom jedne svađe držao nož u ruci usmjeren prema oštećenici te je li takvim postupanjem kod nje izazvao osjećaj straha i doveo je u ponižavajući položaj.

7. Propisno upozorena i ispitana kao svjedok nakon što je otklonila blagodat nesvjedočenja, oštećenica je iskazala da je s optuženikom u braku 21 godinu te da je tijekom zajedničkog života trpjela njegovo ponašanje, nadajući se da će se promijeniti, ali i zbog njihove djece. Navela je da je optuženik u alkoholiziranom stanju vikao, psovao nju i djecu te je nazivao „kurvom“, govorio joj „mrš u Bosnu, majku ti jebem“, da „smrdi“ i da ništa ne vrijedi. Govorio joj je i da nema pravo boraviti u [adresa], da će joj sve oduzeti i uzeti djecu, pri čemu je, prema njezinu iskazu, znao da je time osobito pogađa i da će zbog djece nastaviti trpjeti njegovo ponašanje. Objasnila je da bi razdoblja u kojima je optuženik bio miran trajala približno od petnaest dana do mjesec dana, nakon čega bi se tri ili četiri dana uzastopno alkoholizirao i tada je vrijeđao. Pojedini takvi verbalni napadi trajali bi petnaestak do dvadeset minuta. Oštećenica bi za to vrijeme pokušavala umiriti djecu i govorila im da ga puste jer je pijan, nakon čega bi optuženik odlazio spavati. Navela je da je optuženik češće bio pijan nego trijezan te da ju je vrijeđao gotovo svaki put kada bi se napio.

7.1. Oštećenica je opisala i događaj iz razdoblja kada je njihova kći pohađala prvi razred srednje škole. Optuženik se te noći vratio kući pijan sa svojim bratom ZŠ i od nje tražio novac. Kada mu je rekla da mu novac ne može dati jer joj je potreban za režije i djecu, uzeo je kuhinjski nož i krenuo prema njoj. Između njih je tada stala njihova kći A, govoreći optuženiku da prestane, nakon čega je optuženikov brat ZŠ oduzeo nož optuženiku i izveo ga iz kuće.

7.2. Oštećenica je priznala da su se ona i optuženik svađali kada bi se on vratio kući pijan te da je bila ljuta zbog njegovih odnosa s drugim ženama. Međutim, osporila je da bi mu se redovito obraćala pogrdnim riječima, navodeći da mu je uglavnom prigovarala zbog alkohola i pokušavala smiriti djecu. Navela je i da bi obično ostajala u istoj prostoriji u kojoj ju je optuženik vrijeđao, odnosno u kuhinji ili dnevnom boravku, a da nije odlazila u drugu prostoriju kako bi izbjegla svađu. Izjavila je da joj je zbog njegova ponašanja bilo vrlo teško te da ga se i dalje boji. Prilikom opisivanja pojedinih događaja plakala je.

8. Propisno upozoren i ispitan kao svjedok nakon što je otklonio blagodat nesvjedočenja, ŠŠ, sin optuženika i oštećenice, iskazao je da odnosi njegovih roditelja, koliko mu je poznato, nikada nisu bili dobri, a da su posljednjih pet do šest godina postali izrazito loši. Naveo je da je optuženik bio težak alkoholičar te da je tri do četiri puta tjedno znao doći kući u alkoholiziranom stanju, nakon čega bi počeo vikati, puštati glazbu te psovati policiju i Hrvatski zavod za socijalni rad. Psovao je i oštećenicu te joj govorio različite pogrdne riječi, među ostalim da je „glupa kao kurac“, dok bi ona uglavnom šutjela. Prema iskazu svjedoka, oštećenica bi se ponekad branila psovkama, ali bi optuženik većinom prvi započeo, a ona bi ga nazivala „švalerom“ i „alkoholičarom“ te mu prigovarala zbog konzumiranja alkohola.

8.1. Svjedok je opisao događaj u kojem je optuženik došao kući pijan i od oštećenice tražio novac koji mu ona nije htjela dati, nakon čega je uzeo kuhinjski nož i s njim krenuo prema njoj. Svjedok je naveo da je to osobno vidio te je nož opisao kao običan kuhinjski nož za rezanje mesa, s drvenom ručkom. U kuću je tada ušao optuženikov brat ZŠ, koji je optuženika izveo iz kuće. Svjedok je naveo i da je optuženik jednom fizički napao oštećenicu, odnosno udario je, ali da se radilo o događaju kojem je svjedočio kada je imao šest ili sedam godina te da nakon toga nije vidio da bi optuženik ponovno fizički napao oštećenicu.

8.2. Nadalje je iskazao da je oštećenica poštovala optuženika te da se prema njemu uglavnom ponašala mirno, iako bi mu se ponekad suprotstavila psovkama. Naveo je da je optuženik materijalno skrbio za obitelj, da bi zarađeni novac predavao oštećenici te da se sjeća kako su u kući držali veće količine novca jer je to bilo nakon smrti bake, kao i da je optuženik oštećenici predao novac ostvaren prodajom 150 tona željeza. U odnosu na optuženikovu braću, svjedok je naveo da oni uglavnom nisu dolazili u njihovu kuću i da nisu bili u dobrim odnosima s oštećenicom. Objasnio je da je ZŠ vrijeđao oštećenicu zbog toga što je muslimanka, da je ČŠ dolazio u kuću do pokretanja postupaka protiv optuženika, nakon čega je stao na optuženikovu stranu, dok KŠ rijetko dolazi i gotovo uopće ne komunicira s oštećenicom. Dodao je da je nakon događaja u kojem je optuženik s nožem krenuo prema oštećenici jedino KŠ došao provjeriti što se doista dogodilo. Nakon primjedbe branitelja da neistinito iskazuje o događaju s nožem, ranijem fizičkom nasilju i odnosu oštećenice prema optuženiku, svjedok je ostao pri svojem iskazu te pojasnio da nije rekao da je optuženik „potegao“ nož, nego da je s nožem u ruci išao prema oštećenici.

9. Propisno upozoren i ispitan kao svjedok nakon što je otklonio blagodat nesvjedočenja, ČŠ, brat optuženika, iskazao je da optuženik i oštećenica nisu imali dobre odnose te da su se posljednje tri godine učestalo svađali. Naveo je da bi oštećenica, dok optuženik nije bio kod kuće, znala i po dva sata stajati na terasi te govoriti da ima oružje, da bi ga najradije ubila, da ga ne može očima vidjeti i da mu treba zabiti nož u srce, uz druge pogrdne riječi. Kada bi bili zajedno, svađe su, prema njegovu iskazu, bile gotovo neprestane, znale su trajati do kasno u noć i čulo ih je cijelo susjedstvo. Oštećenica bi optuženiku prigovarala gdje je bio, zašto nije donio kruh i zbog drugih stvari, vrijeđala ga i psovala, iako se svjedok nije mogao sjetiti konkretnih riječi. Naveo je da bi svađu uvijek započela oštećenica, dok bi joj optuženik odgovarao, ali nije čuo da bi joj se obraćao pogrdnim riječima. Kada bi se supružnici svađali, svjedok im se nije približavao jer nije želio da ga oštećenica uvuče u sukob. Čuo je optuženika kako joj govori da se trebaju razvesti, što ona nije prihvaćala.

9.1. Svjedok je naveo da oštećenica optuženiku nije htjela kuhati, zbog čega bi on dolazio jesti kod njega ili drugog brata, sam odlazio po jaja u kokošinjac ili naručivao gotovu hranu. Novac u obitelji bio je kod oštećenice, koja je podmirivala troškove, a optuženik je radio i u Njemačkoj te je jednom prilikom svjedoku uplatio 550,00 eura, koje je on predao oštećenici. Naveo je i da su optuženikova braća i sestre rijetko dolazili u njihovu kuću jer je oštećenica negodovala zbog njihovih dolazaka, kao i da je jednom pozvao policiju jer im nije dopuštala prolazak kroz dvorište.

9.2. Svjedok je objasnio da se između njegove kuće i kuće optuženika nalazi stara kuća njihovih roditelja. Naveo je da je iz svojeg kozinjaka mogao vidjeti optuženika kada bi odlazio u kokošinjac po jaja, dok iz svojeg dvorišta ima izravan pogled na terasu optuženikove kuće, zbog čega je mogao vidjeti optuženika i oštećenicu kada bi sjedili ili se svađali na terasi. Smatrao je da se oštećenica nije bojala optuženika jer se s njim svađala, sjedila pokraj njega, nije uzmicala niti bježala. Naveo je da ne zna koliko često optuženik konzumira alkohol, da nema saznanja da je fizički nasrnuo na oštećenicu te da, prema njegovim saznanjima, ona nije imala masnice, nije je odvozila hitna pomoć niti je prespavala izvan kuće. Na upit optuženika kategorički je izjavio da njihov brat ZŠ posljednjih deset godina nije ulazio u kuću optuženika, dok ZŠ živi približno 100 metara od njega. Nakon primjedbe državnog odvjetništva da neistinito iskazuje radi pogodovanja optuženiku, svjedok je ostao pri svojem iskazu.

10. Ispitana kao svjedok, HŠ, socijalna radnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda [adresa], iskazala je da je u obitelji optuženika i oštećenice postupala tijekom 2021., 2024. i 2025. godine. Navela je da je 2021. godine Zavod zaprimio obavijest škole o fizičkom nasilju na štetu jednog djeteta. Tijekom 2024. godine zaprimljen je dopis policije o nasilju na štetu oštećenice i dviju njihovih kćeri, povodom kojeg je vođen i pravomoćno okončan prekršajni postupak. U vezi s tim događajem uspjela je razgovarati s oštećenicom, dok se optuženik, unatoč višekratnim pozivima, nije odazivao. Razgovore s maloljetnim kćerima A i IŠ tada je obavila psihologinja OŠP, a njihove su izjave unesene i u kaznenu prijavu.

10.1. Svjedokinja je nadalje navela da je Zavod zaprimio dodatnu anonimnu prijavu zbog sumnje na nasilje u obitelji, a da im se zasebno obratio i sin oštećenice iz prvog braka, navodeći da se boji za sigurnost majke (oštećenice) te svoje braće i sestara. Prema sjećanju svjedokinje, kaznenu prijavu protiv optuženika podnijela je na temelju iskaza oštećenice, zaprimljene anonimne prijave i navoda njezina sina iz prvog braka, dok se sadržaja poruke toga sina nije mogla detaljnije prisjetiti jer je bila upućena drugoj djelatnici Zavoda.

10.2. Svjedokinja je opisala i da je u travnju 2024. godine s voditeljicom izrečene mjere došla u obiteljsku kuću kako bi je upoznala s obitelji. Oštećenicu je zatekla ispred kuće, a tada je prvi put susrela i optuženika. Situaciju je opisala kao neugodnu, zbog čega se ondje nisu dugo zadržale, pri čemu optuženik nije dopustio da ostanu niti je svjedokinja od njega uspjela uzeti izjavu. Navela je da optuženik općenito nije želio surađivati sa Zavodom te da ona osobno s njim nikada nije obavila razgovor, dok je druga djelatnica, prema njezinim saznanjima, s njim razgovarala jednom ili dva puta.

10.3. U odnosu na navode oštećenice, svjedokinja se sjećala da joj je oštećenica govorila kako optuženikova alkoholiziranost dovodi do narušenih partnerskih odnosa, ali se nije mogla pouzdano prisjetiti je li tada izrijekom navodila da ga se boji. Obitelj je i nakon toga ostala u tretmanu Zavoda, tijekom provođenja mjere odobrena joj je jednokratna novčana pomoć, a pokrenut je i postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka, o čijem daljnjem tijeku svjedokinja nije imala saznanja jer je u međuvremenu prešla na drugo radno mjesto.

11. Ispitana kao svjedok, JŠ, socijalna pedagoginja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda [adresa], iskazala je da je od 2. srpnja 2024. provoditeljica mjere stručne pomoći obitelji optuženika i oštećenice. Navela je da je tijekom provođenja mjere redovito surađivala s oštećenicom, koja je naknadno potpisala planove provođenja mjere, odazivala se razgovorima te postupala prema uputama Zavoda u pitanjima vezanim uz djecu, njihovo školovanje i zdravstveno stanje, kao i održavanje kuće i higijene. Razgovarala je i s djecom, dok optuženik od početka nije želio sudjelovati u provođenju mjere niti omogućiti nesmetan ulazak u obiteljski dom, zbog čega je provođenje mjere bilo otežano. U odnosu na vlastita opažanja, opisala je događaj u kojem joj se optuženik obratio riječju „marš“, uz različite psovke, nakon čega se udaljila. S optuženikom je obavila samo jedan razgovor tijekom kojeg je bio pristojan, ali taj razgovor nije bio povezan s provođenjem mjere, nego joj je govorio o svojem ratnom putu.

11.1. Svjedokinja je nadalje iskazala da joj je oštećenica tijekom više razgovora govorila da joj optuženik nije dopuštao izraditi osobnu iskaznicu, da ju je „držao kao roba“, iskorištavao i tukao, da je konzumirao alkohol i u kuću dovodio druge žene te da se njihovoj kćeri G obraćao riječju „kurvo“ i drugim sličnim izrazima. Oštećenica joj je više puta rekla i da se boji optuženika te da ga se zbog straha za vlastiti život ne usuđuje prijaviti. Svjedokinja je navela da nije osobno vidjela niti svjedoč ila nasilju optuženika prema oštećenici, nego je o tim okolnostima saznala iz razgovora s oštećenicom i djecom. Dodala je da je na osobnoj iskaznici oštećenice vidjela oznaku „stranac s dozvolom boravka“, ali nije znala čije državljanstvo oštećenica ima, iako je pretpostavila da je riječ o državljanstvu Bosne i Hercegovine.

12. Ispitana kao svjedok, NŠP, pravnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda [adresa], nije imala saznanja o odnosima optuženika i oštećenice prije kolovoza 2025. godine, odnosno prije završetka razdoblja obuhvaćenog optužbom. Razgovore s oštećenicom vodila je u vezi s drugim događajem, a ranije službene bilješke nije se sjećala.

13. Propisno upozoren i ispitan kao svjedok nakon što je otklonio blagodat nesvjedočenja, ZŠ, brat optuženika, iskazao je da brak optuženika i oštećenice od početka nije bio dobar, a da su posljednjih nekoliko godina njihovi odnosi bili katastrofalni. Naveo je da je oštećenica napadala i vrijeđala optuženika, kao i druge članove njegove obitelji, te da je i njega osobno vrijeđala i pljuvala kada bi dolazio do svojeg gospodarskog objekta. Zbog toga je s njom došao u sukob prije približno deset godina i od tada više nije ulazio u kuću optuženika i oštećenice. Tvrdio je da oštećenica nije bila u dobrim odnosima ni s drugim osobama iz susjedstva, da s njom nitko nije komunicirao niti dolazio k njoj te da je udaljila i kumove njihove djece. Naveo je i da je više puta odlazila od kuće na razdoblje od približno mjesec dana, za koje bi vrijeme njegova supruga i kći pomagale optuženiku u skrbi o djeci, kao i da je jednom prilikom spasio dvoje njihove djece kada je jedno od njih upalo u duboki kanal.

13.1. U odnosu na optuženika, svjedok je naveo da su zajedno radili na građevini od 7,00 do 17,00 sati te da je optuženik nakon posla znao odlaziti u gostionicu kako bi izbjegao svađe s oštećenicom. Prema njegovu iskazu, optuženik tijekom radnog tjedna nije mogao konzumirati alkohol zbog rada na građevini i u šumi, nego bi alkohol pio uglavnom vikendom. Kada bi prolazio prema svojem gospodarskom objektu, u nekoliko je navrata čuo svađe supružnika. Naveo je da su se međusobno vrijeđali jer je, prema njegovu mišljenju, „za svađu potrebno dvoje“, ali je konkretno čuo da oštećenica optuženika naziva „kurvarom“, dok se drugih izraza nije mogao sjetiti. Nije znao navesti kojim se riječima optuženik obraćao oštećenici, ali je tvrdio da je, koliko je on čuo, nije nazivao pogrdnim imenima niti vrijeđao. Naveo je da među njima nije primijetio fizičko nasilje i da nije stekao dojam da se oštećenica bojala optuženika jer je znala sjediti pokraj njega kada bi zajedno pili kavu.

13.2. U odnosu na događaj s nožem, svjedok je osporio da je ušao u kuću optuženika i oštećenice te optuženiku oduzeo nož, navodeći da u njihovu kuću nije ulazio posljednjih deset godina. Dodao je da optuženik ni na svinjokolji ne drži nož, nego to za njega čini netko drugi, te da ga nikada nije vidio s nožem. Kada ga je sud upitao kako zna da se u postupku govori o nožu, iako mu nož prethodno tijekom ispitivanja nije bio spomenut, odgovorio je da je o tome ranije načuo od djece, odnosno od maloljetnog EŠ koji dolazi kod njega. Na upit okrivljenika odgovorio je da mu nije poznato da bi optuženik od 2020. godine bio u izvanbračnoj vezi s drugom osobom i s njom imao dijete. Nakon primjedbe državnog odvjetništva da njegov iskaz nije istinit i da je usmjeren pogodovanju optuženiku, svjedok je u cijelosti ostao pri svojem iskazu.

14. Ispitana kao svjedokinja, OŠP, psihologinja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Đakovo, iskazala je da je u okviru svojeg rada razgovarala s kćerima optuženika i oštećenice, A i IŠ, u vezi s događajima u obitelji iz veljače 2024. godine i nasiljem počinjenim na njihovu štetu. Navela je da joj je A ispričala kako je optuženik tom prilikom krenuo prema oštećenici kao da će je udariti, nakon čega mu je ona rekla da će ga ubiti ako udari majku, pa je optuženik odustao. A je navela i da je optuženik i inače znao biti verbalno agresivan prema oštećenici, nazivajući je glupačom i govoreći joj kako može biti tako glupa.

14.1. A je svjedokinji opisala i jedan raniji događaj, navodeći da je optuženik u noćnim satima, oko 2,00 sata, stajao pred oštećenicom držeći nož u ruci, dok je oštećenica plakala i vrištala. A je tada stala između roditelja, nakon čega joj je optuženik rekao: „Mala, makni se“, a potom je došao njihov stric, koji živi dvije kuće dalje, i odveo optuženika.

14.2. U odnosu na razgovor s IŠ, svjedokinja je iskazala da je ona također navela kako je optuženik u veljači 2024. podigao ruku kao da će udariti oštećenicu, ali se suzdržao. IŠ je ispričala da su se roditelji u prosjeku svađali približno tri puta mjesečno, uglavnom kada se optuženik ne bi vratio kući, te da je tada čula kako psuje oštećenici, osobito kada bi bio pijan. Opisala je i raniji događaj u kojem se optuženik vratio kući alkoholiziran, nakon čega su se roditelji počeli svađati. Vidjela je optuženika s nožem i počela vrištati jer se uplašila za majku, nakon čega je došla A, stala ispred oštećenice i rekla optuženiku da prestane, a potom je njihov stric odveo optuženika.

14.3. Svjedokinja je navela da je s djecom razgovarala i o ponašanju oštećenice tijekom sukoba s optuženikom. Prema onome što su joj djeca ispričala, oštećenica bi uglavnom plakala ili vrištala i u tim se situacijama ponašala pasivno. Djeca su navela i da je optuženik bio zadužen za materijalnu skrb o obitelji, dok je oštećenica samostalno obavljala ostale poslove vezane uz brigu o djeci. A je prema optuženiku imala pozitivne osjećaje, a svjedokinja je navela da riječi kako će ga ubiti ako udari majku nije izrekla iz opće ljutnje prema njemu, premda je u opisanoj situaciji bila ljuta, te da takva situacija za njihovu obitelj nije bila nova niti neuobičajena. Svjedokin ja nije znala u kakvom je odnosu A trenutačno s optuženikom.

14.4. OŠP iskazala je i da je razgovarala s oštećenicom, ali se zbog proteka vremena nije mogla sjetiti u kojem svojstvu. Oštećenica joj se žalila na optuženikovo neprekidno alkoholiziranje i verbalno nasilje, ali je, prema sjećanju svjedokinje, znala povući prijave kada bi one došle do nadležnih institucija. Kao razlog navodila je strah da će biti vraćena u Bosnu i Hercegovinu. Sličan strah iskazivala su i djeca, koja su se bojala da će u slučaju razvoda roditelja biti razdvojena ili poslana u Bosnu i Hercegovinu. Svjedokinja nikada nije razgovarala s optuženikom jer se, unatoč višekratnim pozivima Zavoda, nije odazivao niti je zatečen prilikom terenskih dolazaka. Branitelj je prigovorio dijelu njezina iskaza koji se odnosi na verbalnu i fizičku agresivnost optuženika prema oštećenici i drugim članovima obitelji, ističući da svjedokinja o tome nema neposrednih saznanja, zbog čega je doveo u pitanje vjerodostojnost tog dijela iskaza. Svjedokinja je ostala pri svojem iskazu, pojasnivši da je iznijela ono što su joj maloljetne kćeri optuženika i oštećenice ispričale tijekom razgovora.

15. Stalni sudski vještak psihijatrijske struke Ivan Požgain u pisanom nalazu i mišljenju od 23. prosinca 2025., izrađenom nakon uvida u spis, medicinsku dokumentaciju i psihijatrijskog pregleda optuženika obavljenog 18. prosinca 2025., utvrdio je da kod optuženika postoji poremećaj ličnosti s crtama disocijalnog i paranoidnog tipa, kronični posttraumatski stresni poremećaj kao posljedica izloženosti ratnoj psihotraumi te dugogodišnja ovisnost o alkoholu, vjerojatno pretežito psihičke razine. Naveo je da strukturu ličnosti optuženika, među ostalim, obilježavaju teškoće afektivne kontrole i kontrole agresivnosti, niska frustracijska tolerancija, slabije razvijeni empatijski kapaciteti, odsutnost osjećaja krivnje, sumnjičenje bliskih osoba te korištenje obrambenih mehanizama projekcije i racionalizacije. Prema mišljenju vještaka, alkohol u međudjelovanju s takvom strukturom ličnosti i simptomima posttraumatskog stresnog poremećaja dodatno snižava frustracijski prag i olakšava agresivna pražnjenja, pri čemu je utjecaj alkohola i alkoholne ovisnosti na ponašanje optuženika u odnosu na kazneno djelo za koje se tereti ocijenio presudnim.

15.1. Zaključio je da je optuženik u vrijeme počinjenja djela mogao shvatiti značenje svojeg djelovanja (postupanja) i upravljati svojim postupcima (vladati svojom voljom), ali su obje te sposobnosti bile bitno umanjene. Vještak je ocijenio da postoji visok stupanj vjerojatnosti da bi optuženik zbog ovisnosti o alkoholu u budućnosti mogao počiniti slično ili teže kazneno djelo, zbog čega je smatrao da su ispunjeni uvjeti za izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, koja se može provoditi u penalnim (zatvorskim) uvjetima ili na slobodi, u najduljem zakonom dopuštenom trajanju. Također je utvrdio da je optuženik raspravno sposoban.

15.2. Ispitan na raspravi 26. siječnja 2026., vještak Ivan Požgain u cijelosti je ostao pri pisanom nalazu i mišljenju. Pojasnio je da osobe s poremećajima ličnosti kakvi su utvrđeni kod optuženika općenito imaju veću vjerojatnost počinjenja različitih kaznenih djela od prosječno zdrave osobe, ali da je kod optuženika znatno važniji utjecaj alkohola na postojeću strukturu ličnosti, koji je od ključnog značenja u sinergističkom oslobađanju agresivnosti. Na pitanje o potrebi izricanja druge sigurnosne mjere naveo je da se navedeni poremećaji ličnosti više smatraju stanjima te da se tijekom liječenja alkoholne ovisnosti pozornost posvećuje i pojedinim aspektima takvih poremećaja. Dodao je da bi se opasnost od počinjenja novog kaznenog djela mogla otkloniti kada bi se optuženik odmah uključio u liječenje ovisnosti, ali da bi to pretpostavljalo neposredno uključivanje u hospitalno liječenje radi uvođenja u terapiju i provođenja ostalih terapijskih postupaka potrebnih na početku liječenja alkoholne ovisnosti.

16. Uvidom u izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Đakovo, od 18. ožujka 2026., sastavljeno na temelju dotadašnjeg postupanja i službene dokumentacije Zavoda, utvrđeno je da je Područni ured u obitelji optuženika i oštećenice postupao gotovo kontinuirano još od 2007. godine, dok je od početka 2024. godine njegovo postupanje postalo intenzivnije. U izvješću je zabilježeno da je Zavod u veljači 2024. zaprimio obavijest policije o obiteljskom nasilju počinjenom 20. veljače 2024. na štetu oštećenice i njihovih kćeri, u vezi s kojim je protiv optuženika pravomoćno okončan prekršajni postupak. Nakon toga obavljeni su razgovori s oštećenicom te njihovim kćerima A i IŠ, dok se optuženik nije odazivao ponovljenim pozivima Zavoda.

16.1. Prema sadržaju izvješća, A je tijekom razgovora s psihologinjom u travnju 2024. navela da je optuženik, osobito kada je bio pod utjecajem alkohola, znao biti verbalno nasilan prema oštećenici, vrijeđati je i nazivati glupačom. Opisala je i raniji događaj u kojem je optuženik stajao pred oštećenicom držeći nož u ruci, dok je oštećenica plakala i vrištala. A je tada stala ispred majke, optuženik joj je rekao da se makne, nakon čega je došao njegov brat, uzeo mu nož i izveo ga iz kuće. IŠ je tijekom zasebnog razgovora navela da je čula kako optuženik oštećenici govori da ide u pičku materinu, da ode ako joj se ondje ne sviđa i da se vrati u Bosnu. Opisala je i isti događaj s nožem, navodeći da se uplašila za majčinu sigurnost, da je počela vrištati, da je A stala ispred oštećenice, a njihov stric potom optuženiku uzeo nož i izveo ga iz kuće.

16.2. U izvješću je nadalje zabilježeno da se optuženik nije odazivao na razgovore u Zavodu, da nije ostvarivao potrebnu suradnju te da u veljači 2025. provoditeljici mjere nije dopustio ulazak u kuću, zbog čega se mjera nije mogla nesmetano provoditi. Zavod je tijekom listopada 2024. zaprimio anonimnu prijavu u kojoj se upozoravalo na optuženikovo prekomjerno konzumiranje alkohola i nasilno ponašanje u obitelji, a u siječnju 2025. Zavodu se obratio i sin oštećenice iz prethodnog braka, izražavajući zabrinutost za sigurnost majke, braće i sestara. Iz izvješća proizlazi da je Zavod, imajući u vidu učestale prijave, ranije postupanje u obitelji, navode oštećenice i djece te optuženikovu nesuradnju, nadležnom državnom odvjetništvu podnio kaznenu prijavu.

17. Uvidom u presudu Općinskog suda u Đakovu broj Pp-248/2024-5 od 21. veljače 2024., pravomoćnu istoga dana, utvrđeno je da je optuženik proglašen krivim zbog triju prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, počinjenih 20. veljače 2024. u 23,20 sati u sklopu obiteljske kuće u [adresa]. Optuženik je tom prilikom svoju maloljetnu kćer Š ispred kuće uhvatio za kosu i povukao, pokušao je udariti šakom u glavu te ju vrijeđao riječima: „Kurvaš se, jebeš se, kurva si!“. Potom se drugoj maloljetnoj kćeri IŠ obratio riječima: „I tebe ću kao i Š“ i „Ne želim te vidjeti!“, dok je oštećenicu, u prisutnosti njihove maloljetne kćeri, vrijeđao riječima: „Balankuro, aj u Bosnu, trpim te samo zbog djece!“. Za navedene prekršaje izrečena mu je ukupna novčana kazna u iznosu od 2.000,00 eura te zaštitna mjera zabrane približavanja oštećenici i njihovim kćerima G i IŠ na udaljenost manju od deset metara u trajanju od tri mjeseca.

17.1. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je optuženik u prekršajnom postupku u cijelosti priznao počinjenje svih navedenih radnji i prihvatio prekršajnu odgovornost. Naveo je da je njegovu ponašanju pridonijela alkoholiziranost, da je izgubio kontrolu te da je mogao postupiti drukčije. Vrijeme provedeno u zadržavanju od 21. veljače 2024. u 00,15 sati do 13,30 sati uračunato mu je u izrečenu novčanu kaznu.

17.2. Budući da se navedena pravomoćna presuda odnosi na konkretan događaj od 20. veljače 2024. u 23,20 sati, kojim je obuhvaćeno i verbalno nasilje optuženika prema oštećenici, taj događaj nije obuhvaćen činjeničnim opisom kaznenog djela u ovom postupku (vidjeti točku 27.1. obrazloženja).

18. Kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 čini onaj tko grubo, učestalo ili na drugi način teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji te time kod člana obitelji ili druge bliske osobe izazove strah za sigurnost ili je dovede u ponižavajući položaj. Nije, stoga, dovoljno samo utvrditi pojedinu radnju nasilja, nego ponašanje počinitelja po svojoj težini ili učestalosti mora predstavljati teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji i kod žrtve izazvati jednu od navedenih pos ljedica. Djelo postoji samo ako takvim postupanjem nije ostvareno neko teže kazneno djelo.

19. Sud je prihvatio iskaz oštećenice u njegovu bitnom dijelu, u odnosu na optuženikovo učestalo alkoholiziranje, vrijeđanje i omalovažavanje te događaj u kojem je prema njoj krenuo držeći kuhinjski nož. Njezin iskaz o tim okolnostima bio je sadržajno određen, životan i u odlučnim dijelovima podudaran s iskazom njihova sina ĆŠ te s navodima koje su njihove kćeri A i IŠ znatno prije rasprave iznijele psihologinji OŠP te koji su navedeni u Izvješću o postupanju Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 18. ožujka 2026. Oštećenica nije nastojala cjelokupan bračni odnos prikazati jednostrano niti sebe opisati potpuno pasivnom u svakom sukobu. Priznala je da se s optuženikom svađala kada bi se vratio kući pijan, da mu je prigovarala zbog alkohola i njegovih odnosa s drugim ženama te da je zbog toga bila ljuta, no osporila je njegov navoda da bi ga ona redovito prva vrijeđala i izazivala svađe.

19.1. Vjerodostojnost oštećenice nije umanjena time što nije detaljno navela datum svakog pojedinog verbalnog napada niti točno opisala učestalost optuženikova alkoholiziranja. Optužbom je obuhvaćeno višegodišnje razdoblje u kojemu su se, prema njezinu iskazu, istovrsne situacije ponavljale, zbog čega se od nje nije moglo očekivati precizno vremensko razgraničenje svakog događaja. Za ocjenu njezina iskaza bitno je da je prepoznatljivo opisala obrazac optuženikova ponašanja, odnosno razdoblja relativnog mira, zatim višednevno alkoholiziranje, dolazak kući u pijanom stanju, vikanje, psovanje i ponižavajuće obraćanje njoj i djeci. Kada je oštećenica rekla da je optuženik bio „više pijan nego trijezan“, time je očito opisivala svoj dojam o njegovu učestalom pijenju, a ne davala precizan podatak o tome koliko je dana bio alkoholiziran. Sud zato tu izjavu nije shvatio doslovno niti je na njoj temeljio svoja utvrđenja.

19.2. Sud je imao u vidu i da iskaz oštećenice na raspravi nije u svemu odgovarao činjeničnom opisu optužnice. Naime, oštećenica nije potvrdila da bi redovito odlazila u drugu prostoriju kako bi izbjegla svađu, nakon čega bi optuženik išao za njom, nego je navela da bi uglavnom ostajala u kuhinji ili dnevnom boravku. Ta okolnost nije razlog za odbacivanje njezina cjelokupnog iskaza. Naprotiv, pokazuje da nije svoje iskazivanje prilagođavala optužnici, nego je opisala događaje onako kako ih se sjećala. Stoga sud navedeni dio optužbe nije našao dokazanim i nije ga zadržao u činjeničnom opisu djela u izreci (vidjeti točku 27. obrazloženja).

20. Iskaz oštećenice o učestalom verbalnom nasilju potvrđen je iskazom njihova sina ĆŠ, koji je kao član zajedničkog kućanstva neposredno opažao odnose roditelja. Opisao je da je optuženik više puta tjedno dolazio kući alkoholiziran, vikao, puštao glasnu glazbu, psovao te se oštećenici obraćao različitim pogrdnim izrazima. Njegov iskaz sud prihvaća jer je bio sadržajno određen, a svjedok je naveo i okolnosti koje optuženiku idu u prilog: da je materijalno skrbio za obitelj, predavao novac oštećenici te da se oštećenica ponekad suprotstavljala psovkama i nazivala ga „švalerom“ i „alkoholičarom“. Takav sadržaj iskaza pokazuje da svjedok nije nastojao optuženika prikazati isključivo negativno.

20.1. Danijelov opis međusobnih svađa potvrđuje da se oštećenica ponekad verbalno suprotstavljala optuženiku, ali istodobno razlikuje povremeno uzvraćanje oštećenice od optuženikova učestalog ponašanja u alkoholiziranom stanju. Prema njegovu iskazu, optuženik je većinom započinjao s vikom i vrijeđanjem, dok bi oštećenica uglavnom šutjela ili mu prigovarala zbog alkohola. Stoga činjenica da su se supružnici ponekad međusobno vrijeđali ne potvrđuje optuženikovu obranu da se radilo samo o ravnopravnim i obostranim verbalnim sukobima. Optuženikovo ponašanje razlikovalo se po tome što se učestalo ponavljalo u alkoholiziranom stanju, što je uglavnom on započinjao s vikom i vrijeđanjem te što se oštećenici obraćao na osobito ponižavajući način, vrijeđajući je zbog njezina podrijetla i tjerajući je da se vrati u Bosnu te je dodatno zastrašujući tvrdnjama da će joj oduzeti djecu.

21. Sud je dokazanim našao i događaj u kojem je optuženik tijekom svađe s oštećenicom držao kuhinjski nož i krenuo prema njoj. Oštećenica je događaj opisala konkretno, navodeći da se optuženik vratio kući pijan, od nje tražio novac te, nakon što mu je odgovorila da joj je potreban za režije i djecu, uzeo kuhinjski nož i krenuo prema njoj. Njihova kći A stala je između roditelja, a optuženikov brat potom je optuženika izveo iz kuće.

21.1. Događaj je neposredno potvrdio ŠŠ, koji je naveo da je vidio kako je optuženik uzeo običan kuhinjski nož za rezanje mesa, s drvenom ručkom, te s njim išao prema oštećenici. Njegovo pojašnjenje da nije rekao kako je optuženik „potegao“ nož, nego da je s nožem u ruci išao prema oštećenici, sud ocjenjuje kao preciziranje, a ne kao odstupanje od ranijeg iskaza. Ono odgovara i činjeničnom opisu prema kojem je optuženik držao nož u ruci usmjeren prema oštećenici, bez tvrdnje da je njime zamahnuo ili pokušao zadati udarac.

21.2. Dodatnu potvrdu predstavljaju međusobno podudarni navodi Č i IŠ koje su one tijekom odvojenih razgovora iznijele psihologinji OŠP u travnju 2024. A je navela da je optuženik noću stajao pred oštećenicom držeći nož, dok je oštećenica plakala i vrištala, nakon čega je ona stala između roditelja, a optuženik joj rekao da se makne. IŠ je zasebno opisala da je vidjela optuženika s nožem, da se uplašila za majku i počela vrištati, nakon čega je A stala ispred oštećenice, a njihov stric odveo optuženika. Iako svjedokinja OŠP nije bila nazočna događaju, njezin je iskaz važan jer potvrđuje da su dvije kćeri u odvojenim razgovorima, prije pokretanja ovog postupka, opisale isti događaj te se njihovi navodi u bitnome podudaraju u onome što se tada dogodilo.

21.3. Sud nije zanemario razlike u pojedinostima opisa događaja. Oštećenica je navela da se ZŠ vratio kući zajedno s optuženikom, dok iz izjava djece proizlazi da je stric došao naknadno. Postoje i razlike u tome je li stric optuženiku izravno oduzeo nož ili ga je ponajprije izveo iz kuće. Međutim, svi navedeni iskazi podudaraju se u odlučnim činjenicama: optuženik je bio alkoholiziran, tijekom svađe držao je kuhinjski nož pred oštećenicom, A je stala između roditelja, a optuženikov brat intervenirao je i udaljio optuženika. Razlike u slijedu dolaska strica i načinu njegova interveniranja, s obzirom na protek vremena i različite položaje iz kojih su svjedoci događaj opažali, ne dovode u pitanje samu srž događaja.

21.4. Poricanje svjedoka FŠ da bi on prisustvovao ovom događaju sud je ocijenio neistinitim, jer je suprotan gore izloženim sukladnim iskazima oštećenice i zajedničke djece optuženika i oštećenice, a isti je i sam tijekom iznošenja iskaza tvrdio kako "nije nikada brata vidio s nožem", iako ga o tome nitko nije ništa pitao, niti mu je itko tijekom ispitivanja spominjao taj događaj, iz čega je sud izveo zaključak kako svjedok zna točno o kojem se događaju radi je je istom bio neposredno prisutan kako je gore obrazloženo, te da je poricanjem tog događaja svjedok pokušao prikriti da se taj događaj odvio, a sve kako bi zaštitio optuženika koji je njegov brat, dok s oštećenicom, što jasno proizlazi iz njegovog iskaza, svjedok nije u dobrim odnosima.

22. Sud je obranu optuženika prihvatio u dijelu u kojem je naveo da su bračni odnosi bili teško narušeni, da su se on i oštećenica međusobno svađali, da mu je oštećenica prigovarala zbog alkoholiziranja i izvanbračnih odnosa, da ga je ponekad vrijeđala te da je materijalno skrbio za obitelj. Te okolnosti potvrđene su i drugim dokazima. Međutim, nisu vjerodostojni njegovo potpuno poricanje događaja s nožem i tvrdnja da su svi sukobi bili samo posljedica ponašanja oštećenice. Takva je obrana suprotna iskazu oštećenice, neposrednom iskazu ĆŠ te ranije zabilježenim, međusobno suglasnim izjavama Č i IŠ.

22.1. Optuženik je i sam priznao da se ranije liječio od ovisnosti o alkoholu, da je ponovno počeo konzumirati alkohol, da je oštećenici tijekom svađa govorio da nije normalna, da je bolesna, da se treba liječiti i da je budala, kao i da je ranije prekršajno osuđen zbog nasilja u obitelji povezanog s njegovom alkoholiziranošću. Njegova obrana stoga potvrđuje postojanje problema s alkoholom, učestale verbalne sukobe i njegovo pogrdno obraćanje oštećenici, iako nastoji umanjiti učestalost i težinu vlastita ponašanja.

22.2. Navodi optuženika o ranijim brakovima oštećenice, njezinim odnosima s djecom iz prethodnih veza, rodbinom i susjedima te smrtnim slučajevima u njezinoj obitelji ne odnose se na odlučne činjenice. Čak i kada bi svi ti navodi bili istiniti, ne bi isključival i mogućnost da je optuženik prema njoj postupao na način utvrđen u ovom postupku. Jednako tako, činjenica da je optuženik materijalno pridonosio uzdržavanju obitelji nije nespojiva s istodobnim psihičkim nasiljem prema bračnom drugu.

23. Iskaze ČŠ i FŠ sud je prihvatio u dijelu u kojem opisuju teško narušene bračne odnose, svađe između supružnika, činjenicu da je oštećenica optuženiku prigovarala, da ga je ponekad vrijeđala te da je optuženik radio i materijalno pridonosio obitelji. Međutim, njihove tvrdnje kojima u cijelosti isključuju optuženikovo nasilno ponašanje nisu dovoljno uvjerljive.

23.1. ČŠ nije bio nazočan događaju s nožem niti je ulazio u kuću tijekom svađa. Sam je naveo da se supružnicima nije približavao jer nije želio biti uvučen u njihov sukob, da ne zna koliko često optuženik konzumira alkohol i da se nije mogao sjetiti konkretnih pogrdnih riječi. Njegova neposredna opažanja bila su uglavnom ograničena na ono što je mogao vidjeti s vlastitog dvorišta ili čuti izvana. Njegova tvrdnja da se oštećenica nije bojala optuženika jer je znala sjediti pokraj njega, svađati se i nije bježala predstavlja osobni zaključak svjedoka, a ne neposredno saznanje o osjećajima oštećenice. Ostajanje u zajedničkom domu, sjedenje u istoj prostoriji ili povremeno suprotstavljanje optuženiku samo po sebi ne isključuje postojanje straha, osobito imajući u vidu trajanje braka, petero zajedničke djece i zabrinutost oštećenice da bi mogla biti odvojena od djece.

23.2. Sud nije prihvatio vjerodostojnim Ilijin navod da je oštećenica, dok optuženik nije bio kod kuće, znala i po dva sata govoriti da bi ga najradije ubila i da mu treba zabiti nož u srce. Svjedok taj navod nije vezao uz određeni događaj niti ga je potkrijepio konkretnim okolnostima, a njegov je iskaz i inače bio obilježen izrazito negativnim odnosom prema oštećenici i nastojanjem da za bračne sukobe odgovornost pripiše isključivo njoj. Tvrdio je tako da je oštećenica uvijek započinjala svađe, dok optuženika nikada nije čuo da je vrijeđa, što je suprotno samoj obrani optuženika kao i iskazima oštećenice i ĆŠ te navodima djece zabilježenima u postupanju Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Sud je stoga ocijenio da je svjedok navedene okolnosti preuveličao nastojeći zaštititi svojeg brata i oštećenicu prikazati u iznimno negativnom svjetku kao isključivo odgovornu za stanje u obitelji i narušene odnose.

23.3. ZŠ također nije imao neposredan uvid u svakodnevni život supružnika jer je naveo da zbog dugotrajnog sukoba s oštećenicom približno deset godina nije ulazio u njihovu kuću. Njegova saznanja o svađama proizlaze iz nekoliko situacija koje je čuo dok je prolazio prema svojem gospodarskom objektu. Njegova tvrdnja da optuženik tijekom radnog tjedna nije mogao piti jer je radio na građevini i u šumi nije dovoljno uvjerljiva jer iz činjenice da je optuženik radio ne proizlazi da nije konzumirao alkohol, osobito izvan radnog vremena, a svjedok o tome nije imao neposredna saznanja. Osim toga, takva se tvrdnja odnosi samo na pojedina razdoblja, a ne na cijelo višegodišnje razdoblje obuhvaćeno optužbom.

23.4. Kao što je gore navedeno (točka 21.4.) posebno je neuvjerljivo Markovo poricanje događaja s nožem. Prije nego što mu je tijekom ispitivanja bilo spomenuto da se postupak odnosi i na nož, sam je izjavio da optuženik ni tijekom svinjokolje ne drži nož i da ga nikada nije vidio s nožem. Na pitanje kako zna da je nož relevantan za postupak, odgovorio je da je o tome čuo od maloljetnog EŠ. Ta okolnost pokazuje da je prije ispitivanja znao za sadržaj optužbe i obiteljske navode o događaju. Njegovo poricanje također je suprotno iskazima oštećenice i ĆŠ te odvojenim izjavama Č i IŠ. Imajući u vidu njegov dugotrajan sukob s oštećenicom, ograničena neposredna saznanja o životu supružnika i navedenu okolnost da je događaj s nožem samoinicijativno počeo poricati prije nego što mu je o njemu postavljeno pitanje, sud njegov iskaz u tom dijelu nije prihvatio vjerodostojnim.

24. Iskazi HŠ, JŠ i OŠP te izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad nisu neposredni dokazi svih radnji iz optužbe. Navedene djelatnice nisu osobno nazočile sukobima optuženika i oštećenice, nego su o njima doznale tijekom stručnog postupanja, iz razgovora s oštećenicom i djecom. Njihovi iskazi i službena dokumentacija ipak su važni jer potvrđuju da oštećenica i djeca nisu o istim događajima prvi put govorili tek nakon pokretanja ovog kaznenog postupka, nego su ih u različitim razdobljima iznosili različitim stručnim osobama.

24.1. Posebnu dokaznu vrijednost imaju izjave Č i IŠ zabilježene u travnju 2024. jer su dane odvojeno, u okviru stručnog postupanja Zavoda, a u bitnome se podudaraju o optuženikovu alkoholiziranju, verbalnoj agresivnosti prema oštećenici i događaju s nožem. Njihovi navodi nisu potpuno jednaki niti djeluju kao naučeno ponavljanje istog sadržaja, ali se podudaraju upravo u ključnim dijelovima. Takva podudarnost dodatno potvrđuje iskaze oštećenice i ĆŠ.

24.2. Iskaz JŠ potvrđuje da joj je oštećenica tijekom više razgovora govorila da se boji optuženika i da ga se zbog straha za vlastiti život ne usuđuje prijaviti. Svjedokinja nije neposredno provjeravala istinitost svake pojedine tvrdnje oštećenice, pa njezin iskaz nije samostalna potvrda svakog opisanog postupanja. Međutim, važan je kao dokaz da je oštećenica svoj strah opetovano izražavala i izvan sudskog postupka. OŠP također je navela da su se oštećenica i djeca bojali mogućnosti da oštećenica bude vraćena u Bosnu i Hercegovinu i odvojena od djece, što je podudarno s iskazom oštećenice o sadržaju optuženikovih uvreda i prijetnji da će joj oduzeti djecu.

24.3. Optuženikovo odbijanje razgovora i nesuradnja sa Zavodom ne dokazuju da je počinio kazneno djelo. Sud te okolnosti nije koristio kao zamjenu za dokazivanje spornih radnji, nego samo kao dio kronologije postupanja Zavoda i objašnjenje zbog čega djelatnice nisu imale više neposrednih saznanja o njegovu stajalištu i ponašanju.

24.4. Anonimne prijave i obraćanje sina oštećenice iz prvog braka također sami po sebi ne potvrđuju istinitost svih prijavljenih navoda. Oni dokazuju da su Zavodu za socijalni rad takve obavijesti dostavljene i objašnjavaju razloge njegova daljnjeg postupanja. Sud na anonimnim prijavama nije temeljio utvrđenje krivnje.

24.5. Događaje izvan razdoblja obuhvaćenog optužbom sud nije koristio pri utvrđivanju optuženikove krivnje.

25. Sud je prihvatio pisani nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka Ivana Požgaina, kao i njegova pojašnjenja dana na raspravi. Nalaz je izrađen nakon uvida u spis, medicinsku dokumentaciju i neposrednog pregleda optuženika, jasno je obrazložen, a vještak je na raspravi odgovorio na postavljena pitanja i ostao pri svojim zaključcima. Vještak je kod optuženika utvrdio poremećaj ličnosti s crtama disocijalnog i paranoidnog tipa, kronični posttraumatski stresni poremećaj te dugogodišnju ovisnost o alkoholu.

25.1. Vještakovo mišljenje da alkohol u međudjelovanju s optuženikovom strukturom ličnosti dodatno snižava njegov frustracijski prag i olakšava agresivna pražnjenja podudarno je s iskazima oštećenice, ĆŠ i djece prema kojima je optuženik poglavito u alkoholiziranom stanju postajao verbalno agresivan. Međutim, vještačenje nije dokaz da je optuženik počinio pojedine radnje iz optužbe. Njime se objašnjava utjecaj utvrđene psihopatologije i ovisnosti na njegovo ponašanje, dok su same radnje utvrđene na temelju iskaza i drugih izvedenih dokaza.

25.2. Sud je prihvatio zaključak vještaka da je optuženik u vrijeme počinjenja djela mogao shvatiti značenje svojeg postupanja i upravljati svojom voljom (svojim postupcima), ali su obje sposobnosti bile bitno umanjene. Prihvaćen je i zaključak da zbog ovisnosti o alkoholu postoji visok stupanj opasnosti da bi optuženik u budućnosti mogao počiniti slično ili teže kazneno djelo te da su ispunjeni uvjeti za izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti. Navedeno je sud doveo u vezu sa samoskrivljenom bitnom smanjenom ubrojivošću (vidi točku 31.1 obrazloženja).

26. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 Optuženik je tijekom razdoblja obuhvaćenog izrekom, osobito kada bi bio pod utjecajem alkohola, učestalo vrijeđao i omalovažavao oštećenicu nazivajući je „kurvom“, govoreći joj da ide u pičku materinu i tjerajući je da se vrati u Bosnu. U jednom je navratu, tijekom svađe s oštećenicom, držao nož u ruci usmjeren prema njoj. Takvim je učestalim i ponižavajućim postupanjem kod oštećenice izazvao osjećaj straha i doveo je u ponižavajući položaj.

26.1. Sud nije utvrdio da bi oštećenica u svakom sukobu bila potpuno pasivna. Dokazano je da je optuženiku prigovarala zbog njegova alkoholiziranja i odnosa s drugim ženama, nazivala ga alkoholičarom i „švalerom“ te mu ponekad uzvraćala psovkama. Međutim, takvo povremeno ponašanje oštećenice ne mijenja zaključak o naravi optuženikova postupanja. Utvrđeno nasilje nije posljedica same činjenice da je između supružnika dolazilo do svađa, nego proizlazi iz učestalosti i intenziteta optuženikova ponašanja, njegova ponižavajućeg sadržaja, povezanosti s alkoholiziranjem, višegodišnjeg trajanja te kulminacije u događaju s nožem.

26.2. Posljedice takvog postupanja nisu se iscrpile u uobičajenoj nelagodi povezanoj s narušenim bračnim odnosima. Oštećenica je tijekom duljeg razdoblja bila izložena učestalom i ponižavajućem obraćanju optuženika, uključujući vrijeđanje i tjeranje da se vrati u Bosnu, dok je događaj u kojem je optuženik prema njoj držao usmjeren nož dodatno pojačao njezin strah. Iskazala je da joj je zbog njegova ponašanja bilo vrlo teško i da ga se bojala, što je potvrđeno njezinim ranijim izjavama djelatnicama Zavoda i reakcijama djece tijekom događaja s nožem. Time je optuženik kod oštećenice izazvao strah za sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj.

27. Sud je iz činjeničnog opisa izostavio tvrdnju da bi oštećenica odlazila u drugu prostoriju kako bi izbjegla svađu, nakon čega bi optuženik išao za njom i nastavljao je vrijeđati, jer oštećenica tu okolnost na raspravi nije potvrdila. Izostavljanje je učinjeno u korist optuženika i ne mijenja pravni identitet niti bitna obilježja kaznenog djela.

27.1. Također, iz inkriminiranog razdoblja izostavljeni su dani 20. i 21. veljače 2024. jer je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Đakovu broj Pp-248/2024-5 već odlučeno o optuženikovu postupanju prema oštećenici i njihovim kćerima 20. veljače 2024. u 23,20 sati. Optuženik je neposredno nakon tog događaja, 21. veljače 2024. u 00,15 sati, zadržan u policiji do 13,30 sati, pa je radi jasnog vremenskog razgraničenja izostavljen i taj dan. Navedeni događaj nije uzet kao sastavni dio kaznenog djela u ovom postupku niti je na njemu utemeljena odluka o krivnji.

28. Sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP kao odugovlačeće odbio dokazni prijedlog obrane da se kao svjedok ispita šesnaestogodišnji sin optuženika i oštećenice EŠ te dokazne prijedloge optužbe za ispitivanje njihovih kćeri Č i IŠ. Obrana je ispitivanje EŠ predložila radi utvrđivanja općih odnosa između optuženika i oštećenice, ne navodeći konkretnu odlučnu činjenicu o kojoj bi on imao neposredna saznanja, dok su obiteljski odnosi već bili dovoljno razjašnjeni iskazima oštećenice, ĆŠ i drugih ispitanih svjedoka te pročitanom dokumentacijom Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Budući da bi se njihovim ispitivanjem ponovno raspravljalo o okolnostima koje su već bile dovoljno razjašnjene drugim provedenim dokazima, sud je ocijenio da bi izvođenje tih dokaza bilo očigledno usmjereno na ponavljanje već izvedenog dokaznog materijala i time na znatno produljenje postupka.

28.1. Navodi Č i IŠ o ponašanju optuženika i događaju s nožem već su bili uneseni u dokazni postupak kroz službenu zabilješku o razgovorima koje je s njima odvojeno obavila psihologinja OŠP, njezin iskaz na raspravi i izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Njihovo neposredno ispitivanje zato ne bi bilo potrebno radi utvrđivanja daljnjih odlučnih činjenica, nego bi se djecu ponovno izlagalo razgovoru o nasilnim događajima u obitelji. Sud je ocijenio da takvo dodatno opterećivanje i moguća retraumatizacija djece nisu opravdani kada je činjenično stanje već bilo dovoljno i potpuno utvrđeno drugim provedenim dokazima.

29. Člankom 179.a KZ/11, u tekstu koji je bio na snazi u vrijeme dovršenja djela, propisano je kažnjavanje onoga tko grubo, učestalo ili na drugi način teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili druge bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, ako time nije počinjeno teže kazneno djelo. Budući da je kazneno djelo trajalo i nakon stupanja na snagu izmjene iz 2024., primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme dovršenja radnje.

29.1. Optuženikovo učestalo vrijeđanje i omalovažavanje supruge, uključujući vrijeđanje povezano s njezinim podrijetlom i tjeranje da se vrati u Bosnu, predstavlja psihičko nasilje iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Promatrano zajedno s višegodišnjim trajanjem, učestalim alkoholiziranjem i događajem u kojem držao nož usmjeren prema oštećenici, takvo ponašanje premašuje razinu pojedinačne bračne svađe ili povremenog nepristojnog postupanja te predstavlja učestalo i teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji.

29.2. Događajem s nožem nije utvrđeno da bi optuženik prema oštećenici zamahnuo, pokušao je ozlijediti ili joj izrekao određenu ozbiljnu prijetnju usmrćenjem ili teškim ozljeđivanjem. Stoga taj događaj nije zasebno pravno označen kao teže kazneno djelo, nego je, zajedno s ostalim postupanjima, dio jedinstvene činjenične cjeline nasilja u obitelji.

30. Sud je utvrdio da je optuženik postupao s izravnom namjerom I. stupnja. Izravna namjera sastoji se od intelektualne sastavnice, odnosno svijesti počinitelja o obilježjima kaznenog djela, i voljne sastavnice, odnosno htijenja ostvarenja tih obilježja. Izravna namjera I. stupnja postoji kada je počinitelj svjestan obilježja kaznenog djela i upravo hoće njihovo ostvarenje, za razliku od izravne namjere II. stupnja kod koje ostvarenje tih obilježja nije neposredni cilj počinitelja, ali je on siguran da će ona nastupiti kao posljedica radnje koju hoće poduzeti. U konkretnom slučaju optuženik je bio svjestan da učestalo vrijeđa i omalovažava svoju suprugu nazivajući je „kurvom“, upućujući je da ide u pičku materinu i tjerajući je da se vrati u Bosnu te da tijekom jedne svađe držao kuhinjski nož usmjeren prema njoj. Istodobno je upravo htio oštećenici uputiti takve riječi i prema njoj postupiti na opisani način. Sadržaj njegovih riječi bio je izravno usmjeren na vrijeđanje i ponižavanje oštećenice, dok je postupanje s nožem bilo usmjereno na njezino zastrašivanje. Optuženik je pritom poznavao osobne okolnosti oštećenice i znao da je osobito pogađa mogućnost povratka u Bosnu i Hercegovinu i odvajanja od djece, a upravo joj je govorio da nema pravo boraviti u [adresa], da će joj sve oduzeti i uzeti djecu. Stoga strah i ponižavajući položaj oštećenice nisu bili slučajna, neželjena ili samo uzgredna posljedica njegova ponašanja, nego učinak koji je optuženik takvim riječima i postupcima upravo htio ostvariti.

31. Utvrđena bitno smanjena sposobnost shvaćanja značenja djelovanja i upravljanja postupcima nije isključila optuženikovu ubrojivost, a time niti njegovu krivnju. Nije bilo mjesta primjeni blažeg kažnjavanja iz članka 26. KZ/11 jer je do bitno smanjene ubrojivosti došlo samoskrivljeno. Vještak je na raspravi pojasnio da je kod optuženika upravo utjecaj alkohola na postojeću strukturu ličnosti od ključnog značenja za oslobađanje agresivnosti. Optuženik se uporabom alkohola svojom krivnjom dovodio u stanje bitno smanjene ubrojivosti, iako je znao kako alkohol djeluje na njegovo ponašanje.

31.1. Zaključak da je optuženik znao kako alkohol djeluje na njegovo ponašanje proizlazi iz njegove obrane u ovom postupku, ali i iz presude Općinskog suda u Đakovu broj Pp-248/2024-5 od 21. veljače 2024. U tom je postupku priznao da je alkoholiziranost pridonijela njegovu nasilnom ponašanju prema supruzi i kćerima, da je izgubio kontrolu, da je mogao postupiti drukčije te je obećao da se takvo ponašanje neće ponoviti. Unatoč tome, ponovno je konzumirao alkohol i nakon navedene pravomoćne presude prema oštećenici nastavio s istovrsnim vrijeđanjem, omalovažavanjem i zastrašivanjem. Optuženik je stoga u vrijeme kada se dovodio u alkoholizirano stanje bio svjestan da bi pod utjecajem alkohola mogao ponovno nasilno postupati prema oštećenici i na takvu je mogućnost pristao. Kazneno djelo koje je potom počinio već je u trenutku dovođenja u takvo stanje bilo obuhvaćeno njegovom namjerom, zbog čega samoskrivljena bitno smanjena ubrojivost nije osnova za blaže kažnjavanje iz članka 26. KZ/11

32. Svijest o protupravnosti optuženika tijekom postupka nije dovedena u pitanje, a nije utvrđen nijedan ispričavajući razlog.

33. Slijedom svega prethodno navedenog, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11, zbog čega ga je proglasio krivim.

34. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne, sud je, na temelju članka 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje optuženika i svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te je ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Pri tome je osobito vodio računa o trajanju i načinu počinjenja kaznenog djela, jačini povrede zaštićenog dobra, posljedicama optuženikova ponašanja, njegovu prijašnjem životu, osobnim i imovinskim prilikama, ponašanju nakon počinjenog djela te odnosu prema oštećenici.

35. Kao olakotno sud je cijenio da su optuženikove sposobnosti shvaćanja značenja djelovanja (postupanja) i upravljanja postupcima (vladanja svojom voljom) u vrijeme počinjenja djela bile bitno umanjene. Toj okolnosti ipak nije dan osobit značaj jer je do bitno smanjene ubrojivosti došlo samoskrivljeno, konzumiranjem alkohola za koji je optuženik iz ranijeg iskustva znao da kod njega snižava mogućnost kontrole i olakšava agresivno ponašanje. Stoga bitno smanjena ubrojivost nije opravdavala ublažavanje kazne prema članku 26. KZ/11, ali ju je sud u ograničenoj mjeri uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne unutar propisanog kaznenog okvira. Time se razlikuje zakonsko ublažavanje od vrednovanja bitno smanjene ubrojivosti kao okolnosti iz članka 47. KZ/11

35.1. Olakotno je cijenjeno i sudjelovanje optuženika u Domovinskom ratu te činjenica da je za to odlikovan spomenicom i zahvalnicom Domovinskog rata i spomenicom veterana 122. brigade. Sud je imao u vidu i nalaz vještaka prema kojem kod optuženika postoji kronični posttraumatski stresni poremećaj povezan s izloženošću ratnoj psihotraumi. Navedene okolnosti ne opravdavaju njegovo nasilno ponašanje, ali predstavljaju dio njegova prijašnjeg života i osobnih prilika koje je sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne.

35.2. Olakotno je, također u ograničenoj mjeri, cijenjena optuženikova načelno izražena spremnost da se ponovno uključi u liječenje ovisnosti o alkoholu. Optuženik, međutim, nije naveo da je nakon prestanka ranijeg liječenja samostalno poduzeo konkretne korake radi ponovnog uključivanja u liječenje, pa njegovoj izjavi nije bilo moguće dati veće značenje.

35.3. Ograničeno značenje sud je dao i optuženikovoj izjavi da mu je žao zbog događaja povezanih s alkoholom. Ta izjava pokazuje određenu svijest o štetnim posljedicama njegova konzumiranja alkohola, ali ne predstavlja potpuno preuzimanje odgovornosti za kazneno djelo. Optuženik je i dalje poricao nasilno postupanje prema oštećenici, odgovornost za sukobe uglavnom pripisivao njezinu ponašanju te nije pokazao da u cijelosti razumije strah i poniženje koje je svojim postupanjem kod nje izazvao. Njegovo poricanje kaznenog djela sud nije cijenio otegotno jer se radi o njegovu pravu na obranu, nego je samo zaključio da nisu postojale pretpostavke da se njegova izjava žaljenja vrednuje kao potpuno i iskreno kajanje.

35.4. Sud je imao u vidu i optuženikove osobne i imovinske prilike, odnosno da je nezaposlen, lošeg imovnog stanja, prima vojnu skrb u iznosu od 200,00 eura mjesečno te je otac sedmero djece. Tim okolnostima nije dano veće olakotno značenje jer iz provedenih dokaza nije utvrđeno koliko djece optuženik još uzdržava, a kazneno djelo počinjeno je upravo unutar obitelji i na štetu njegove supruge, pri čemu su pojedinim događajima bila izložena i njihova djeca.

36. Kao otegotno sud je ponajprije cijenio izrazito dugo trajanje optuženikova postupanja. Pritom mu nije ponovno otegotno vrednovana sama učestalost, koja predstavlja jednu od mogućih sastavnica kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11, nego činjenica da se istovrsno nasilno ponašanje ponavljalo tijekom razdoblja duljeg od četiri godine. Takvo trajanje znatno nadilazi ono što je potrebno za ostvarenje obilježja učestalog teškog kršenja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji te pokazuje da se nije radilo o izdvojenom događaju ili kratkotrajnom poremećaju bračnih odnosa, nego o dugotrajnom obrascu ponašanja.

36.1. Otegotno je cijenjen način počinjenja kaznenog djela. Optuženik se oštećenici učestalo obraćao izrazito ponižavajućim i vulgarnim riječima te ju je vrijeđao i zbog njezina podrijetla, tjerajući je da se vrati u Bosnu. Njegovo postupanje nije se zadržalo samo na verbalnom nasilju, nego je u jednom navratu tijekom svađe držao kuhinjski nož usmjeren prema oštećenici. Iako takvim postupanjem nije ostvareno neko teže kazneno djelo niti je oštećenica tjelesno ozlijeđena, držanje noža tijekom verbalnog sukoba znatno je povećalo ozbiljnost i zastrašujući učinak cijele situacije.

36.2. Dodatnu težinu djelu daje činjenica da su zajednička djeca bila izložena optuženikovu alkoholiziranju, vikanju, vrijeđanju i sukobima roditelja. Tijekom događaja s nožem sin i dvije kćeri neposredno su svjedočili njegovu ponašanju, pri čemu je jedna kći počela vrištati, dok je druga stala između roditelja. Te okolnosti nisu zasebne radnje za koje je optuženik proglašen krivim, ali povećavaju težinu načina počinjenja djela i njegovih posljedica za obitelj.

36.3. Kao otegotno sud je cijenio i optuženikov prijašnji život, odnosno njegovu višestruku kaznenu i prekršajnu osuđivanost. Osobito značenje dano je činjenici da je optuženik već bio osuđivan zbog nasilnog postupanja prema članovima obitelji i drugim osobama, zbog čega je prije i tijekom razdoblja obuhvaćenog ovom presudom bio upoznat s nedopuštenošću i posljedicama nasilnog ponašanja. Ranije izrečene sankcije očito nisu ostvarile potreban specijalnopreventivni učinak niti su ga odvratile od daljnjeg protupravnog postupanja.

36.4. Osobito je otegotno cijenjeno da je optuženik i nakon što je presudom Općinskog suda u Đakovu broj Pp-248/2024-5 od 21. veljače 2024. pravomoćno kažnjen zbog nasilja prema istoj oštećenici i njihovim maloljetnim kćerima , u kojem postupku je u cijelosti priznao počinjenje prekršaja, naveo da je zbog alkoholiziranosti izgubio kontrolu, da je mogao postupiti drukčije te izrazio žaljenje zbog svojeg ponašanja, nastavio sa nasilnim postupanjem prema oštećenici sve do 3. lipnja 2025. Time je pokazao da ga ni konkretna osuda zbog nasilja prema članovima njegove obitelji, ni izrečena novčana kazna i zaštitna mjera nisu potaknule da prestane konzumirati alkohol i promijeni svoje ponašanje.

37. Ocjenjujući sve navedene olakotne i otegotne okolnosti u njihovoj ukupnosti, sud je optuženika na temelju članka 179.a KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

37.1. Za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 propisana je kazna zatvora od jedne do tri godine. Sud je ocijenio da brojnost i težina otegotnih okolnosti, osobito višegodišnje trajanje nasilnog postupanja, događaj s nožem, izloženost djece takvom ponašanju, ranija višestruka osuđivanost te nastavak nasilja nakon pravomoćne prekršajne osude prema istoj oštećenici, zahtijevaju izricanje bezuvjtne kazne zatvora.

37.2. S druge strane, sud je pri odluci da kaznu odmjeri na posebnom zakonskom minimumu, a ne iznad njega, uzeo u obzir utvrđene olakotne okolnosti i to da je optuženik djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu i primljena odlikovanja, načelno izraženu spremnost na liječenje te njegove nepovoljne osobne i imovinske prilike. Sud je imao u vidu i da će se na čimbenik koji kod optuženika bitno povećava opasnost od ponavljanja nasilja dodatno djelovati izrečenom sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti. Sigurnosnu mjeru pritom nije promatrao kao zamjenu za kaznu, nego kao njezinu potrebnu dopunu usmjerenu otklanjanju opasnosti od budućeg nasilja.

37.3. Kazna zatvora u trajanju od jedne godine stoga nije prestroga jer je odmjerena na posebnom zakonskom minimumu, ali nije ni preblaga jer je određeno njezino stvarno izvršenje. Takvom se kaznom izražava primjerena društvena osuda zbog dugotrajnog nasilnog postupanja prema bračnom drugu, utječe na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, upozoravaju se i drugi na neprihvatljivost nasilja u obitelji te jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

37.4. Sud optuženiku za kazneno djelo za koje je proglašen krivim ovom presudom nije izrekao uvjetnu osudu, nego bezuvjetnu kaznu zatvora. Iako je, s obzirom na vrstu i mjeru izrečene kazne, formalno moguće izreći uvjetnu osudu, sud ne nalazi da je ispunjena materijalna pretpostavka iz članka 56. stavka 2. KZ/11, odnosno da se može osnovano očekivati da optuženik i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela. Naime, optuženik je već bio višestruko uvjetno osuđivan, a nasilno ponašanje obuhvaćeno ovim postupkom nastavio je i tijekom vremena provjeravanja određenih tim presudama. Ranije uvjetne osude očito ga nisu odvratile od daljnjeg protupravnog postupanja, zbog čega bi izricanje još jedne uvjetne osude bilo neprimjereno svrsi kažnjavanja, osobito sa stajališta utjecaja na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela.

38. Sud je zasebno razmotrio i pitanje opoziva ranijih uvjetnih osuda jer je kazneno djelo iz ovog postupka počinjeno i tijekom vremena provjeravanja određenih ranijim presudama. Budući da je optuženiku za novo kazneno djelo izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, opoziv uvjetnih osuda nije bio obvezan, nego je prema članku 58. stavku 2. KZ/11 ovisio o ocjeni suda.

38.1. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-653/2018, pravomoćnom 17. prosinca 2022., optuženik je zbog dvaju kaznenih djela prijetnje počinjenih na štetu djece osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, uz vrijeme provjeravanja od dvije godine. Presudom broj K-792/2024, pravomoćnom 3. siječnja 2025., zbog neovlaštenog posjedovanja ručnog raketnog bacača osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, uz vrijeme provjeravanja od tri godine, dok je presudom broj K-836/2024, pravomoćnom 29. siječnja 2025., zbog prisile prema policijskom službeniku počinjene u alkoholiziranom stanju osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, uz vrijeme provjeravanja od četiri godine.

38.2.

Sud navedene uvjetne osude ipak nije opozvao. Pri tome je imao u vidu da kazneno djelo iz ovog postupka predstavlja jedinstveno ponašanje koje je započelo prije donošenja svih navedenih presuda, a nastavilo se i nakon njihove pravomoćnosti, a ne novo, zasebno kazneno djelo započeto nakon što su optuženiku izrečene uvjetne osude. Također je uzeto u obzir da je optuženiku u ovom postupku izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od jedne godine te sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, kojom se djeluje na čimbenik koji je bitno pridonio optuženikovu ponašanju.

38.3. Sud je stoga ocijenio da će se svrha kažnjavanja postići izvršenjem izrečene jednogodišnje kazne zatvora i provođenjem sigurnosne mjere, bez opoziva ranijih uvjetnih osuda. Na temelju članka 58. stavka 4. točke 1. KZ/11 određeno je izvršenje kazne izrečene u ovom postupku, bez mijenjanja ranijih uvjetnih osuda. Budući da one nisu opozvane, ranije utvrđene kazne nisu uzete kao utvrđene u ovom postupku niti je bilo osnove za izricanje jedinstvene kazne prema pravilima o stjecaju.

39. Sud je po službenoj dužnosti u cilju zaštite oštećenice optuženiku na temelju članka 73. stavaka 1. i 2. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećenice AŠ na udaljenosti manjoj od 100 metara, u trajanju od jedne godine dulje od izrečene kazne zatvora. Imajući u vidu višegodišnje nasilno postupanje optuženika prema oštećenici, njegovu raniju osuđivanost zbog nasilja prema istoj oštećenici te činjenicu da ranije izrečene sankcije nisu spriječile nastavak takvog ponašanja, sud je ocijenio da postoji opasnost da bi optuženik prema njoj mogao ponovno počiniti kazneno djelo. Stoga je Sud ocijenio kako je radi zaštite oštećenice izricanje navedene sigurnosne mjere nužno, dok su udaljenost od 100 metara i trajanje od jedne godine dulje od izrečene kazne zatvora određeni u najkraćem zakonom propisanom opsegu.

40. Budući da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke proizlazi da je optuženik kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu te da postoji opasnost da bi zbog te ovisnosti u budućnosti mogao počiniti slično ili teže kazneno djelo, sud mu je na temelju članka 69. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Vještak je pritom ocijenio da je alkohol imao presudan utjecaj na optuženikovo ponašanje te da je radi smanjenja opasnosti od ponavljanja nasilnog ponašanja potrebno neposredno započeti s liječenjem, u početku u bolničkim uvjetima.

40.1. Sigurnosna mjera izvršavat će se tijekom izdržavanja kazne zatvora u okviru zatvorskog sustava, a ako razlozi zbog kojih je izrečena ne prestanu do isteka kazne, njezino izvršavanje nastavit će se u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava. Mjera može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje tri godine. Njezino je izricanje potrebno kako bi se liječenjem ovisnosti o alkoholu djelovalo na čimbenik koji kod optuženika bitno povećava opasnost od ponavljanja nasilnog ponašanja.

41. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja. Navedeni troškovi obuhvaćaju troškove psihijatrijskog vještačenja prim. dr. sc. Ivana Požgaina, dr. med., paušalnu svotu te nagradu i nužne izdatke Slavena Vrbošića, odvjetnika u Osijeku, kao postavljenog branitelja. Naime, optuženik je nezaposlen, prima vojnu skrb u iznosu od 200,00 EUR, otac je sedmero djece, lošeg imovnog stanja, zbog čega bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao i uzdržavanje osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

42. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 25. svibnja 2026.

Sutkinja

Ivana Hruška Premužak

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Osijeku, na broj KO-DO-427/2025

2. Optuženi OŠ – putem zatvora u Osijeku

3. Branitelja optuženika, Marin Novaković, odvjetnik u Tenji

4. Oštećena AŠ