Zakon.hr

Poslovni broj: K-Us-14/2020-93

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sutkinje Jasmine Sabađija, predsjednice vijeća te sudaca Zdravka Majerovića i Gordane Mihele Grahovac članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Dijane Borovec, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog Vojislava Milivojevića, II. optuženog TZ i III. optuženog EZ, zbog kaznenog djela iz članka 295. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu KZ/11) i drugih, povodom optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj: broj K-Us- 219/13 od 26. studenog 2014., nakon provedene javne rasprave održane i zaključene 18. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenice ravnatelja Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta droga MZ, I. optuženog Vojislava Milivojevića, II. optuženog TZ, III. optuženog EZ, braniteljice I. optuženika, odvjetnice Jadranke Sloković, branitelja II. optuženika, odvjetnika Gordana Pregleja i braniteljice III. optuženika, odvjetnice Ljiljane Planinić, 22. svibnja 2026. objavio je, a 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. optuženi Vojislav Milivojević, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i E rođene M, rođen **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, diplomirani pravnik, zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku, s plaćom u iznosu 1.700,00 eura, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, bez vojnog čina, bez odlikovanja, vlasnik ½ livade površine 4.000,00m2 i 600 m2 puta, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak

III. optuženi EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i P rođene U, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, zaposlen u TD Bio Bis gradnja d.o.o s plaćom u iznosu 1.500,00 eura, sa završenom srednjom školom, neoženjen, otac četvero djece od kojih dvoje maloljetno, bez vojnog čina, bez odlikovanja, vlasnik hotela u Njemačkoj, vlasnik stana u [adresa], vlasnik kuće na otoku Rabu površine oko 360m2, vodi se drugi kazneni postupak pred Županijskim sudom u Osijeku, osuđivan

na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje u tekstu: ZKP)

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

I./ da bi:

1) dana 5. lipnja 2013. u Osijeku u ugostiteljskom objektu "Ecola" I optuženi Vojislav Milivojević od III optuženog EZ primio točno neutvrđeni iznos novca da kao zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, koristeći autoritet državnoodvjetničkog dužnosnika dugogodišnjeg radnog iskustva i poznavanja prakse, utječe da se, bez obzira na stanje spisa ne pokrene kazneni postupak protiv III optuženog EZ u kaznenom predmetu Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K -DO-679/13 formiranom povodom kaznene prijave koju je protiv III optuženog EZ podnio SZ zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. Kaznenog zakona,

II./ dakle, I. optuženi Vojislav Milivojević primio mito za sebe da iskorištavanjem svog službenog položaja posreduje da se obavi službena radnja koja se ne bi smjela obaviti, a III. optuženi EZ dao mito namijenjeno toj osobi da iskorištavanjem svog službenog položaja posreduje da se obavi službena radnja koja se ne bi smjela obaviti

- pa da bi time počinili kaznena djela protiv službene dužnosti i to I. optuženi Vojislav Milivojević pod točkom 1) kazneno djelo – trgovanje utjecajem – opisano i kažnjivo po članku 295. stavak 2. KZ/11, a III. optuženi EZ pod točkom 1) kazneno djelo – davanje mita za trgovanje utjecajem – opisano i kažnjivo po članku 296. stavak 1. KZ/11.

III./ Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP u odnosu na I. optuženog Vojislava Milivojevića i III. optuženog EZ padaju na teret proračunskih sredstava kao i nužni izdaci I. i III. optuženika te nužni izdaci i nagrade njihovih branitelja.

II. optuženi TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin C i B rođene K, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, zaposlen u TD Nexe dd s plaćom u iznosu 2.200,00 eura, stručni specijalist kriminalistike, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, bez vojnog čina, bez odlikovanja, vlasnik stana na adresi prebivališta i suvlasnik kuće u [adresa], suvlasnik stana površine 26m2 u Osijeku, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan

kriv je

što je:

IV./ 2) tijekom mjeseca lipnja 2013. u Osijeku, nakon što je kao policijski službenik Policijske uprave osječko-baranjske ostvario saznanje da je SZ podnio kaznenu prijavu protiv III optuženog EZ zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. Kaznenog zakona o istom putem PZ obavijestio III optuženog EZ priopćivši mu stanje spisa, dokumentaciju koja se u istom nalazi, sadržaj izjave podnositelja kaznene prijave, radnje koje će tijekom kriminalističkog istraživanja biti provedene, te ga i uputio da podnositelju prijave preda određeni iznos novca kako bi se "malo smirio", a u svezi čega se 4. lipnja 2013. u 17,17 sati i susreo s III optuženim EZ u ugostiteljskom objektu "Exclusive" u Osijeku, Vukovarska 92, na koji način je III optuženog EZ upoznao s tijekom kriminalističkog istraživanja koje se protiv njega provodi, pa je III optuženi EZ temeljem tih saznanja osujetio pribavljanje vjerodostojnih obavijesti i podataka i kako bi od sebe otklonio kaznenopravnu odgovornost 5. lipnja 2013. ishodio izjavu SZ u kojoj je imenovani neistinito naveo da mu je III optuženi EZ u cijelosti predao dužni iznos novca, koja izjava je 6. lipnja 2013. dostavljena Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku kao nadležnom za odlučivanje o kaznenoj prijavi, a koju je kaznenu prijavu rješenjem broj K-DO-679-13-2 od 11. srpnja 2013. odbacilo

V./ dakle, kao službena osoba iskoristio svoj položaj pa time drugoj osobi pribavio korist

- čime je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti i to pod točkom 2) – zlouporabu položaja i ovlasti – opisano i kažnjivo po članku 291. stavak 1. KZ/11.

VI./ Na temelju članka 291. stavak 1. KZ/11 II. optuženi TZ se

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci

VII./ Na temelju članka 54. KZ711 optuženiku se u kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 7. studenog 2013. do 15. studenog 2013.

VIII./ Na temelju članka 55. stavak 1., 2., 3., 4. i 5. KZ/11 izrečena kazna zatvora zamjenjuje se radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamijeni s 2 (dva) sata rada, a koji rad za opće dobro će II. optuženik izvršiti u roku koje odredi tijelo nadležno za probaciju, a koji ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine.

IX./ Na temelju članka 55. stavak 6. KZ/11, ako se II. optuženik u roku od osam dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.

X./ Na temelju članka 55. stavak 7. KZ/11, ako II. optuženik svojom krivnjom ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku iz članka 55. stavak 5. KZ/11 koji će odrediti nadležno tijelo za probaciju, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

XI./ Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točke 6. ZKP/08 nalaže se II. optuženom TZ u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude u proračun Republike Hrvatske platiti troškove kaznenog postupka i to paušalni iznos 5.000,00 (pet tisuća) eura.

Obrazloženje

1. Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podnio je uvodno citiranu optužnicu protiv I. optuženog Vojislava Milivojevića, II. optuženog TZ i III. optuženog EZ stavljajući im na teret i to I. optuženom Vojislavu Milivojeviću djelom pod točkom 1) kazneno djelo – trgovanje utjecajem – opisano i kažnjivo po članku 295. stavak 2. KZ/11, II. optuženom TZ djelom pod točkom 2) kazneno djelo – zlouporaba položaja i ovlasti – opisano i kažnjivo po članku 291. stavak 1. KZ/11 i III. optuženom UZ djelom pod točkom 1) kazneno djelo – davanje mita za trgovanje utjecajem – opisano i kažnjivo po članku 296. stavak 1. KZ/11. U osuđujućem dijelu presude sud je izmijenio činjenični opis na način kao u izreci, no kako se radi o izmjenama u oznaci optuženika prema sudskom poslovniku istima nije povrijeđen identitet optužbe, niti je ista prekoračena.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe na raspravi I. optuženi Vojislav Milivojević, II. optuženi TZ i III. optuženi EZ su izjavili da se ne smatraju krivima za kaznena djela koja im se stavljaju na teret predmetnom optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su Izvješće PN USKOK-a od 6. lipnja 2013. (list 46-49, isto na listu 407-410), izvješće PN USKOK-a od 13. lipnja 2013. (list 50-51), izvješće PN USKOK-a od 05. lipnja 2013.(list 60-61, isto na listu 405-406), rješenje MUP-a od 16. siječnja 2013. (list 62), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija kod I. optuženog Milivojevića od 7. studenog 2013. (list 149-152), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 421652 od 7. studenog 2013. (list 153, isto na listu 434), zapisnik o pretrazi pokretnih stvari kod I. optuženog Milivojevića od 7. studenog 2013. (list 156-159), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija kod I. optuženog Milivojevića od 7. studenog 2013. (list 162-165), zapisnik o pretrazi poslovnih prostorija kod I. optuženog Milivojevića od 7. studenog 2013. (list 170-173), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija kod II. optuženog TZ od 7. studenog 2013. (list 178-181), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 754362- 754365 od 7. studenog 2013. (list 182-185), zapisnik o pretrazi pokretnih stvari kod II opt. od 7. studenog 2013. (list 186-189), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 754361 (list 190), zapisnik o pretrazi osobe II. optuženog TZ od 7. studenog 2013. (list 191-194), zapisnik o pretrazi poslovnih prostorija kod II. optuženog TZ od 7. studenog 2013. (list 196-199), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 754367 i 754368 (list 201 i 202), posebno izvješće PN USKOK-a od 13. studenog 2013. (list 235-236), preslika dostavne knjige i urudžbene knjige (list 237-238), dopis Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta broj: 511-07-09-240-412/13 od 03. lipnja 2013. I PP Osijek (list 239), dopis Policijske uprave osječko-baranjske I PP Osijek broj 511-07-22-02-19/114-13 od 20. lipnja 2013. Sektoru kriminalističke policije, Službi općeg kriminaliteta (list 240), preslike urudžbenog upisnika (list 241-242, 266), rješenje o odbačaju kaznene prijave Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-679-13-2 od 11. srpnja 2013. (list 243-246), posebno izvješće I PP Osijek broj 511-07-22-02-19/114-13 općinskom državnom odvjetniku u Osijeku od 20. lipnja 2013. s prilozima, Izvješće II PP Osijek Službi općeg kriminaliteta PU osječko-baranjske broj 511-07-22-02-19/114-13 0d 20. lipnja 2013., dopis Službe općeg kriminaliteta PU osječko-baranjske broj 511-07-09- 240-412/13 od 03. lipnja 2013. I PP Osijek (list 247, 250-253), nalog Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KR-DO-1520/13-2 od 27. svibnja 2013. za poduzimanjem izvida (list 254), zapisnik ODO Osijek broj KR-DO-1520/13 od 22. svibnja 2013. po zaprimanju kaznene prijave SZ protiv EZ zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona (list 255-257), ZK uložak broj [broj ZK uloška], katastarske općine [katastarska općina] kod Općinskog suda u Osijeku (list 258), izjava EZ o dugu CZ **.**.2011. (list 259), izjava EZ od 22. studenog 2012. (list 260), ugovor o kupoprodaji nekretnina između SZ i PZ od 22. studenog 2011. (list 261-262), bianco zadužnica do iznosa od 500.000,00 kuna EZ CZ broj OV-15850/11 (list 263-264), izjava PZ od 22. studenog 2011. (list 265), preslika upisnika (list 266, nastavno na 241-242), zapisnik o pretrazi pokretne stvari TZ PN USKOK-a, Službe za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Osijek broj K-7/13 od 21. studenog 2013. (list 304-307), izvješće o izvršenoj pretrazi temeljem naloga Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-Us-933/13 (list 308-310), zapisnik o pretrazi pokretne stvari okr. Vojislava Milivojevića Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj: K-7/13 od 27. veljače 2014. (list 475-486), fotopreslika spisa Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: K-DO- 679/13, izvadak iz evidencije dežurstva Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku za dane 02. siječnja do 27. rujna 2013. i izvadak iz K-DO upisnika Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku sa upisom broj 679 za 2013. godinu – poseban omot 13, razgledani su fotodokumentacija Odjela posebnih kriminalističkih poslova broj: OGR-2/189-US-11 od 18. lipnja 2013. (list 411- 423), mediji sa rezultatima pretrage pokretnih stvari kojima se koristi okr. Vojislav Milivojević poduzete temeljem naloga Županijskog suda u Zagrebu broj: Kir-Us-127/14 od 26. veljače 2014., a koji su dostavljeni uz posebno izvješće Službe za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Osijek broj: K-7/13 od 26. ožujka 2014. koji se nalazi na listu spisa 467 i to DVD mediji oznake „MILIVOJEVIĆ TOSHIBA SATELLITE C660 ANALIZA“ (dva primjerka) i CD mediji oznake „VOJISLAV MILIVOJEVIĆ, PRETRAGA MOBITELA T-MOBILE VAIRY TOUCH // / SIM KARTICE T-MOBILE“ (dva primjerka) – poseban omot 10, videozapis Službe posebnih kriminalističkih poslova broj 511-01-82/5-OGR-2/189-US-11 od 18. lipnja 2013. s rezultatima posebne dokazne radnje tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta – poseban omot 9, fotopreslika spisa Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: K-DO- 679/13, izvadak iz evidencije dežurstva Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku za dane 02. siječnja do 27. rujna 2013. i izvadak iz K-DO upisnika Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku sa upisom broj 679 za 2013. godinu – poseban omot 13, videozapis DVD 1/1 Službe posebnih kriminalističkih poslova broj OGR-2/75-US-13 od 7. studenog 2013. s rezultatima posebne dokazne radnje tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta – poseban omot 12, audio snimke razgovora pribavljenih primjenom posebnih dokaznih radnji na CD-u koji prileži na listu 553-554 spisa, pročitani su transkript snimki audio zapisa po vještaku Miroslavu Bača list 801-816 spisa, zapisnici o ispitivanju svjedoka SZ od 15. studenog 2013. i od **.**.2015., BZ od 15. studenog 2013. i od **.**.2015., KZ od 14. studenog 2013. i od **.**.2015. i ŽZ od 22. listopada 2014. i od 22. srpnja 2015., zapisnici o ispitivanju svjedoka FZ od **.**.2016. i VZ od 8. studenog 2016., te svjedoka GZ od 25. siječnja 2022., ispitan je ugroženi svjedok pseudonima „ Ž“, pročitani su izvodi iz kaznene evidencije za I. do III. optuženike, te su ispitani I. do III. optuženici.

4. I. optuženi Vojislav Milivojević je u obrani iznesenoj na kraju dokaznog postupka u bitnome naveo da da u cijelosti ostaje kod svih navoda koje je iznio kako prilikom prvog ispitivanja tako i na raspravi 8. studenog 2016. te tim obranama nema ništa za dodati i neće odgovarati na pitanja.

4.1. Na temelju članka 435. ZKP/08 reproducirana je obrana I. optuženika iznesena prilikom prvog ispitivanja u kojoj je u bitnome naveo da nije istina da bi od EZ zaprimio iznos novca da bi mu na određen način pogodovao u nekom kaznenom predmetu. EZ je upoznao prije par godina, isti bi ga nekad znao nešto pitati, nazvati telefonom, znali bi se sresti. Tako ga je jedne zgode nazvao telefonom oko 15,00 sati, pitao ga što radi, gdje se nalazi, u smislu da ga nešto treba i rekao mu je da se nalazi kod bilježnice Lidije Perić, na što mu je odgovorio da se upravo vraća kući i da se mogu vidjeti. Vidio ga je, a bio je s jednim koji ima neku građevinsku firmu. Onda mu je EZ iznio situaciju da je on od nekog čovjeka koji radi kod njega u firmi kupio neki stan i da mu nije isplatio sav novac, nakon čega je taj čovjek podnio kaznenu prijavu protiv njega na Općinskom državnom odvjetništvu kod kolegice VZ, te da mu je on nakon te prijave isplatio cjelokupan iznos novca. Nakon toga ga je pitao što misli što će biti. On i inače svima koje zna na određen način nastoji reći nešto općenito, te koliko se sjeća EZ je rekao općenito da u pravilu kod kaznenog djela prevare ako je sve plaćeno da tog kaznenog djela nema i da se u pravilu kaznena prijava odbacuje, ali da ne može tvrditi i znati što će kolegica učiniti. Nakon toga ne zna, nije se vidio s njim, znao je popit kavu u toj praonici automobila gdje se i našao s njim ali mogao mu je samo ponoviti isto, ako su se uopće još poslije našli. Novac nikakav primio nije. Jednom je možda u državnom odvjetništvu, sjeća se onako kroz maglu da je prošlo možda 4,5,6 dana nakon toga, kroz hodnik kolegicu VZ pitao je li ona zaprimila kaznenu prijavu i ona je rekla da je, niti ju je pitao što će raditi s predmetom niti na koji način, apsolutno ništa. To bi bilo to. U razgovorima s EZ su pričali da bi EZ kupio dio zemlje čiji je on vlasnik, odnosno vlasnik je po pola sa sestrom s kojom je u lošim odnosima pa je razmišljao što će napraviti. Smatrao je da je EZ poslovan čovjek, ovo ostalo zasigurno nije znao.

4.2. Na temelju članka 435. ZKP/08 pročitana je obrana I. optuženika iznesena na raspravi 8. studenog 2016., u kojoj je u bitnome naveo da nije počinio radnju koja mu se stavlja na teret. U samoj optužnici uopće nije opisan koruptivni dogovor, njegove radnje prema nadležnoj zamjenici ODO-a, a niti novčani iznos. On je dugogodišnji zamjenik ODO-a nikada ne prima novac i nikada nije intervenirao niti za koga kod svojih kolega ili sudaca, niti za sebe. Ne poriče da se susreo s III. optuženikom, on mu je opisao svoj odnos s podnositeljem kaznene prijave, pitao ga kakve su mu šanse i dao mu je neke papire koje je on letimično pogledao. Rekao mu je da mu ne može konkretno reći što će biti ali da je vjerojatno da u konačnici ne bi bio osuđen ako bi vratio cjelokupni iznos duga. Točno je da ga je III. optuženik nazvao telefonom i pitao je li kolegica VZ na poslu, a kako je prošlo radno vrijeme i on je kretao kući rekao mu je da više nije. I on je III. optuženika nazvao desetak dana prije ovog poziva, ali mu se on nije javljao. Taj dan kada je bio kod javnog bilježnika sreli su se na 2 - 3 minute pred uredom javnog bilježnika, a koji je pored njegove kuće. Dakle, potvrđuje da se s III. optuženikom sreo ukupno dva puta, taj put i u cafe baru "Ecola".

5. II. optuženi TZ je u obrani iznesenoj na kraju dokaznog postupka u bitnome naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda koje je iznio kako prilikom prvog ispitivanja tako i na raspravi 8. studenog 2016. te tim obranama nema ništa za dodati i neće odgovarati na pitanja.

5.1. Na temelju članka 435. ZKP/08 reproducirana je obrana II. optuženika iznesena prilikom prvog ispitivanja u kojoj je u bitnome naveo da je točno da je policijski službenik osječko baranjske i da je početkom lipnja dobio u rad predmet kaznene prijave koju je SZ podnio odvjetništvu u Osijeku protiv EZ a u kojoj prijavi je kao svjedok bio naveden BZ. PZ poznaje 20-ak godina i poslovno i privatno, a budući da je on bio naveden kao svjedok razgovarao je s njim i pitao ga je li on od EZ kupovao stan, a na što mu je BZ odgovorio potvrdno. O tome su pričali i on je BZ rekao da će on biti svjedok, da je podnesena ta kaznena prijava. BZ mu je rekao da mu je poznato da se taj SZ tuži sa EZ oko tog stana, da imaju neki imovinski spor koji traje duže vremena. Pitao je BZ ima li dokumente da je kupio stan te mu rekao da će ga, kada se malo organizira pozvati u policiju na razgovor. Isti ili sljedeći dan bio je kod kuće kada ga je BZ nazvao i pitao da odu na kavu na kratko, zbog čega mu je rekao da dođe u ugostiteljski objekt Exclusive koji je pored njegovog stana. Kada ja došao tamo za nekoliko minuta BZ je sjedio vani na terasi sa EZ. Već tu se osjećao nelagodno jer poznaje EZ, zna tko je, zna šta je i nema o njemu neko lijepo mišljenje i prema njemu je kroz posao koji radi više puta postupao, radio je racije u njegovim ugostiteljskim objektima, oduzimao mu poker aparate, nema neki odnos s njim i ponavlja da mu je bilo malo nelagodno. Tamo se zadržao možda 4,5 minuta, jako kratko i u tom peridou mu se EZ opravdavao kako on ima ugovore da je kupio taj stan, da tom čovjeku mjesečno isplaćuje neki novčani iznos, pokazivao mu je papire tamo, pa neke papire da mu je u nekom navratu uplatio 50.000,00 kuna, 100.000,00 kuna, nije točno siguran, ali imao je više tih dokumenata. Tada je EZ rekao ako je to sve tako da će obojica biti pozvani na razgovor u policijsku postaju i kada budu dolazili na razgovor da ponesu svu dokumentaciju koju imaju i to je to. Iako je imao izbor i mogao je sam njih zvati na razgovor i obaviti s njima obavijesni razgovor ipak je predmet proslijedio u policijsku postaju da naprave policajci iz policijske postaje. Znači on nikoga od njih nije upućivao da rade bilo što nelegalno niti je pokazivao neku dokumentaciju. EZ je u tih nekoliko minuta rekao da već neko vrijeme, nekoliko godina, s tim čovjekom vodi sudski spor oko toga stana, njima je to sve bilo poznato da ih je taj čovjek tužio. On s EZ nije pričao ni tko je poslao taj zahtjev ni koja osoba, da se nekom jave ili ne jave. Na nikakav način ih nije upućivao da probaju to spriječiti. Jedino što im je rekao da sve te dokumente koje imaju ponesu na razgovor kada budu pozvani u policijsku postaju i da ako je to sve tako kako oni tvrde da će to sve biti u redu. Od zaprimanja prijave do razgovora s ĆZ je prošlo nekoliko dana. Razgovori se moraju obaviti, niti mu je palo na pamet raditi bilo šta loše niti je imao mogućost neku tu nešto sakriti, dodati, oduzeti. BZ je vlasnik auto servisa u Višnjevcu, pored Osijeka, a on je bio kod njega i pitao ga da li je on taj stan kupio na legalan naći jer je došla prijava u kojoj je BZ bio naveden kao svjedok. On je rekao da je stan kupio legalno, na ime duga od EZ, da ima sve potrebne ugovore. Obavijesni razgovor inače obavljaju na način da odlaze kod osobe na adresu ili ih zovu na razgovor u prostorije policije. Formalni razgovor su obavili policajci iz I. i II. Policijske postaje a ne on. S PZ je vjerojatno kontaktirao s ovim privatnim telefonom zato što službeni koriste baš u ove službene svrhe, tamo imaju skraćene brojeve telefona, cijeli MUP ih ima pa samo te skraćene brojeve zove sa službenog telefona. EZ mu je koliko se sjeća pokazivao ugovore koje je on potpisao s tim čovjekom u nekoliko navrata da mu ovaj isplaćuje neki određeni novčani iznos pa da mu je i isplatio neki novčani iznos, pokazivao mu je ugovore i govorio da je sve to ovjereno. EZ mu se pravdao kako njemu nije jasno zbog čega ga je ovaj tužio, mada zna da ga je tužio jer ima s njim spor već duže vrijeme oko toga, ali tvrdio je da su se dogovorili, riješili i potpisali. Nije znao da će DZ dovesti na to piće. Ne može vjerovati da se doveo u ovu situaciju da o tome priča jer stvarno misli da ništa loše nije napravio. Kada je kod DZ išao u servis nije išao s namjerom da mu nešto kaže niti je smatrao da je on kriv za nešto niti da bi mu u nečemu pomogao. Nije išao k njemu postupajući po zahtjevu Općinskog državnog odvjetništva već je išao s njime se vidjeti nešto i onda se sjetio ovoga pa mu je to spomenuo, nije mislio da o tome ne može sada razgovarati s njim s obzirom da je on naveden kao svjedok, niti je s njim o tome pričao da bi promijenio tijek događaja, nije imao lošu namjeru. Nije s F pričao o stanju spisa, koja dokumentacija se tamo navodi, sadržaj, izjave, već su pričali generalno i njemu je sve to bilo poznato i on je sam rekao da se taj EZ s tim čovjekom već duže tuži, da ovaj povlači tužbe pa ga opet tuži, i jednom i drugom je to sve bilo poznato. Nikada DZ nije spominjao određeni iznos novaca koji bi trebalo dati podnositelju kaznene prijave, nije ih uopće savjetovao da bilo šta rade ili da idu u nekom smjeru. Nije dao savjet DZ ili EZ kako bi trebali postupati da bi sebi olakšao položaj, jedino što je rekao u tom lokalu da ako je on tom čovjeku to sve platio da ponese sve te papire kada ga budu pozvali u policijsku postaju.

5.2. Na temelju članka 435. ZKP/08 pročitana je obrana II. optuženika iznesena na raspravi 8. studenog 2016., u kojoj je u bitnome naveo da je policijski službenik PU Osijek, radio je u Službi općeg kriminaliteta i od svog šefa je dobio nalog da obavi dva obavijesna razgovora s III. optuženim EZ i ĆZ, njegovim poznanikom još iz djetinjstva. Kako je to uobičajeno dostavio je taj nalog PP u Osijeku i oni su obavili razgovore. Njemu se predmet vratio, pročitao ga je, a u međuvremenu se našao s ĆZ koji mu je prije bio dobar izvor informacija jer ima veliki auto- servis i bavi se prodajom automobila. On ga je nazvao i nije mu rekao da će biti itko s njime. Otišao je u kafić gdje se inače skupljaju policajci i malo se iznenadio kada je za stolom vidio i EZ. Smatra da nije učinio ništa neprimjereno jer i drugi kolege kontaktiraju s ljudima, Osijek je mali grad i to je sasvim uobičajeno, a nije imao objektivnog razloga ičega se bojati. EZ je počeo pričati kako je SZ protiv njega podnio kaznenu prijavu iako mu je ovaj vratio dio duga odmah, a vraćao je i određeni mjesečni iznos. Rekao mu je da ne želi o tome razgovarati u lokalu i da sve papire koje mu je počeo i želio pokazivati ponese sa sobom kada bude pozvan u policiju. Taj susret je trajao svega par minuta, on nije popio niti piće. Čak je i znao da se nad njim provode mjere tajnog praćenja. Nikakve daljnje radnje u njegovu korist niti prema kome nije poduzimao. On je pravomoćno oslobođen u stegovnom postupku i već dvije godine radi svoj posao.

6. III. optuženi EZ je u obrani iznesenoj na kraju dokaznog postupka u bitnome naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda koje je iznio kako prilikom prvog ispitivanja tako i na raspravi 8. studenog 2016. te tim obranama nema ništa za dodati i neće odgovarati na pitanja.

6.1. Na temelju članka 435. ZKP/08 reproducirana je obrana II. optuženika iznesena prilikom prvog ispitivanja u kojoj je u bitnome naveo da mu je odvjetnik rekao da se brani šutnjom i branit će se šutnjom zato što stvarno ne zna o tome ništa. Niti je koga podmićivao, niti mu je Vojislav Milivojević bio sudac. Svoju obranu neće iznositi dok ne izvrši uvid u predmet i dok ne utvrdi što mu se točno stavlja na teret.

6.2. Na temelju članka 435. ZKP/08 pročitana je obrana II. optuženika iznesena na raspravi 8.studenog 2016., u kojoj je u bitnome naveo da nikome nije davao niti nudio novac niti tražio usluge. Pogotovo to ne bi tražio od II . optuženog TZ koji ga je proganjao, a niti od I. optuženog Milivojevića. S podnositeljem kaznene prijave SZ je bio u stalnom svakodnevnom kontaktu pa ne zna zašto je podnio kaznenu prijavu. Zapravo rekao mu je da je to učinio radi obitelji koja je radila pritisak na njega, a i on mu je sugerirao da to učini da bi imao mir u kući.

7. Svjedokinja FZ je u svom iskazu koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome navela da je u inkriminirano vrijeme bila zamjenica ODO u Osijeku. O samom događaju nema neposrednih saznanja. Sve što je saznala, saznala je naknadno od svojih kolega. Obzirom da je na dan uhićenja tadašnji državni odvjetnik bio odsutan ona ga je zamjenjivala. Ravnatelj USKOK-a ju je obavijestio o kaznenom djelu koje je stavljeno na teret I. optuženiku, a uz pouku o pravima je bio činjenični opis. Kad je saznala da je predložena za svjedoka raspitala se i saznala da je njezin paraf na spisu K-DO od ODO u Osijeku o odbačaju kaznene prijave protiv okrivljenog EZ. Uobičajeno je da zamjenik stavi svoj paraf na takve akte, a to je uvedeno da bi se izbjegle eventualne tehničke pogreške, primjerice, da bi pogrešno bili navedeni zakonski članci, odnosno osnove odbačaja kaznene prijave. Pri postupanju po predmetima iz članku 224. KZ/97 prvenstveno se rukovodi je li bilo prijevarne namjere u početku. Uvijek je to pitanje konkretnog slučaja.

8. Svjedokinja VZ je u svom iskazu koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome navela da se premetni događaj koliko se sjeća dogodio prije tri godine u lipnju. SZ joj je rekao da je radio za III. optuženog EZ koji je pao u neke poslovne probleme, a SZ mu je dao da proda njegov stan i s tim novcima premosti svoje probleme i nakon toga ih vrati SZ. On to, međutim, nije učinio. Zna da se SZ jako kolebao hoće li ili ne podnijeti kaznenu prijavu, na izvjestan način je tražio pravni savjet od nje. Čuvalo je došao sutradan, rekao je da želi podnijeti kaznenu prijavu i učinio je to na zapisnik kod njih i ona je odmah naložila provođenje izvida, a vrlo brzo je došlo i posebno izvješće nadležne PP. U međuvremenu je SZ ponovno došao u ODO Osijek, a tada je rekao da bi povukao kaznenu prijavu. Rekla mu je da to nije moguće i da sve daljnje postupanje ovisi o rezultatima provedenih izvida. Dao joj je neku potvrdu na kojoj je pisalo da mu je III. optuženi EZ u cijelosti vratio dug. Potvrda je bila ovjerena kod javnog bilježnika. Istu takvu potvrdu je dobila i u posebnom izvješću. Smatrala je da se radi o rutinskom postupanju i donijela je rješenje o odbačaju kaznene prijave. I. optuženi Vojislav Milivojević ju je samo jednom u susretu na hodniku upitao postupa li protiv EZ, a odgovorila mu je potvrdno da ima neko "sranje" od prijevare i da će odlučiti nakon što dobije rezultate izvida. Niti na koji način ju nije tražio ili sugerirao kako da postupi. Svakodnevno su se viđali i družili i više o tome nisu razgovarali. Za II. optuženog TZ misli da on niti na koji način nije postupao kao policijski službenik u inkriminiranom spisu. Odluku o odbačaju kaznene prijave donijela je na temelju rezultata provedenih izvida i samostalno. Smatrala je da se radi o jednostavnom, rutinskom postupanju.

9. Svjedokinja KZ je u svom iskazu od 14. studenog 2013., koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome navela da je početkom lipnja ove godine zadužila u rad kaznenu prijavu protiv EZ zbog kaznenog djela prijevare. Navedena kaznena prijava uz nalog nadležnog državnog odvjetništva putem dopisa proslijeđena joj je od strane Sektora krim policije, Službe općeg kriminaliteta PU Osječko-baranjske. U popratnom dopisu je navedeno da se ista prosljeđuje na daljnje postupanje uz uputu da se po dovršetku o rezultatima izvijesti nadležno državno odvjetništvo i Služba. Taj dopis prileži policijskom dijelu spisa. U potpisu tog dopisa je voditelj Službe općeg kriminaliteta ŽZ, no međutim koji je konkretno policijski službenik predmetni spis dostavio na rad I PP vidljivo je iz inicijala koji se nalaze u nastavku broja pod kojim je Služba predmetni spis zaprimila. U konkretnom slučaju radilo se o inicijalima D.M., a što su inicijali kolege TZ. Tijekom postupanja u konkretnom predmetu sjeća se da je obavila razgovor sa PZ i EZ. U spis je također priložena i određena dokumentacija, dvije izjave i jedna potvrda, a što je u spis predao EZ. Nakon dovršetka kriminalističkog istraživanja, posebno izvješće s rezultatima dostavila je nadležnom državnom odvjetništvu. Osobno je imala kontakt sa TZ, ali isključivo u pogledu pitanja nadležnosti za rad po predmetnoj prijavi, budući je ugovor koji je predmet spora ovjeren kod javnog bilježnika na području nadležnosti I PP, dok EZ protiv kojeg je kaznena prijava podnesena ima prebivalište na pôdručju II PP. TZ u to je vrijeme bio operativac u Službi općeg kriminaliteta, a po ustrojstvu rada odluku o tome da se neki predmet spusti u rad policijskoj postaji donosi rukovoditelj Službe. Nakon što je posebno izvješće proslijedila nadležnom državnom odvjetništvu više nije imala ikakav kontakt s predmetnim spisom, a joj je u svezi istog upućen bilo kakav upit.

9.1. Svjedokinja KZ je u svom iskazu na raspravi 22.srpnja 2015., koji je također uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome istovjetno iskazivala kao i 14.studenog 2013., s time da je odgovarajući na pitanja dodala da je PZ pozvala pisanim putem, a misli da je EZ upravo radi svog ranijeg postupanja, pozvala telefonom. Ne sjeća se je li s PZ a kada je došao na ispitivanje bio i TZ. Moguće je da je i bio jer on radi u toj zgradi no ona ga ne bi povezala s njim. Može potvrditi da je uobičajeno da kod imovinskih kaznenih djela sugeriraju da se plati nastupjela šteta, posebice kod prijevara.

10. Svjedok SZ je u svom iskazu od 15. studenog 2013., koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome naveo da EZ poznaje oko 4 godine i jedno vrijeme je bio zaposlenik u njegovoj tvrtki Deconic iz Osijeka, Divaldova 184. PZ je kupio njegov stan, a on je novac od prodaje stana u iznosu 28.000,00 eura posudio na traženje EZ njegovoj tvrtki Deconic s rokom povrata 1 godine. Po proteku dogovorenog roka povrata, EZ mu nije vratio cjelokupni iznos, već mu je u par navrata dao manje beznačajne iznose. U više navrata je od EZ tražio povrat tog iznosa. Tada je shvatio da je prevaren iz kojeg razloga je nazvao EZ i rekao mu da će cijeli slučaj prijaviti DORH-u, što je i napravio podnošenjem kaznene prijave zbog kaznenog djela prijevare. Ubrzo nakon što je podnio kaznenu prijavu kontaktirao ga je EZ i upitao ga je li podnio kaznenu prijavu, na što mu je rekao da je. EZ mu je rekao i da je policija kontaktirala sa PZ. Tom prilikom mu je rekao što je izjavio na DORH-u i pokazao mu zapisnik koji je tom prilikom sačinjen. Sve ovo odvijalo se u jednom danu i sve je izgledalo kao „u ludnici". Tog dana EZ ga je doslovno ganjao, jer mu je želio hitno vratiti dio novca. Sve to mu je izgledalo kao da radi po nečijim uputama. Iako mu je EZ tom prilikom vratio dio novca, tražio je da sačine potvrdu u kojoj bi bilo navedeno da mu je vratio cjelokupni iznos, na što je pristao jer je bio sretan da dobije makar dio novca, jer je već bio izgubio vjeru da će išta dobiti. Otišli su kod javnog bilježnika i sačinili izjavu prema kojoj mu je EZ vratio cjelokupni iznos, ali i izjavu u kojoj je on potvrdio da mu još duguje iznos 43.000,00 kuna. Cijelo to vrijeme, dok su bili kod javnog bilježnika EZ je s nekim razgovarao na telefon i iz onoga što je on govorio, jasno je čuo da govori upravo o ovom slučaju. EZ je od njega tražio da ode na DORH i da povuče kaznenu prijavu, što je i učinio, no gospođa koja ga je tamo primila je rekla da to tako ne može i da ako povuče kaznenu prijavu, da to može rezultirati kaznenim progonom protiv njega. O tom svom odlasku na DORH izvijestio je EZ i rekao mu je da ne može povući kaznenu prijavu. Što se tiče njegova odlaska u državno odvjetništvo EZ mu je rekao da je on s nekim razgovarao, ali ne i s kim i da mu je ta osoba rekla da treba otići na državno odvjetništvo kod gospođe koja je zaprimila kaznenu prijavu i reći joj da mu je EZ dao dio novca i da zato povlači kaznenu prijavu. Nakon toga više nije bio u kontaktu s njim, ali jednako tako mora napomenuti da mu preostali iznos novca do danas nije vratio.

10.1. U iskazu na raspravi 2. lipnja 2015., koji je također uz suglasnost stranaka pročitan svjedok je naveo da ga je u državno odvjetništvo u Osijeku kada je išao podnijeti kaznenu prijavu vozio upravo EZ ali ga nije čekao već je otišao. Isti dan ga je nazvao EZ i pitao ga je li podnio kaznenu prijavu, na što mu je odgovorio potvrdno. On je nazvao i PZ i rekao mu da je podnio kaznenu prijavu. I na PZ je vršio pritisak jer je želio pošto-poto dobiti svoj novac. Zapisnik o podnošenju kaznene prijave je pokazao EZ. Njemu je sam EZ rekao da podnese kaznenu prijavu i to protiv njega. Ne zna što se to dogodilo kod njega nakon podnošenja kaznene prijave da mu počne vraćati novac. Moglo je proći i tri mjeseca od podnošenja kaznene prijave do vraćanja 13.000 eura, kada su otišli kod javnog bilježnika i o tome sačinili potvrdu i tada mu je EZ rekao da ode u DORH i povuče kaznenu prijavu.

10.2. Na temelju članka 426. ZKP/08 svjedoku su čitanjem predočeni dijelovi ranijeg iskaza nakon čega je isti naveo da se ne sjeća je li na ranijem ispitivanju rekao da je EZ, dok su bili kod javnog bilježnika s nekim razgovarao na telefon i iz onoga što je on govorio, jasno je čuo da govori upravo o ovom slučaju, a točno je da mu je EZ, rekao da je policija kontaktirala PZ. On je vodio evidenciju o iznosima koje mu je vraćao EZ i upravo prema toj evidenciji je ustvrdio da mu duguje još 43.000,00 kuna. Isti dan je i PZ obavijestio da je podnio kaznenu prijavu i da je tome priložio bjanko zadužnicu i izjavu o dugu.

11. Svjedok BZ je u svom iskazu od 15. studenog 2013., koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome naveo da ga je prije ljeta, tijekom ove godine, nazvala jedna policijska inspektorica i rekla mu da treba doći na obavijesni razgovor. Tog istog dana negdje oko 10-11 sati došao je u policijsku postaju u Osijeku, a prije toga nazvao je policajca TZ, kojeg poznaje dugi niz godina i s kojim je u iznimno dobrim, prijateljskim odnosima. Pitao je TZ može li vidjeti zašto je pozvan, no on mu je rekao da ne može i da neka dođe pa će vidjeti. Po dolasku u policijsku postaju, nazvao je TZ i on ga je sačekao na ulazu policijske postaje kratko su se pozdravili, nakon čega je ta policijska inspektorica došla po njega. Tek po dolasku u jednu sobu za ispitivanje, policijska inspektorica mu je rekla zašto ga je pozvala, a on do tog trenutka nije imao apsolutno ikakvih saznanja zašto je pozvan na obavijesni razgovor koji je trajao svega 15 minuta, a policijska inspektorica ga je ispitivala od koga je kupio stan, gdje je sklopljen ugovor, imam li saznanja o pozajmljivanju novca između EZ i SZ i slično. Nakon što je dao izjavu, odmah po izlasku iz policijske postaje, nazvao je EZ i rekao mu da je bio u policiji zbog stana kojeg je kupio od SZ, jer da on SZ nije platio rate, a EZ mu je rekao da isplatio i da ima potvrdu o tome. Tom prigodom je EZ rekao da se nađu i da on donese taj ugovor, potvrdu ili što već ima, a iz koje proizlazi da je dug vraćen, te su se dogovorili vidjeti tog istog dana u poslijepodnevnim satima. Nakon toga, nazvao je i TZ i rekao mu da je bio u policiji zbog stana koji kupio od EZ i da EZ ima potvrdu da je u cijelosti namirio svoj dug prema SZ i da bi volio da on to pogleda, pa su se dogovorili da se vide u poslijepodnevnim satima, s tim da mu je TZ naglasio da na tom susretu ne bude prisutan EZ. Unatoč tome pozvao je i EZ. TZ je pogledao tu potvrdu ili izjavu, uglavnom neki dokument iz kojeg proizlazi da je EZ podmirio sva svoja dugovanja prema SZ, nakon čega je TZ rekao da on tu ne može ništa, jer da to nije do policije, s obzirom da odluku donosi državno odvjetništvo. Decidirano navodi da on nije znao zašto je pozvan na obavijesni razgovor u policiju, sve dok tamo nije otišao te ga s razlogom poziva upoznala policijska inspektorica koja je s njim obavljala razgovor. Isto tako on prije obavljanja obavijesnog razgovora, nije niti s EZ, a niti s TZ razgovarao o prijavi koju je podnio SZ protiv EZ. Koristi se brojem mobilnog uređaja [broj telefona], s tim da se jedno kraće vrijeme, ali ne zna točno kad, koristio i brojem mobilnog uređaja [broj telefona]. Fiksni broj telefona u njegovoj firmi koja se zove „Dokletalo” , a u kojoj ima servis automobila je 031 354 444.

11.1. Iskazujući na raspravi svjedok BZ je u svom iskazu, koji je također uz suglasnost stranaka pročitan dodao da ga je TZ, a prije no što je kontaktiran od strane policijske inspektorice i pozvan na obavijesni razgovor, ispitivao o tom slučaju, no ne zna je li to bilo na prijateljskoj razini ili je to radio kao policijski službenik. Pitao ga je u vezi tog stana, kako je došao do njega, tko je i što EZ i slično, a on mu je rekao kako se sve odvijalo. Nadalje, svjedok je dodao i da je nakon obavljenog obavijesnog razgovora nazvao EZ, rekao mu što je bilo i da je tada iskoristio TZ, odnosno, njegovo ime i neistinito naveo kako mu je on rekao da kaže EZ da riješi taj dug. U odnosu na sastanak njega, TZ i EZ je dodao i da je TZ, a kada je shvatio da je organizirao sastanak s EZ „poludio“. TZ nije htio čitati tu dokumentaciju i rekao je da „ovo nije pijaca“, a nakon toga su se rastali.

11.2. S obzirom da je svjedok u citiranim dijelovima iskaza sa rasprave odstupio od ranijeg iskaza istome je čitanjem predočen iskaz od 15. studenog 2013. u dijelu u kojem je naveo da je TZ pročitao dokumentaciju i rekao da tu policija ne može učiniti ništa. Po predočavanju svjedok je naveo da se ne sjeća da je tako bilo. Ne može se sjetiti je li TZ kada je prvi puta došao k njemu spominjao kaznenu prijavu, a SZ mu je već nekih tri mjeseca ranije rekao da će podići kaznenu prijavu. Ne može reći koliko je vremena prošlo od prvog dolaska TZ k njemu na radno mjesto do obavijesnog razgovora i ne može se sjetiti da mu je rekao da će biti pozvan na razgovor. Misli da mu to uopće nije rekao. Sastanak s EZ i TZ se zbio misli isti dan nakon njegovog obavijesnog razgovora. Njemu i nakon prvog susreta TZ nije govorio o detaljima te kaznene prijave. TZ mu nikada nije govorio o detaljima tog slučaja. Misli da TZ i EZ nisu neki prijatelji. Mislio je da će TZ svojim identitetom postići da EZ vrati dug za koji je mislio da je dužan SZ. TZ mu nije davao nikakve savjete u svezi te kaznene prijave.

12. Svjedok NZ je u svom iskazu od 22. listopada 2014. u bitnom opisivao način dodjele spisa u rad u Sektoru kriminalističke policije PU osječko baranjske, dok je u svom iskazu na raspravi od 22. srpnja 2022., koji je također uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome naveo da je voditelj Službe općeg kriminaliteta u PU osječko-baranjskoj. Između ostalog njegov posao je selektiranje predmeta ovisno radi li se o predmetima lokalnog, regionalnog ili republičkog značaja te o kojoj se vrsti kriminaliteta radi. Što se tiče predmeta za koji je upitan radilo se o predmetu lokalnog značaja koji je bio raspoređen niže rangiranom službeniku. Kasnije se informirao i išao je kolegi TZ. Način dodjele je bio redovan i uobičajen. U konkretnom slučaju policijski službenik TZ je dostavio spis I policijskoj postaji i kao takav ga je bio dužan nadzirati i mogao se sam uključiti u taj predmet. Ponekad to može i sam odlučiti. Točno je da je znalo biti običaj, iako nije siguran da je sasvim u granicama zakona, da oni kažemo nekim ljudima da vrate novac koji su ostali dužni oštećenicima. Koliko je njemu poznato TZ nije postupio izvan svojih ovlasti osim što je možda prekoračio rok od 30 dana. Niti nakon upućivanja spisa I policijskoj postaji nije vidio niti čuo da bi bila neka njegova intervencija u tom spisu.

13. Ugroženi svjedok pseudonima „ Ž“ je u svom iskazu u bitnome naveo da mu je poznato o čemu je pozvan svjedočiti, a radi se o predmetu u kojem je kao prikriveni policijski istražitelj provodio posebnu dokaznu radnju praćenja u odnosu na osobu prezimena EZ. Sjeća se da se isti jednog dana u jednom ugostiteljskom objektu sastao s drugom muškom osobom te su sjel i za stol jedan preko puta drugoga. EZ je sa sobom imao žutu kovertu iz koje je izvadio snop papira i novac koji je predao toj drugoj muškoj osobi koja je novac i izbrojala. Za vrijeme brojanja novca ruke je držao između stola i tijela pa nije uspio fotografirati, a niti snimiti samu primopredaju novca i to brojanje. Iako nije vidio o kojoj se valuti radilo, niti o kojem broju kojih apoena prepoznao je da se radi o novčanicama. Nakon brojanja novca ta osoba je isti spremila koliko se sjeća u unutarnji lijevi džep sakoa ili jakne, više nije siguran o kojem se odjevnom predmetu radilo, a potom je i gledao u papire. Sjeća se da ga je EZ pitao odnosno rekao mu da je već dao 5.000,00 ali se ne sjeća čega i hoće li ga "murija sad dirat", na što mu je ta muška osoba odgovorila da neće. Za vrijeme ovog događaja on je sjedio stol pored njih. Sjeća se i da je EZ odlazio do svog automobila i vraćao se natrag u ugostiteljski objekt da bi se nakon određenog vremena pozdravili i kontakt je bio gotov. Ne može se sjetiti je li EZ što vadio iz automobila ali se sjeća da je u više navrata vadio nekakve papire. Nastavno odgovarajući na pitanja iskazao je da je cjelokupni susret po njegovoj slobodnoj procjeni trajao 15 do 20 minuta. Odmah nakon događaja je sastavio pisano izvješće. Fotografiranje i snimanje dijelova susreta pojedinih osoba tijekom provođenja posebne dokazne radnje u pravilo provode kada god je to objektivno moguće, odnosno ako se provođenje te radnje ne bi otkrio. Tako je postupao i u 2013 godini. Stol za kojim je sjedio EZ s tom drugom muškom osobom je po njegovom sjećanju bio u ćošku ugostiteljskog objekta, a on je sjeo stol ispred njih te je sjedio otprilike na udaljenosti od metar i pol. Ne sjeća se je li tada u tom ugostiteljskom objektu bilo puno ljudi jer je bio fokusiran na posao koji je obavljao. On je u kafić sjeo prije no što je EZ došao i sjeo za stol. Koliko se sjeća on je preko terase ušao u ugostiteljski objekt i sjeo za stol. Događaj za stolom nije snimao u kontinuitetu jer nije mogao. Ne može se precizno sjetiti koliko puta je EZ davao papire toj muškoj osobi, koliko se sjeća minimalno dva puta ali je navedeno naznačio u policijskom izvješću. Njegova zadaća u konkretnom slučaju nije bila niti je mogao iako je vidio počinjenje djela odmah navedene osobe uhititi već je njegova zadaća bila isključivo provoditi dokaznu radnju praćenja i o istom sačinjavati bilješke te kako je pojasnio koliko je moguće fotografirati i snimati. Nije mu nitko zaklanjao pogled za vrijeme primopredaje novca međutim do njegovog stola je dolazio konobar zbog čega je morao prekinuti snimanje i fotografiranje. Nakon predočavanja sadržaja izvješća broj 511-01-82/5-OGR-2/189- US-11. G.L. od 5. lipnja 2013. potpisanog po ovlaštenju voditelja službe GZ i to stranica 3 od 4 od 4. ulomka pa nadalje i pozvan pojasniti uočenu razliku u odnosu na konstataciju " EZ je iz žute koverte A5 u kojoj se nalazilo više papira A4 formata izvadio vidjeli presavijeni papir A4 format u kojem se nalazilo više novčanica neutvrđene valute i apoena te je isto predao Vojislavu Milivojeviću koji je otvorio presavijeni papir i uzeo novčanice…." navodi da taj papir nije bio presavijen do k raja te se vidjelo da se u istome nalaze novčanice koje je EZ na takav način predao Milivojeviću. Moguće je da on u svom izvješću, a temeljem kojeg je sačinjeno danas mu predočeno izvješće nije konstatirao danas izneseni podatak da je druga muška osoba novac brojala. Danas se ne može sjetiti je li to u osobno pisanom izvješću konstatirao ili nije.

14. Svjedok GZ je u svom iskazu koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome naveo da nije osobno potpisao izvješća od 5. lipnja 2013. (list 405- 406 spisa) i 6. lipnja 2013. (list 407-410 spisa), pojašnjavajući da je on u to vrijeme bio voditelj službe posebnih kriminalističkih poslova a iz navedenih potpisa se vidi da ih je potpisala druga osoba koja je bila ovlaštena potpisivati u njegovo ime, jer ispred oznake „voditelj službe“ stoji napomena „p.o.“ pto znači po njegovom ovlaštenju. Iz navedenih izvješća može razaznati da su se provodile posebne dokazne radnje tajnog praćenja, te je ova konkretna dva izvješća potpisala osoba koja je u Osijeku kao voditelj odjela za to bila ovlaštena. Pozvan pojasniti na koji način i na temelju čega se sastavlja ovakvo izvješće kada se provode posebne dokazne radnje trajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta, naveo je da može načelno govoriti s obzirom da je u obvezi čuvanja tajne. Dakle, načelno u situaciji provođenja posebnih dokaznih radnji na terenu više policijskih službenika provodi te radnje i na kraju radnog dana oni svi zajedno sjede u uredu i rukom pišu izvješća i u njemu sva svoja opažanja i ta rukom pisana izvješća sigurno postoje u policijskoj arhivi i oni se u njemu potpisuju. Međutim kako su imena policijskih službenika koja provode posebne dokazne radnje zaštićena oznakom tajnosti, nakon tih rukom pisanih izvješća zbirno izvješće potpisuje osoba koja je za to ovlaštena kao voditelj. Može načelno reći da bi on u situacijama kada je osobno potpisivao takva izvješća kao voditelj, prije potpisa utvrdio istovjetnost pretipkanog izvješća u odnosu na rukom pisano izvješće. Također provjerava primjerice sadržaj snimki ukoliko postoje i fotodokumentaciju koja se izrađuje na osnovu tih snimki. Potpisnik je uvijek onaj koji je prema odredbama unutarnjeg ustrojstva ovlašten potpisivati sva izvješća koja izlaze van iz službe jer je identitet osoba koja konkretno provode posebne dokazne radnje tajan, no originalno je sastavljač onaj policijski službenik koji je konkretno provodio posebne dokazne radnje, dakle onaj koji je neposredno nešto vidio ili snimio nekim tehničkim uređajem.

15. Iz izviješća Službe posebnih kriminalističkih poslova broj 511-01-82/5- OGR-2/189-US-11. GL od 5. lipnja 2013., proizlazi da je tijekom provođenja posebnih dokaznih radnji nad III. optuženim EZ utvrđeno da se 4. lipnja 2013., u cafe baru Exclusive u kojem su se nalazili EZ i PZ istima u 17.17 pridužio TZ te da su isti razgovarali i ispijali piće. TZ je sjedio do 17.29 kada se ustao od stola, pozdravio se i otišao.

16. Iz izviješća Službe posebnih kriminalističkih poslova broj 511-01-82/5- OGR-2/189-US-11. GL od 6. lipnja 2013., proizlazi da je tijekom provođenja posebnih dokaznih radnji nad I. optuženim Milivojevićem utvrđeno da se I. optuženik dana 5. lipnja 2013. sastao s III. optuženim EZ u 18.30 sati u cafe baru Ecola tijekom kojeg susreta je u 18.44 EZ iz žute koverte formata A5 u kojoj se nalazilo više presavijenih papira izvadio jedan bijeli presavijeni papir formata A4 u kojem se nalazilo više novčanica neutvrđene valute i apoena te da je navedeno predao I. optuženiku koji je potom otvorio presavijeni papir i uzeo navedene novčanice koje je stavio u unutarnji džep jakne i iz istoga izvadio dioptrijske naočale koje je stavio na oči, nastavio gledati papir istovremeno razgovarajući sa EZ te je nakon kraćeg vremena papir vratio EZ. Tijekom razgovora EZ je između ostaloga rekao „…već sam pet tisuća platio… Hoće me sad dirat murija?...“ na što je I. optuženi V odgovorio „…Ma kakvi…“.

17. Iz izviješća Službe posebnih kriminalističkih poslova broj 511-01-82/5- OGR-2/2/75-13. M.V. od 13. lipnja 2013., proizlazi da je tijekom provođenja posebnih dokaznih radnji nad I. optuženim Milivojevićem utvrđeno da se I. optuženik dana 12. lipnja 2013. u 15.50 vozio osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] kada mu se u 15.51 na mjestu suvozača pridružio III. optuženi EZ koji je u autu sjedio do 15.56 i potom izašao iz automobila i kroz otvorena vrata suvozača još kratko razgovora sa I. optuženikom.

18. Glede ocjene izvedenih dokaza uvodno je za istaknuti da je sud svu pročitanu i razgledanu materijalnu dokumentaciju (izuzev izjave SZ od 4. lipnja 2013., ovjerene kod javnog bilježnika Lidije Perić, te izviješća Službe posebnih kriminalističkih poslova broj 511-01-82/5-OGR-2/189-US-11. GL od 6. lipnja 2013., ocjena kojih je dana nastavno) ocijenio istinitom i vjerodostojnom jer stranke nisu osporavale istinitost i vjerodostojnost iste, niti je ta dokumentacija dovedena u sumnju ijednim od izvedenih dokaza. Iskaze svjedoka ŽZ, HZ, IZ, FZ i GZ sud je u cijelosti ocijenio istinitim i vjerodostojnim jer su isti iskazivali životno logično i uvjerljivo, a njihovi iskazi su i potvrđeni materijalnom dokumentacijom u spisu. Nadalje, analiza iskaza svjedoka SZ, PZ, ugroženog svjedoka pseudonima „ Ž“, te obrana I. do III. optuženika je dana nastavno, s time je uvodno za istaknuti da su o nespornim okolnostima i iskazi tih osoba ocjenjeni istinitima i vjerodostojnima.

19. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje.

U odnosu na kazneno djelo iz točke 1) i oslobađajući dio presude

20. Tijekom postupka u odnosu na kazneno djelo iz točke 1) nije bilo sporno da su se 5. lipnja 2013. u Osijeku u ugostiteljskom objektu "Ecola" sastali I. optuženi Vojislav Milivojević, zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku i III. optuženi EZ. Nije bilo sporno niti da je protiv III. optuženog EZ povodom kaznene prijave koju je protiv njega podnio SZ za kazneno djelo prijevare iz članka 224. Kaznenog zakona u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku broj K-DO-679/13 formiran kazneni predmet. Navedeno osim što stranke nisu osporile proizlazi iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave, iskaza svjedoka SZ, iskaza svjedokinje IZ, preslike spisa Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO- 679/13, te obrana I. i III. optuženika.

20.1. Međutim sporno je bilo je li I. optuženi Milivojević prilikom susreta s III. optuženim EZ u ugostiteljskom objektu Ecola od istoga primio točno neutvrđeni iznos novca da kao zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, koristeći autoritet državnoodvjetničkog dužnosnika dugogodišnjeg radnog iskustva i poznavanja prakse, utječe da se, bez obzira na stanje spisa ne pokrene kazneni postupak protiv III. optuženog EZ.

21. Naime i I. i III. optuženici su u svojim obranama negirali da bi III. optuženik dao, a I. optuženik primio novac, kao i uopće tražio intervenciju u predmetnom spisu. Takve obrane I. i III. optuženika u dijelu u kojem negiraju davanje i primanje mita za trgovanje utjecajem u suprotnosti su sa iskazom ugroženog svjedoka pseudonima „ Ž“, koji je kao prikriveni policijski istražitelj provodio posebnu dokaznu radnju tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta. Naime, navedeni svjedok decidirano u svom iskazu navodi da je vidio da III. optuženi EZ u inkriminirano vrijeme i na inkriminiranom mjestu I. optuženom Milivojeviću predaje novac i to neutvrđene valute i količine, kao i da je čuo da je III. optuženi EZ nakon predaje novca I. optuženom Milivojeviću rekao da je već dao 5.000,00 ali se ne sjeća čega i pitao hoće li ga "murija sad dirat", na što mu je I. optuženi Milivojević odgovorio da neće. Takav iskaz ugroženog svjedoka suglasan je sadržaju izviješća Službe posebnih kriminalističkih poslova broj 511-01-82/5-OGR-2/189-US-11. GL od 6. lipnja 2013., a koje izviješće je, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka GZ sačinjeno na temelju rukom pisanih zabilješki prikrivenog istražitelja, dakle konkretno ugroženog svjedoka „ Ž“. Naime, svjedok GZ je pojasnio da kada se provode prikrivene dokazne radnje voditelj odjela uobičajeno, a zbog potrebe zaštite identiteta prikrivenog istražitelja i to na temelju rukom pisanih i potpisanih izviješća prikrivenih istražitelja sačinjava zbirno izviješće koje onda potpisuje osoba koja je na to ovlaštena kao voditelj, s time da bi isti trebao provjeriti istovjetnost pretipkanog izviješća i rukom pisanog izviješća. Iz navedenog dakle proizlazi da, iako predmetno izviješće nije sačinjeno i potpisano osobno po prikrivenom istražitelju, ovdje ugroženom svjedoku pseudonima „ Ž“ isto reflektira upravo njegova utvrđenja i opažanja, a ne opažanja i utvrđenja potpisnika izviješća ili trećih osoba. Navedeno je naime odlučno kraj činjenice da je člankom 298. ZKP propisano da osuđujuća presuda ne može biti utemeljena isključivo na iskazu ugroženog svjedoka. Pritom je uvodno za istaknuti da je smisao citirane zakonske odredbe isključiti mogućnost da se osuđujuća presuda temelji isključivo na izvoru čiji identitet je skriven primarno od obrane, ali i suda i u odnosu na koji je, upravo uslijed skrivenosti identiteta u bitnoj mjeri ograničena mogućnost provjere vjerodostojnosti takvog izvora, a samim time i dokaza. To stoga što skrivenosti identiteta i strankama i sudu onemogućuje provjeru postoje li na strani ugroženog svjedoka eventualno motivi za neistinito iskazivanje, neprijateljstvo prema optuženiku, osobni interes i slično. Upravo uslijed navedenog iskaz ugroženog svjedoka, iako je isti prikriveni policijski istražitelj nije moguće bezrezervno i po osnovi da se radi o policijskom službeniku cijeniti vjerodostojnim , a samim time i na informacijama koje potječu isključivo od prikrivenog istražitelja kao ugroženog svjedoka temeljiti osuđujuću presudu. Navedeno tim više ako se ima u vidu da je u ovom predmetu optužen i iz kasnije obrazloženih razloga i proglašen krivim za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti II. optuženi TZ kao policijski službenik. Dakle, sama funkcija policijskog službenika nije jamac vjerodostojnosti iskaza. S obzirom na navedeno, ali i prethodno istaknuto utvrđenje da izviješće Službe posebnih kriminalističkih poslova broj 511-01-82/5-OGR-2/189-US-11. GL od 6. lipnja 2013., reflektira isključivo opažanja ugroženog svjedoka pseudonima „ Ž“, ovo vijeće ocjenjuje da se to izviješće ne može smatrati dodatnim i zasebnim dokazom povrh iskaza ugroženog svjedoka, već ocjenjuje da izviješće i iskaz ugroženog svjedoka suštinski predstavljaju jedinstven izvor saznanja u odnosu na koji je zakonom propisana ograničena dokazna snaga. Stoga, iako iz iskaza ugroženog svjedoka i izviješća sačinjenog na temelju njegovih rukom pisanih bilješki o događajima od inkriminiranog dana proizlazi da je EZ na inkriminiranom mjestu i u inkriminirano vrijeme predao novac, a Milivojević isti primio navedeno nije, sukladno izričitoj zakonskoj odredbi dostatno da donošenje osuđujuće presude.

22. S obzirom na prethodno navedeno vijeće je analizirao ostale izvedene dokaze, a sve radi utvrđenja ukazuje li ijedan od drugih izvedenih dokaza da je zaista III. optuženi EZ predao novac I. optuženom Milivojeviću, dakle potvrđuje li ijedan drugi dokaz, pa barem i podredno tvrdnje ugroženog svjedoka s rasprave i iz izviješća. Tako su primarno razgledane fotografije sačinjene po ugroženom svjedoku tijekom susreta I. i III. optuženika na kojem je inkriminirano došlo do primopredaje novca, međutim razgledavanjem istih je utvrđeno da te fotografije ne prikazuju, odnosno na istima se ne vidi primopredaja novca, kao i novac uopće. Iako je prikriveni istražitelj uvjerljivim razlozima pojasnio razloge za navedeno (da je do njegovog stola dolazio konobar zbog čega ključni trenutak nije mogao fotografirati) ostaje činjenica da primopredaja novca nije zabilježena, dakle fotografije ne potvrđuju iskaz ugroženog svjedoka, koji povrh navedenog u opisu načina predaje novca odstupa od sadržaja izviješća Službe posebnih kriminalističkih poslova broj 511-01-82/5-OGR-2/189-US- 11. GL od 6. lipnja 2013. Tako je u predmetnom izviješću (sačinjenom na temelju rukom pisanih bilješki ugroženog svjedoka) konstatirano da je III. optuženi EZ iz žute koverte formata A5 u kojoj se nalazilo više presavijenih papira izvadio jedan bijeli presavijeni papir formata A4 u kojem se nalazilo više novčanica neutvrđene valute i apoena te da je navedeno predao I. optuženiku koji je potom otvorio presavijeni papir i uzeo navedene novčanice koje je stavio u unutarnji džep jakne i iz istoga izvadio dioptrijske naočale koje je stavio na oči, nastavio gledati papir istovremeno razgovarajući sa EZ te je nakon kraćeg vremena papir vratio EZ. Dakle, u navedenom izviješću nije konstatirano da bi I. optuženi Milivojević novac prije stavljanja u džep brojao, a kako je to u svom iskazu tvrdio ugroženi svjedok, pri čemu je svakako, kraj činjenice da je u izviješću konstatirano da je Milivojević iz džepa izvadio dioptrijske naočale i stavio ih na oči, za očekivati da je konstatiran i tako važan detalj poput brojanja novca, koje bi u konačnici i životno logično ostavilo više mogućnosti za fotografiranje primopredaje. Stoga, osim što fotografije ne potvrđuju iskaz ugroženog svjedoka i njegova utvrđenja iz citiranog izviješća, uočena je i razlika u detalju ne/brojanja novca.

23. Nadalje, analizom telefonskih razgovora između Milivojevića i EZ, utvrđeno je da III. optuženi EZ zove I. optuženog Milivojevića 4. lipnja 2013. i u razgovoru koji je započeo u 15:06 obavještava Milivojevića o postojanju izjave o povratu duga koju treba predati zamjenici ODO Osijek IZ, a Milivojević ga obavještava da iste više nema i upućuje ga da dođe sutra. Nastavno u istom razgovoru III. optuženi EZ, a nakon što izvještava Milivojevića da je imao nesporazum i da je prijavljen jer nije dug ispoštovao u roku što je naknadno učinio i da prijavitelj treba donijeti izjavu da je isplaćeno pita I. optuženika „jel to ide dalje jel se nastavlja onda postupak ako se donese izjava da je isplaćeno“, na što mu I. optuženi Milivojević odgovara „ne znam ništa, ne znam ni o čemu se radi“, a EZ mu ponovo pojašnjava situaciju. Iz sadržaja navedenog razgovora nedvojbeno proizlazi da I. optuženik tek u tom razgovoru saznaje da je protiv EZ podnesena kaznena prijava i okvirno za što. Nadalje, sljedeći razgovor između imenovanih je zabilježen u 15,12 sati i u istome I. i III. optuženici dogovaraju susret za sedam do osam minuta kod „ G“ i taj susret I. optuženi Milivojević u svojoj obrani i potvrđuje kao susret kod javne bilježnice Lidije Perić, odnosno životno logično u blizini njezina javnobilježničkog ureda. Stoga sud taj susret i nalazi dokazanim, iako isti nije zabilježen u izviješću Službe posebnih kriminalističkih poslova broj 511-01-82/5-OGR- 2/189-US-11. GL od 5. lipnja 2013. u kojem su opisana opažanja prikrivenog istražitelja za dan 4. lipanj 2013. Iz navedenog dakle proizlazi da je do susreta I. i III. optuženika došlo, a što je sud dovodio u vezu sa sadržajem njihova razgovora netom nakon tog susreta koji se mogao dogoditi najranije u 15,20, jer sastanak za sedam do osam minuta dogovaraju u 15,12 sati. Dakle, u telefonskom razgovoru koji je započeo 4. lipnja 2013., već u 15,52 sati Milivojević govori EZ „ako neće doć sutra dođi ti pa predaš njoj ili kod tajnice i onda ću ja to … riješit to.“ Pritom nema dvojbe da se predmetni razgovor odnosi na donošenje izjave SZ zamjenici IZ, a samim time i da se „rješavanje toga“ odnosi upravo na kaznenu prijavu protiv III. optuženika, a koje obećanje je dano netom nakon prethodno spomenutog susreta, ali svakako prije inkriminirane predaje mita.

24. Nadalje, u razgovoru od 5. lipnja 2013., koji je započeo u 9:03 I. optuženi Milivojević obavještava EZ da je vidio brku, pri čemu nedvojbeno govori o CZ, koji je prema navodima EZ iz telefonskog razgovora tog dana u 8,30 došao u Općinsko državno odvjetništvo povući kaznenu prijavu. Nastavno Milivojević obavještava EZ i da „mu nije baš dobro rekla ali dobro“, evidentno misleći na zamjenicu IZ. U kasnijem razgovoru koji je započeo u 12:25 EZ govori Milivojeviću „ma ova neće to da povuče“, a Ć mu odgovara „ma vidio sam ja sve sve mi je jasno pričat ćemo“ i „vidio sam ja njega kad je bio brko sijedi, čuo sam ja razgovor“. Iz potonjih navoda „čuo sam ja razgovor“ i navoda iz prethodnog razgovora „da mu nije baš dobro rekla“ nedvojbeno proizlazi da je I. optuženik slušao razgovor između CZ (brke sijedog) i zamjenice IZ koja je CZ prema njegovu iskazu rekla da „to tako ne može i da ako povuče kaznenu prijavu, da to može rezultirati kaznenim progonom protiv njega“. U sljedećem razgovoru od istog dana koji je započeo u 15,36 sati I. optuženi Milivojević govori III. optuženom EZ „kad hoćeš ajde da se nečujemo neću telefonom“ i dogovaraju kada će zajedno „prat auto“, povodom kojeg dogovora se nalaze u kafiću Ecola 5. lipnja 2013. oko 18:30, dakle na mjestu i u vrijeme inkriminirane predaje novca. Upravo dio „neću telefonom“ ukazuje da Milivojević očito EZ treba dati informacije koje ne može preko telefona i da se sastaju upravo zbog navedenog. Stoga, iako je postojala objektivna mogućnost da su I. i III. optuženici na sastanku koji su održali dan ranije, dakle 4. lipnja 2013. između 15,20 i 15,50 sati dogovorili davanje i primanje mita vidljivo je iz prethodno citiranog dijela telefonskog razgovora da pranje auta, odnosno susret u cafe baru Ecola nije dogovoren radi eventualno unaprijed dogovorene predaje novca, već radi daljnjeg i detaljnijeg prosljeđivanja informacija D. I u razgovoru od 7. lipnja 2013., koji je započeo u 11:58 EZ se žali da ne zna „šta će ona dalje“, dok mu Milivojević odgovora „dobro dobro nećemo preko telefona“. Nadalje, 10. lipnja 2013. I. i III. optuženici ostvaruju tri telefonska razgovora, a u prvom koji je započeo u 10:11 EZ pita Milivojevića „buraz jesi mi vidio ovo“, na što Milivojević odgovora „čekaj šta si nervozan“, dok mu u razgovoru koji je započeo u 19:51 govori „pod kontrolom mi je pa ima tu malo drkanja od nje i dobro“, „bit ćeš pozvan da, neću preko telefona ajde , ajde nećemo pričat“, a na Handanovićevo pitanje „hoće murija zvat?“ odgovara „aj nemoj“. Prethodno citirani dio navoda Milivojevića „bit ćeš pozvan da …“ u korelaciji s njegovim ranijim navodom „vidio sam ja sve“, te stanjem državnoodvjetničkog spisa u trenutku kada navedeno govori ne ostavlja mjesta dvojbi i da je I. optuženi Milivojević izvršio uvid u predmetni spis, a što je kao zamjenik neometano mogao učiniti i u pisarnici Općinskog državnog odvjetništva bez znanja zamjenice IZ. Naime, iz preslike državnoodvjetničkog spisa proizlazi da je zamjenica IZ **.**.2013. naložila policijskoj upravi Osječko-baranjskoj poduzimanje izvida i to obavljanje obavijesnog razgovora s EZ, o čemu je ČZ i obavijestio u razgovoru od 10. lipnja 2013.

25. Sadržaj prethodno citiranih razgovora ne ostavlja mjesta ikakvoj dvojbi da je I. optuženi ČZ poduzimao radnje nespojive s njegovom funkcijom zamjenika Općinskog državnog odvjetnika jer je prisluškivao razgovor zamjenice IZ s oštećenim CZ, evidentno vršio uvid u spis za koji nije zadužen i još pogubnije tako stečene informacije prenosio prijavljenoj osobi, odnosno tada osumnjičenom ČZ. Međutim, iz sadržaja tih razgovora ipak se ne može zaključiti, pa čak niti naslutiti da je I. optuženik te nedopuštene radnje poduzimao jer je primio novac, a unatoč evidentnoj konspirativnosti kako samih razgovora tako i ugovorenih sastanaka s N. Nime, I. optuženi ČZ je kao zamjenik Općinskog državnog odvjetnika izvan svake sumnje bio svjestan da su i ove radnje koje sud nalazi dokazanima da ih je poduzeo nespojive s njegovom funkcijom i da su mu zabranjene pa već zbog tih radnji ima razloga postupati konspirativno. Nadalje, ocjena je vijeća da niti okolnost da je I. optuženi ČZ poduzeo navedene radnje sama po sebi ne ukazuje da je to morao učiniti i da je učinio za novac. To stoga što sadržaj navedenih razgovora između I. i III. optuženika, koji u pravilu započinju riječima „ej buraz“, „brajo“ i slično ne ostavlja mjesta dvojbi da se I. i III. optuženici ne samo od ranije poznaju, već i da njihov odnos nadilazi onaj poznanički. Naime, takva opuštenost i neformalnost u komunikaciji očito je odraz intenziteta i prirode njihova od ranije postojećeg odnosa, uslijed čega postoji realna mogućnost da je ČZ „rješavanje toga“ obećao i dokazane radnje neovlaštenog pribavljanja i prenošenja informacija poduzeo upravo po toj prijateljskoj osnovi. Ovakvu realnu mogućnost ne opovrgava niti jedan drugi dokaz, izuzev iskaza ugroženog svjedoka (u odnosu na kojeg je za ponoviti da ne može biti isključivi dokaz za donošenje osuđujuće presude). Čak štoviše iz Handanovićevih razgovora sa PZ, ali i osobe koju naziva „ H“ jasnim proizlazi da je ČZ bio izrazito fokusiran na prikupljanje novca kako bi isplatio i to cijeli dug CZ. Naime, da je III. optuženi ŠZ želio vratiti svih 143.000,00 kuna nedvojbeno proizlazi iz sadržaja njegova razgovora s PZ od 4. lipnja 2013., koji je započeo u 13,56 sati, a u kojem razgovoru je PZ iskazao namjeru da ŠZ „da sve“, iako ga je PZ od navedenog odgovarao, upućujući ga da ŠZ da „zeru“ i „daš mu dve tri milje“. Pritom III. optuženik, a unatoč želji da ŠZ vrati cjelokupni dug, nije uspio prikupiti cijeli iznos jer umjesto 143.000,00 kuna od „ H“ uspijeva posuditi 100.000,00 kuna, te je upravo taj iznos i predao ŠZ. Stoga već i okolnost da ŠZ novca nema dovodi u sumnju njegovu objektivnu mogućnost da ČZ preda novac kao mito, osobito ako se ima u vidu da životno logično mito za državnog dužnosnika ne bi bilo dogovoreno u nekom manjem iznosu. Konačno, vijeće je imalo u vidu da ŠZ niti u razgovorima sa PZ u kojima nesporno nisu bili previše oprezni i čiji razgovori su i doveli do osuđujuće presude protiv II. optuženog TZ (a kako je nastavno utvrđeno i obrazloženo) ničim ne upućuje na moguće davanje mita ČZ.

26. Sve prethodno istaknute okolnosti vijeće je dovodilo u vezu sa iskazom zamjenice IZ, a s obzirom da se I. optuženiku predmetnom optužnicom ne stavlja na teret primanje mita za prethodno opisane i dokazane radnje (neovlaštenog prikupljanja i prosljeđivanja informacija), već mu se stavlja na teret da je mito primio za trgovanje utjecajem, konkretno da utječe da se bez obzira na stanje spisa ne pokrene kazneni postupak protiv III. optuženog ŠZ. Dakle, suštinski I. optuženik je inkriminirano novac primio da utječe na zamjenicu IZ koja je bila zadužena za predmet protiv ŠZ. Međutim, zamjenica IZ je u svom iskazu decidirano navela da ju je I. optuženi Vojislav Milivojević samo jednom u susretu na hodniku upitao postupa li protiv ŠZ, na što mu je odgovorila potvrdno da ima neko "sranje" od prijevare i da će odlučiti nakon što dobije rezultate izvida , te da I. optuženik ni na koji način nju nije tražio ili sugerirao joj kako da postupi, te iako su se svakodnevno viđali i družili više o tome nisu razgovarali. Dakle, niti iz iskaza zamjenice IZ, a čiju vjerodostojnost ne dovodi u sumnju ijedan dokaz ne proizlazi da bi I. optuženik poduzimao ikakve radnje prema njoj, a što bi kraj nesporne činjenice da su se svakodnevno viđali i družili se bilo za očekivati da je primio novac da utječe na nju. Upravo suprotno, I. optuženi Milivojević prethodno opisane i dokazane radnje poduzima mimo zamjenice IZ i bez njezina znanja. Navedeno utvrđenje po ocjeni vijeća nije dovedeno u sumnju niti dijelom razgovora između Milivojevića i ŠZ u kojem Milivojević ŠZ navodi „pod kontrolom mi je pa ima tu malo drkanja od nje i dobro“. Naime stvarno značenje i pravilnost interpretacije ovakve rečenične konstrukcije po ocjeni vijeća ovisi o tome promatra li se ista izolirano ili u ukupnosti izvedenih dokaza. Naime, ako se ista promatra izolirano, izvan konteksta ostalih razgovora i postupaka Milivojevića moglo bi se zaključivati da je Milivojević iskazivao zamjenici IZ stav i argumente za što promptniji odbačaj kaznene prijave, čemu se ona opirala, a što Milivojević kvalificira kao „malo drkanja od nje“. Međutim, uvažavanjem činjenice da je zamjenica ĐZ ukazivala na mogućnost pokretanja postupka protiv njega ako povuče kaznenu prijavu, a osobito da je i nakon primanja izjave o povratu cjelokupnog duga naložila provođenje izvida i ispitivanje ŠZ, tada se životno logičnijim i uvjerljivijim može zaključiti da je Milivojević, koji je evidentno izvršio uvid u spis, upravo te njezine postupke okvalificirao kao „malo drkanja od nje“. Stoga po ocjeni vijeća takav navod Milivojevića ne dovodi u sumnju istinitost dijela iskaza zamjenice ĐZ iz kojeg proizlazi da I. optuženik prema njoj nije poduzeo niti jednu radnju koja bi se mogla okvalificirati kao pokušaj utjecanja na istu, odnosno na njezino donošenje odluke o kaznenoj prijavi protiv ŠZ.

27. Slijedom svega navedenog u međusobnoj povezanosti ocjena je ovog vijeća da iako iz izvedenih dokaza nedvojbenim proizlazi da je I. optuženi Milivojević poduzimao nedopuštene radnje nespojive sa njegovom državnoodvjetničkom funkcijom ipak niti jedan drugi dokaz izuzev iskaza ugroženog svjedoka ne ukazuje na mogućnost, a kamoli dokazanost uopće radnje predaje i primanja novca, pa tako niti za inkriminirane svrhe utjecanja na donošenje odluke bez obzira na stanje spisa. Stoga, a unatoč iskazu ugroženog svjedoka nije niti bilo moguće I. optuženog Milivojevića proglasiti krivim za inkriminirano mu kazneno djelo trgovanje utjecajem – opisano i kažnjivo po članku 295. stavak 2. KZ/11, a time niti III. optuženog ŠZ za kazneno djelo – davanja mita za trgovanje utjecajem – opisano i kažnjivo po članku 296. stavak 1. KZ/11.

28. Slijedom svega navedenog, tijekom dokaznog postupka nije nedvojbeno dokazano da su I. i III. optuženici počinili kaznena djela za koja se optužuju, te su isti oslobođeni optužbe i to sukladno odredbi članka 453. točka 3. ZKP/08 koja izrijekom propisuje da će sud presudu kojom se optuženik oslobađa optužbe izreći ako nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se optužuje.

29. Podredno je za istaknuti da je vijeće razmatralo mogu li se radnje I. optuženika (kada neovlašteno vrši uvid u spis za koji nije zadužen, prisluškuje ispitivanja drugih zamjenika, prenosi informacije osumnjičeniku) podvesti pod koje drugo kazneno djelo, te je ocijenilo da je tim radnjama I. optuženi Milivojević ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 291. KZ/11, dakle kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti. Međutim, iako se kazneno djelo iz članka 291. KZ/11 nalazi u istoj glavi Kaznenog zakona kao i inkriminirano kazneno djelo trgovanja utjecajem iz članka 295. stavak 2. KZ/11 vijeće je ocijenilo da bi osudom I. optuženika za to kazneno djelo , a protivno izričitoj odredbi članka 449. ZKP bila prekoračena optužba. To stoga što bi za donošenje osuđujuće presude za kazneno djelo iz članka 291. KZ/11 bilo nužno u činjeničnim opisu opisati, dakle u isti od strane suda dodati opis radnji kojima se ostvaruju objektivna obilježja tog kaznenog djela, a koje radnje u postojećoj optužnici nisu opisane. Dakle, bez dodavanja u činjenični opis radnji zlouporabe položaja i ovlasti, dakle potpuno nove i drugačije kriminalne količine, a time i prekoračenja optužbe nije moguće u odnosu na I. optuženika donijet i osuđujuću presudu niti za kazneno djelo iz članka 291. KZ/11. Istovjetno se odnosi i na III. optuženog ŠZ. Konačno, I. optuženog Milivojevića nije moguće osuditi niti za osnovni oblik inkriminiranog kaznenog djela opisan i kažnjiv po članku 295. stavak 1. KZ/11 jer tijekom postupka nije dokazano da bi I. optuženik poduzeo jednu radnju koja bi se mogla okvalificirati kao radnja posredovanja kod zamjenice ĐZ , niti je koja takva radnja u konačnici opisana u činjeničnom opisu optužnice.

U odnosu na kazneno djelo iz točke 2) izreke

30. Tijekom postupka nije bilo sporno da je II. optuženi TZ tijekom mjeseca lipnja 2013. u Osijeku, kao policijski službenik Policijske uprave osječko-baranjske ostvario saznanje da je SZ podnio kaznenu prijavu protiv III. optuženog EZ zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. Kaznenog zakona. Nije bilo sporno niti da se isti 4. lipnja 2013. u 17,17 sati i susreo s III. optuženim EZ u ugostiteljskom objektu "Exclusive" u Osijeku, Vukovarska 92, kao niti da je III. optuženi EZ ishodio izjavu SZ u kojoj je imenovani naveo da mu je III. optuženi EZ u cijelosti predao dužni iznos novca, koja izjava je 6. lipnja 2013. dostavljena Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku kao nadležnom za odlučivanje o kaznenoj prijavi, a koja kaznena prijava je rješenjem broj K-DO-679-13-2 od 11. srpnja 2013. odbačena. Navedeno, osim što stranke nisu osporile proizlazi i iz iskaza svjedoka SZ, izjave SZ od 4. lipnja 2013. ovjerene kod javnog bilježnika Lidije Perić, izviješća Službe posebnih kriminalističkih poslova broj 511-01-82/5-OGR-2/189-US-11. GL od 5. lipnja 2013., iskaza IZ, rješenja broj K-DO-679-13-2 od 11. srpnja 2013., te obrana II. i III. optuženika.

30.1. Međutim, sporno je bilo je li II. optuženi TZ o podnošenju kaznene prijave putem PZ obavijestio III. optuženog EZ priopćivši mu stanje spisa, dokumentaciju koja se u istom nalazi, sadržaj izjave podnositelja kaznene prijave, radnje koje će tijekom kriminalističkog istraživanja biti provedene, kao i je li ga uputio da podnositelju prijave preda određeni iznos novca kako bi se "malo smirio" i na taj način III. optuženog EZ upoznao s tijekom kriminalističkog istraživanja koje se protiv njega provodi, te je li III. optuženi EZ temeljem tih saznanja osujetio pribavljanje vjerodostojnih obavijesti i podataka kako bi od sebe otklonio kaznenopravnu odgovornost.

31. Naime, iako II. optuženi TZ u svojoj obrani ne osporava da je PZ rekao da je predmetna kaznena prijava podnesena ipak osporava da bi mu to naveo kako bi PZ o tome obavijestio EZ, a ujedno izrijekom osporava i da bi PZ priopćio stanje spisa, dakle koja se dokumentacija u istom nalazi, sadržaj izjave podnositelja kaznene prijave, radnje koje će tijekom kriminalističkog istraživanja biti provedene, kao i da bi ga uputio da SZ preda određeni iznos novca kako bi se "malo smirio". Međutim takva obrana II. optuženog TZ ne može se prihvatiti kao istinita jer je u pojedinim dijelovima proturječna sama sebi, a još važnije istinitost njegove obrane je izvan svake sumnje opovrgnuta sadržajem telefonskih razgovora između PZ i I. optuženog Č koji nesporno nisu znali da se njihovi telefonski razgovori slušaju, sijedom čega nisu imali razloga u tim razgovorima jedan drugome govoriti neistine. S obzirom na navedeno niti svjedok PZ, a unatoč evidentno snažnim naporima da otkloni kaznenu odgovornost od II. optuženog TZ nije s uspjehom potvrdio njegovu obranu. Naime, nakon analize iskaza svjedoka PZ, a na temelju sadržaja već samih njegovih iskaza nema mjesta ikakvoj dvojbi da je ovaj svjedok o odlučnim, a spornim činjenicama svjesno i namjerno iskazivao neistinito. Tako je usporedbom njegovih iskaza (onog iz istrage s onim s rasprave) uočeno da je tek u iskazu na raspravi spomenuo da se II. optuženi TZ prvo kod njega raspitivao o kupnji stana, a koji podatak uopće na ispitivanju 2013., nije spomenuo, iako je životno logično da se događaja sjećao bolje tada, nego na raspravi 2. lipnja 2015., a na kojoj je prvi puta spomenuo takav navodni postupak TZ. Osim dodavanja, po ocjeni ovoga suda izmišljenih dijelova događaja koji su evidentno usklađeni s obranom II. optuženog TZ, čiji mu sadržaj prilikom prvog iskazivanja nije bio poznat, ovaj svjedok je i različito iskazivao o tijeku susreta između njega , II. optuženog TZ i EZ. Tako je u iskazu 2013. tvrdio da je TZ na sastanku u kafiću pregledavao dokumentaciju koju mu je dao upravo EZ, dok je na raspravi tvrdio da se toga ne sjeća i da je TZ poludio kada je uopće vidio da je i EZ došao u kafić, da TZ nije želio čitati tu dokumentaciju, te se čak štoviše sjeća i to vrlo specifičnih, navodno po TZ izgovorenih riječi o tome da nisu na placu. Pritom za ovakvo odstupanje u iskazima, te sjećanja koja s protekom vremena naviru (umjesto da životno logično blijede) svjedok ne daje ikakvo a kamoli uvjerljivo i logično pojašnjenje. Osobito ako se imaju u vidu njegove tvrdnje u iskazu iz 2013. da je TZ rekao da želi da vidi tu potvrdu i da je sastanak i ugovoren upravo kako bi TZ tu potvrdu vidio, a koji dio iskaza se i ukazuje životno logičnim. Naime, da navedeno nije bilo razlog sastanka, tada PZ na isti ne bi niti pozivao EZ.

32. Povrh prethodno analiziranih odstupanja na neistinitost iskaza svjedoka PZ o spornim, a odlučnim činjenicama posebno ukazuju sadržaji telefonskih razgovora između njega samog i III. optuženog EZ od 4. lipnja 2013., koji su trajali od 13:27:20 do 19:28:19, od 13:34:31 do 13:35:24, od 13:28:27 do 13:41:23, te od 13:56:58 do 14:00:33. Tako u telefonskom razgovoru koji je trajao od 13:27:20 do 13:28:19 PZ, koji je I. optuženog EZ i nazvao istome govori: „matori je prijavio“, a na Handanovićev upit „za šta“ odgovara „za stan“, dok na daljnji upit „kome“ odgovara „muriji i državnom odvjetništvu i muriji“, „za prijevaru“. Već iz ovog dijela razgovora je jasno vidljivo da upravo PZ obavještava III. optuženog EZ da je SZ protiv njega podnio kaznenu prijavu i za što, te još važnije da upravo PZ raspolaže podatkom da prijava nije podnesena samo policiji, već i državnom odvjetništvu, a koji podatak je nedvojbeno dobio upravo od II. optuženog TZ. Osim navedenog citirani razgovor ne ostavlja mjesta dvojbi i da su neistiniti navodi iz obrane II. optuženog TZ da je PZ isključivo rekao da je kaznena prijava podnesena i da ga je pitao je li on kupio stan, ali i svjedoka SZ s rasprave da ga je upravo EZ vozio u državno odvjetništvo da podnese prijavu protiv njega i da je on isti dan nazvao PZ i rekao mu da je podnio kaznenu prijavu i da je tome priložio bjanko zadužnicu i izjavu o dugu. Naime, svjedok SZ je kaznenu prijavu protiv EZ, a kako to proizlazi iz preslike državnoodvjetničkog spisa podnio 22. svibnja 2013., dakle dva tjedna prije no što PZ obavještava EZ o podnošenju iste. Osim navedenog i iz telefonskog razgovora III. optuženog EZ sa suprugom SZ vođenog nakon prethodno citiranog razgovora s Š proizlazi da III. optuženik kod Čuvalove supruge provjerava istinitost Dokletalovih navoda, odnosno je li SZ podnio kaznenu prijavu, a što zasigurno ne bi činio da je, a kako je to SZ neistinito tvrdio upravo on SZ vozio da podnese prijavu, niti bi u konačnici PZ čekao dva tjedna da EZ javi za prijavu. Nadalje, a nastavno razgovoru koji je trajao od 13:27:20 do 13:28:19 i na pitanja III. optuženog AZ u razgovoru odgovara da nije bitno tko mu je rekao, a koji navod već po svom sadržaju upućuje na to da njegova saznanja potječu iz nedopuštenog izvora, a ne od SZ. Slijedom navedenog nema dvojbe da je svjedok SZ nakon ispitivanja u istrazi u kojoj nije ovako iskazivao pa do njegova ispitivanja na raspravi „obrađen“ i da je iskazujući na raspravi pokušavao otkloniti kaznenu odgovornost od II. optuženog TZ. Nadalje, u telefonskom razgovoru koji je trajao od 13:27:20 do 13:28:19 DZ (koji ga obavještava da mu je SZ rekao da ga nije prijavio) govori „ma je majke mi sve znači zvao me prijatelj nemam te šta lagat znaš ga i ti neću ti sad govorit sutra deset sati moram bit sve ima izjava i ovo i ono i ugovori i sve ima moramo se nać“, „krivična protiv tebe ali ja sam svjedok“. I u razgovoru koji je trajao od 13:28:27 do 13:41:23 DZ, a na njegovo pitanje je li dobio poziv ili šta govori „ jesi ti sam UZ, reci?“, a nakon Handanovćevog odgovora da je sam nastavno mu govori „znači čovjek mi došao sad kući, da će me sad pozvat danas ili sutra na razgovor, protiv tebe podignuta kaznena prijava SZ. Si mu dao samo pedeset tisuća kuna, da si mu dao samo pedeset tisuća kuna, dvajst osam hiljada eura“, a osim toga ponavlja „on je podigao i državnom odvjetništvu kužiš i državno odvjetništvo je dalo predmet formalno muriji“. Konačno, u razgovoru koji je trajao od 13:56:58 do 14:00:33 DZ govori „majke mi mile, kaže on vidio je on sve što s toji tu je izjava, tu je ugovor, tu je mjenica“. Sadržaj ovih razgovora sud je dovodio u vezu sa činjenicom da je DZ, a kako to proizlazi iz spisa Policijske postaje Osijek obavijesno ispitan tek 18. lipnja 2013., po policijskoj službenici HZ, kao i iskazom imenovane policijske službenice koja je ispitana kao svjedok i koja je navela da je DZ na ispitivanje pozvala pisanim putem. Upravo navedena utvrđenja u međusobnoj povezanosti ne ostavljaju mjesta dvojbi da je DZ i prije zaprimanja formalnog poziva iz policije, a osobito prije odlaska na ispitivanje u policiju informiran da će biti pozvan i još važnije o razlozima njegova pozivanja i to sa takvim detaljima poput onih tko je podnio prijavu, za koje kazneno djelo, da je ista podnesena državnom odvjetništvu koje je predmet poslalo policiji, da je uz prijavu priložena dokumentacija poput ugovora, mjenice izjave i slično. Pritom iz preslike državnoodvjetničkog spisa proizlazi da je SZ uz kaznenu prijavu priložio izjavu EZ o dugu CZ od 22. studenog 2011., izjavu EZ od 22. studenog 2012., ugovor o kupoprodaji nekretnina između SZ i PZ od 22. studenog 2011., bianco zadužnicu do iznosa od 500.000,00 kuna EZ CZ broj OV-15850/11, dakle sve one dokumente koje je PZ u razgovoru s EZ istome naveo da se nalaze u spisu. Posljedično navedenom nema dvojbe da je svjedok PZ svjesno i namjerno lagao kada je u svom iskazu naveo „Decidirano navodim da ja nisam znao zašto sam pozvan na obavijesni razgovor u policiju, sve dok nisam tamo otišao te me je s razlogom poziva upoznala policijska inspektorica koja je sa mnom obavljala razgovor“ i „Prije nego sam otišao tamo nazvao sam TZ koji je krim policajac i s kojim sam u prijateljskim odnosima. Pitao sam ga i on mi je odgovorio da mi ne može reći zašto sam pozvan, nego da dođem tamo pa ću vidjeti“.

33. Nadalje, iako PZ niti u jednom razgovoru sa III. optuženikom izravno ne imenuje upravo II. optuženog TZ kao čovjeka koji mu je došao kući i informirao ga o samom podnošenju prijave i stanju spisa prije no što je uopće formalno kontaktiran iz policije, iz ukupnosti provedenih dokaza nema dvojbe da je to upravo II. optuženi TZ. To stoga što sam TZ u svojoj obrani potvrđuje da je otišao kod Đ i razgovarao o kaznenoj prijavi (iako neistinito prikazuje sadržaj tog razgovora). Povrh navedenog sud je imao u vidu da je DZ u telefonskom razgovoru od 4. lipnja 2013. koji je trajao od 14:23:30 do 14:24:09 u kojem ga DZ traži da „tamo javi da je to plaćeno i isplaćeno da nas ne zovu“ odgovorio „ne to on mora“, „on mora odnijet u muriju“, pri čemu se iz konteksta cijelog razgovora vidi da misli na SZ i izjavu o podmirenju duga, dakle još jedan detalj koji DZ kao pravno neuka osoba nije mogao znati, a da mu nije tako rečeno od strane II. optuženog TZ. Osim navedenog u tom razgovoru DZ ističe da „murija nije nikog zvala“ na što DZ odgovara „a zvat će sigurno“, „milijon posto prle jebo te pa ne bi te zvao jebo te bezveze jebavat“ te ga upućuje „čim to riješiš javi mi da nazovem čovjeka“, a DZ mu odgovara „evo riješeno je moš mu javit idemo sad mi kod javnog bilježnika uzo sam ja od cige novce“ i „ajd pa mi javi“, a DZ odgovara „ajd“. Potonje je sud dovodio u vezu sa sadržajem nastavnog razgovora između DZ i DZ koji je trajao od 14:39:26 do 14:41:15 u kojem DZ govori „e otiđi do ovoga on nas uopće ne zove kužiš“, a DZ odgovara „nisam stigo nemoj se sikirat idem poslijepodne sto posto ti ćeš samnom evo“ , „ićeš samnom znaš čovjeka jebi ga“, „znaš čovjeka, znaš sigurno“, na što III. optuženi DZ navodi „ajde da odemo što prije“, dok mu DZ odgovara „ne možemo prle nikako prije sad jer on sad radi“, a DZ pita „a on je baš dobio to“, na koje pitanje DZ odgovara „on dobio da jebi ga on je zapovjednik gore“, „dobio je to i odmah došao vamo“. Kada se ovi razgovori koji su vođeni 4. lipnja 2013. dovedu u vezu sa činjenicom da su se upravo taj dan, a što i nije bilo sporno sastali upravo DZ, DZ i II. optuženi TZ i to u 17,17 sati tada nema dvojbe da je upravo II. optuženi TZ osoba o kojoj je u svojim razgovorima sa III. optuženim AZ govorio, a samim time i osoba koja ga je upoznala s detaljima kaznene prijave, konkretno za koje kazneno djelo je podnesena, tko je podnositelj, da su uz prijavu priloženi ugovor, izjave i mjenica, pri čemu je potonji dokument toliko specifičan da A zaista saznanja o tome da je priložen prijavi nije mogao crpiti iz ijednog drugog izvora izuzev kazivanja II. optuženog TZ. Ovo osobito ako se ima u vidu da je, a kako je to prethodno obrazloženo neistinit navod SZ da je upravo on AZ rekao da je uz prijavu priložio bjanko zadužnicu i izjavu.

34. Slijedom svega navedenog nema dvojbe da je II. optuženi TZ u svojoj obrani neistinito iskazao da nije s AZ pričao o stanju spisa, koja dokumentacija se tamo navodi, te sadržaju izjave, odnosno da je istoga isključivo pitao je li on od III. optuženog AZ kupovao stan i da je AZ rekao da će on biti svjedok, jer je podnesena kaznena prijava. Ovakva utvrđenja nisu dovedena u sumnju niti po II. optuženiku istaknutom činjenicom da je imao izbor i da je osobno mogao i AZ i AZ zvati i s njima obaviti obavijesni razgovor, no da je unatoč navedenom predmet proslijedio u policijsku postaju da naprave policajci iz policijske postaje. To stoga što je II. optuženi TZ unatoč ne korištenja te mogućnosti otišao kod AZ i s istim razgovarao o predmetnoj kaznenoj prijavi, a što ne bi učinio da je zaista (kako je to nastojao implicirati) bio nezainteresiran za ishod predmetne kaznene prijave u odnosu na AZ.

35. Nastavno na prethodno istaknuta utvrđenja sud nalazi izvan svake sumnje dokazanim da je upravo II. optuženi TZ putem PZ prvo obavijestio III. optuženog EZ da je SZ protiv njega podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. Kaznenog zakona, a povrh navedenog i priopćio mu stanje spisa, konkretno koja se dokumentacija u istome nalazi (ugovor, mjenica, izjave), sadržaj izjave podnositelja kaznene prijave, radnje koje će tijekom kriminalističkog istraživanja biti provedene (konkretno da će PZ biti pozvan na obavijesni razgovor u odnosu na koju radnju II. optuženi TZ u obrani niti ne osporava da je priopćio PZ). Povrh navedenog, sud nalazi izvan svake sumnje dokazanim i da je II. optuženi TZ putem PZ III. optuženog EZ uputio da podnositelju prijave preda određeni iznos novca kako bi se "malo smirio". Da je tome tako izvan svake sumnje proizlazi iz sadržaja razgovora PZ i EZ od 4. lipnja 2013., koji je trajao od 13:28:27 do 13:41:23, a u kojem razgovoru PZ EZ govori „idi jebo ga ti i on mi kaže to sad nek ide i nek mu da nešto i u pički materinu kužiš da se smiri malo“, ali i razgovora koji je trajao od 13:56:58 do 14:00:03 u kojem PZ upućuje III. optuženog EZ „ma zeru mu daš, daš mu zeru“, a kada EZ kaže da mu da sve, dakle SZ cijelokupni iznos duga, PZ mu odgovora „ma daj mu kurac“, a nastavno i „daš mu dve tri milje“. Pritom cjelokupni sadržaj i kontekst ovih razgovora ne ostavlja mjesta dvojbi da PZ i EZ razgovaraju o potrebi skupljanja i plaćanja barem dijela duga SZ kako bi isti potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika izjavu o podmirenju duga i „povlačenju“ kaznene prijave protiv EZ, a sve prema prethodnoj uputi II. optuženog TZ da mu „nešto da pa da se smiri malo“. Posljedično navedenom nema dvojbe niti da je neistinit dio obrane II. optuženog TZ u dijelu u kojem izrijekom negira da bi dao savjet PZ ili EZ kako bi trebali postupati da bi sebi EZ olakšao položaj.

36. Nadalje nema dvojbe i da je II. optuženi TZ takvim svojim postupanjem III. optuženom EZ pribavio korist jer je EZ upravo na temelju obavijesti ali i uputa II. optuženog TZ dio novca predao SZ i tim postupkom ishodio njegovu izjavu u kojoj je neistinito naveo da mu je III. optuženi EZ u cijelosti predao dužni iznos novca. Naime, da je takva izjava neistinita proizlazi iz dijela iskaza svjedoka SZ koji ustrajno i dosljedno tvrdi da mu je EZ ostao dužan 43.000,00 kuna, koje mu nikada nije isplatio, dok je izjavu da je cijeli iznos primio potpisao jer je bio sretan da dobije bar dio novca. U citiranom dijelu iskaz svjedoka SZ koji je u tom dijelu sam po sebi uvjerljiv i životno logičan potvrđuje i sadržaj telefonskih razgovora EZ i PZ od 4. lipnja 2013. koji je trajao od 16:16:18 do 16:17:31 u kojem AZ govori da je SZ dao 100.000,00 kuna, iako je nesporno da je ŠZ bio dužan iznos 143.000,00 kuna, a koju okolnost, iako nesporna samo dodatno potvrđuje činjenica da je ŠZ po predaji Čuvalove izjave o podmirenju duga u cijelosti potpisao i predao potvrdu da je ŠZ dužan 43.000,00 kuna. Slijedom navedenog nema dvojbe da je u izjavi SZ od 5. lipnja 2013., koja je ovjerena kod javnog bilježnika Lidije Perić neistinito navedeno da mu je III. optuženi EZ u cijelosti predao dužni iznos novca, dok je nesporno da je tu izjavu već **.**.2013. SZ donio u Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku i ujedno izjavio da odustaje od kaznene prijave, koja je također nesporno rješenjem broj K-DO-679- 13-2 od 11. srpnja 2013. odbačena. Pritom je do odbačaja kaznene prijave došlo upravo jer je EZ između ostaloga i ishođenjem nevjerodostojne izjave o podmirenju duga u cijelosti osujetio pribavljanje vjerodostojnih obavijesti i podataka i time od sebe otklonio kaznenopravnu odgovornost, u kojoj okolnosti se i ogleda njegova korist.

37. Prethodno opisanim, a izvan svake sumnje dokazanim radnjama II. optuženog TZ u cijelosti su se ostvarila objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela.

38. Nadalje, sud nalazi dokazanim i da je II. optuženik radnje kojima je ostvario objektivna obilježja predmetnog kaznenog djela poduzeo s izravnom namjerom prvog stupnja jer je kao dugogodišnji policijski službenik, dakle kao službena osoba (sukladno članku 87. stavak 3. KZ/11) izvan svake sumnje bio svjestan da zlorabi svoj položaj policijskog službenika u okviru kojeg je i saznao podatke koje je prenio III. optuženom EZ posredstvom AZ i to sve kako bi III. optuženiku, dakle drugoj osobi pribavio korist i isto je htio učiniti. Potonje samo dodatno potvrđuje činjenica i da se II. optuženik (povrh toga što je EZ putem Dokletala priopćio stanje spisa) s EZ i sastao. Stoga nema dvojbe da je II. optuženik želio EZ, s kojim se nesporno poznaje od ranije pribaviti korist odnosno omogućiti mu odavanjem podataka koje je saznao kao službena osoba da osujeti pribavljanje vjerodostojnih obavijesti i podataka i time od sebe otklonio kaznenopravnu odgovornost. Nema dvojbe niti da je II. optuženik kao policijski službenik bio svjestan zabranjenosti svoji postupaka i da su isti po samom sadržaju nespojivi s njegovom funkcijom, a time i da kao policijski službenik postupa protivno odredbi članka 207. stavak 2. toč. 2. i 3. ZKP koji je bio na snazi tempore criminis, a koji je propisivao obvezu policijskih službenika da poduzimaju potrebne mjere da se otkriju i osiguraju tragovi kaznenog djela i predmeti koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica te da se prikupe sve obavijesti koje bi mogle biti od koristi za uspješno vođenje kaznenog postupka. Slijedom navedenog, a uvažavanjem činjenice da ubrojivost II. optuženika tempore criminis tijekom postupka nije dovedena u sumnju, niti na strani II. optuženika postoji ijedan ispričavajući razlog, ovo vijeće nalazi dokazanim da su se u postupcima II. optuženog TZ povrh objektivnih ostvarila i subjektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela za koje je onda i proglašen krivim.

39. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti II. optuženika, sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kazne i pri tome je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11, dakle svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11. Pritom je sud na II. optuženika primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela dakle Kazneni zakon (Narodne novine broj 125/11, 144/12), sukladno članku 3. stavak 4. KZ/11 jer Kazneni zakon (Narodne novine broj 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 ,114/22, 114/23, 36/24, 136/25), a s obzirom na jednako propisane kazne nije blaži za počinitelja.

39.1. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

39.2. Na strani optuženika sud je olakotnim cijenio da je otac jednog djeteta koje ima zakonsku obvezu uzdržavati i da je, a kako to proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencije neosuđivana osoba, što ovom sudu ukazuje da je optuženikov život ipak ranije bio u skladu sa zakonom. Potonje je pritom i za očekivati ako se ima u vidu da je optuženik policijski službenik, a koja pak okolnost je vrednovana dvojako, odnosno s jedne strane olakotnom okolnošću, a s druge strane otegotnom. Naime, sud ne može zanemariti činjenicu da je optuženik do počinjenja predmetnog kaznenog djela uredno obavljao svoj posao policijskog službenika, dakle spremno i bezrezervno prihvatio rizik za vlastiti život koji taj posao notorno nosi i čija društvena korisnost je neprikosnovena. Dakle isti je ipak svojim radom dao određeni doprinos društvu u cjelini, a što svakako po ocjeni suda optuženiku ima služiti na čast i treba biti vrednovano olakotnim. Međutim s druge strane sud je imao u vidu i da se od optuženika kao policijskog službenika ipak očekuju viši standardi ponašanja nego od prosječnih građana, te da je izvršenjem kaznenog djela itekako i znatno naštetio časti i ugledu svoje profesije, kao i narušio povjerenje građana u istu. Naime, najmanje je za očekivati da upravo osoba za koju se predmnijeva da svojim radom otkriva počinitelje kaznenih djela i poduzima radnje koje će omogućiti uspješno kažnjavanje istih, sama čini i to ovako teško kazneno djela, zanemarujući pritom posljedice koje će njegovi postupci ipak u konačnici imati u odnosu konkretnog oštećenika. Naime, protiv III. optuženika je kaznena prijava bila podnesena za kazneno djelo prijevare počinjeno na štetu SZ koji je u konačnici ostao oštećen jer mu, a što je nesporno utvrđeno u ovom postupku EZ nikada nesporno dugovani iznos nije vrati u cijelosti i to upravo zbog činjenice da je III. optuženik na temelju podataka i savjeta dobivenih od II. optuženika ishodio izjavu nevjerodostojnog sadržaja da mu je dug vraćen u cijelosti. Stoga su i skrivljeni učinci postupanja II. optuženika u vidu štete prouzročene vlastitoj profesiji, ali i SZ cijenjeni otegotnim.

39.3. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i visinu kazne propisane za predmetno kazneno djelo, te polazeći od stupnja krivnje II. optuženog TZ koji je najviši jer je djelo počinio s izravnom namjerom prvog stupnja sud nalazi da je u konkretnom slučaju II. optuženika svrsishodno osuditi na kaznu zatvora u trajanju jedanaest mjeseci u koju mu je uračunato i vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 7. studenog 2013. do 15. studenog 2013. . Međutim, ocjena je ovog suda da se svrha kažnjavanja, a unatoč utvrđenim otegotnim okolnostima ipak može ostvariti izricanjem II. optuženiku rada za opće dobro. Naime, ocjena je ovog suda da će se, a uvažavanjem i proteka vremena od počinjenja djela do presuđenja (koje nije posljedica bilo kakvih zlouporaba ili radnji na strani II. optuženog TZ) upravo kroz rad za opće dobro otkloniti uzročnici protupravnog postupanja II. optuženika, ali i da će se upravo takvom kaznom postići osim specijalne i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na II. optuženika te ga odvratiti da ubuduće čini ikakva kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

40. Konačno, sud je II. optuženiku na temelju članka 148. stavak 1. naložio plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 6. ZKP, dakle paušalnog iznosa troška i to u iznosu 5.000,00 eura. Odmjeravajući visinu troška vijeće je imalo u vidu složenost i trajanje postupka. Tako je u dokaznom postupku bilo nužno pribavljati materijalnu dokumentaciju, provedeno je niz rasprava na kojima su izvođeni dokazi u odnosu na djelo inkriminirano upravo II. optuženiku i to ne samo čitanjem i reproduciranjem materijalnih dokaza, već i ispitivanjem ukupno šest svjedoka, a prethodno raspravnoj fazi postupka doneseno je niz odluka poput rješenja o provođenju istrage, o provođenju posebnih dokaznih radnji, pretraga, o potvrđivanju optužnice, održana je sjednica optužnog vijeća. Stoga upravo uvažavanjem vrste i broja poduzetih radnji i donesenih odluka vijeće upravo iznos 5.000,00 eura ocjenjuje primjerenim u konkretnom slučaju. Konačno, II. optuženik je zaposlen u vlasništvu ima imovinu i navedene troškove (pa i u ratama) može platiti bez ugroze vlastite egzistencije i egzistencije osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

U Zagrebu, 22. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jasmina Sabađija

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte