REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1021/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Carmen Topalušić, po prijedlogu više sudske savjetnice Kristine Štruglin, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o. iz Zagreba, Miševečka 15A, OIB:15907062900, zastupani po punomoćniku Zoranu Tomiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tomić i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Adrijanu Čadi, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 16. travnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja EB, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika, 22. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1491/2022 od 13. veljače 2023. kojim se nalaže tuženiku UB, isplatiti tužitelju HEP-Toplinarstvo d.o.o. iznos od 1.947,82 EUR u roku od 8 dana, zajedno sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 200,10 EUR od 24.02.2021.,

- na iznos od 164,22 EUR od 24.03.2021.,

- na iznos od 173,65 EUR od 24.04.2021.,

- na iznos od 140,76 EUR od 22.05.2021.,

- na iznos od 63,59 EUR od 24.06.2021.,

- na iznos od 23,32 EUR od 23.07.2021.,

- na iznos od 23,32 EUR od 24.08.2021.,

- na iznos od 23,32 EUR od 23.09.2021.,

- na iznos od 23,32 EUR od 26.10.2021.,

- na iznos od 115,32 EUR od 25.11.2021.,

- na iznos od 258,24 EUR od 22.12.2021.,

- na iznos od 197,84 EUR od 26.01.2022.,

- na iznos od 214,15 EUR od 24.02.2022.,

- na iznos od 161,74 EUR od 24.03.2022.,

- na iznos od 160,33 EUR od 26.04.2022. i

- na iznos od 106,60 EUR od 27.05.2022. te se odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju HEP-Toplinarstvo d.o.o. iz Zagreba, Miševečka 15A, OIB:15907062900 nadoknaditi tuženiku UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.441,36 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Vesne Pučar iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1491/2022 od 13.2. 2023. na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga od 6.9. 2022. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.947,82 EUR sa zateznim kamatama tekućima na pojedinačne iznose koje počinju teći od sljedećeg dana od dana dospijeća pa do isplate, kako su opisane u točki I izreke presude te trošak ovršnog postupka.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor, te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-1021/2023-4 od 27.2. 2024. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru osporava u cijelosti osnovu i visinu potraživanja. Ističe prigovor zastare, aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije, a s obzirom da s tužiteljem nije potpisao ugovor o opskrbi toplinskom energijom te da nije vlasnik, niti korisnik poslovnog prostora.

4. Tužitelj tijekom postupka obrazlaže da se predmetna tražbina odnosi na isporučenu toplinsku energiju tuženiku za SUC samostalnu uporabnu cjelinu na adresi u [adresa], a vlasnik kojeg je poslovnog prostora tuženik kao vlasnik obrta i kao jedan od vlasnika, odnosno suvlasnika posebnog dijela (poslovnog prostora) stambene zgrade, koja je uključena u zajednički sustav grijanja preko zajedničke kotlovnice. Navodi da je poslovni prostor tuženika priključen na toplinski sustav tijekom srpnja 1992. na temelju termoenergetske suglasnosti koja je izdana tuženiku, vlasniku predmetnog poslovnog prostora, a da tuženik nije prijavu nikakvu promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije sukladno članku 4. stavku 7. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije, slijedom čega su tuženiku i nadalje ispostavljani predmetni računi kao obvezniku plaćanja istih. Navodi da tuženik nije zatražio izdvajanje iz toplinskog sustava sukladno uvjetima propisanima člankom 45. i 50. Zakona o tržištu toplinske energije, a da je obračun troškova toplinske energije za predmetni poslovni prostor obavljen na temelju očitanja zajedničkog mjerila toplinske energije, a raspodjela troškova energije obavlja se prema ukupnoj snazi poslovnog prostora od 0,008353 MW. Nadalje navodi da tuženik nije obavijestio tužitelja u roku od 8 dana od dana nastale promjene koja se odnosi na stambeno/poslovni prostor te dostavio relevantnu dokumentaciju temeljem koje tužitelj svojim evidencijama može provesti promjene vlasnika odnosno korisnika. Ističe i da tuženik nije niti u jednom trenutku osporio utužene račune. Predlaže sudu u cijelosti održati na snazi platni nalog uz naknadu nastalih troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude do isplate.

5. Tuženik tijekom postupka ostaje kod svih istaknutih prigovora i iznijetih navoda u prigovoru protiv platnog naloga te nadalje osporava postojanje ikakve osnove na osnovu koje bi tuženik mogao steći status kupca toplinske energije za predmetni poslovni prostor kojemu bi navodno bila distribuirana toplinska energija, s time da tuženik nikada nije imao niti prijavljeno prebivalište, niti boravište na predmetnoj adresi. Osporava da bi podnio zahtjev za izdavanje energetske suglasnosti, kao i da bi energetsku suglasnost od 13. srpnja 1992. vlastoručno potpisao, a koja nije pravovaljana te nema nikakvu dokaznu snagu, jer je istekla 13. srpnja 1993., niti predstavlja dokaz pasivne legitimacije tuženika, a koji bi dokaz postojanja pasivne legitimacije tuženika bio jedino ugovor o potrošnji toplinske energije sklopljen s tuženikom u smislu Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom, a koji nije sklopljen. Ujedno navodi da tužitelj od svibnja 2002. ima saznanja o korisniku predmetnog prostora, a kojega je tužitelj od svibnja 2002. i evidentirao kao krajnjeg kupca (potrošač broj 2579319), i to pravnu osobu Jandrić promet d.o.o., dakle, ne tuženika. Osporava i tijek zateznih kamata. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude do isplate.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga od 6.9.2022. (list 15), energetsku suglasnost od 13.7.1992. (list 50), popis ogrjevnih tijela poslovnih prostora od 10.7.1992. (list 51), prijepise računa (list 52-85) te spisu priležeće sudske odluke, s time da valja istaknuti da sud u ovoj pravnoj stvari sudi na po strankama iznijetih činjenica, odnosno, predloženih dokaza u smislu članka 2. stavka 1., članka 7. stavka 1. i članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje ZPP) te stoga nije vezan pravomoćnim sudskim odlukama, a napose ne pravomoćnošću obrazloženja istih.

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za poslovni prostor na adresi [adresa] prema šifri potrošnje 2579319 za razdoblje od veljače 2021. do svibnja 2022.

9. Sporna je aktivna i pasivna legitimacija te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 6. 9. 2022. i prijepise računa sud je utvrdio da je kao krajnji kupac, odnosno korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik za poslovni prostor na adresi [adresa] prema šifri krajnjeg kupca 2579319, za koji postoji dospjelo potraživanje u razdoblju od veljače 2021. do svibnja 2022. u ukupnom iznosu od 1.947,82 EUR.

11. Što se tiče prigovora promašene pasivne legitimacije uvidom u popis ogrjevnih tijela poslovnih prostora od 10. srpnja 1992. i energetsku suglasnost od 13. srpnja 1992. sud je utvrdio da se odnose na poslovni prostor restoran Chanson u Kranjčevićevoj 32, vlasnik ovdje tuženik, u svrhu priključenja samostalne uporabne cjeline (poslovnog prostora) na toplinski sustav (toplinska stanica [adresa]) radi opskrbe toplinskom energijom predmetnog poslovnog prostora putem ogrjevnih tijela (vrsta i tip lip. 285 i 500, tri ogrjevna tijela), s time da energetska suglasnost vrijedi godinu dana od dana izdavanja. Da se navedena dokumentacija odnosi upravo na predmetni poslovni prostor nije dovedena u sumnju uzimajući u obzir svu spisu priležeću dokumentaciju, kao i nesporne činjenice između stranaka. Iz navedene dokumentacije nedvojbeno je utvrđeno da je predmetni poslovni prostor priključen na toplinski sustav [adresa] i da su istome postavljena ogrjevna tijela (radijatori) kako to i proizlazi iz popisa ogrjevnih tijela (tuženik tijekom postupka ne dokazuje suprotno).

12. Tuženik osporava postojanje ugovornog odnosa iz kojega bi proizlazio obvezno pravni zahtjev tužitelja na isplatu. Iz dopisa tužitelja od 19. srpnja 2007. razvidno je da tužitelj ne raspolaže ugovorom o prodaji toplinske energije koji da bi bio sklopljen između stranaka, niti je tužitelj takav ugovor dostavio u spis tijekom postupka. Međutim, valja navesti da se do sklapanja ugovora o potrošnji toplinske energije od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika i gospodarskog subjekta koji je registriran za obavljanje djelatnosti kupca, za kupca toplinske energije određuje dosadašnji opskrbljivač toplinskom energijom koji opskrbljuje krajnje kupce toplinskom energijom (članak 53. stavak 14. Zakona o tržištu toplinske energije, "Narodne novine" broj 80/13., 14/14., 102/14., 95/15.; dalje ZTTE). Naime, sve i da ugovor nije sklopljen u propisanom obliku, a koji nesporno nije sklopljen, to bi se u konkretnom slučaju imao primijeniti članak 294. ZOO o konvalidaciji ugovora kojima nedostaje potreban oblik za slučaj da je u utuženom razdoblju tuženik bio korisnik predmetnog poslovnog prostora, dakle, da je tužitelj tuženiku isporučivao toplinsku energiju i time u cijelosti ispunjavao svoju obvezu te da je tuženik uslugu grijanja i koristio. Dakle, u slučaju ispunjenja navedenog ne bi bilo mjesta zaključku da ugovor između stranaka nije sklopljen, neovisno o tome što ugovor nije sklopljen u propisanom obliku.

13. Tužitelj navodi da je tuženik zaveden kao krajnji kupac kao vlasnik poslovnog prostora. Uzimajući u obzir da tuženik osporava da bi bio vlasnikom poslovnog prostora po bilo kojoj osnovi, a tužitelj, na kojemu je teret dokaza osporenog, tijekom postupka ne dokazuje suprotno (članak 219. stavak 1. ZPP-a), to je nedvojbeno utvrđeno da tuženik nije bio vlasnikom poslovnog prostora na predmetnoj adresi.

14. Tužitelj navodi da od strane tuženika nije obaviješten o ikakvim promjenama vezanima za predmetni poslovni prostor, slijedom čega da je tuženik osnovano zaveden kao kupac toplinske energije, a koje navode tužitelja ovaj sud ne prihvaća. Naime, iz sudskih postupaka vođenih između stranaka u svezi predmetnog poslovnog prostora (razvidno iz spisu priležećih sudskih odluka za ranija razdoblja od utuženog razdoblja), razvidno je da je tužitelj imao saznanja o nastalim promjenama korisnika predmetnog poslovnog prostora i prije nastanka predmetnog potraživanja, a što ističe i sam tuženik tijekom postupka.

15. Člankom 2. stavkom 2. točkom 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine" broj 35/14.; dalje Općih uvjeta) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Člankom 4. stavkom 1. i 2. Općih uvjeta propisano je da ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika, a ugovor se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine za koje se isporuka toplinske energije obavlja preko zajedničkog mjerila toplinske energije. Stavkom 7. istog članka propisano je da je krajnji kupac na kojega se prenose prava i obveze dužan u roku od osam dana od dana nastale promjene putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika prijaviti kupcu toplinske energije svaku promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije.

16. Naime, tužitelj tijekom postupka ne dokazuje da bi u utuženom razdoblju tuženik kao fizička osoba bio vlasnikom, odnosno, korisnikom predmetnog poslovnog prostora (primjerice po osnovi zakupa, najma i sl.) obzirom spisu ne prileži dokaz o tome.

17. Slijedom navedenog, tužitelj tijekom postupka ne dokazuje u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a da bi tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnikom, odnosno korisnikom predmetnog poslovnog prostora po bilo kojoj osnovi, a time niti da bi koristio usluge tužitelja, slijedom čega nije niti dokazao postojanje ugovornog odnosa između stranaka u smislu članka 294. ZOO o konvalidaciji ugovora, odnosno, da bi tuženik kao kupac koristio usluge tužitelja u utuženom razdoblju, slijedom čega je sud utvrdio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tuženiku, a time neosnovanim potraživanje tužitelja u cijelosti.

18. S obzirom na utvrđenu osnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije, sud nije proveo saslušanje stranaka.

19. Slijedom navedenog, primjenom članka 451. stavka 3. ZPP-a, platni nalog je ukinut u cijelosti te je ujedno odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.) kako je navedeno u točki I izreke presude.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a i tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi od 13.2.2023. 100 bodova Tbr.11/1 u vezi s Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. 37/22., 126/22. i 138/23 : dalje OT - dalje OT), trošak sastava podneska od 24.5.2023., 29.4.2024. i 8.10.2025. za svaki 100 bodova Tbr. 8/1 OT-a, trošak pristupa ročištu 16.4.2026. 100 bodova Tbr. 9/1 OT-a i trošak pristupa ročištu za objavu 50 bodova Tbr. 9/3 OT-a što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR ( Tbr. 54. OT) uvećano za PDV od 25% (Tbr.46 OT-a) iznosi 1.375,00 EUR. Priznat je i trošak sudske pristojbe za prigovor na rješenje o ovrsi u iznosu od 66,36 EUR. Ukupno je, dakle, tuženiku utvrđen trošak postupka u iznosu od 1.441,36 EUR (točka II izreke presude).

21. Neosnovan je zahtjev radi naknade parničnog troška tužitelja obzirom je izgubio spor u cijelosti.

U Zagrebu 22. svibnja 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na prigovor protiv rješenja o ovrsi

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Kristina Štruglin