1

Poslovni broj: 15 Gž Ovr-432/2023-2

Poslovni broj: 15 Gž Ovr-432/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara u pravnoj stvari ovrhovoditelja M. K. iz L., R. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica Z. G. iz Z. odvjetničkog ureda D. B. i Z. G. iz Z., protiv ovršenice S. B. G. iz D. S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama - Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj Ovr-1320/2022-7 od 19. lipnja 2023, dana 15. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e

              I   Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama - Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj Ovr-1320/2022-7 od 19. lipnja 2023.

              II   Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja na temelju Potvrde javnog bilježnika Z. R.-K. iz V., izdane dana 1. prosinca 2020. u predmetu poslovni broj OU-233/2019-8, radi ispražnjenja i predaje nekretnine ovrhovoditelju i to k.č.br. 278/2 u naravi … dvorište u površini 321 m2, kuća, D. S., … u površini 250 m2, ukupno 571 m2, upisane u z.k.ul. broj 2423 k.o. …, D. S. određena je ovrha iseljenjem ovršenice i ispražnjenje svih njezinih stvari iz naprijed navedene nekretnine te predaje navedene nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed ovrhovoditelju, sve na način naveden u izreci tog rješenja.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenica iz svih žalbeni razloga.

3. U žalbi ističe prigovor prava na dom, jer je pobijanim rješenjem određeno iseljenje ovršenice iz njezine obiteljske kuće. Navodi da je pravo na poštivanje doma zajamčeno čl. 8. st. 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/2010; dalje Konvencija). Stoga ovršenica smatra da je sud prije donošenja rješenja o ovrsi morao ispitati je li zahtjev ovrhovoditelja u predmetnom slučaju obzirom na sve konkretne okolnosti nužan i razmjeran legitimnom cilju koji se teži ostvariti. Navodi da sud nije proveo test razmjernosti, nije utvrdio je li kod opravdanog cilja isti mogao postići blažom mjerom i je li miješanje (iseljenje) razmjerno potrebi ovrhovoditelja u odnosu na potrebe ovršenice, tj. je li miješanje (iseljenje) nužno i razmjerno legitimnom cilju koji se teži ostvariti obzirom na sve okolnosti slučaja.

4. Predlaže pobijano rješenje ukinuti.

5. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava sve navode ovršenice kao neosnovane. Ističe da je ovršenica slobodnom voljom 24. kolovoza 2017. sklopila ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini, broj OU-123/2017 i slobodnom voljom pristala da se otplata zajma može osigurati njezinom nekretninom, pa je morala biti svjesna što se može desiti s nekretninom u slučaju da ne otplati zajam. Suglasnost je dala sukladno odredbi čl. 75. Ovršnog zakona u pisanom obliku, a njen potpis je ovjerio javni bilježnik. Ovršenica je svjesno disponirala svojim vlasništvom, sa svim posljedicama koje je time preuzela na sebe te osobno i dobrovoljno potpisala ugovor o zajmu kojim riskira gubitak svog doma, te nakon što joj je javni bilježnik po sastavu ugovora o zajmu isti pročitala, objasnila smisao, značaj i posljedice istog, izjavila da prihvaća pravne posljedice koje iz toga proizlaze, te potvrdila da sadržaj ugovora odgovara njenoj pravoj volji.

6. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u žalbi.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitujući pobijano rješenje u okviru ovlasti propisanih odredbom čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje OZ), a prema kojoj odredbi sud u povodu žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi pazi po službenoj dužnosti na razloge iz st. 1. toč. 1., 3. i 5. tog članka OZ-a te na okolnosti da li se u slučaju iz st. 1. toč. 6. istog članka ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a, a također na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede odredaba postupka kad se na njih tako pazi po odredbama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), te utvrdio da niti jedno od tih žalbenih razloga nije osnovan.

9. Naime, ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju Potvrde javnog bilježnika Z. R.-K. iz V. izdane dana 1. prosinca 2020. u predmetu broj OU-233/2019-8.

10. Iz navedene Potvrde o punopravnom stjecanju prava vlasništva na temelju javnobilježničkog osiguranja tražbine prijenosom prava vlasništva – ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini od 24. kolovoza 2017. proizlazi da je javni bilježnik potvrdio da su se stekli zakonom propisani uvjeti da fiducijarni vlasnik (ovrhovoditelj) koji želi zadržati nekretninu umjesto isplate osigurane tražbine postane punopravni vlasnik nekretnine koja je predmet osiguranja već prenese i upisane kao fiducijarno vlasništvo na njegovo ime te da se ima smatrati da je fiducijarni vlasnik postao punopravni vlasnik nekretnine koja je predmet ovog ovršnog postupka.

11. Slijedom toga pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je pobijanim rješenjem primjenom odredbe čl. 256. do 259. OZ-a u odnosu na ovršenicu odredio ovrhu predaju nekretnine u posjed ovrhovoditelja.

12. U odnosu na žalbene navode ovršenice da nekretnina koja je predmet ovrhe predstavlja njezin dom u smislu odredbe čl. 34. sr. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te da bi provedbom ovrhe bilo povrijeđeno njeno pravo na dom, za napomenuti je da je ovršenica svojevoljno ugovorila osiguranje prijenosom prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, sa svim pravnim i faktičnim posljedicama tog raspolaganja koje su za nju poslije tog ugovaranja nastupile. Unatoč tome što bi ovršenica provedbom ovrhe u ovom postupku mogla trpjeti štetu, te unatoč zaštiti njezinog prava i dostojanstva, provedba ovršnog postupka je nužna u svrhu prisilnog ostvarenja predmetne tražbine jer ovršenica ne postupa po ovršnoj ispravi na temelju koje je određena ovrha. Budući da se predmetna ovrha provodi po zakonom propisanom postupku temeljem ovršeničinog raspolaganja-sklapanja sporazuma o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja tražbine ovrhovoditelja, nije ostvarena povreda prava na dom, već je postupanje suda sukladno odredbi čl. 8. st. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te nema potrebe provoditi te srazmjernosti. Osim toga, žalba ovršenice u pogledu prigovora prava na poštivanje doma u bitnome je paušalna, a na suprotnoj strani ovršenice nalazi se privatna osoba – vjerovnik ovršenice.

13. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovršenice odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 380. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Rijeci 15. siječnja 2024.

                  Sutkinja

                  Helena Vlahov Kozomara, v.r.