Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-2335/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Mrzljak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Stečajna masa Hrvatske gospodarske banke d.d. u stečaju, iz Zagreba, Metalčeva 5, OIB: 08453172585, zastupan po punomoćniku Marijani Marijan Koruga, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marijanu Bruketi, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Rajić&Bruketa iz Požege, radi ovrhe na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Ovr-305/2022-4 od 27. lipnja 2022., dana 22. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Ovr-305/2022-4 od 27. lipnja 2022. izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ).

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je doneseno rješenje o ovrsi na nekretninama ovršenika radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, na temelju ovršne isprave, Ugovora o namjenskom [broj kredita], solemniziranog pod brojem OU-183/98 od 3. lipnja 1998. s iskazanom klauzulom ovršnosti od 24. svibnja 2006. (list 11-16 spisa).

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio ovršenik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) koji se u ovršnom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ, uz prijedlog da ovaj sud pobijano rješenje o ovrsi preinači i ovršni zahtjev odbije kao neosnovan ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 5. OZ, a niti su počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbi čl. 21. st. 1. OZ, na koje drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

5. Pobijano rješenje o ovrsi doneseno je na temelju valjane ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. toč. 5. OZ, u kojoj je utvrđena određena obveza na činidbu, koja sadrži izjavu obveznika, ovršenika o tome da se na temelju te isprave može radi ostvarenja dužne činidbe nakon dospjelosti obveze neposredno provesti prisilno izvršenje, odnosno ovrha, kao i potvrdu ovršnosti sukladnu odredbi čl. 28. st. 1. OZ.

6. Ovršna isprava nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, niti je na bilo koji način izgubila svoju djelotvornost.

7. Vezano za žalbene navode kako ovršna isprava na temelju koje je pokrenuta ovrha nije prošla sudsku kontrolu, valja kazati da je u rješenju od 17. listopada 2023., posl. broj Rev 1371/2021-2, Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom izjavljene revizije naveo da „….prema odredbama u ovom postupku važećeg Ovršnog zakona nije propisana mogućnost ispitivanja ništetnosti ugovora odnosno poštenosti odredbi ugovora o kreditu niti ovršni sud raspolaže potrebnim činjeničnim i pravnim elementima za ocjenu njihove eventualne nedopuštenosti kako je to navedeno u odluci suda Europske unije od 26. siječnja 2017. u predmetu C-421/14 pa stoga unutar ovršnog postupka nije moguće ispitivati je li ugovor o kreditu ništetan ili nije, niti je moguće ispitivati poštenost odredbi ugovora o kreditu kao niti opseg tražbine u slučaju eventualne djelomične ništetnosti ugovornih odredbi.“, slijedom čega je žalbeni prigovor da je sud prvog stupnja bio u obvezi po službenoj dužnosti utvrđivati ništetnost ugovora, neosnovan.

8. U odnosu na žalbene navode ovršenika u kojima sadržajno navodi kako bi nekretnina koja je predmet ovrhe predstavljala njegov dom u smislu odredbe čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe te da bi provedbom ovrhe bilo povrijeđeno njegovo pravo na dom, potrebno je kazati da je ovršenik u svojstvu založnog dužnika pristao na zasnivanje založnog prava i hipoteke na nekretninama na kojima je određena ovrha, radi osiguranja predmetne novčane tražbine ovrhovoditelja.

9. Slijedom navedenih činjenica, ovršenik je svojevoljno ugovorio založno pravo na predmetnim nekretninama, sa svim pravnim i faktičnim posljedicama tog raspolaganja koje su za njega poslije tog ugovaranja nastupile. Unatoč zaštiti prava i dostojanstva ovršenika, provedba ovršnog postupka je nužna u svrhu prisilnog ostvarenja predmetne tražbine jer ovršenik ne postupa po ovršnoj ispravi na temelju koje je određena ovrha, kao što je razvidno iz stanja prvostupanjskog spisa.

10. Budući da se predmetna ovrha provodi po zakonom propisanom postupku temeljem ovršenikovog raspolaganja zalaganjem navedene nekretnine, nije ostvarena povreda prava na dom već je postupanje suda prvog stupnja sukladno odredbi čl. 8. st. 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06).

11. Ovršeniku je još za napomenuti kako iz ovršne isprave proizlazi da je svjesno raspolagao svojim vlasničkim pravom na tim nekretninama, koristeći ga kao instrument osiguranja ugovorenog zajma, sa svim pravnim posljedicama takvog raspolaganja, pa tako i s izričitim pristankom da u slučaju neisplate zajma ovrhovoditelj kao vjerovnik naplati nepodmireni dug iz vrijednosti založenih nekretnina te se i radi navedene činjenice ne bi mogao s uspjehom pozivati na pravo na dom, a koje stajalište je izraženo i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2551/2015 od 7. srpnja 2015. o odbačaju ustavne tužbe.

12. Žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ predstavljaju razloge o kojima odlučuje sud prvog stupnja na temelju odredbe čl. 52. st. 3. OZ.

13. Odluka o troškovima ovrhe donijeta je temeljem odredbe čl. 14. st. 4. OZ, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).

14. Slijedom iznesenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje o ovrsi te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 22. svibnja 2026.

Sutkinja

Vlasta Mrzljak