Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-202/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] sada na tajnoj adresi, zastupane po punomoćnici Indiri Isaković Ivanković, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika LR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trenutno u Zatvoru u Glini, zastupanog po punomoćnici Anamariji Udiljak, odvjetnici u Zagrebu radi donošenja mjere osiguranja odlukom sa kojim će roditeljem stanovati, o ostvarivanju osobnih odnosa i o uzdržavanju mlt. OR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] sada na tajnoj adresi, zastupane po posebnoj skrbnici BR, mag. iur. zaposlenoj u Centru za posebno skrbništvo, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1 uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Područni ured Susedgrad, Aleja Bologne 2, zastupanog po v.d. voditeljici Područnog ureda Ani Ščrbašić, dipl. socijalnoj radnici, radi donošenja privremene mjere u postupku ostvarivanja roditeljske skrbi, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-783/2023-55 od 17. veljače 2026., ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj P Ob-783/2023-59 od 30. ožujka 2026., dana 22. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-783/2023-55 od 17. veljače 2026. ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P Ob-783/2023-59 od 30. ožujka 2026. pod stavkom I, II, III, IV i V izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim ispravljenim rješenjem odlučeno je:
"I. Zajedničko dijete UR i LR, mlt. OR, rođena **.**.2014. stanovati će sa svojom majkom UR.
II. Osobni odnosi mlt. OR i njezinog oca LR zabranjuju se.
III. Nalaže se LR, na ime uzdržavanja mlt. OR doprinositi mjesečno iznos od 264,00 EUR mjesečno, počevši od 17. veljače 2026. pa nadalje, dok za to budu ispunjene zakonske pretpostavke, sa dospijećem do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve na tekući račun majke mlt. OR, UR.
IV. Mjera osiguranja iz točke I., II. i III. izreke trajati će do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda.
V. Žalba protiv rješenja iz točke I. , II. , III. i IV. ne odgađa njegovu provedbu.
VI. Odbacuje se prijedlog za donošenjem privremene mjere o samostalnom izvršavanju roditeljske skrbi."
2. Protiv navedenog ispravljenog rješenja žalbu je podnio tuženik, a iz sadržaja žalbe proizlazi protiv stavka I, II, III, IV i V izreke i to iz zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je počinjena bilo koja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53//91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Iz stanja spisa proizlazi, a što ni između stranaka nije sporno:
- da je tužiteljica kao majka pokrenula predmetni postupak radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju zajedničkog mlt. djeteta, OR, koju je rodila za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice sa tuženikom, u kojem je predložila i donošenje privremene mjere,
- da je tuženik višekratno osuđivan za počinjenje djela obiteljskog nasilja kako prema tužiteljici tako i prema svojoj majci ĐR, kojem nasilju je svjedočila i mlt. OR,
- da se tuženik trenutno nalazi u zatvoru, a u tijeku je i još jedan kazneni postupak protiv njega,
- da je tuženiku u kaznenom postupku bila izrečena mjera opreza zabrane približavanja i uspostave bilo kakvog kontakta sa tužiteljicom i mlt. OR zbog koje se osobni odnosi djeteta i oca ne mogu održavati odnosno potrebno ih je zabraniti.
7. Prvostupanjski sud je polazeći od nalaza i mišljenja stručnog tima i prijedloga iz veljače 2024. u neovisno o tome što su u istom istakli da je to njihov konačni prijedlog u odnosu na meritornu odluku, a ne samo u odnosu na privremenu mjeru, zaključio da s obzirom da još uvijek nije proveden cjelokupni dokazni postupak na temelju kojeg bi mogao donijeti konačnu odluku, imajući u vidu da tuženik nije bio doveden iz zatvora u Glini na ročište radi saslušanja niti je uspostavljena video veza s poveznicom koja mu je proslijeđena, s obzirom na pravo tuženika da bude saslušan pred sudom, a na kojem on inzistira, odlučio omogućiti tuženiku novi termin za saslušanje te je s obzirom da se ovaj postupak vodi od 2023. o prijedlogu tužiteljice odlučio pobijanim rješenjem jer je ocijenio kako zaštita najboljeg interesa mlt. OR, a koji se ogleda barem u donošenju privremene odluke o tome s kojim od roditelja će stanovati, o održavanju osobnih odnosa i uzdržavanju, predstavljaju njezina osnovna prava koja sud i ostala tijela trebaju štiti, a koje pravo preteže nad pravom tuženika na pristup sudu, zagarantirano čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i građanskim slobodama, sve u skladu s odredbama Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) koji sudu daje mogućnost donijeti privremenu mjeru bez održavanja usmenog ročišta i saslušanja stranaka.
8. Kod donošenja odluke pod stavkom I izreke pobijanog rješenja pravilno je prvostupanjski sud prvenstveno uzeo u obzir da zajedničko mlt. dijete stranaka stanuje sa svojom majkom u kontinuitetu, a da otac, upravo zbog činjenice da je u zatvoru i da se protiv njega vodi kazneni postupak. trenutno nema uspostavljen pozitivni emocionalni odnos i odnos povjerenja sa mlt. OR tako da tuženik nije osoba sa kojom bi mlt. OR mogla stanovati.
9. Neosnovano tuženik pobija odluku suda prvog stupnja pod stavkom II. izreke pobijanog rješenja o zabrani održavanja osobnih odnosa djeteta i oca, jer je taj sud svoju odluku prvenstveno donio na temelju prijedloga i mišljenja HZSR-a iz kojeg proizlazi da mlt. OR oca nije vidjela i sa njim nema uspostavljen odnos od 2022. dakle gotovo četiri godine, osobito cijeneći činjenicu da je dijete višekratno svjedočilo obiteljskom nasilju oca prema njezinoj majci, ali i baki (njegovoj majci) ĐR, te da je dijete, s obzirom na povijest nasilnog ponašanja tuženika, u što se sud uvjerio uvidom u više odluka Prekršajnog suda u Zagrebu i Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, nedvojbeno u opravdanom strahu od oca radi čega je, i po ocjeni ovog suda, opravdano i u najboljem interesu mlt. djeteta, osobne odnose mlt. OR i njezinog oca, zabraniti.
10. Na žalbene navode žalitelja da mu se ovakvom odlukom grubo krše prava kao roditelja valja odgovoriti da to nije točno jer je on zbog počinjenja kaznenog djela povrede djetetovih prava, nasilja u obitelji i prijetnje pravomoćno osuđen i nalazi se na izdržavanju kazne zatvora. Osim toga, bile su mu izricane i sigurnosne mjere te su u tijeku i drugi sudski postupci zbog njegovog višekratnog nasilničkog ponašanja kojima je svjedočila mlt. OR kod koje se nedvojbeno razvilo traumatično iskustvo prema njemu kao ocu, to je u takvim okolnostima, odluku o zabrani osobnih odnosa bilo nužno donijeti radi zaštite interesa i dobrobiti zajedničkog mlt. djeteta, a on u ovim okolnostima kao otac treba prvenstveno raditi na sebi i na sve moguće načine pokušati promijenio obrazac svog nasilničkog ponašanja pa u tom smislu prihvatiti i sugestiju stručnog tima HZSR-a o potrebi uključivanja u psihoterapiju radi uspostave ponovnog povjerenja i pozitivnog emocionalnog odnosa mlt. OR prema njemu, a tek potom, mogla bi uslijediti uspostava osobnih odnosa sa djetetom pod nadzorom stručne osobe i u smanjenom obimu i eventualno telefonom. Stoga su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu u cijelosti neosnovani.
11. S obzirom da tuženik od prestanka izvanbračne zajednice ne doprinosi redovno za uzdržavanje mlt. OR, a što je njegova zakonska obveza na koju ne utječe činjenica što je u zatvoru, odluku pod stavkom III sud je donio u visini propisanoj kao zakonski minimalni mjesečni iznos potreban za uzdržavanje djece u dobi mlt. OR (od 7 do 12 godina života), koja za sada iznosi 264,00 EUR jer sud kod donošenja privremene mjere posebno ne utvrđuje redovne životne potrebe djeteta, kao niti mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja. Pri tom sud nije vezan visinom zatraženog iznosa uzdržavanja, a nije ni u mogućnosti umanjiti zakonom propisani minimum sve dok obveznik uzdržavanja ne dokaže postojanje razloga za umanjenje,
12. Slijedom izloženog, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud radi zaštite najboljeg interesa i dobrobiti mlt. djeteta stranaka na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je u okolnostima konkretnog slučaja donio privremenu mjeru do donošenja meritorne odluke suda u ovom postupku, to je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 22. svibnja 2026.
Sutkinja:
Ksenija Jakovčević
