REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-120/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Carmen Topalušić, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Kristine Štruglin, u pravnoj stvari tužitelja, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju UK i punomoćnika tuženika po zaposlenju FK, **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje“ d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 2.690,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koja teče od podizanja tužbe do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10.1. 2025. podnio tužbu u kojoj navodi da je njegov osiguranik MK teško ozlijeđen u prometnoj nesreći 9.1. 1980. koju je prouzročio AK upravljajući osobnim automobilom registarske oznaka [registarska oznaka]. Odgovornost osiguranika utvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj K- 216/81. Zbog posljedica navedenog štetnog događaja tužitelj je rješenjem broj IN601582 od 21.2. 1994. osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu u visini od 30% zbog ozljede izvan rada. Za prijašnja razdoblja isplate invalidske mirovine do 1.9. 2013. do 31.8.2014. iz iste činjenične i pravne osnove tuženik je tužitelju namirio štetu u mirnom postupku, za razdoblje od 1.9.2014. do 31.8.2016. pravomoćno je okončan parnični postupak dok se za razdoblje isplate od 1.1.2019. do 30.11 te za razdoblje od 1.12.2020. do 31.10.2022. postupak vodi pred Općinskom građanskim sudom u Zagrebu. Daljnjom isplatom invalidske mirovine tužitelju je nastala nova šteta u razdoblju od 1.11. 2022. do 31.10. 2024. koja iznosi 2.690,98 EUR, a koji iznos predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju. Tužitelj je pozvao tuženika da mu nadoknadi štetu nastalu isplatom invalidske mirovine za utuženo razdoblje u mirnom postupku odštetnim zahtjevom, ali se tuženik na takav zahtjev oglušio. Stoga tužitelj potražuje iznos od 2.690,98 EUR sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana podizanja tužbe do isplate. Tijekom postupka tužitelj tvrdi da svoje potraživanje temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju koji se primjenjuje u konkretnom slučaju kao lex specialis.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava štetni događaj ni pasivnu legitimaciju. Tuženik osporava pravnu osnovu tužbe, visinu tužbenog zahtjeva i potraživanu zateznu kamatu. Tuženik ističe kako tužitelj ima pravo na naknadu štete prema odredbama Zakona o mirovinskim osiguranju, ali kada se potražuje nakanda štete vezana za prometne nesreće tada se kao lex specialis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku nakadi parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presudu Okružnog suda u Zagrebu, poslovni broj K-218/81-8 od 5.10.1981. (list 4-9, 32-37), rješenje tužitelja (list 10-12, 38-40), obavijest o isplati (list 13-14,41-42), sudsku prasku (list 15-25,43-53), obračun utuženog razdoblja (list 26, 54) i zahtjev za naknadu štete u iznosu od 2.690,98 EUR (28-31, 55-57).

3.1. Podneskom od 25.4.2025. tuženik je odustao od provođenja financijskog vještačenja.

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku MK za razdoblje od 1.11. 2022. do 31.10. 2024. u iznosu od 2.690,98 EUR.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odnosno da je osiguranik tužitelja MK **.**.1980. ozlijeđen u prometnoj nesreći koju je prouzročio AK upravljajući motornim vozilom osiguranim kod tuženika, kao ni pasivna legitimacija.

7. Prije svega je sporno pravno pitanje primjene zakona, jer tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15., 120/16, 18/18, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Člankom 164. stavak 1. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

8. Nasuprot tome, članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. ; dalje: ZOOP), propisuje da je društvo za osiguranje obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.) Stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

9. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika, kao osiguravatelja štetnika, za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev- 850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.

10. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

11. Kako je tuženik u ovom konkretnom slučaju osiguratelj, za odluku u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZOOP-a, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

12. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja (tako i VSRH u odluci Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.).

13. Prema toj odredbi društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Primjenjivo u ovom konkretnom slučaju, sud smatra da obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo za iznos razlike između isplaćene invalidske mirovine i mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku za slučaj ozljede na radu.

14. Tijekom postupka tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja na tu okolnost, pa je stoga ocjena suda da tužitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda u smislu nastale štete koju od tuženika potražuje (visine štete). Stoga, primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a. ZPP-a) valjalo odbiti navedeni tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. Tužitelj i tuženik trošak nisu potraživali.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 22. svibnja 2026.

Sutkinja

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Kristina Štruglin