Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-203/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IT iz [adresa] (kod Opačin Srdoč), zastupane po punomoćnici Nikolini Mijolović Jakšetić, odvjetnici iz Rijeke i Tamari Malić Blažina, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Almi Kulenović, odvjetnici iz Pule, uz sudjelovanje mlt. ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po posebnoj skrbnici GT zaposlenoj u Centru za posebno skrbništvo, Podružnica Pula, Danteov trg 3, radi izmjene privremene mjere, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P Ob-129/2024-60 od 24. ožujka 2026., dana 22. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P Ob-129/2024-60 od 24. ožujka 2026. s time da se stavak I djelomično preinačava na način da se iza podtočke 2. dodaje nova podtočka 3. koja glasi:
"Mjera nadzora iz stavka I. izreke podtočke 2. određuje se privremeno, u trajanju šest mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Pula imenuje voditeljicu nadzora koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa.", a ranija podtočka 3. postaje podtočka 4.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:
"I. Mijenja se privremene mjere ovoga suda posl.br. P Ob-129/2024 od 15. studenog 2024. na način da ista sada glasi:
p r i v r e m e n a m j e r a
"Mlt. ĐT i mlt. LT stanovati će sa ocem na adresi u [adresa].
Osobni odnosi mlt. djece sa majkom ET ostvarivati će se jadan dan u tjednu u trajanju od tri sata, na mjestu prikladnom za djecu, uz voditelja mjere nadzora koju osobu će odrediti Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Pula. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se kod ovoga suda vodi pod posl.br. P Ob-129/2024 ili do drugačije odluke suda, ukoliko se promjene okolnosti zbog kojih je ova privremena mjera određena."
II. Stavlja se izvan snage u cijelosti točka II. privremene mjere posl.br. P Ob129/2024 od 15. studenog 2024.
2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja žali se tužiteljica iz svih zakonom dopuštenih razloga i predlaže žalbu usvojiti.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet odlučivanja je izmjena ranije odluke o privremenoj mjeri u dijelu koji se odnosi na pitanje s kojim će roditeljem zajednička mlt. djeca stranaka živjeti i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s onim roditeljem s kojim neće živjeti, utemeljena na odredbi članka 536. stavka 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. - dalje: ObZ)
5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja kao i postupak koji mu je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP sve u svezi odredbe čl. 346. ObZ i odredbe čl. 381. ZPP.
6. Prvostupanjski sud je nadalje ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju do sada izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladne odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
7. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno o prijedlogu tuženika radi izmjene privremene mjere koja je donesena u postupku pokrenutom po tužbi tužiteljice radi razvoda braka, odluke o roditeljskoj skrbi s prijedlogom za donošenjem privremene mjere s kojom se tuženik na ročištu dana 15. studenog 2024. suglasio prvenstveno iz razloga što mu tužiteljica nije dopuštala susrete sa djecom, a mjesec dana uopće nije vidio djecu, a kojom je određeno da će se osobni odnosi sa ocem odvijati svaki ponedjeljak i srijedu nakon vrtića i škole pa do 19,30 sati, te svaki drugi vikend od subote u 10,00 do nedjelje u 19,30 sati, sukladno odredbi čl. 534. st. 1. ObZ, a pobijanom odlukom je privremeno uređena roditeljska skrb te je odlučeno da će mlt. ĐT i mlt. LT stanovati sa ocem na njegovoj adresi u [adresa] te način i vrijeme susreta i druženja majke s djecom uz nadzor jer odredba čl. 536. st. 1. ObZ određuje kako će sud na zahtjev roditelja odlučiti privremenom mjerom o osobnim pravima djeteta koja se odnose na pitanje s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom ako nije moguć sporazum pa je utoliko prvostupanjski sud odlučio pravilnom primjenom odredbe čl. 536. st. 4. i 5. ObZ.
8. U postupku je utvrđeno da su se od donošenja privremene mjere 15. studenog 2024. promijenile okolnosti koje je sud imao na umu prilikom donošenja te ranije odluke zbog nastavljenog konfliktnog odnosa roditelja i sumnje na počinjenje obiteljskog nasilja na štetu mlt. djeteta jer se protiv tužiteljice vodi kazneni postupak pod posl.br. Kir-DO-455/2024 za dva kaznena djela povrede djetetovih prava, jedno kazneno djelo nasilja u obitelji, kazneno djelo lažnog prijavljivanja kaznenog djela i kazneno djelo prijetnje, dok je u odnosu na oca Državno odvjetništvo odbacilo sve kaznene prijave (dopis na listu 333 spisa), a obitelji su bile izricane mjere obiteljsko pravne zaštite tijekom kojih su im se izmijenila dva voditelja, te im je trenutno dodijeljen treći voditelj, tijekom kojih su napori voditelja mjera i stručnih radnika nadležnog Zavoda bili usmjereni na ostvarivanje konstruktivne komunikacije među roditeljima no njihov je odnos i dalje imao padajuću putanju zbog čega je procjena nadležnog zavoda da ukoliko izrečena mjera ne poluči pozitivne rezultate kod roditelja da će podnijeti prijedlog sudu prema članku 149. st. 3. Obiteljskog zakona (oduzimanje prva na stanovanje s djecom), pa je po prijedlogu Zavoda provedeno kombinirano psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja po dr. Mariji Bogadi i prof. Jadranki Zorić koje su sačinile pisani nalaz i mišljenje 11. studenog 2025. i iznijele usmenu dopunu istog na ročištu dana 20. ožujka 2026.
9. Provedenim kombiniranim vještačenjem tužiteljici je dijagnosticiran sumanuti poremećaj (F92) u kojem dominiraju projekcije i paranoje u kojima se optužuju drugi ljudi za različite stvari koje ne odgovaraju realitetu, radi se o poremećaju koji je izvan realiteta, a koji je u domeni liječenja psihijatra uz uobičajenu medikamentoznu terapiju i psihoterapiju u kombinaciji. Kod tužiteljice su prisutne agresivne tendencije i poteškoće u održavanju samokontrole heterodestruktivne orjentacije uz blažu impulzivnost u postupanju, a evidentna paranoidna sumanuta tumačenja realiteta, uz depresivnu produkciju, otvaraju mogućnost agresivnog postupanja, a time je potencijalno ugrožavajuća za odgoj djece jer je sklona opterećivati ih svojim iracionalnim tumačenjima i postupanjima, što za djecu koja su u dobi da ne mogu imati vlastitu kritičnost prema iznesenom, predstavlja opasnost zbog moguće implementacije takvih iracionalnih prosudbi u njihov mentalni sklop. Osoba je koja nije u mogućnosti kontrolirati svoje ispade u odnosu na djecu, konstantno pribjegava kontroli i provjeravanju onoga što se dogodilo kod oca i sl. i ona upravo na taj način djeluje negativno i ugrožavajuće na bazičnu sigurnost i odgoj djece. Radi navedenih psiholoških karakteristika tužiteljice te njezine nekritičnosti prema svojim postupcima te tendencije uskrate djece ocu do nivoa traženja zabrane kontakata s djecom ona je smanjenih roditeljskih kapaciteta. Budući da su kod mlt. I prisutni anksiozno- depresivni simptomi kao odraz nepovoljnih uvjeta odrastanja, time da se tumačenja okoline kao neprijateljske, mogu povezati s utjecajima majke, jer dječak ne iznosi osobna negativna konkretna iskustva, a kod mlt. LT je prisutna obilna maštovna produkcija, što u okolnostima stimulacije odgovora od strane naročito njoj značajnih osoba, može rezultirati produkcijom koja se tumači u posve pogrešnom svjetlu, prijedlog je vještaka da bi u opisanoj obiteljskoj situaciji, za pravilan rast i razvoj djece bilo primjerenije da stanuju sa ocem, a osobne odnose sa majkom da ostvaruju uz nadzor, sto bi na djecu djelovalo emocionalno oterećujuće odnosno olakšavajuće jer bi se sa djece maknuo pritisak s kojim oni moraju trenutno živjeti.
10. Polazeći od nalaza i mišljenja navedenih vještakinja i njegove dopune uz očitovanje na prigovore tužiteljice, koje je prihvatio u cijelosti kao stručne i objektivne, radi čega kao takvi mogu predstavljati osnovu za donošenjem odluke u ovom predmetu zaključio da bi postojećom privremenom mjerom, prema kojoj djeca stanuju sa majkom i ostvaruju osobne odnose sa ocem, mlt. djeca bila dovedena u opasnost i to naročito za njihov pravilan psihofizički rast i razvoj.
11. Sadržaj žalbe tužiteljice svodi se na osporavanje nalaza i mišljenja vještaka - uglavnom opširnim ponavljanjem dosadašnjih navoda iz prvostupanjskog postupka, te ustrajanjem na provođenju novog vještačenja. Tužiteljica pritom iznosi sumnju u stručnost i objektivnost vještakinje Jadranke Zorić koju je utemeljila na novinskim člancima objavljenim vezano uz njezin rad i stajalište da je stoga bilo potrebno odrediti novo vještačenje.
12. Na takve žalbene navode valja odgovoriti da je kombinirano vještačenje u ovom predmetu provedeno sukladno odredbama čl. 258. -261. ZPP. Naime, imenovane sudske vještakinje svoj su nalaz i mišljenje i njegovu dopunu prema vlastitom očitovanju zasnovale na uvidu u sve dokumente koji se nalaze u spisu uz fokus na zdravstvenoj dokumentaciji stranaka, a potom na neposrednom pregledu svih stranaka u postupku koji se sastoji od psihodijagnostičkog intervjua sa osobom i primjeni psihodijagnostičnih materijala koji ispituju zapravo kako intelektualne sposobnosti tako i odlike ličnosti, emocionalno stanje, općenito psiho-socijalne karakteristike osobe, a imale su u vidu i zapažanja socijalne službe i voditelja nadzora, kao i sve zapise koji su vezani uz podnošenje različitih prijava u odnosu na oca djece tako i u odnosu na druge članove njegove obitelji te je neovisno o tome što tužiteljica prethodno nije tražila pomoć psihijatra i psihologa istoj dijagnosticiran sumanuti poremećaj (F92). Dale su ga okolnosno, uvjerljivo i u skladu s pravilima struke, a prilikom očitovanja na glavnoj raspravi argumentirano su otklonili sve izrečene primjedbe tužiteljice. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prihvatio nalaz i mišljenje i dopunu istog spomenutih vještakinja, otklonivši istodobno zahtjev tužiteljice za provođenjem novog vještačenja (čl. 261. st. 3. ZPP), a tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost danog nalaza i mišljenja.
13. Slijedom izloženog, dakle, neprihvatljivi su žalbeni prigovori tužiteljice kako u pravcu počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 7. i 8. jer se ocjenom iskaza stranaka sud osobno uvjerio u suprotna stajališta i mišljenja, te visoku razinu nepovjerenja i netrpeljivosti između stranaka, a ni čl. 258. i 261. ZPP, niti čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koji razlog sadržajno upućuje pa tako i glede ostvarenja žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP).
14. Mišljenje djece je utvrđeno sukladno odredbama ObZ-a i Konvencije o pravima djeteta (čl. 3 i čl. 9), načelu slobode iznošenja mišljenja (čl. 12.Konvencije), a odnosi se na pravo djeteta da aktivno sudjeluje u rješavanju svih pitanja koja utječu na njegov život uključujući i to da bude saslušano u svakom pravnom postupku koji se na njega odnosi i to na način primjeren djetetovoj dobi. Posebna skrbnica je sukladno mogućnostima konkretne situacije i stupnju suradljivosti djece postupila sukladno odredbi čl. 7. Pravilnika o načinu utvrđivanja mišljenja djeteta kada je djecu na njima razumljiv način informirala o njihovom pravu izražavanja mišljenja o svim pitanjima koja se na njih odnose, a u postupku utvrđivanja mišljenja, procijenjena je sposobnost i zrelost djeteta u smislu kognitivnih sposobnosti djece da oblikuju i izraze svoje mišljenje na razuman i neovisan način te da razumije ishod izraženog mišljenja i to sve u obliku razgovora, a ne jednostranog ispitivanja, u poticajnom i ohrabrujućem ozračju u kojem se dijete osjeća sigurno i poštovano te je njegovo mišljenje ozbiljno saslušano i uzeto u obzir.
15. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojega sadržajno ističe tužiteljica budući da je za ovakvu odluku dovoljan izvjesni stupanj osnovane sumnje o postupanju roditelja na štetu psihofizičkog razvoja djeteta. Ova je sumnja za sada postojeća s obzirom na jasno i obvezujuće načelo propisano odredbom čl. 5. st. 1. ObZ prema kojoj sudovi koji vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta, moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit.
16. Slijedom izloženog, a suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odlučio izmijeniti privremenu mjeru od 15. studenog 2024. kada je odlučio da mlt. djeca stranaka do okončanja ovog postupka stanuju sa ocem, a u pogledu osobnih odnosa između mlt. djece i majke sukladno prijedlogu vještaka dr. Bogadi i prof. Zorić uz nadzor stručne osobe koju će odrediti nadležni Zavod jer dosadašnja privremena mjera štetno djeluje na psihofizički razvoj djece s obzirom da je majka ugrožavajući faktor za djecu, pa je u njihovom najboljem interesu radi zaštite njihovog psihofizičkog i emocionalnog razvoja da žive kod oca. Iako je kod separacije roditelja u interesu djeteta da što više vremena provodi sa oba roditelja, u konkretnoj situaciji, sve dok majka ne provede adekvatno psihijatrijsko liječenje navedeno se neće moći ostvariti, s obzirom na ocjenu vještaka da je majka ugrožavajući roditelj.
17. Pobijana prvostupanjska odluka je nadalje donijeta i sukladno načelu žurnosti u rješavanju obiteljskopravnih stvari u svezi s djetetom (čl. 10. ObZ) te sukladno odredbi čl. 3. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 12/93 i 20/97- dalje: Konvencija) pa i ovaj sud zaključuje da je u interesu mlt. djece stranaka privremena odluka suda prvog stupnja odgovarajuća dobi i stabilnom psihofizičkom razvoju oba zajednička mlt. djeteta stranaka.
18. Osobni odnosi majke s djetetom određeni su uz nadzor sukladno odredbi čl. 124. st. 1. i 2. ObZ, a temeljem čl. 529. ObZ cijeneći kako se radi o osobnim pravima djeteta u vidu ostvarivanja osobnih odnosa s drugim roditeljem koji su za sada određeni uz obvezni nadzor stručne osobe pri čemu je ovakva odluka donijeta vodeći računa o ostvarivanju kontinuiranog odnosa mlt. djece s majkom, ali na način da se pri tom ne poremeti njihova neophodno potrebna stabilnost.
19. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odlučio da će se osobni odnosi tužiteljice i mlt. djece odvijati pod nadzorom i u prisutnosti stručne osobe jer se radi o djeci niske kronološke dobi, to je prisutnost stručne osobe potrebna radi nadziranja održavanja osobnih odnosa majke sa djecom te radi pružanja stručne pomoći majci kao roditelju s poteškoćama.
20. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 119. st. 1. i 2. ObZ uz nadzor sukladno odredbi čl. 124. st. 1.i 2. ObZ, koja je odluka je u skladu s odredbom čl. 9. toč. 3. Konvencije gdje je propisano da redovito održavanje osobnih odnosa i neposrednih kontakata djece s oba roditelja predstavlja najbolji interes djece dok je odredbom čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom od 15. svibnja 2003. (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 7/08) određeno kako dijete i njegovi roditelji imaju pravo i ostvarivanje i održavanje redovitih međusobnih kontakata.
21. S obzirom na utvrđene činjenice, a osobito što su kod mlt. djece stranaka prisutne emocionalne opterećenosti vezane uz odvojeni život roditelja i međusobne svađe, majčine neodgovarajuće postupke prije i nakon odvajanja roditelja a sadašnja prorada separacije otežava adaptaciju djece i predstavlja rizik za daljnji pravilni emocionalni razvoj mlt. djece stranaka, pobijanom prvostupanjskom odlukom postignuta je pravična ravnoteža između prava roditelja koji ne živi u obiteljskog zajednici izvršavati svoju roditeljsku skrb i prava djeteta razvijati se u okolnostima koje neće biti stresne za njihov razvoj, ali im ipak istovremeno omogućiti nastaviti održavati emotivno blizak odnos s majkom jer je svrha susreta i druženja u tome da dijete sačuva osjećaj povezanosti, prihvaćenosti i pripadnosti s roditeljem s kojim ne živi i da roditelj koji ne živi s djetetom može utjecati na djetetov razvoj.
22. Kako to proizlazi iz odredbe članka 18. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovor, broj 12/93 i 20/97; dalje u tekstu: Konvencija) oba roditelja su zajednički odgovorna za odgoj i razvoj djeteta. roditelji imaju najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna skrb. Ta odgovornost znači da je onaj od roditelja kod kojega dijete živi dužan omogućiti drugom roditelju da ima redovite susrete i druženja s djetetom.
23. Slijedom izloženog, neosnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom. Za napomenuti je kako je samo po sebi razumljivo da odluke ove vrste mogu u svako vrijeme biti zamijenjene novima i drugačijima, a osobito ukoliko se tužiteljica uključi u psihijatrijsko liječenje.
24. Prema odredbi stavka 3. članka 124. ObZ-a mjera iz stavka 1. ovoga članka može se odrediti samo privremeno, u trajanju do šest mjeseci računajući od dana kada centar za socijalnu skrb imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa, dok je odredbom stavka 4. ovog članka propisano da u iznimno opravdanim okolnostima mjera nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa djeteta s roditeljem iz stavka 3. ovoga članka može produžiti za idućih šest mjeseci.
25. Kako prvostupanjski sud pobijanim rješenjem nije odredio do kada će se osobni odnosi tužiteljice i mlt. djece odvijati pod nadzorom stručne osobe, to je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a valjalo preinačiti pobijano rješenje i odlučiti da će nadzor trajati 6 mjeseci računajući od dana kada nadležni centar za socijalnu skrb imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa, 26. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja pravilno je prvostupanjski sud rukovodeći se najboljim interesom mlt. djece stranaka na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja sukladno odredbi čl. 534. st. 1. i 2., u vezi čl. 536 st. 1. ObZ privremeno izmijenio raniju sudsku odluku o privremenoj mjeri na način da je odlučeno da će mlt. ĐT i mlt. LT stanovati sa ocem na njegovoj adresi u [adresa] i u pogledu načina održavanja osobnih odnosa mljt. djece s majkom pod nadzorom.
27. I naposlijetku, u smislu odredbe čl. 534. st. 1. ObZ sud može privremenu mjeru (ovdje ograničenog trajanja) izmijeniti ili ukinuti na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti ukoliko se promijene utvrđene okolnosti te je slijedom svega iznijetoga na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno je pobijano prvostupanjsko rješenje, koje je sukladno čl. 380. toč. 3. ZPP preinačeno u dijelu u kojem je određen tok trajanja mjere nadzora te riješiti kao u izreci.
U Zagrebu 22. svibnja 2026.
Sutkinja:
Ksenija Jakovčević