Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-263/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to mr.sc. Ane Brkić kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika JA, zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj po branitelju Ivanu Vidakoviću, odvjetniku iz Rijeke, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-235/2026 od 30. ožujka 2026., temeljem odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-448/09 i dr., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika JA, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-235/2026 od 30. ožujka 2026. optuženik JA oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenja isprave iz čl. 278 st. 1. i 3. KZ/11, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseca, a u koju kaznu mu je temeljem čl. 54. st. 1. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja od 4. listopada 2025., te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci posl. br. Kov-557/2025-7 od 06. listopada 2025. do 30. ožujka 2026., kada mu je ukinut.

1.1. Temeljem čl. 79. KZ/11 od optuženika su oduzeti vozačka dozvola i osobna iskaznica, a kao u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PP Opatija od 4. listopada 2025. ser. br. [serijski broj], te je odlučeno da se iste imaju uništiti.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. optuženiku je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka i to iznos od 200,00 (dvjesto) eura na ime troškova paušala sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, dok je na temelju čl. 148 st. 6 ZKP/08 oslobođen dužnosti da naknadi ostale troškove kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja po Ivana Vidakovića, odvjetnika iz Rijeke i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Dana 25. svibnja 2026. održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP/08 na koju je pristupio branitelj Ivan Vidaković, odvjetnik iz Rijeke, te zamjenica u ŽDO Zadar JAM, kao zastupnica optužbe, dok nije pristupio uredno pozvan optuženik.

6. Žalba nije osnovana.

7. Žalitelj u žalbi ističe kako je počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 jer optuženik nije imao branitelja prilikom prvog ispitivanja. Smatra da je mogao imati kvalitetniju i odgovarajuću obranu prilikom prvog ispitivanja, te da ga se nije trebalo pustiti da se sam brani, a bez da razumije u potpunosti značaj svojih izjava, a posebice očitovanja optuženika.

7.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. Naime, nije sporno da je optuženik bio uhićen, te imao status osumnjičenika, a slobode je bio lišen uslijed uhićenja sukladno odredbi čl. 107. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Ista odredba ne predviđa da sama činjenica uhićenja osobe ima za potrebu postavljanje branitelja. Naime, odredba čl. 66. ZKP/08 propisuje obveznu obranu po branitelju, ali isto tako ne propisuje to pravo već pri samoj činjenici da je osoba uhićena sukladno odredbi čl. 107. ZKP/08. Iz sadržaja snimke ispitivanja optuženika u policiji razvidno je da je u 15:22 minuti ispitivanja optuženik jasno poučen da ima pravo uzeti branitelja po vlastitom izboru, da je to odbio. Nadalje, razvidno je da je nakon toga optuženik poučen o značenju prava na branitelja pa ponovno upitan da li ostaje pri tome da ne želi branitelja, isto potvrdio u 17:22 minuti kada je utvrđeno da je poučen da ima pravo uzeti branitelja po vlastitom izboru ili s liste dežurnih odvjetnika, te je optuženik ponovno potvrdio da razumije pouke i da odbija branitelja, što je i potvrdio svojim potpisom i sve to uz prisustvo i prijevod tumača za albanski jezik. Ispitivanje optuženika u policiji provedeno je sukladno odredbama ZKP/08, te ni u toj najranijoj fazi postupka nije povrijeđeno pravo optuženika na obranu, a niti je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

7.2. Nadalje, prilikom prvog ispitivanja kod ODO Rijeka koje ispitivanje je provedeno 6. listopada 2025. optuženik je uredno poučen u smislu čl. 273. st. 2. ZKP/08 o pravu na branitelja po vlastitom izboru, te je izjavio da ne želi angažirati branitelja po vlastitom izboru. Nakon toga državni odvjetnik ga je upozorio, a obzirom na činjenicu da se odrekao prava na branitelja, sukladno odredbama čl. 65. st. 2. ZKP/08 i čl. 273. st. 2. ZKP/08, sa značenjem branitelja i posljedicama odricanja od toga prava, pa ponovno izričito upitan želi li uzeti branitelja je izjavio da mu nije potreban branitelj što je uredno i potvrdio svojim potpisom.

7.3. Nakon što je optuženiku određen istražni zatvor rješenjem suca istrage istomu je i postavljen branitelj po službenoj dužnosti koji ga je nadalje zastupao tijekom cijelog kaznenog postupka, kako tijekom rasprave tako i u žalbenom postupku.

7.4. Iz svega navedenog razvidno je kako tijekom prvostupanjskog postupka nije povrijeđeno pravo optuženika na obranu niti je počinjena bitna povreda kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP0/08, a na koju upire optuženik u svojoj žalbi.

7.5. Ovaj drugostupanjski sud je pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

7.6. Daljnjim ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 utvrđeno je da na štetu optuženika nije niti povrijeđen Kazneni zakon, ali iz sadržaja same žalbe proizlazi kako drži da je počinjena povreda Kaznenog zakona.

8. Međutim, što se tiče žalbe podnesene iz razloga zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valja istaknuti da je optuženik na raspravi upitan o tome kakav stav zauzima prema optužbi izjavio da se smatra krivim zbog počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, pa s tim u vezi u smislu odredbe čl. 464. st. 7. ZKP/08 se ne može žaliti po ovoj žalbenoj osnovi. Naime, žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik u odnosu na točke optužbe za koje se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene. Kako se u korektnom slučaju o tomu ne radi optuženik nije niti bio ovlašten podnijeti žalbu iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Nadalje, neosnovano optuženik pobija prvostupanjsku presudu i u odluci o kazni navodeći kako je izrečena kazna prestrogo odmjerena. Što se tiče navoda iz žalbe koji upire na toč. 7. obrazloženja pobijane presude gdje prvostupanjski sud navodi: "…a uvažavajući istaknute otegotne i odsustvo olakotnih okolnosti optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci." Očito je da se radi o pogrešci u pisanju, te da je prvostupanjski sud omaškom na mjesto u rečenici gdje je trebalo stajati "olakotne" naveo "otegotne" i obratno.

9.1. Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika, polazeći od toga da odluka o kazni uvijek mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu, zbog konkretnog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. Tako je pravilno optuženiku kao olakotno cijenio činjenicu priznanja kaznenog djela što je u znatnoj mjeri pridonijelo utvrđivanju činjeničnog stanja u postupku, bez kojeg priznanja, utvrđivanje odlučnih činjenica bi bilo teže, a sam postupak dužeg trajanja, kao i činjenicu da okrivljenik nije kazneno osuđivan u RH, činjenicu da je na raspravi iskazao kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, da ima financijskih poteškoća, dok otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije utvrdio.

9.2. Stav je i ovog drugostupanjskog suda da kraj tako pravilno utvrđenih okolnosti koje utječu na izbor vrste i visine kaznenopravne sankcije, na strani optuženika da je upravo izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, u svemu primjerena težini počinjenog djela, stupnju krivnje s kojim je kazneno djelo počinjeno, kao i stupnju povređivanja zaštićenog dobra, te će se i po stavu ovog drugostupanjskog suda upravo tako izrečenom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja, kako u pogledu specijalne, tako i u pogledu generalne prevencije propisane čl. 41. KZ/11.

10. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 25. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Ana Brkić